Ustrajno propovijedanje u zemlji leda i vatre
ISLAND se nalazi u sjevernom Atlantiku, otprilike na pola puta između sjeverne Amerike i Evrope. Iako leži na samom rubu polarnice, njegova je klima blaža nego bi se očekivalo, zahvaljujući zagrijavajućem djelovanju Golfske struje. Island je nazvan zemljom leda i vatre, jer ima najveći ledenjak Evrope, a isto tako je jedno od najaktivnijih vulkanskih područja svijeta. Dobro su poznati njegovi mnogi vrući izvori i solfatare, vulkanska područja koja ispuštaju vruće pare i sumporne plinove.
Dvjesto šezdeset tisuća stanovnika tog po veličini drugog otoka u Evropi potomci su Vikinga, koji su se ovdje nastanili prije više od 1 100 godina. Islandski je jezik uglavnom isti kao staronorveški, skandinavski jezik iz vikinškog doba. Ostao je gotovo nepromijenjen, jer Islanđani vole čitati svoje stare sage, koje su većinom napisane u 13. stoljeću.
U 16. stoljeću počelo se prevoditi Bibliju na islandski. “Novi zavjet” izišao je 1540, a čitava Biblija 1584. Preko 90 posto stanovništva pripada Evangeličkoj luteranskoj crkvi, službenoj državnoj religiji. Iako se Biblija nalazi u gotovo svakom domu, malo njih vjeruje da je ona Božja riječ. Većina Islanđana ima liberalna gledišta s obzirom na religiju i uglavnom su nezavisni mislioci.
Dobra vijest stiže na Island
Prvi Islanđani koji su čuli dobru vijest o Kraljevstvu živjeli su tada u Kanadi. Jedan od njih bio je Georg Fjölnir Lindal. Njegovi su roditelji bili sa Islanda i on je govorio islandski. Ubrzo nakon što je svoj život predao Jehovi Bogu, postao je punovremeni propovjednik dobre vijesti. Godine 1929, kad je imao 40 godina, donio je dobru vijest ljudima u tu zemlju leda i vatre.
Kakvog li ogromnog zadatka za jednu osobu! Udaljenost između sjeverne i južne obale Islanda iznosi oko 320 kilometara, a između istočne i zapadne nekih 500 kilometara. Obala s fjordovima i uvalama dugačka je oko 6 400 kilometara. U to vrijeme nisu postojale prave ceste, jedva koji automobil ili koja druga suvremena mogućnost putovanja. No, brat Lindal je u roku od deset godina proputovao čitavi otok i raspačao tisuće knjiga. Duž obale putovao je čamcima, a kad je posjećivao farme u unutrašnjosti koristio je dva konja, jednog na kojem je jahao, a drugog koji je nosio njegovu literaturu i imovinu.
Brat Lindal je gotovo 18 godina bio jedini Svjedok na Islandu. Unatoč svom napornom radu, nije doživio da tijekom tog razdoblja netko zauzme stav za Kraljevstvo. Njegov dug, samotan boravak završio je 25. ožujka 1947, kad su stigli prvi apsolventi Watchtower Bible School of Gilead (Biblijske škole Gilead Društva Kula stražara). Sigurno možeš zamisliti kako se radovao kad je Jehova napokon uslišio njegove molitve i poslao još radnika za žetvu (Matej 9:37, 38). Brat Lindal je do 1953. nastavio svoju službu na Islandu, a zatim se vratio u Kanadu.
Još radnika za žetvu
Misionari koji su došli 1947. bila su dva brata iz Danske. Još dvojica misionara došla su dvije godine kasnije. Dok su oni, i nekoliko braće i sestara koji su se preselili na Island, nastavili s djelom propovijedanja, razdijelili su tisuće publikacija. Većina Islanđana jako voli čitati, no nisu se mnogi odazivali na dobru vijest. Ta su strpljiva braća, nakon 27 godina sađenja i zalijevanja, počela gledati plodove svog rada. Godine 1956. sedam novih zauzelo je stav za Kraljevstvo i svoj život predalo Jehovi.
Tijekom zadnjih deset godina broj objavitelja se više nego podvostručio. Sada tamo ima sedam skupština i jedna izolirana grupa, ukupno 280 objavitelja dobre vijesti. Pođimo na putovanje otokom i posjetimo te skupštine.
U blizini glavnog grada
Braća i sestre koji su sve te godine ustrajali bogato su blagoslovljeni. U glavnom gradu Reykjavíku postoje sada dvije skupštine koje dobro napreduju. Sakupljaju se u lijepoj Kraljevskoj dvorani koja se nalazi u istoj zgradi u kojoj se nalazi i podružnica, koja je otvorena 1975.
Friðrik i Ada bili su među sedmero koji su se krstili 1956. “Sjećam se da smo imali sastanke u maloj sobi u potkrovlju gdje su stanovali misionari”, kaže Friðrik. “Tamo je bilo mjesta za 12 stolica, no ponekad, kad ih se pojavilo više od uobičajenog broja, otvorili bismo vrata u drugu malu sobu. Kakve li razlike danas kad dvije skupštine popunjavaju Kraljevsku dvoranu!”
