Propovijedati u zemlji suprotnosti
KLOKANI, koale, vombati i kljunaši, Ayers Rock i Veliki koraljni greben — to su imena koja ljudima padaju na pamet kad pomisle na Australiju. No, koliko god to iznenađujuće bilo, većina Australaca vjerojatno nikad nije posjetila Ayers Rock ili Veliki koraljni greben, niti je koalu, vombata ili kljunaša vidjela izvan zoološkog vrta. Razlog je taj što 85 posto od 17,3 milijuna stanovnika Australije živi u pet glavnih gradova duž obale.
Ako se napusti obalni pojas i vozi otprilike 200 kilometara prema unutrašnjosti, dolazi se na početak poznatog zaleđa (outbacka) kontinenta. Teren se mijenja od bujne kišne šume i bogate poljoprivredne površine u vruću, suhu, otvorenu površinu, gdje opstaje samo grmlje i bodljikava trava. Međutim, tamo u zaleđu ima života. Velike ovčarske i stočarske farme, odnosno pašnjaci, kako ih zovu, prekrivaju područja od nekoliko stotina četvornih kilometara. Dalje u unutrašnjosti nalaze se vruće pustinje u kojima ljudi ponekad ginu, ako ne poduzmu potrebne mjere opreza.
Širi se dobra vijest
U takvoj se sredini propovijeda dobra vijest o Božjem Kraljevstvu u ovoj zemlji na dalekom jugu. Svake se godine tisuće odazivaju na Jehovino obećanje pravednog novog svijeta. Prošle službene godine dostignut je najveći broj od preko 57 000 objavitelja, što je gotovo dvostruko više nego prije deset godina. Dok najveća koncentracija objavitelja i stanovništva živi u gradovima duž obale, dobra vijest širi se i u unutrašnjosti.
Da bismo dobili mali uvid u to kako se u ovoj ogromnoj zemlji punoj suprotnosti propovijeda, pridružit ćemo se jednom od petorice oblasnih nadglednika i njegovoj ženi, dok posjećuju neke skupštine u zabačenim područjima zaleđa. Njihova putovanja obuhvaćaju državu Zapadna Australija, pola države Queensland i Sjeverni teritorij, površinu od 4,7 milijuna četvornih kilometara. To je površina velika gotovo kao Evropa, bez bivšeg Sovjetskog Saveza.
Naše putovanje počinje u Perthu, glavnom gradu Zapadne Australije. U tom sasvim modernom gradu sa 1,2 milijuna stanovnika sada ima 49 skupština Jehovinih svjedoka. Pored engleskih skupština, tu su i grčke, talijanske, portugalske i španjolske skupštine, kao i male grupe na drugim jezicima. Ovdje postoji i jedna skupština koja se sastoji isključivo od aboridžinske braće i sestara, koji se u svojoj propovjedničkoj djelatnosti usredotočuju na urođenike s kontinenta. Mnogi od tih poniznih ljudi odazivaju se sada na poruku Kraljevstva. No, kakva je situacija daleko od velikih gradova?
Iz Pertha putujemo 1 800 kilometara prema sjeveru u Port Hedland, gdje se treba održati pokrajinski sastanak. Većina od 289 prisutnih putovala je između 200 i 700 kilometara da bi bili ovdje. Oni dolaze iz izoliranih područja gdje udaljenost od najbliže skupštine može iznositi i do 250 kilometara, po neasfaltiranim cestama s oštrim kamenjem koje često probuši gume automobila. Tri skupštine na ovom području sagradile su nedavno svoje Kraljevske dvorane metodom brze gradnje.
Brza gradnja dvorana u izoliranim područjima
Kakve li razlike između gradnje Kraljevske dvorane na ovim područjima i gradnje dvorane u velegradovima i većim gradovima! Većinu građevinskog materijala mora se transportirati iz Pertha, udaljenog 1 600 kilometara prema jugu. Stotine braće i sestara doputuju određenog vikenda iz tog ili iz još udaljenijih mjesta da bi gradili Kraljevsku dvoranu na temperaturi od 40 do 45 stupnjeva Celzija. Takav priliv u male izolirane općine sam po sebi izvrsno je svjedočanstvo. Kad se gradila Kraljevska dvorana u Tom Priceu, malom gradu s rudnikom željezne rude, mjesne su novine na naslovnoj stranici objavile: “Srdačno dobrodošli dobrovoljni zanatlije i pomoćnici uključeni u trodnevni projekt ‘brze gradnje’ Kraljevske dvorane Jehovinih svjedoka u Tom Priceu.”
