Isusova čuda — povijest ili mit?
“A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru” (Matej 14:25).
MILIJUNIMA širom svijeta je vjerovanje da je Isus Krist činio čuda gotovo jednako važno kao i vjerovanje u samog Boga. Pisci evanđelja — Matej, Marko, Luka i Ivan — opisuju oko 35 Isusovih čuda. Međutim, njihovi izvještaji navode na pomisao da je on činio daleko više nadnaravnih djela (Matej 9:35; Luka 9:11).
Ta čuda nisu bila učinjena radi zabave. Ona su bila sastavni dio Isusove tvrdnje da je Sin Božji, dugo očekivani Mesija (Ivan 14:11). Mojsije je činio čudotvorne znakove kad se predstavljao porobljenoj naciji Izrael (2. Mojsijeva 4:1-9). Logično je da se od Mesije, za kojeg je prorečeno da će biti veći od Mojsija, također očekivalo da pokaže neki znak božanske podrške (5. Mojsijeva 18:15). Stoga, Biblija naziva Isusa ‘čovjekom od Boga potvrđenim među vama silama i čudesima i znacima’ (Djela apostolska 2:22).
U prošlosti su ljudi, ne sumnjajući, općenito prihvaćali biblijski prikaz Isusa kao čudotvorca. No, posljednjih su desetljeća izvještaji evanđelja došli pod udar kritičara. U svojoj knjizi Deceptions and Myths of the Bible, Lloyd Graham osvrće se na biblijski izvještaj o tome kako je Isus hodao po vodi i ide tako daleko da kaže: “Potrebna je velika neukost da bi se u to doslovno vjerovalo, no, ipak, doslovno, milijuni vjeruju. I onda se pitamo što nije u redu s našim svijetom. Kakav biste bolji svijet očekivali pored tolike neukosti?”
Nemoguće?
Međutim, takve kritike nisu razumne. The World Book Encyclopedia definira čudo kao “događaj koji se ne može obrazložiti poznatim prirodnim zakonima”. Po toj bi se definiciji televizor u boji, mobitel ili laptop kompjuter prije samo jednog stoljeća smatrali čudima! Je li razumno biti dogmatičan i nešto označiti nemogućim samo zato što to ne možemo objasniti prema sadašnjoj znanstvenoj spoznaji?
Razmotrimo još jednu činjenicu: U izvornom grčkom jeziku na kojem je napisan “Novi zavjet”, riječ koja je upotrijebljena za “čudo” bila je dýnamis — riječ koja u osnovi znači “sila”. Također se prevodi kao “silna djela” ili ‘sposobnost’ (Luka 6:19; 1. Korinćanima 12:10, NW; Matej 25:15, St). Biblija tvrdi da su Isusova čuda bila očitovanje ‘veličine Božje’ (Luka 9:43). Da li bi takva djela bila nemoguća svemoćnom Bogu — onome koji ima ‘veliku silu’? (Izaija 40:26).
Dokaz autentičnosti
Pomno ispitivanje četiri evanđelja pruža daljnji dokaz njihove vjerodostojnosti. Kao prvo, ti su izvještaji izrazito različiti od bajki i legendi. Naprimjer, razmotrimo lažne priče o Isusu koje su kružile u stoljećima nakon njegove smrti. U apokrifnom “Tominom evanđelju” stoji: “Kad je dječak Isus bio star pet godina, (...) išao je kroz selo, a neki je dječak trčao i udario ga u rame. Isus se razljutio i rekao mu: ‘Nećeš nastaviti svojim putem’, i dijete je odmah palo i umrlo.” Nije teško razumjeti kakva je ovo priča — izmišljeno djelo mašte. Osim toga, hirovito, zlobno dijete koje je ovdje opisano nema nikakve sličnosti s Isusom iz Biblije. (Usporedi Luka 2:51, 52.)
Razmotrimo sada autentične izvještaje evanđelja. U njima nema pretjerivanja i nestvarnih prizvuka. Isus je činio čuda reagirajući na istinsku potrebu, a ne da bi zadovoljio puki hir (Marko 10:46-52). Isus se nikad nije služio svojim moćima kako bi sâm izvukao korist (Matej 4:2-4). I nikad ih nije koristio da bi se razmetao. Ustvari, kad je radoznali kralj Irud želio da Isus pred njim učini neko čudesno “znamenje”, Isus mu “ništa ne odgovori” (Luka 23:8, 9, Rupčić).
