Propovijedanje od sela do sela u Španjolskoj

ISUS KRIST je išao “po gradovima i selima [“od grada do grada i od sela do sela”, NW] učeći i putujući u Jeruzalem” (Luka 13:22). Kako bi izvršili službu, Isus i njegovi učenici nisu propovijedali samo “od grada do grada” već i od “sela do sela”. Iako bi bilo jednostavnije koncentrirati se na gradove, oni nisu zaobišli mnoga sela u okolici.a

Jehovini svjedoci u Španjolskoj suočili su se sa sličnim izazovom s kojim se suočio Isus. Sve do 1970. bila su tamo ogromna netaknuta seoska područja, spremna za žetvu (Matej 9:37, 38). U stotine sela u kišovitim planinama na sjeveru, u suhim ravnicama u unutrašnjosti i duž obale nikada nije doprla poruka Kraljevstva.

Jehovini svjedoci u Španjolskoj bili su odlučni ne štedjeti truda kako bi dobru vijest donijeli u ta područja. Ali zašto su ljudi na tim područjima morali tako dugo čekati da bi čuli poruku Kraljevstva? I kako su se odazvali?

Zakonsko priznanje potiče propovijedanje u seoskom području

Djelo Jehovinih svjedoka u Španjolskoj bilo je od kraja građanskog rata godine 1939. zabranjeno. Revni Svjedoci oprezno su propovijedali tijekom 1950-ih i 1960-ih u gradovima gdje nisu bili tako primjetljivi. Kada je njihovo djelo godine 1970. napokon zakonski priznato, u Španjolskoj je bilo oko 10 000 objavitelja Kraljevstva. Gotovo su svi živjeli u velegradovima i većim gradovima, no i španjolska sela trebala su čuti poruku Kraljevstva. Tko će prihvatiti taj izazov?

U 1970-im, pokrenuta je akcija kako bi se s dobrom viješću doprlo u sva područja poluotoka. U Našoj službi za Kraljevstvo, službenoj publikaciji za skupštine Jehovinih svjedoka, objavljivane su od 1973. do 1979. gotovo svaki mjesec posebne obavijesti kojima se ukazivalo na potrebe u različitim dijelovima zemlje. Mnogo voljnih i spremnih obitelji odazvalo se na taj poziv te su se dobrovoljno stavile na raspolaganje služiti tamo gdje je veća potreba.

Tipičan primjer su Rosendo i njegova žena Luci. Kao specijalni pioniri (punovremeni propovjednici Kraljevstva) poslani su u selo na sjeverozapadu Španjolske, a i nakon što su postali roditelji odlučili su ostati u tom području. “Moram priznati da smo proživjeli vrlo teška vremena”, kaže Rosendo. “Teško se moglo naći svjetovni posao, no oslonili smo se na Jehovinu pomoć i nikad nismo bili gladni ili bez krova nad glavom. To se sigurno isplatilo.” Tijekom godina pomagali su pri osnivanju četiriju skupština na tom području Španjolske.

‘Ispitajte tko je dostojan’

Isus je rekao svojim učenicima neka u svakom gradu ili selu ‘ispitaju’ tko je dostojan (Matej 10:11). U seoskim područjima Španjolske traženje dostojnih zahtijeva marljivost i snalažljivost, kao što je to ustanovio Ángel, brat iz Alcoya (Alicante). Upravo je završio s posjećivanjem nekoliko kuća u selu Masías kad je čuo kukurijekanje pijetla. Pomislio je, “ako je tamo pijetao, tada tamo negdje mora biti i kuća — kuća koju smo previdjeli”. Ángel je potražio i pronašao put koji je vodio preko hrpta brda do udaljene kuće.

Na tom gospodarstvu živjeli su José i Dolores, tjelesni brat i sestra u svojim 60-im. Pažljivo su slušali i odmah prihvatili ponudu biblijskog studija. Međutim, nije bilo lako proučavati s tim poniznim osobama, jer nisu znali ni čitati ni pisati, a i sve se moralo prevoditi sa španjolskog na valencijski, jedini jezik koji su razumjeli. Osim toga, susjedi su im se prilično protivili. Unatoč tim zaprekama, José i Dolores napredovali su u istini iako su, da bi pohađali sastanke, morali putovati daleko preko planina. Napokon su ispunili i preduvjete za krštenje te oboje i dalje vjerno služe Jehovi.

Prethodno spomenuti Rosendo i Luci sjećaju se kako je jedna paralizirana osoba u udaljenoj kući u blizini Moañe (sjeverozapadna Španjolska) prihvatila istinu. Zove se María. Kad je prvi put razgovarala sa Svjedocima, nije znala ni čitati ni pisati i godinama je bila vezana uz krevet, jer je kao dijete oboljela od dječje paralize. Njena je kuća oko dva kilometra udaljena od najbliže ceste. Ipak, željela je proučavati Bibliju i ubrzo je njena odlučnost da služi Jehovi postala očitom. María je naučila čitati i pisati i, zahvaljujući vjernim naporima skupštine, počela je pohađati sastanke. Braća su je nosila 200 metara od njene kuće do neasfaltiranog puta gdje su je pažljivo smjestili u automobil. Usprkos početnom protivljenju od strane obitelji, napredovala je do krštenja. Zbog pouzdanja koje je stekla svojim duhovnim napretkom, naučila je voziti posebno preuređen automobil te je završila tečaj osnovnog obrazovanja. “Svaka se žrtva isplati kad možeš pomagati osobama poput Maríe”, kaže Rosendo.