Friðrik je bio zadužen za prehranu kad se održavao prvi kongres. “Većinu posla obavljao sam sâm, i to istovremeno, nije bilo neobično da sam imao tri ili četiri programske točke u jednom danu. Dok bih radio u kuhinji, nosio bih pregaču. Kad je bilo vrijeme da održim govor obukao bih sako i žurio u dvoranu. Nekoliko puta su me braća morala podsjetiti da skinem pregaču. Sada imamo 400 do 500 prisutnih na kongresima, a među njima divne starješine koji sudjeluju u iznašanju programskih točaka. Ima i mnogo spremnih ruku koje pomažu u odjelu za prehranu.”
Skupština koja je najbliža Reykjavíku je Keflavík, nekih 50 kilometara prema zapadu. Put nas vodi kroz polja lave. Deset posto Islanda prekriveno je lavom. Prva vegetacije koja se na tim poljima pojavljuje sastoji se od lišajeva i mahovine, no na starijim poljima lave ima divljih jagoda i niskog grmlja.
Skupština u Keflavíku ima 19 objavitelja i osnovana je 1965. U blizini je međunarodni aerodrom, a tu je smještena i američka vojna baza. Iako Svjedoci u samoj bazi nikad nisu smjeli raditi od kuće do kuće, tamo se vodilo mnogo biblijskih studija i priličan broj njih upoznao je istinu.
Jedna druga skupština nalazi se u Selfossu, 55 kilometara istočno od Reykjavíka. Tu vidimo poljoprivredno područje sa stokom i ovcama, uključujući i najveću mljekaru na Islandu. Na putu prolazimo kroz Hveragerði, mali gradić u lijepoj dolini. Izdaleka primjećujemo posvuda u dolini stupove pare iz vrućih izvora. To je jedna od najvećih termalnih površina na otoku, a izgrađeni su mnogi staklenici u kojima se uzgajaju rajčice, krastavci i razno cvijeće, kako bi se iskoristilo to prirodno bogatstvo.
Na tom se području nalazi mala, ali aktivna skupština sa 19 objavitelja Kraljevstva. Sigurður i Guðrún Svava preselili su se 1988. godine, otprilike u vrijeme kad je osnovana skupština, iz Reykjavíka kako bi podupirali tu malu grupu. Sigurður je ovdje jedini starješina. Prije nego je postao Jehovin svjedok, prije gotovo deset godina, bio je dobro poznati muzičar koji je u raznim grupama svirao bubnjeve. Danas zarađuje kao čistač prozora i tako što daje satove muzike. Njegov način života kao zabavljača donio mu je mnoge probleme, kao naprimjer zloupotrebu droge, pijanstvo i propali brak. Kako li je on sada zadovoljan, jer mu život ima smisla i jer služi Jehovi!
Put prema istoku
Napustivši Selfoss, krećemo na 680 kilometara dugačak put, uglavnom uskim i neasfaltiranim putevima posutim šljunkom. Uputili smo se prema sljedećoj skupštini u Reyðarfjörðuru, na istočnoj obali. Nakon pola sata vožnje pojavljuje se Hekla, najpoznatiji vulkan na Islandu. U ovom je stoljeću provalio četiri puta.
Godine 1973. dogodila se dramatična vulkanska erupcija na otočju Vestmannaeyjar. Svih 5 300 stanovnika sigurno je evakuirano na glavni otok u roku od nekoliko sati. Nakon rekonstrukcije grada postupno se vratila većina stanovnika. Sada tamo žive dva Svjedoka koji propovijedaju dobru vijest ljudima u toj maloj općini. Nakon daljnja dva sata vožnje pruža nam se divan prizor veličanstvenog Vatnajökulla, kudikamo najvećeg ledenjaka na Islandu s površinom od 8 300 četvornih kilometara. Putem prolazimo i pored mnogih lijepih vodopada i rijeka.
Nakon što smo deset sati putovali, stižemo na svoje odredište. U Reyðarfjörðuru sastajemo se s 12 objavitelja najmlađe skupštine na Islandu. U ovom području nije živio nijedan Svjedok dok nije krajem 1988. otvoren misionarski dom. Kjell i Iiris, misionarski bračni par iz Švedske koji od 1963. služi na Islandu, dobili su zadatak da rade među 15 000 stanovnika u tom seoskom području. Mnogi žive u malim ribarskim selima duž obale koja se proteže nekih 500 kilometara.
Kjell kaže: “Nema sumnje da je Jehova bogato blagoslovio djelo Kraljevstva u tom dijelu Islanda. Prvog siječnja 1993. osnovana je skupština i mi vodimo mnogo dobrih biblijskih studija s pojedincima koji lijepo napreduju. Iako se način putovanja promijenio otkad je brat Lindal putovao na konju, nije uvijek lako voziti se zaleđenim planinskim putevima tijekom mračnih zimskih mjeseci, čak ni džipom s pogonom na četiri kotača. Naš je džip jednom sletio sa zaleđene ceste i prevrnuo se dva ili tri puta niz obronak. Kako smo samo bili sretni što smo ostali neozlijeđeni!”
