Uspinjanje na goru višu od Himalaje
HIMALAJA! Kakve slike u tebi budi ova riječ? Strahopoštovanja vrijedne ledene vrhove s olujnim vjetrovima? Osvajačko uzbuđenje, dok se stoji na vrhu najviše planine na svijetu? Za većinu nas bilo bi nemoguće popeti se na Mount Everest na Himalaji (Nepal). Ipak, danas se mnogi ljudi u Nepalu penju na goru višu od Himalaje! Prije nego što saznamo nešto o ovom pohodu na veličanstvenu goru, osvrnimo se na malu ali prekrasnu kraljevinu Nepal.
Nepal — planinska kraljevina
Kraljevina Nepal neobična je zato što je to jedna od rijetkih preostalih monarhija u svijetu, ali i zato što nije svjetovna već religiozna kraljevina. Nepal je jedina hinduistička država na svijetu. Većina od njegovih 20 milijuna stanovnika su hinduisti. Međutim, postoji velika raznolikost u etničkom porijeklu njegovih stanovnika. Oni koji žive u planinskom području na sjeveru uglavnom su tibetsko-burmanskog porijekla, dok u južnim ravnicama prevladava narod indoarijskog porijekla. Nepali je službeni jezik zemlje i materinski jezik za oko 60 posto ljudi. Ostali govore više od 18 etničkih jezika.
Nepal je prilično pravokutnog oblika i pruža se od istoka prema zapadu u duljini od 880 kilometara, a od sjevera prema jugu u duljini od 200 kilometara. Strahopoštovanja vrijedna Himalaja, koja formira sjevernu granicu, obuhvaća Mount Everest, najviši vrh na svijetu od 8 848 metara i osam drugih vrhova visokih preko 8 000 metara. U središnjem su Nepalu niže planine, jezera i doline. Dalje na jugu, uz granicu s Indijom, proteže se plodna Tarai, glavna poljoprivredna regija.
Katmandu, glavni grad smješten u središnjoj regiji, zaista je mjesto koje oduševljava turiste. Tamo se nude letovi avionom iznad veličanstvenih planina, izleti u parkove s divljim životinjama i mnoge mogućnosti za razgledavanje okolice. Nepal ponekad nazivaju dolinom bogova, jer religija igra važnu ulogu u životu njegovih stanovnika. Religija je također razlog zašto milijuni širom svijeta poduzimaju pohod na “goru” višu od Himalaje.
Prije otprilike 2 700 godina hebrejski je prorok Izaija bio nadahnut proricati da će “u potonja vremena gora doma Gospodinova [biti] utvrdjena uvrh gora (...). I ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Gospodinovu [“Jehovinu”, NW] (...) i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem” (Izaija 2:2, 3). Ovdje se uzvišeno čisto obožavanje Jehove, Stvoritelja i Suverenog vladara svemira, uspoređuje s gorom, koja se uzdiže visoko iznad svih drugih gorama sličnih oblika obožavanja. To je tema svijetom raširenog obrazovnog djela koje pomaže ljudima gladnim istine učiti o Jehovinim putevima. Kako je to djelo započelo u Nepalu?
Mali počeci
Jedan je vojnik britanske vojske u drugom svjetskom ratu tražio pravu religiju. Njegovi roditelji, nepalskog porijekla i hinduisti po vjeroispovijedi, obratili su se na katolicizam. Kako je rastao, uviđao je besmislenost idolopoklonstva, odbacio je učenja poput nauke o paklenoj vatri i počeo istraživati vjerovanja protestantskih crkava. Ali nije bio zadovoljan.
Kad su ga zarobili Japanci u tadašnjem Rangoonu (Burma), ovaj se vojnik molio da preživi okrutno postupanje u radnom logoru kako bi nastavio svoju potragu za pravim obožavanjem. Kasnije je uspio pobjeći iz zarobljeništva, a pomogao mu je jedan učitelj u čijoj je kući pronašao brošuricu Where Are the Dead? (Gdje su mrtvi?), koju je napisao J. F. Rutherford. Prepoznavši zvuk istine, gorljivo je prihvatio studij kad su ga 1947. Jehovini svjedoci posjetili u Rangoonu. Krstio se za nekoliko mjeseci, a ubrzo nakon njega krstila se i njegova mlada žena. Odlučili su se vratiti u Indiju, naselivši se u svom rodnom Kalimpongu, u sjeveroistočnom planinskom području. Njihovo je dvoje djece tamo rođeno i tamo je završilo školu. U ožujku 1970. preselili su se u Katmandu.