Čitači Biblije spremno se odazivaju

U 1970-im, Biblija je po prvi put postala dostupna javnosti u Španjolskoj. Mnogi Španjolci kupili su Bibliju i neki su je počeli čitati. Pilar, koja stanuje u Medini del Campo (Valladolid), već je čitala Bibliju kad su Jehovini svjedoci 1973. prvi put došli u njen gradić. Kao katolkinja, ustručavala se uzeti literaturu od Svjedoka, ali je željela razumjeti Bibliju. Zato je pristala na tjedne razgovore kako bi dobila odgovore na biblijska pitanja.

Dobro se koristeći literaturom Watch Tower Societya (Društva Kula stražara), pionirka koja je posjećivala Pilar mogla joj je odgovoriti na mnoga pitanja. Budući da je to što je naučila ostavilo duboki dojam na nju, Pilar je nakon nekoliko tjedana pristala na biblijski studij pomoću knjige Istina koja vodi do vječnog života. Prije nego je proučila knjigu Istina, pročitala je čitavu Bibliju i bila je uvjerena da je našla istinu. Postala je prvi Svjedok u Medini del Campo, gdje se sada nalazi lijepa Kraljevska dvorana i skupština sa 63 objavitelja.

Španjolski Svjedoci još uvijek pronalaze osobe koje su ‘svjesne svojih duhovnih potreba’ i koje redovito čitaju Bibliju kako bi razumjeli Božju volju (Matej 5:3, NW). Pepi, bivša katolkinja koja je predavala vjeronauk u župi Zumaia (sjeverna Španjolska), srela je župnika dok je propovijedala u obližnjem selu.

“Pepi, tratiš vrijeme”, rekao joj je župnik. “Ovdje u Itziaru samo su dvije osobe — jedan bračni par — duhovno nastrojene. Ostali idu u crkvu samo iz navike.”

“Dobro”, odgovorila je Pepi, “ako ovdje stanuju dvije osobe koje su duhovno nastrojene, postat će Jehovini svjedoci.”

Pepi je zajedno s drugim Svjedocima nastavila propovijedati od kuće do kuće sve dok nisu obradili čitavo selo. I, doista, braća su u jednoj udaljenoj kući našla upravo taj bračni par o kojem je župnik govorio. Čitali su Bibliju, ali je nisu razumjeli. Rado su pristali na biblijski studij, brzo su napredovali i u travnju 1991. su se krstili.

Neke iskrene osobe upoznale su istinu tako što su jednostavno čitale biblijsku literaturu koju izdaje Watch Tower Society. Svjedoci iz Almadéna (Ciudad Real) propovijedali su, naprimjer, u gradiću Ciruelas (Badajoz), gdje su naišli na gospođu koja je pažljivo slušala njihovu poruku. Budući da se očito zanimala za istinu, ponudili su joj biblijski studij na domu. Međutim, ona je odbila ponudu, rekavši da joj jedan stariji gospodin već daje biblijske satove. Još nekoliko njih na tom području reklo je to isto. To je probudilo znatiželju braće te su se raspitali za tog starijeg gospodina. Dobili su njegovu adresu i posjetili ga.

Na svoje iznenađenje ustanovili su da je taj čovjek, koji se zove Felipe, u Madridu dobio knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. Pročitavši je, shvatio je da ima odgovornost prenijeti dobru vijest svojim susjedima. Zato je koristio knjigu i davao im biblijske satove. Braća su s njim dogovorila biblijski studij. Jedna gospođa s kojom je proučavao Bibliju prihvatila je također studij. Felipe dobro napreduje u istini, iako je 80 godina star i bolestan.

Nadvladavanje predrasuda

Seoska područja zadaju neke jedinstvene probleme. U takvim su područjima obično uvriježene vjerske tradicije i praznovjerje pa mnogi koji žive na selima gaje duboko ukorijenjenu sumnju prema “novoj religiji”. Neki su stanovnici sela posebno osjetljivi na to što će misliti njihovi susjedi i rođaci ako oni promijene svoju religiju. No, snaga Božje riječi može nadvladati takve probleme i promijeniti nečiji život. To je bio slučaj u ribarskom selu Cangas de Morrazo u sjeverozapadnoj Španjolskoj.

Roberto, koji je rođen u tom selu, postao je u starosti od 14 godina pomorac, jer je težio za nezavisnošću. Život mornara na trgovačkom brodu doveo ga je u društvo drugih mladih mornara koji su prekomjerno pili i drogirali se kako bi im brže prolazili usamljeni sati na moru. Ubrzo je i Roberto počeo prekomjerno piti i postao je ovisnik o drogi.

