Dostojanstvena uloga žena među Božjim ranim slugama
“I reče Gospodin Bog: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu [“pomoćnicu, kao njegovu dopunu”, “NW”]” (1. MOJSIJEVA 2:18).
1. Kako jedan biblijski rječnik opisuje kakav je bio život žena u drevna vremena?
“NIGDJE na drevnom Mediteranu ili Bliskom istoku žene nisu uživale takvu slobodu kakvu uživaju u današnjem zapadnjačkom društvu. Tada je bilo opće prihvaćeno da žene budu podložne muškarcima, kao što su robovi bili podložni slobodnjacima a mladi starima. (...) Mušku se djecu više cijenilo nego žensku a novorođene se djevojčice ponekad izložilo smrti tako što ih se napustilo.” Na taj način jedan biblijski rječnik opisuje kakav je bio život žena u drevna vremena.
2, 3. (a) Kakva je, prema jednom izvještaju, današnja situacija mnogih žena? (b) Kakva se pitanja postavljaju?
2 Današnja situacija u mnogim dijelovima svijeta nije mnogo bolja. Godine 1994, godišnji izvještaj o ljudskim pravima Američkog ministarstva vanjskih poslova prvi se put usredotočio na ophođenje prema ženama. “Podaci iz 193 zemlje pokazuju da je svakodnevno diskriminiranje zbilja”, glasio je naslov članka u New York Timesu o tom izvještaju.
3 Budući da su mnoge žene iz različitih kulturnih sredina povezane sa skupštinama Jehovinog naroda diljem Zemlje, javljaju se neka pitanja: Odgovara li upravo opisano postupanje onome što je Bog prvobitno naumio za žene? Kako su se obožavatelji Jehove u biblijska vremena ophodili prema ženama? I kako bi se danas trebalo ophoditi prema ženama?
‘Pomoćnica’ i ‘dopuna’
4. Što je Jehova izjavio nakon što je prvi čovjek u edenskom vrtu neko vrijeme bio sam, i što je Bog tada napravio?
4 Nakon što je Adam u edenskom vrtu neko vrijeme bio sam, Jehova je izjavio: “Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu [“pomoćnicu, kao njegovu dopunu”, NW]” (1. Mojsijeva 2:18). Iako je Adam bio savršen muškarac, još je nešto bilo potrebno kako bi se izvršio Stvoriteljev naum. Da udovolji toj potrebi, Jehova je stvorio ženu i sklopio prvi brak (1. Mojsijeva 2:21-24).
5. (a) Kako biblijski pisci često koriste hebrejsku imenicu koja se prevodi ‘pomoćnica’? (b) Što pokazuje činjenica da je Jehova o prvoj ženi govorio kao o ‘dopuni’?
5 Pokazuju li izrazi ‘pomoćnica’ i ‘dopuna’ da je uloga koju je Bog dodijelio ženi bila ponižavajuća? Naprotiv. Biblijski pisci često primjenjuju hebrejsku imenicu (ʽézer) koja se prevodi “pomoćnik” na Boga. Naprimjer, Jehova se pokazuje kao “naš pomoćnik i naš štit” (Psalam 33:20, NW; 2. Mojsijeva 18:4; 5. Mojsijeva 33:7). U Ozeju 13:9, Jehova čak sam sebe označava Izraelovim ‘pomoćnikom’ (NW). Što se tiče hebrejske riječi (néghedh), koja se prevodi ‘dopuna’, jedan bibličar objašnjava sljedeće: “Pomoć koja se očekuje ne odnosi se samo na pomaganje pri njegovom svakodnevnom poslu ili na rađanje djece (...) već i na uzajamnu podršku koju pruža zajedništvo.”
6. Što je rečeno nakon što je stvorena žena, i zašto?
6 Dakle, nema ničeg ponižavajućeg u tome što Jehova ženu opisuje kao “pomoćnicu” i “dopunu”. Žena je imala vlastitu jedinstvenu mentalnu, emocionalnu i tjelesnu građu. Bila je prikladna nadopuna, zadovoljavajuća dopuna za muža. Iako su bili različiti, oboje su bili potrebni kako bi u skladu sa Stvoriteljevim naumom ‘napunili zemlju’. Očigledno nakon što je stvorio i muža i ženu ‘Bog je pogledao sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma’ (1. Mojsijeva 1:28, 31).