Nepalski ustav zabranjivao je prozelitizam. Svatko tko je bio uhvaćen kako propagira neku takozvanu stranu religiju mogao je biti osuđen na sedam godina zatvora, a osoba koja se pridružila takvoj religiji mogla je dobiti tri godine zatvora uz plaćanje velike globe. Stoga se moralo oprezno propovijedati. Ići u službu od kuće do kuće značilo je posjetiti jedan dom, zatim prijeći u drugo područje i tamo nekoga posjetiti. Razumljivo je da je neformalno svjedočenje igralo jednu od glavnih uloga u širenju dobre vijesti.
Rezultati su sporo dolazili na vidjelo. Budući da je stanovništvo brojilo oko deset milijuna ljudi, područje je izgledalo obeshrabrujuće. Ova usamljena obitelj sijala je sjeme istine svjedočeći prijateljima, poznanicima, poslodavcima i kolegama na poslu. U svome su domu redovito održavali sastanke i pozivali zainteresirane da im se pridruže. U ožujku 1974, nakon četiri godine ustrajnog sađenja i zalijevanja, u Nepalu su konačno niknuli prvi plodovi — i to iz nevjerojatnog izvora!
Posjetivši jedan dom, objavitelj je razgovarao s imućnim čovjekom koji je bio sekretar jednog člana kraljevske obitelji. “Razgovarajte s mojim sinom”, rekao je čovjek. Sin je pristao na biblijski studij. S vremenom je promijenio posao, jer je radio u kockarnici. Otac mu je bio pobožni hinduist i protivio mu se. Usprkos tome, ovaj je mladić zauzeo stav za Jehovu. Kakav je bio ishod? Otac mu se kasnije prestao protiviti i grupa njegovih bliskih rođaka prihvatila je biblijsku istinu. On sada služi kao starješina u kršćanskoj skupštini.
Kako bi ostala duhovno jaka i kako bi slijedila biblijsku zapovijed da ne zapostavlja zajedničko sakupljanje, mala je grupa u Katmanduu redovito održavala sastanke u privatnoj kući. No braća uglavnom nisu mogla prisustvovati većim skupovima. Oni koji su mogli pribaviti sredstva putovali su u Indiju na kongrese — to je bilo dugo i skupo putovanje preko planinskih lanaca.
Kakva je to stoga bila radosna prigoda kad je cjelokupni program oblasnog kongresa iznesen u kući u kojoj su se održavali sastanci! Zamisli četvoricu braće, uključujući i jednog člana indijske podružnice, kako vode cjelokupni program! Čak je bila prikazana i biblijska drama. Kako? Dijapozitivi su bili snimljeni na generalnoj probi u Indiji. U Nepalu su ti dijapozitivi bili projicirani na platnu, uz dijaloge snimljene na traci. Prisutnima se to jako dopalo. Koliko je bilo prisutnih? Osamnaest osoba!
Pomoć Svjedoka iz stranih zemalja u djelu propovijedanja bila je ograničena. Nije dolazilo u obzir da se pošalju misionari, a strancima je bilo vrlo teško pronaći svjetovni posao. Međutim, dvojica indijskih Svjedoka našla su posao u različito vrijeme, te su proveli nekoliko godina u Katmanduu pomažući da se ojača novoosnovana skupština. Do 1976. u Katmanduu je bilo 17 objavitelja Kraljevstva. Godine 1985. braća su izgradila vlastitu Dvoranu Kraljevstva. Kad je dovršena, u njoj su se počeli redovito održavati godišnji oblasni kongresi kao i drugi skupovi. Dvorana je zaista bila središte čistog obožavanja u tom zabačenom, planinskom području.
Širenje usprkos poteškoćama
U tim ranim godinama djelo propovijedanja, koje se vršilo jako oprezno, nije privlačilo pažnju vlasti. Međutim, krajem 1984. vlast je počela nametati ograničenja. Jedan brat i tri sestre bili su uhapšeni i četiri dana zadržani u pritvoru prije nego što su bili pušteni uz upozorenje da prestanu sa svojim aktivnostima. U jednom je selu devetero osoba bilo uhapšeno dok su u svojim domovima održavali biblijske studije. Šest ih je zadržano u zatvoru 43 dana. Izvršeno je još nekoliko hapšenja, no nisu poduzete nikakve zakonske mjere.
Još nedavno, 1989, sva braća i sestre na jednom Skupštinskom studiju knjige bili su uhapšeni, pritvoreni tri dana, a zatim pušteni. Ponekad se tražilo da potpišu izjavu kojom izjavljuju da više neće propovijedati. Odbili su. Neki su bili oslobođeni tek nakon što su potpisali izjavu da će biti spremni snositi posljedice ako ponovno budu uhvaćeni kako propovijedaju.