S vremenom se Roberto vratio kući, ali nije mogao i nije želio ostaviti svoje loše navike. Kako bi financirao svoju ovisnost o drogi, postao je lopov i šest puta bio u zatvoru. U starosti od 18 godina popio je gotovo smrtonosnu mješavinu vina i umirujućih sredstava. Liječnici su mu spasili život, ali ruke i noge ostale su mu oduzete. Napustio je bolnicu s paralizom svih četiriju udova. I pored toga što je bio vezan za invalidska kolica, nije prestao uzimati drogu. Religija ga je razočarala i činilo mu se da je droga jedina stvar za koju se isplati živjeti — sve dok ga tri godine kasnije nisu posjetili Jehovini svjedoci.

To što je Roberto naučio o ispunjenim biblijskim proročanstvima pomoglo mu je u nadvladavanju svog skepticizma. Srdačna dobrodošlica koju je doživio u Kraljevskoj dvorani uvjerila ga je da prava religija obogaćuje život. U roku od devet mjeseci svladao je svoju ovisnost i krstio se. Unatoč teškim tjelesnim oštećenjima, služi već osam godina kao pionir. Zadnje dvije godine je i starješina u skupštini. Francisca, jednog od njegovih bivših drugova, tako su se dojmile promjene u Robertovom životu da je i on postao Svjedokom i sada je sluga pomoćnik. Izvanredne promjene koje je poduzeo taj navodno neizlječivi narkoman pomogle su ljudima u tom mjestu bolje razumjeti prirodu našeg djela. Jedna je žena čak dovela u Kraljevsku dvoranu svog sina koji je ovisnik o drogi da vidi bi li ga Svjedoci mogli izliječiti.

Traženje istine u Bibliji

Ljudi koji žive na selu toliko cijene istinu da time često posrame svjetovno mudre osobe (1. Korinćanima 1:26, 27). Adelina, stidljiva žena u srednjim godinama, jedna je od onih koji cijene istinu. Svoju katoličku vjeru shvaćala je vrlo ozbiljno. Nije propustila ni jedno jutro a da ne bi kleknula i pomolila se, izgovorivši nekoliko Očenaša i Zdravo Marija. Svoje molitve upućivala je svakog dana u tjednu nekom drugom “svecu” — kako bi bila sigurna da će barem neke biti uslišene.

Kad je Adelina počela proučavati Bibliju, pokazala je istu religioznu revnost za svoju novopronađenu vjeru. Čak je ni stidljivost nije sprečavala, mada su ona i njen suprug kad su prvi put išli u Kraljevsku dvoranu trebali deset minuta dok nisu skupili dovoljno hrabrosti i ušli. Međutim, kad je jedanput ušla, pažljivo je slušala. Jednom prilikom naučila je nešto o tisućugodišnjoj Kristovoj vladavini. Ta ju je tema fascinirala i kad se vratila kući željela je još o tome čitati u Bibliji. No, ni ona ni njen suprug nisu znali gdje se to nalazi, iako im se činilo da je bilo rečeno da to stoji negdje u Otkrivenju. Adelina je tu večer počela čitati Otkrivenje i čitala je sve dok u ranim jutarnjim satima nije stigla do 20. poglavlja.

Drugom je prilikom naučila kako muž treba zastupati svoju ženu u molitvi. Iako je njen suprug bio spreman moliti se, nije znao što da kaže u molitvi. Adelina je iste večeri odlučila potražiti upute u Bibliji. U dva sata ujutro probudila je svog muža kako bi mu rekla da je našla 6. poglavlje Mateja, koje opširno obrađuje temu molitve. Nakon što su pročitali Isusove upute, njen je muž napokon izgovorio zajedničku molitvu. Sada su oboje, Adelina i njen suprug, Jehovini svjedoci.

Izvrsna žetva

Nakon što su Jehovini revni sluge gotovo 25 godina propovijedali po selima, svi su dijelovi Španjolske čuli dobru vijest. Kao i u Maloj Aziji u prvom stoljeću, tako se i sada ‘riječ Božja raznosi po svoj okolini’ (Djela apostolska 13:49). Kao posljedica toga, tisuće na selima povoljno su reagirale.

Temeljito propovijedanje u seoskim područjima u Španjolskoj i drugdje zahtijeva strpljivost i samopožrtvovnost. No, budući da Bog želi da se “sve vrste ljudi spase”, Jehovini svjedoci rado traže one koji cijene istinu (1. Timoteju 2:4, NW). I kao što pokazuju prethodna iskustva, Jehova je bogato blagoslovio nastojanja uložena u propovijedanje od sela do sela u Španjolskoj.

[Bilješke]

[Karta na stranici 23]

(Vidi publikaciju)

FRANCUSKA

PORTUGAL

ŠPANJOLSKA

BALEARI

KANARSKI OTOCI

[Zahvala na stranici 24]

Vilac (Lérida)

[Zahvala na stranici 24]

Puebla de Sanabria (Zamora)

[Zahvala na stranici 25]

Casarabonela (Málaga)

[Zahvala na stranici 25]

Sinués (Huesca)

[Zahvala na stranici 26]

Lekeitio (Vizcaya)