7, 8. (a) Kako je pojava grijeha u Edenu utjecala na ulogu žene? (b) Kakva se pitanja postavljaju s obzirom na ispunjenje 1. Mojsijeve 3:16 među obožavateljima Jehove?
7 Nakon što su zgriješili, situacija se promijenila i za muža i za ženu. Jehova je i jednom i drugom presudio kao grešnicima. “Tebi ću mnogo muke zadati kad zatrudniš”, rekao je Jehova Evi, govoreći o onome što je dopustio kao da je to prouzrokovao. Dodao je: “S mukama ćeš djecu radjati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar” (1. Mojsijeva 3:16). Od tog su vremena nad mnogim ženama, često nesmiljeno, gospodarili njihovi muževi. Umjesto da ih cijene kao pomoćnice i dopune, često su s njima više postupali kao sa slugama ili robovima.
8 Što je, međutim, za obožavateljice Jehove značilo ispunjenje 1. Mojsijeve 3:16? Je li ih to degradiralo na položaj podređenosti i poniženosti? Daleko od toga! No što je s biblijskim izvještajima koji govore o običajima i postupcima koji se tiču žena, a koji možda u nekim današnjim društvenim sredinama izgledaju neprihvatljivima?
Razumijevanje biblijskih običaja
9. Koje bismo tri stvari trebali imati na umu prilikom razmatranja običaja iz biblijskih vremena koji uključuju žene?
9 U biblijska se vremena sa ženama među Božjim slugama dobro postupalo. Naravno, razmatrajući običaje koji su u to vrijeme uključivali žene, korisno je imati nekoliko stvari na umu. Kao prvo, kad Biblija izvještava o nemilim situacijama do kojih je došlo zbog sebične dominacije zlih muškaraca, to ne znači da je Bog odobravao takvo ophođenje prema ženama. Kao drugo, premda je Jehova neko vrijeme tolerirao određene običaje među svojim slugama, on ih je regulirao kako bi zaštitio žene. Kao treće, moramo paziti kako ne bismo drevne običaje prosuđivali prema današnjim mjerilima. Određeni običaji koji se ljudima danas možda čine odbojnima, tadašnje žene nisu bezuvjetno morale smatrati ponižavajućima. Razmotrimo nekoliko primjera.
10. Kako je Jehova gledao na poligamiju, i što pokazuje da nikada nije napustio svoje prvobitno mjerilo monogamije?
10 Poligamija:a Prema Jehovinom prvobitnom naumu, žena nije trebala svog muža dijeliti s drugom ženom. Bog je Adamu stvorio samo jednu ženu (1. Mojsijeva 2:21, 22). Nakon pobune u Edenu, poligamija se prvi put pojavila u Kainovoj lozi. Na koncu je postala običajem i neki su je obožavatelji Jehove prihvatili (1. Mojsijeva 4:19; 16:1-3; 29:21-28). Iako je Jehova dopustio poligamiju koja je poslužila da umnoži stanovništvo Izraela, on je pokazao obzir prema ženama regulirajući taj običaj kako bi žene i njihova djeca bili zaštićeni (2. Mojsijeva 21:10, 11; 5. Mojsijeva 21:15-17). Osim toga, Jehova nikad nije napustio svoje prvobitno mjerilo monogamije. Noa i njegovi sinovi, kojima je ponovljena zapovijed da ‘se množe i napune zemlju’, živjeli su svi monogamno (1. Mojsijeva 7:7; 9:1; 2. Petrova 2:5). Bog je sebe prikazao kao monogamnog supruga kad je simbolično prikazao svoj odnos s Izraelom (Izaija 54:1, 5). Zatim je i Isus Krist ponovno uspostavio Božje prvobitno mjerilo monogamije i ono se primjenjivalo u ranoj kršćanskoj skupštini (Matej 19:4-8; 1. Timoteju 3:2, 12).
