Evolucija na optuženičkoj klupi

Uvjereni evolucionisti sada bučno zahtijevaju iscrpno ponovno ispitivanje porijekla života

ZAMISLI da si pravnik u nekom krivičnom sudskom postupku. Optuženi tvrdi da je nevin i javljaju se svjedoci kako bi svjedočili u njegovu korist. Međutim, dok slušaš njihovo svjedočenje, primjećuješ da svaki svjedok proturječi drugima. Kad su svjedoci obrane ponovno pozvani da pristupe, njihovi se iskazi mijenjaju. Da li bi, kao pravnik, pridavao važnost njihovom svjedočanstvu? Da li bi želio osloboditi optuženog? Vjerojatno ne, jer svaka nedosljednost u obrani umanjuje vjerodostojnost optuženog.

To je slučaj i s teorijom evolucije. Javlja se mnoštvo svjedoka kako bi dali različita objašnjenja o porijeklu života, braneći teoriju evolucije. Ali, da li bi se njihovo svjedočanstvo održalo na sudu? Da li se oni koji podupiru tu teoriju slažu u izjavama?

Proturječno svjedočanstvo

Kako je nastao život? Vjerojatno niti jedno drugo pitanje nije izazvalo više nagađanja i potaknulo više rasprava. Ipak, ne vodi se polemika samo oko evolucije i stvaranja; većina sukoba događa se među samim evolucionistima. Praktički oko svakog detalja evolucije — kako se dogodila, gdje je započela, tko ili što ju je pokrenulo i koliko je dugo trajao proces — vode se žestoke rasprave.

Evolucionisti su godinama tvrdili da je život nastao u toploj organskoj “juhi”. Neki sada vjeruju da je pjena u oceanu mogla proizvesti život. Podmorski gejziri još su jedno predloženo mjesto početka života. Neki pretpostavljaju da su živi organizmi stigli na meteorima koji su pali na Zemlju. Ili su možda, kažu drugi, asteroidi udarili u Zemlju i promijenili atmosferu, pokrenuvši tako razvoj života. “Zaori zemlju velikim željeznim asteroidom”, kaže jedan istraživač, “i sigurno će se dogoditi zanimljive stvari.”

Ponovno se ispituje i priroda nastanka života. “Život nije nastao pod mirnim, povoljnim uvjetima, kako se nekada pretpostavljalo”, ukazuje časopis Time, “već pod paklenskim nebom planeta na kojem su izbijale vulkanske erupcije i prijetili mu kometi i asteroidi.” Da bi se život razvio usred takvog kaosa, izjavljuju sada neki znanstvenici, cijeli proces morao se zbivati unutar kraćeg vremenskog razdoblja nego se to prije mislilo.

Znanstvenici također imaju različita mišljenja o tome kako se Bog — “ako postoji” — uklapa u tu sliku. Neki kažu da se život razvio bez Stvoriteljevog posredovanja, dok drugi ukazuju da je Bog pokrenuo proces i dopustio da se on nastavi evolucijom.

Nakon što je nastao život, kako se događala evolucija? Izvještaji su proturječni čak i u tome. Godine 1958, jedno stoljeće nakon izdavanja knjige The Origin of Species (Porijeklo vrsta), evolucionist Sir Julian Huxley je izjavio: “Darwinovo veliko otkriće, univerzalno načelo prirodne selekcije, čvrsto je i konačno nepobitno dokazano kao sredstvo glavne evolucijske promjene.” Pa ipak, dvadeset četiri godine kasnije, evolucionist Michael Ruse je napisao: “Sve veći broj biologa (...) dokazuje da je svaka evoluciona teorija temeljena na darvinističkim načelima — naročito svaka teorija koja upravo prirodnu selekciju smatra ključem evolucijske promjene — varljivo nepotpuna.”

Iako časopis Time kaže da postoje “mnoge čvrste činjenice” koje podupiru teoriju evolucije, ipak priznaje da je evolucija jedan zamršeni izvještaj s “mnogo rupa i kojem ne manjkaju proturječne teorije o tome kako popuniti dijelove koji nedostaju”. Umjesto da ukazuju kako je slučaj završen, neki od najuvjerenijih evolucionista sada bučno zahtijevaju iscrpno ponovno ispitivanje porijekla života.

Dakle, dokaz za evoluciju — naročito za nastanak života kako ga tumači evolucija — ne temelji se na dosljednom svjedočanstvu. Znanstvenik T. H. Janabi primjećuje da su oni koji zastupaju evoluciju “tijekom godina razvijali i napuštali mnoge pogrešne teorije i znanstvenici se do sada nisu mogli složiti niti oko jedne teorije”.