Izgledalo je kao da gotovo svatko u gradu želi surađivati. Umjesto 11 000 australskih dolara koliko bi koštao prijevoz 50 tona materijala, velikodušni vlasnik kamiona tražio je da braća pokriju samo troškove za gorivo. Mjesni ličioci poklonili su 100 litara boje. Građevinske tvrtke besplatno su stavile na raspolaganje strojeve za iskopavanje zemlje, a rudarska kompanija kran. Pronalaženje prenočišta za 300 posjetilaca predstavljalo je problem, no suradnja s mještanima bila je izvrsna. Neki su telefonirali i ponudili krevete. Jedan je čovjek nazvao i rekao da tog vikenda neće biti kod kuće, ali će stražnja vrata svoje kuće ostaviti otvorena. Rekao je: “Kuća vam za vrijeme gradnje stoji na raspolaganju.”
Smiješni slučaj dogodio se kad su neka braća dobila adresu kuda trebaju ići po prikolicu koja je u vlasništvu pokrajine. Zbunio ih je natpis na vratima: “Religiozne posjete zabranjene.” No, tu je stajala prikolica. Obavijestili su domaćicu da će uzeti prikolicu, koja je bila puna smeća. Dok su je čistili, iznenada su shvatili da to nije prikolica pokrajine! Kad se vlasnik prikolice vratio kući, žena mu je rekla da su Jehovini svjedoci uzeli njegovu prikolicu. Braća su se ubrzo vratila, sada sa praznom prikolicom, i objasnila pogrešku. Slijedio je dobar razgovor, a ovi bivši protivnici postavljali su mnoga pitanja o nama i o našem djelu. Sada su imali želju doći i vidjeti novu Kraljevsku dvoranu.
Propovijedanje dobre vijesti na ovom području zahtijeva ustrajnost. Prije svega, zbog velikih udaljenosti. Jedna pionirka i njen suprug putuju redovito 350 kilometara neasfaltiranim, prašnjavim cestama, iz Port Hedlanda u Marble Bar i natrag, da bi vršili ponovne posjete i vodili biblijske studije. Marble Bar je jedno od najtoplijih mjesta u Australiji, gdje se temperatura od oktobra do marta često popne i iznad 50 stupnjeva Celzija.
Prema krajnjem sjeveru
Darwin, udaljen 2 500 kilometara prema sjeveru, daljnji je grad gdje će se održati pokrajinski sastanak. Oblasni nadglednik i njegova supruga višesatno putovanje koriste za osobni studij. Najprije čitaju i razmatraju dnevni citat. Zatim slušaju čitanje Biblije s kasete. Mijenjaju se i pri vožnji i pri čitanju članaka iz Kule stražare i Probudite se!
Prometni znak ih upozorava na “cestovne vlakove”. To su dugački tegljači s pogonom na sve kotače koji vuku tri do četiri prikolice, a njihova ukupna dužina iznosi i do 55 metara. Zato je potrebno mnogo mjesta kad ih se pretječe. Koriste se za prevoženje stoke i druge robe u udaljene gradove.
Vrijeme je uvijek vruće i zemlja stalno suha. Moglo bi se pomisliti kako je taj sprženi krajolik neko ogromno groblje, jer je tlo prekriveno jednoliko raspoređenim mravinjacima. Ti su mravinjaci različite boje, ovisno o zemlji koju su mravi koristili, a mogu biti visoki između jednog i dva i pol metra. Zatim, dok naši putnici prelaze rijeku Victoriu, primjećuju mnoge rukom pisane znakove. “Pažnja: Plivanje zabranjeno. U ovim se rijekama nalaze krokodili-ljudožderi!” piše na jednome od njih. Radije se odlučuju tražiti druge mogućnosti da se okupaju i osvježe!
Napokon, stižu na krajnji sjever Australije, koji je opće poznat kao “Top End”. U Darwinu, glavom gradu Sjevernog teritorija, postoje dvije velike skupštine Jehovinih svjedoka. Prilikom posjeta pokrajinskom sastanku može se odmah uočiti multikulturnu sredinu Darwina. Tu je 30-godišnji Charles, koji je porijeklom s ratom poharanog istočnog Timora u Indoneziji. Njegovi su ga roditelji poučavali obožavanju predaka. Također se mnogo angažirao u borilačkim vještinama. Napustiti sve to nije bilo lako, zbog duboke povezanosti sa spiritizmom. Međutim, imajući na umu Isusovo obećanje “istina će vas izbaviti”, prekinuo je s takvim načinom života (Ivan 8:32). “Danas”, kaže on, “imam čistu savjest pred Jehovom i trenutačno služim kao sluga pomoćnik. Moj je cilj pohađanje Škole za osposobljavanje slugu.”