11. Zašto se u biblijska vremena plaćala cijena za nevjestu, i je li to za žene bilo ponižavajuće?
11 Plaćanje cijene za nevjestu: Knjiga Ancient Israel—Its Life and Institutions (Drevni Izrael — njegov život i običaji) navodi: “Obaveza plaćanja određene svote novca djevojčinoj obitelji, ili davanje nekog predmeta jednake vrijednosti, izraelskom braku očigledno daje vanjski izgled kupnje. No izgleda da [cijena za nevjestu] nije bila toliko cijena koja se plaćala za ženu koliko naknada koja se davala obitelji.” (Naglašeno od nas.) Prema tome, svrha plaćanja cijene za nevjestu bila je ta da ženina obitelj dobije naknadu za gubitak njenih službi te za trud i troškove koje je obitelj uložila brinući se za nju. Dakle, umjesto da ponižava ženu, cijena za nevjestu njenoj je obitelji potvrđivala njenu vrijednost (1. Mojsijeva 34:11, 12; 2. Mojsijeva 22:16; vidi Kulu stražaru od 15. siječnja 1989 [engl.], stranice 21-4).
12. (a) Kako se u Pismima ponekad govori o oženjenim muškarcima i udatim ženama, i jesu li ti izrazi bili uvredljivi za žene? (b) Što je značajno u vezi s izrazima koje je Jehova koristio u Edenu? (Vidi fusnotu.)
12 Muževi kao “vlasnici”: Jedan događaj koji je oko 1918. pr. n. e. uslijedio u životu Abrahama i Sare pokazuje da je u njihovo vrijeme očigledno postalo uobičajeno smatrati oženjenog muškarca ‘vlasnikom’ (hebrejski, báʽal) i udatu ženu ‘vlasništvom’ (hebrejski, beʽuláh) (1. Mojsijeva 20:3, NW). Ovi se izrazi kasnije povremeno upotrebljavaju u Pismima i nema nikakve naznake da su ih žene pretkršćanskog doba smatrale uvredljivimab (5. Mojsijeva 22:22). Međutim, prema ženama se nije trebalo ophoditi kao prema dijelovima imanja. Imanje ili druge vrijedne stvari mogli su se kupiti, prodati, pa čak i naslijediti, ali to nije bio slučaj i sa ženom. “Kuća i imanje našljedjuje se od otaca”, kaže biblijska poslovica, “a od Gospodina je razumna žena” (Priče Salamunove 19:14; 5. Mojsijeva 21:14).
Dostojanstvena uloga
13. Kako je utjecalo na žene kad su bogobojazni muškarci slijedili Jehovin primjer i slušali njegov Zakon?
13 Kakva je onda bila uloga žena među Božjim slugama u pretkršćansko doba? Kako ih se gledalo i kako se s njima postupalo? Jednostavno rečeno, kad su bogobojazni muškarci slijedili Jehovin vlastiti primjer i slušali njegov Zakon, žene su sačuvale svoje dostojanstvo i uživale mnoga prava i prednosti.
14, 15. Što ukazuje na to da su se u Izraelu poštovale žene, i zašto je Jehova od svojih muških obožavatelja s pravom mogao očekivati da poštuju žene?
14 Žene se trebalo poštovati. Božji zakon dan Izraelu zapovijedao je da treba poštovati i oca i majku (2. Mojsijeva 20:12; 21:15, 17). “Svaki da se boji matere svoje i oca svojega”, piše u 3. Mojsijevoj 19:3. Kad je Betsabeja jednom prilikom došla k svome sinu Salamunu, ‘car usta i srete je i pokloni joj se’ u znak poštovanja (1. Carevima 2:19). Encyclopaedia Judaica zapaža: “Proročanska uspoređivanja Božje ljubavi prema Izraelu s ljubavlju muža prema svojoj ženi mogla su se koristiti samo u društvu u kojem se poštovalo žene.”