Zanimljivo je da je Charles Darwin predviđao takav spor. U uvodu knjige The Origin of Species (Porijeklo vrsta) napisao je: “Svjestan sam da ne postoji niti jedna točka o kojoj se raspravlja u ovom svesku, a za koju se ne mogu pružiti dokazi koji često jasno vode do zaključaka upravo suprotnih onima do kojih sam ja došao.”

Uistinu, takva proturječna svjedočanstva potiču pitanja o vjerodostojnosti teorije evolucije.

Je li evolucija intelektualni izbor?

Od svog početka, stoji u knjizi Milestones of History, teorija evolucije “mnogim se ljudima sviđala zato što je izgledala znanstvenije od teorije stvaranja po vrstama”.

Osim toga, dogmatične izjave nekih evolucionista mogu biti zastrašujuće. Naprimjer, znanstvenik H. S. Shelton tvrdi da je zamisao o stvaranju po vrstama “preglupa da bi se ozbiljno razmatrala”. Biolog Richard Dawkins grubo izjavljuje: “Ako sretnete nekoga tko tvrdi da ne vjeruje u evoluciju, on je neuk, glup ili lud.” Slično kaže profesor René Dubos: “Većina prosvijećenih osoba sada prihvaća kao činjenicu da se sve u svemiru — od nebeskih tijela do ljudskih bića — razvilo i da se dalje razvija evolucijskim procesima.”

Po ovim izjavama moglo bi izgledati da će svatko tko je imalo inteligentan spremno prihvatiti evoluciju. Uostalom, prihvatiti to značilo bi da je osoba “prosvijećena”, a ne “glupa”. Pa ipak, postoje visoko obrazovani muškarci i žene koji ne zastupaju teoriju evolucije. “Susreo sam mnoge znanstvenike koji privatno sumnjaju u to”, piše Francis Hitching u svojoj knjizi The Neck of the Giraffe, “i nekolicinu onih koji su išli tako daleko da su rekli kako se pokazalo da darvinistička evoluciona teorija uopće nije znanstvena teorija.”

Chandra Wickramasinghe, vrlo poštovani britanski znanstvenik, ima slično mišljenje. “Ne postoji dokaz niti za jedno temeljno načelo darvinističke evolucije”, kaže on. “Godine 1860. društveni je pritisak ovladao svijetom i mislim da je sve odonda to bilo katastrofalno za znanost.”

T. H. Janabi je istraživao dokaze koje su iznijeli evolucionisti. “Otkrio sam da je situacija potpuno drugačija od one u koju su nas uvjeravali”, kaže on. “Dokazni je materijal suviše oskudan i suviše nepotpun da bi podržao tako složenu teoriju kao što je ona o porijeklu života.”

Dakle, one koji ne odobravaju evolucionu teoriju ne bi se trebalo jednostavno omalovažavati kao “neuke, glupe ili lude”. A što se tiče mišljenja koja osporavaju evoluciju, čak je i uvjereni evolucionist George Gaylord Simpson morao priznati: “Sigurno bi bilo pogrešno samo sa smiješkom odbaciti ta shvaćanja ili ih ismijavati. Njihovi su zagovornici bili (i jesu) učeni i razumni istraživači.”

Stvar vjere

Neki misle da se vjerovanje u evoluciju temelji na činjenicama, dok se vjerovanje u stvaranje temelji na vjeri. Istina je da nitko nije vidio Boga (Ivan 1:18; usporedi 2. Korinćanima 5:7). Pa ipak, što se toga tiče, teorija o evoluciji nije u prednosti, jer se temelji na događajima kojima niti jedan čovjek nije bio očevidac niti su se ponovili.

Naprimjer, znanstvenici nikad nisu utvrdili da mutacije — čak niti one korisne — stvaraju nove životne oblike; pa ipak, oni su sigurni da su upravo tako nastale nove vrste. Oni nisu bili očevici spontanog rađanja života; pa ipak, oni ustraju na tome da je život upravo tako nastao.

Takav nedostatak dokaza potaknuo je T. H. Janabija da teoriju evolucije nazove “pukom ‘vjerom’”. Fizičar Fred Hoyle naziva je “evanđeljem po Darwinu”. Dr. Evan Shute ide čak i dalje. “Vjerujem da kreacionist mora razjasniti manje zagonetki od bezrezervnog evolucionista”, kaže on.

Drugi se stručnjaci slažu. “Kad promatram prirodu čovjeka”, priznaje astronom Robert Jastrow, “pojavljivanje tog izuzetnog bića iz kemikalija rastopljenih u lokvi tople vode izgleda jednako čudno kao i biblijski izvještaj o njegovom porijeklu.”

Zašto onda mnogi još uvijek odbacuju ideju da je život stvoren?

[Slika na stranici 3]

Dogmatične izjave nekih mogu biti uvjerljive