Nakon 30 godina provedenih na Islandu, Iiris kaže: “Tijekom godina došli su mnogi iz drugih zemalja da pomognu. Iako je većina njih iz različitih razloga morala otići, nesumnjivo su imali veliki udio u djelu sađenja i zalijevanja. Sretni smo što možemo ostati, jer sada imamo prednost vidjeti kako prispijeva žetva. Jehova i ovdje ubrzava djelo.”
Mnogo porasta uslijedilo je zato što su novi svjedočili svojim kolegama na poslu. Atli je upoznao istinu od misionara i počeo govoriti drugima u građevinskom poduzeću u kojem je radio. Dvojica radnih kolega sudjeluje sada u djelu propovijedanja, a jedan od njih krstio se zajedno sa svojom ženom u studenom 1992. Treći kolega proučava Bibliju sa Svjedocima.
Krećemo sjevernim putem
Napustivši Reyðarfjörður, vozimo se prema zapadu. Sljedeća skupština, udaljena 300 kilometara, nalazi se u gradu Akureyri. Posebni punovremeni propovjednici dobili su početkom 1950-ih zadatak da tamo rade. Djelo je od samog početka naišlo na žestoko protivljenje od strane nekih svećenika. U mjesnim su novinama objavljeni članci kako bi se upozorilo ljude na Jehovine svjedoke. Mnogi građani umiješani su i u spiritizam. No, zahvaljujući ustrajnosti i strpljivosti raznih pionira i misionara, danas tamo postoji aktivna i ljubavlju ispunjena skupština od 35 objavitelja Kraljevstva.
Friðrik, jedan od tamošnjih starješina, bio je ribar. Nakon što je prisustvovao oblasnom kongresu 1982, bio je uvjeren da je to što je saznavao istina. Vratio se u Akureyri, odlučan da svjedoči svojoj obitelji, prijateljima i radnim kolegama. Friðrik je planirao napustiti svoj posao ribara da bi imao više vremena za skupštinu. Svojoj prijateljici Helgi rekao je da više ne mogu živjeti zajedno dok se ne vjenčaju, jer on želi postati Jehovin svjedok. Friðrik je želio da i ona proučava Bibliju, jer on ne bi ‘oženio nevjernika’ (1. Korinćanima 7:39). Helga je na njegovo iznenađenje počela proučavati. Vjenčali su se u veljači 1983. i ubrzo nakon toga su se krstili. S vremenom su i Friðrikova majka i sestra prihvatile istinu.
Naša posljednja stanica je Akranes, 350 kilometara od Akureyria, put vodi preko tri gorska lanca i kroz mnoge divne doline. Ovdje je cesta asfaltirana, što putovanje čini ugodnim, za razliku od putovanja neasfaltiranim uskim putevima posutim šljunkom po kojima smo se vozili većim dijelom puta. U Akranesu imamo najmanju skupština na Islandu — pet objavitelja, od kojih dvojica služe kao starješine. To su dvije obitelji koje su se odazvale na poziv Makedonca, napustile veću skupštinu u Reykjavíku i nastanile se u ovom gradiću da bi služile tamo gdje je veća potreba (Djela apostolska 16:9, 10). Sada već više od dvije godine strpljivo propovijedaju dobru vijest na ovom području, uvjereni da će Jehova prouzročiti porast (1. Korinćanima 3:6).
Sjajni izgledi za porast
Islandski su zemljoradnici, pomoću staklenika koje zagrijavaju geotermalnom energijom i umjetnom rasvjetom, u stanju uzgajati puno raznolikog voća, povrća i drugog bilja. Isto tako i Svjedoci, opremljeni duhovnom istinom, srdačnošću pri uvjeravanju i blagoslovom Jehovinog svetog duha doživljavaju divne rezultate na islandskom polju.
Ove su godine 542 osobe prisustvovale Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti, i sada se vodi gotovo 200 biblijskih studija na domu. Osim toga, pozitivan odaziv na ohrabrenje da se služi u neobrađenim područjima uvjerava nas da će svi ovcama slični ljudi na ovom velikom otoku čuti glas Dobrog Pastira Isusa Krista (Ivan 10:14-16). Kakvog li radosnog ishoda za te vjerne objavitelje Kraljevstva koji su tijekom protekle 64 godine pokazali tako mnogo strpljenja i ustrajnosti u propovijedanju dobre vijesti u zemlji leda i vatre!
[Karta na stranici 24]
(Vidi publikaciju)
Akureyri
Akranes
Keflavík
Selfoss
Vestmannaeyjar
Reyðarfjörður
Hekla
Gejzir
VATNAJÖKULL
REYKJAVÍK
[Zahvala]
Na temelju karte Jean-Pierre Biarda