15 Jehova očekuje da muškarci koji ga obožavaju poštuju žene, jer ih i on poštuje. Na to ukazuju reci u kojima Jehova na slikovit način koristi iskustva žena te uspoređuje vlastite osjećaje s osjećajima žena (Izaija 42:14; 49:15; 66:13). To čitaocima pomaže razumjeti kako Jehova osjeća. Zanimljivo je da je hebrejski izraz za “milosrđe”, odnosno “sažaljenje”, koji Jehova primjenjuje na sebe, tijesno povezan s riječju za “utrobu” te se može opisati kao “majčinski osjećaj” (2. Mojsijeva 33:19, NW; Izaija 54:7).
16. Koji primjeri pokazuju da se cijenio savjet boguodanih žena?
16 Savjet boguodanih žena se cijenio. Kad je bogobojazni Abraham jednom prilikom oklijevao poslušati savjet svoje boguodane žene Sare, Jehova mu je rekao: “Poslušaj” (1. Mojsijeva 21:10-12). Ezavove hetejske žene “zadavahu mnogo jada Izaku i Rebeci”. Napokon je Rebeka izrazila kakvu bi bol proživjela kad bi njen sin Jakov oženio Hetejku. Kako je reagirao Izak? Izvještaj kaže: “Tada Izak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovjedi mu i reče: nemoj da se oženiš kojom izmedju kćeri Hananejskih.” Da, iako Rebeka i nije dala izravan savjet, njen je suprug donio odluku pri kojoj je uzeo u obzir njene osjećaje (1. Mojsijeva 26:34, 35; 27:46; 28:1). Kasnije je kralj David izbjegao krivnju za krv jer je poslušao Abigajilinu molbu (1. Samuelova 25:32-35).
17. Što pokazuje da su žene imale određenu mjeru autoriteta u obitelji?
17 Žene su imale određenu mjeru autoriteta u obitelji. Djecu se poticalo: “Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje” (Priče Salamunove 1:8). Opis ‘vrsne žene’ u 31. poglavlju Priča Salamunovih otkriva da marljiva udata žena nije samo upravljala kućanstvom već je isto tako mogla ugovarati kupnju ili prodaju nekretnina, obrađivati polje, voditi mali posao i biti poznata po svojim mudrim riječima. Najvažniji od svega bio je strah Jehovin pun strahopoštovanja hvalevrijedne žene. Ne čudi da je takva žena ‘vrijedila više nego biser [‘koralji’, NW]’! Dragocjeni crveni koralj vrlo se cijenio kao nakit i kao ukras (Priče Salamunove 31:10-31).
Žene kojima je Bog ukazao posebnu naklonost
18. Na koje je načine nekim ženama u biblijska vremena podarena posebna naklonost?
18 Jehovin obzir prema ženama odražavao se u posebnoj naklonosti kojom je u biblijska vremena podario neke od njih. Agaru, Saru i Manujinu ženu posjetili su anđeli koji su im prenijeli božansku uputu (1. Mojsijeva 16:7-12; 18:9-15; Sudije 13:2-5). U tabernakulu su bile ‘žene koje su posluživale’ a u Salamunovom su dvoru bile pjevačice (2. Mojsijeva 38:8, St; 1. Samuelova 2:22; Propovjednik 2:8).
19. Kako je Jehova ponekad upotrijebio žene da ga zastupaju?
19 Nekoliko puta u povijesti Izraela, Jehova je upotrijebio žene da ga zastupaju ili da govore u njegovo ime. S obzirom na proročicu Deboru čitamo: “Dolažahu k njoj sinovi Izraelovi na sud” (Sudije 4:5). Nakon što je Izrael porazio kanaanskog kralja Jabina, Debora je imala zaista posebnu prednost. Očigledno je, barem djelomice, bila kompozitor pobjedničke pjesme koja je na koncu postala sastavnim dijelom Jehovinog nadahnutog zapisac (Sudije 5. poglavlje). Kako bi pitao Jehovu, kralj Jozija je stoljećima kasnije poslao delegaciju među kojom je bio i prvosvećenik k proročici Holdi. Holda je mogla autoritativno odgovoriti: “Ovako veli Gospodin Bog Izraelov” (2. Carevima 22:11-15). Tom je prilikom kralj zapovjedio delegaciji da ode kod proročice, no to je učinjeno kako bi dobili uputu od Jehove. (Usporedi Malahija 2:7.)