Usprkos takvim poteškoćama, braća su nastavila revno propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu. Naprimjer, 1985, nakon početka vladine intervencije, imali su porast od 21 posto u broju propovjednika. Trideset pet objavitelja provelo je prosječno 20 sati mjesečno razgovarajući s drugima o čistom obožavanju.
Kako je prolazilo vrijeme, vjetrovi političkih promjena počeli su puhati i u Nepalu. Vladini su službenici počeli uviđati da Jehovini svjedoci ne predstavljaju prijetnju. Ustvari, njihovo biblijsko obrazovno djelo imalo je koristan, izgrađujuć utjecaj na ljude, čineći ih boljim građanima. Službenici su uvidjeli da su poštenje, marljiv rad i čestito moralno ponašanje naglašeni kao temeljni zahtjevi za obožavatelje Jehove.
Dobro je svjedočanstvo dano kad je jedna bivša predana hinduistkinja postala Svjedok i odbila primiti transfuziju krvi. Liječnici su bili zapanjeni njenim odlučnim, dobro informiranim stavom. Ovoj je ženi pružena pomoć kako bi spoznala istinu pomoću brošure Raduj se zauvijek životu na Zemlji! Usprkos protivljenju i izrugivanju svoje obitelji, ona se krstila 1990, kad je imala skoro 70 godina. Kasnije je slomila nogu i morala je ići na veliku operaciju, jer su nastupile i druge komplikacije. Dva tjedna opirala se pritiscima liječnikâ i rođakâ da primi krv. Konačno ju je tim kirurga uspješno operirao bez krvi. Iako se sada teško kreće, ova vjerna sestra svakog jutra sjedi ispred svojih ulaznih vrata i poziva prolaznike da sjednu pored nje i čuju radosnu dobru vijest.
Nepal danas
Kakvo je stanje u Nepalu danas? Jehovini svjedoci uživaju priličnu slobodu te vrše obožavanje poput svoje braće širom svijeta. Od vremena kad su se jedan ili dva simbolična planinara počela pridruživati onima koji se penju na goru pravog obožavanja, sve je veći broj ljudi rekao: ‘Hodite da idemo na goru Jehovinu.’ U 1989. svaki su mjesec prosječno 43 osobe sudjelovale u djelu propovijedanja, a 204 osobe prisustvovale su Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti te iste godine.
Zatim je Jehova, baš kao što je i obećao, počeo ubrzavati sakupljanje tražitelja istine u svoj dom (Izaija 60:22). Nedavno je osnovana druga skupština u Katmanduu, a sada postoje i dvije izolirane grupe izvan glavnog grada. U travnju 1994. o propovjedničkoj aktivnosti izvijestila su 153 kršćana — to je porast od 350 posto za manje od pet godina! Vodili su 386 biblijskih studija na domu sa zainteresiranim osobama. Na Spomen-svečanosti 1994. bio je prisutan oduševljavajući broj od 580 osoba. Na jednom danu posebnog sastanka u dvorani se sakupilo 635 osoba, a bilo je 20 krštenih. Tako se i u malenom Nepalu odvija veliki porast koji uživaju Jehovini svjedoci širom svijeta.
Prijašnjih je godina došlo do velikog povećanja količine literature koja se izdaje na nepali jeziku, a koja pomaže poniznim osobama čvrsto prigrliti istinu. Prevodioci koji su u indijskoj podružnici obučavani tehnikama prevođenja i upotrebi kompjutera sada punovremeno služe u Katmanduu. Budući da su opremljeni za širenje, nepalski teokratski planinari su u akciji!
Uspinji se više od Himalaje
I ti možeš uživati u pohodu na goru višu od Himalaje. Ako to učiniš, nećeš se pridružiti samo onima iz Nepala već milijunima “od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena” (Otkrivenje 7:9). Zajedno s njima uživat ćeš u pouci Stvoritelja veličanstvenih planina poput onih u Nepalu. Uvidjet ćeš da će Stvoritelj “ispravno postaviti stvari” i moći ćeš radosno očekivati vječni život na očišćenoj i uljepšanoj Zemlji (Izaija 2:4, NW).
[Karta na stranici 24]
(Vidi publikaciju)
Katmandu
Mount Everest
[Slika na stranici 25]
Ispred Dvorane Kraljevstva u Katmanduu
[Slika na stranici 26]
Mnogi Nepalci izvlače korist iz biblijskih studija