Zatim, susrećemo Beverly iz Papue Nove Gvineje. “U početku nisam imala dovoljno samopouzdanja da svjedočim bijelcima”, priznaje Beverly, “jer engleski nije moj materinski jezik te sam teško razumjela određene izraze s australskim akcentom. No, sjetivši se da nam Biblija kaže neka se uzdamo u Jehovu i okusimo i vidimo da je on dobar, počela sam u januaru 1991. s punovremenom pionirskom službom. Prva osoba s kojom sam proučavala Bibliju služi sada kao pionir. I dvije njezine kćeri prihvatile su istinu, a jedna od njih je zajedno sa svojim mužem pionir.”
Prije nego što napustimo Darwin, odlazimo na kratki izlet u 250 kilometara udaljeni nacionalni park Kakadu, koji je poznat po mnoštvu ptica. Ovdje susrećemo Debbie, koja je na ovom području jedini propovjednik dobre vijesti. Pitamo je kako u takvoj izoliranosti uspijeva ostati duhovno jakom. Ona odgovara: “Prije svega pomoću molitve. (...) A utjehu izvlačim iz redaka poput Izaije 41:10, gdje piše: ‘Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje.’ ”
U Jilkminganu, 450 kilometara južnije od Darwina, sastajemo se s malom grupom Aboridžina. Tu aboridžinsku općinu smatralo se godinama općinom Jehovinih svjedoka, jer je toliko njih redovito prisustvovalo oblasnim kongresima i pokrajinskim sastancima, iako nitko od njih nije bio kršten. Općina je bila poznata po svojoj čistoći. Srećom, sada su neki zauzeli čvrst stav za istinu i krstili su se. To su jedni od prvih Aboridžina sa sela koji su to učinili. Ovi ponizni ljudi trebaju biti zaista hrabri i moraju se pouzdati u Jehovin sveti duh da bi se oslobodili stoljećima starih tradicija i spiritističkih postupaka pripadnika svog plemena.
Putovanje za Alice Springs i napuštanje zaleđa
Sada je vrijeme da napustimo krajnji sjever i da krenemo na 1 600 kilometara dugačko putovanje prema jugu u Alice Springs, “crveno središte” kontinenta, u blizini poznatog Ayers Rocka. Ovdje, u klimatiziranoj Kraljevskoj dvorani, ima dovoljno mjesta za pokrajinski sastanak sa 130 ili više prisutnih iz dvije skupštine na tom području. Ponovno vidimo radostan prizor: Polinežani, Evropljani i Aboridžini zajedno se druže kao kršćani.
Napokon napuštamo Alice Springs i krećemo na posljednju etapu putovanja s našim putujućim oblasnim nadglednikom i njegovom suprugom. To nas putovanje vodi 2 000 kilometara preko kontinenta, od sjevera prema istoku. Tom prilikom opraštamo se sa zaleđem, jer napokon stižemo do bujne tropske kišne šume Queenslanda. Ovdje, na obali sjevernog Queenslanda — području Velikog koraljnog grebena — ima mnogo skupština s prilično mnogo Svjedoka u odnosu na stanovništvo.
Međutim, ovdje ne završava naše putovanje, jer ćemo posjetiti još jedan pokrajinski sastanak. Ukrcavši se na avion u Cairnsu — tropskom gradu u Queenslandu koji je poznat po Koraljnom grebenu — napuštamo australsko kopno i poduzimamo kratak let iznad sjevernog rta poluotoka Yorka, preko Torresovog prolaza, na otok Thursday. Tamo je mala skupština sa samo 23 objavitelja. Kakve li radosti na posljednjem pokrajinskom sastanku prilikom ovog putovanja vidjeti 63 prisutna!
Nadamo se da si uživao u ovom malom uvidu u djelo propovijedanja Kraljevstva koje se vrši u ovoj zemlji suprotnosti. Možda ćeš nas u ovoj fascinantnoj zemlji na dalekom jugu jednog dana moći posjetiti i sam upoznati braću i sestre koji vjerno izvršavaju službu u svojoj jedinstvenoj dodjeli.
[Karta/slika na stranici 23]
(Vidi publikaciju)
Port Hedland
Canberra
Tom Price
Marble Bar
Newman
Darwin
Katherine
Alice Springs
Ayers Rock
Thursday
Cairns
Adelaide
Melbourne
Hobart
Sydney
Brisbane
Perth
[Slika na stranici 24]
Perth, glavni grad Zapadne Australije
[Slika na stranici 25]
Svjedočenje na ulici donosi dobre rezultate