20. Koji primjeri pokazuju Jehovinu brigu za osjećaje i dobrobit žena?
20 Jehovina briga za dobrobit žena jasno dolazi do izražaja u onim slučajevima u kojima je postupio u interesu svojih obožavateljica. Dva puta se umiješao kako bi spriječio da se obeščasti Abrahamova lijepa žena Sara (1. Mojsijeva 12:14-20; 20:1-7). Bog je pokazao naklonost manje voljenoj Jakovljevoj ženi Liji, ‘otvorivši njenu maternicu’ tako da je rodila sina (1. Mojsijeva 29:31, 32). Kad su dvije bogobojazne izraelske babice riskirale svoj život kako bi sačuvale hebrejske dječake od toga da ne budu ubijeni u Egiptu, Jehova je to cijenio i ‘obdario ih potomstvom’ (2. Mojsijeva 1:17, 20, 21, St). On je uslišio i Aninu usrdnu molitvu (1. Samuelova 1:10, 20). A kad se udovica jednog proroka suočila s vjerovnikom koji joj je htio uzeti djecu kako bi otplatila svoj dug, Jehova je nije ostavio na cjedilu. S ljubavlju je omogućio da prorok Elizej umnoži njenu zalihu ulja kako bi mogla otplatiti dug. Na taj je način sačuvala svoju obitelj i svoje dostojanstvo (2. Mojsijeva 22:22, 23; 2. Carevima 4:1-7).
21. Kakvu uravnoteženu sliku o tome kakav je bio život žena pružaju Hebrejska pisma?
21 Prema tome, daleko od toga da potiču na omalovažavajuće gledište o ženama, Hebrejska pisma pružaju uravnoteženu sliku o tome kakav je bio njihov život među Božjim slugama. Premda Jehova svoje obožavateljice nije zaštitio od ispunjenja 1. Mojsijeve 3:16, boguodani muškarci koji su slijedili Jehovin primjer i slušali njegov Zakon ophodili su se prema ženama na dostojanstven način i poštovali su ih.
22. Kako se do vremena kad je Isus bio na Zemlji izmijenila uloga žena, i kakva se pitanja postavljaju?
22 U stoljećima nakon dovršenja Hebrejskih pisama, uloga žena kod Židova se izmijenila. U vrijeme kad je Isus došao na Zemlju, rabinske su tradicije uvelike ograničavale žene u pogledu njihovih religioznih prednosti i njihovog društvenog života. Jesu li takve tradicije utjecale na način na koji je Isus postupao sa ženama? Kako se danas treba ophoditi prema kršćanskim ženama? Ova ćemo pitanja razmotriti u sljedećem članku.
[Bilješke]
a Prema Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića, “poligamija” se odnosi na “mnogobračnost”. Određeniji izraz “poliginija” definira se kao “brak jednog muškarca sa više žena istodobno”.
b Kroz sva Hebrejska pisma o oženjenim se muškarcima i udatim ženama daleko češće govori kao o “mužu” (hebrejski, ʼish) i “ženi” (hebrejski, ʼishsháh). Naprimjer, Jehova u Edenu nije koristio izraze “vlasnik” i ‘vlasništvo’, već ‘muž’ i ‘žena’ (1. Mojsijeva 2:24; 3:16, 17). U Ozejevom je proročanstvu prorečeno da će Izrael nakon povratka iz izgnanstva Jehovu pokajnički zvati “mužu moj”, a ne više “Bale [‘vlasniče’, NW] moj”. To može navesti na pomisao da je izraz ‘muž’ imao nježniju konotaciju nego “vlasnik” (Ozej 2:16).
c Pažnje je vrijedno korištenje prvog lica kad je riječ o Debori u Sudijama 5:7.
Kako bi odgovorio?
◻ Što pokazuju riječi ‘pomoćnica’ i ‘dopuna’ o ulozi koju je Bog dodijelio ženi?
◻ Što bismo trebali imati na umu prilikom razmatranja običaja koji se tiču žena u biblijska vremena?
◻ Što pokazuje da su žene imale dostojanstvenu ulogu među Božjim slugama ranih vremena?
◻ Na koje je načine Jehova podario posebnu naklonost ženama u pretkršćanska vremena?