Isusova su čuda također u potpunoj suprotnosti s djelovanjem profesionalnih iluzionista, mađioničara i iscjelitelja vjerom. Njegova su silna djela uvijek slavila Boga (Ivan 9:3; 11:1-4). Njegova su čuda bila bez emocionalnih obreda, magičnih čaranja, razmetljivih predstava, prijevare i hipnoze. Kad je Isus sreo slijepog prosjaka Bartimeja koji je povikao: “Raboni! da progledam”, Isus mu je jednostavno rekao: “Idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda” (Marko 10:46-52, naglašeno od nas).
Izvještaji evanđelja pokazuju da je Isus svoja silna djela činio bez rekvizitâ, posebno planirane inscenacije ili svjetlosnih trikova. Ona su bila učinjena javno, često pred brojnim očevicima (Marko 5:24-29; Luka 7:11-15). Za razliku od pokušaja suvremenih iscjelitelja vjerom, njegova nastojanja da iscjeljuje nikada nisu propala zato što je nekoj bolesnoj osobi navodno manjkalo vjere. U Mateju 8:16 stoji: “Sve bolesnike iscijeli.”
U svojoj knjizi ”Many Infallible Proofs:“ The Evidences of Christianity, izučavatelj Arthur Pierson kaže o Kristovim čudima: “Broj izlječenja koja je činio, njihov trenutni i sveukupni značaj te niti jedan neuspjeh čak i prilikom uskrsavanja mrtvih, stvaraju beskrajnu razliku između tih čuda i tobožnjih čuda ovog ili bilo kojeg drugog doba.”
Svjetovna potvrda
Pierson pruža još jedan argument koji podupire izvještaje evanđelja, kad kaže: “Niti jedna potvrda biblijskih čuda nije značajnija od šutnje neprijatelja.” Židovski su vođe imali više nego jak motiv za to što su željeli naštetiti Isusovom ugledu, no, njegova su čuda bila tako dobro poznata da ih se protivnici nisu usudili negirati. Sve što su mogli učiniti bilo je to da takva djela pripišu demonskim silama (Matej 12:22-24). Stoljećima nakon Isusove smrti pisci židovskog Talmuda nastavili su Isusu pripisivati čudotvorne moći. Prema knjizi Jewish Expressions on Jesus, oni su ga odbacili kao onoga tko “provodi magične postupke”. Da li bi bio dan takav komentar ako bi postojala čak i neznatna mogućnost da se Isusova čuda odbace kao puki mit?
Daljnji dokaz dolazi od Euzebija, crkvenog povjesničara iz četvrtog stoljeća. U svojoj knjizi The History of the Church From Christ to Constantine, on citira izvjesnog Quadratusa koji je poslao pismo caru kako bi obranio kršćanstvo. Quadratus je napisao: “Djela našeg Spasitelja uvijek su bila vidljiva, jer su bila istinita — to su ljudi koji su bili izliječeni i uskrsnuti iz mrtvih, koji nisu bili viđeni samo u trenutku kad su bili izliječeni ili uskrsnuti nego ih se uvijek tamo vidjelo, ne samo kad je Spasitelj bio među nama nego i dugo vremena nakon Njegova odlaska; ustvari, neki od njih ostali su na životu sve do mog vremena.” Izučavatelj William Barclay je primijetio: “Quadratus kaže da se zapravo sve do njegovog vremena moglo pokazati ljude na kojima su učinjena čuda. Da to nije bilo istina, rimskoj bi vlasti bilo lako označiti to kao laž.”
Vjerovanje u Isusova čuda razumno je, racionalno i potpuno u skladu s dokaznim materijalom. No, ipak, Isusova čuda nisu mrtva povijest. U Jevrejima 13:8 podsjeća nas se: “Isu[s Kri]st juče je i danas onaj isti i u vijek.” Da, on je danas živ na nebu, i može upotrijebiti svoje čudotvorne moći u daleko većem omjeru nego što je to učinio dok je kao čovjek bio na Zemlji. Nadalje, izvještaji evanđelja o njegovim čudima (1) kršćanima danas pružaju praktične pouke, (2) otkrivaju očaravajuća obilježja Isusove osobnosti i (3) ukazuju na vrijeme u bliskoj budućnosti kad će se odigrati još spektakularniji događaji!
Sljedeći će se članak usredotočiti na tri dobro poznata biblijska izvještaja, kako bi se razjasnile ove točke.