On je prihvatio božansko vodstvo

PRETPOSTAVIMO da ti je povjereno jedno savršeno dijete i da se od tebe očekuje da ga ispravno odgojiš. Kakvog li izazova! Kako bi to uopće mogao učiniti bilo koji nesavršeni čovjek? Samo prihvaćanjem božanskog vodstva i njegovom primjenom u svakodnevnom životu.

Upravo je to učinio Josip, Isusov poočim. Suprotno detaljnoj apokrifnoj predaji o Josipu, Biblija malo govori o njegovoj skromnoj ulozi u Isusovom djetinjstvu. Znamo da su Josip i njegova žena Marija podizali Isusa, četvoricu drugih sinova, kao i kćerke (Marko 6:3).

Josip je bio potomak izraelskog kralja Davida po Salamunovoj liniji. Bio je sin Jakova i zet Helija (Matej 1:16; Luka 3:23). Kao tesar u gradu Nazaretu u Galileji, Josip je imao ograničena financijska sredstva (Matej 13:55; Luka 2:4, 24; usporedi 3. Mojsijeva 12:8). No, bio je duhovno bogat (Priče Salamunove 10:22). To je sigurno bilo zbog toga što je prihvatio božansko vodstvo.

Josip je nesumnjivo bio krotak i ponizan Židov koji je imao vjeru u Boga i koji je želio činiti ono što je ispravno. Nekoliko događaja iz njegovog života zabilježenih u Pismima pokazuju da je uvijek slušao Jehovine zapovijedi. Tako je bilo bez obzira jesu li one bile uključene u Zakon ili ih je Josip primio direktno preko anđela.

Pravedan čovjek s problemima

Što treba učiniti boguodana osoba kad se nađe pred značajnim problemom? Pa, treba ‘staviti na Gospodina breme svoje’ i slijediti božansko vodstvo! (Psalam 55:22). Josip je to učinio. Dok je bio zaručen s Marijom “a još dok se nijesu bili sastali, nadje se da je ona trudna od Duha svetoga”. Budući da je Josip bio “pobožan, i ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti”. Nakon što je Josip dobro razmislio, u snu mu se pojavio Jehovin anđeo i rekao: “Josipe, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj začelo od Duha je svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh.” Probudivši se, Josip “učini kao što mu je zapovjedio angjeo Gospodinov, i uzme ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus” (Matej 1:18-25). Josip je prihvatio božansko vodstvo.

Cezar August je naredio da se ljudi popišu u svom mjestu. Josip i Marija su to poslušali i otišli u Betlehem u Judeji. Tamo je Marija rodila Isusa, no morala ga je staviti u jasle jer nije bilo drugog smještaja. Pastiri koji su čuli anđeosku objavu ovog posebnog rođenja došli su te noći vidjeti djetešce. Oko 40 dana kasnije Josip i Marija su u skladu sa Zakonom predstavili Isusa u hramu u Jeruzalemu, zajedno sa žrtvom. Oboje su se čudili dok su slušali proročanske riječi ostarjelog Šimuna o velikim stvarima koje će Isus učiniti (Luka 2:1-33; usporedi 3. Mojsijeva 12:2-4, 6-8).

Iako se može činiti da se u Luki 2:39 ukazuje da su Josip i Marija otišli u Nazaret odmah nakon Isusovog predstavljanja u hramu, ovaj je tekst dio skraćenog izvještaja. Izgleda da su prilično dugo nakon predstavljanja u hramu istočnjački astrolozi (magi) posjetili Mariju i Isusa u jednoj kući u Betlehemu. Božanskom intervencijom spriječeno je da ovaj posjet donese smrt Isusu. Nakon što su magi otišli, Josipu se u snu pojavio Jehovin anđeo i rekao mu: “Irud traži dijete da ga pogubi.” Kao i obično, Josip je slijedio božansko vodstvo i odveo svoju obitelj u Egipat (Matej 2:1-14).

Kad je Irud umro, Josipu se u Egiptu pojavio anđeo u snu, rekavši: “Ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izraelovu.” Kad je čuo da na Irudovom mjestu vlada njegov sin Arhelaj, Josip se bojao vratiti u Judeju. Slijedivši božansko upozorenje dobiveno u snu, vratio se na područje Galileje i nastanio u gradu Nazaretu (Matej 2:15-23).

Duhovan čovjek

Josip se pobrinuo da se njegova obitelj drži božanskog zakona i da je duhovno nahranjena. Svake je godine cijelu obitelj vodio sa sobom na proslavu Pashe u Jeruzalem. U jednoj takvoj prilici, Josip i Marija vraćali su se u Nazaret i već su prešli jedan dan puta od Jeruzalema kad su otkrili da nema 12-godišnjeg Isusa. Vrativši se u Jeruzalem, brižljivo su ga tražili dok ga konačno nisu pronašli u hramu kako sluša i ispituje učitelje koji su se tamo nalazili (Luka 2:41-50).

Izgleda da je Josip dozvolio da njegova žena preuzme inicijativu u nekim stvarima. Naprimjer, kad su se vratili u Jeruzalem i pronašli Isusa u hramu, Marija je razgovarala sa svojim malim sinom o tome (Luka 2:48, 49). Dok je rastao kao “drvodjeljin sin”, Isus je dobivao duhovnu poduku. Josip ga je učio i tesarskom zanatu, jer Isusa su zvali “drvodjelja, sin Marijin” (Matej 13:55; Marko 6:3). I danas bi boguodani roditelji trebali dobro iskoristiti slične mogućnosti da podučavaju svoju djecu, a posebno da ih duhovno obučavaju (Efežanima 6:4; 2. Timoteju 1:5; 3:14-16).

Josipova budućnost

Pisma ne govore o Josipovoj smrti. No, vrijedno je zapaziti da se u Marku 6:3 Isusa naziva “sin Marijin”, a ne Josipov. To ukazuje da je Josip tada već umro. Osim toga, da je Josip bio živ 33. n. e. bilo bi nevjerojatno da je Isus, koji je bio pribijen na stupu, povjerio apostolu Ivanu da se brine za Mariju (Ivan 19:26, 27).

Dakle, Josip će biti među onima koji će čuti glas Sina čovječjega i uskrsnuti (Ivan 5:28, 29). Učeći o Jehovinoj pripremi za vječni život, Josip će se bez sumnje okoristiti njome i biti poslušan podanik velikog nebeskog Kralja, Isusa Krista, baš kao što je slijedio božansko vodstvo i prije više od 1 900 godina.

[Slika na stranici 31]

Josip je Isusu dao duhovnu poduku, a naučio ga je i tesarskom zanatu