Kršćanska obitelj stavlja duhovne stvari na prvo mjesto

“Na kraju, svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti!” (1. PETROVA 3:8, St).

1. Kakav izbor posjeduje svatko od nas, i kako može naš izbor utjecati na našu budućnost?

KAKO li se prikladno gornji citat primjenjuje na najstariju instituciju čovječanstva — obitelj! I kako je samo važno da roditelji predvode u ovim stvarima! Njihove će se pozitivne, kao i negativne, osobine obično odraziti na njihovoj djeci. Ipak, svakom članu obitelji ostaje mogućnost izbora. Kao kršćani, možemo izabrati hoćemo li biti duhovne ili tjelesne osobe. Možemo izabrati želimo li ugoditi Bogu ili mu ne želimo ugoditi. Taj izbor može rezultirati blagoslovom, vječnim životom i mirom — ili pak prokletstvom, vječnom smrću (1. Mojsijeva 4:1, 2; Rimljanima 8:5-8; Galaćanima 5:19-23).

2. (a) Kako je Petar pokazao svoju brigu za obitelj? (b) Što je duhovnost? (Vidi fusnotu.)

² Apostolove riječi u 1. Petrovoj, 3. poglavlju, 8. retku, slijede neposredno nakon izvrsnog savjeta koji je dao ženama i muževima. Petar je uistinu bio zainteresiran za dobrobit kršćanskih obitelji. Znao je da je jaka duhovnost ključ za ujedinjeno, brižno kućanstvo. Zato je u 7. retku ukazao da će, ako njegov savjet dat muževima bude odbačen, posljedica biti duhovna barijera između muža i Jehove.a Muževljeve molitve mogle bi biti ometene ako zanemaruje potrebe svoje žene ili je ponižava svojom neljubaznošću.

Krist — savršeni primjer duhovnosti

3. Kako je Pavao istaknuo Kristov primjer za muževe?

³ Duhovnost obitelji ovisi o dobrom primjeru. Kad je suprug prakticirajući kršćanin, on pruža primjer u pokazivanju duhovnih svojstava. Ako nije vjernik, majka se obično trudi udovoljiti toj odgovornosti. U oba slučaja, Isus je savršeni uzor kojeg treba slijediti. Njegovo ponašanje, riječi i razmišljanje uvijek su bili izgrađujući i okrepljujući. Apostol Pavao uvijek iznova usmjerava pažnju čitatelja na Kristov primjer pun ljubavi. Naprimjer, on izjavljuje: “Jer je muž glava ženi kao što je i Kr[i]st glava crkvi, i on je spasitelj tijela. Muževi! ljubite svoje žene kao što i Kr[i]st ljubi crkvu, i sebe predade za nju” (Efežanima 5:23, 25, 29, naglašeno od nas; Matej 11:28-30; Kološanima 3:19).

4. Kakav je primjer duhovnosti ostavio Isus?

⁴ Isus je bio istaknuti primjer duhovnosti i poglavarstva koje se očituje ljubavlju, dobrohotnošću i suosjećanjem. Bio je samopožrtvovan, nije ugađao vlastitim sklonostima. Uvijek je slavio svog Oca i poštovao njegovo poglavarstvo. Slijedio je Očevo vodstvo, tako da je mogao reći: “Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.” “Ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči otac moj onako govorim” (Ivan 5:30; 8:28; 1. Korinćanima 11:3).

5. Kakav je primjer muževima ostavio Isus, brinući za svoje sljedbenike?

⁵ Što to znači za muževe? To znači da je Krist uzor kojeg trebaju slijediti u svemu, koji se uvijek podvrgavao svom Ocu. Naprimjer, kao što se Jehova pobrinuo za hranu za sve životne oblike na Zemlji, tako se i Isus pobrinuo za hranu za svoje sljedbenike. Nije zanemarivao njihove osnovne materijalne potrebe. Čuda kojima je nahranio 5 000 i zatim 4 000 ljudi, dokaz su njegove brige i osjećaja odgovornosti (Marko 6:35-44; 8:1-9). Isto tako i danas odgovorne glave obitelji brinu za fizičke potrebe svojih ukućana. No, prestaje li tu njihova odgovornost? (1. Timoteju 5:8).

6. (a) Koje važne obiteljske potrebe moraju biti zadovoljene? (b) Kako supruzi i očevi mogu pokazivati razumijevanje?

⁶ Kao što je Isus istaknuo, obitelji imaju i druge, važnije potrebe — duhovne i emocionalne (5. Mojsijeva 8:3; Matej 4:4). I u obitelji i u skupštini mi utječemo jedni na druge. Trebamo ispravno vodstvo koje će nas motivirati da budemo izgrađujući. U tom pogledu, muževi i očevi igraju glavnu ulogu — a osobito ako su starješine ili sluge pomoćnici. Samohrani roditelji trebaju slična svojstva kad pomažu svojoj djeci. Roditelji moraju razumjeti ne samo ono što su članovi obitelji rekli nego i ono što je ostalo neizrečeno. To zahtijeva razbor, vrijeme i strpljivost, i jedan je od razloga zašto je Petar mogao reći da muževi trebaju biti obzirni i živjeti sa svojim ženama prema spoznaji (1. Timoteju 3:4, 5, 12; 1. Petrova 3:7).

Opasnosti koje treba izbjegavati

7, 8. (a) Što je potrebno ako obitelj želi izbjeći duhovni brodolom? (b) Što je, osim dobrog početka kršćanskog putovanja, još potrebno? (Matej 24:13)

⁷ Zašto je toliko važno obratiti pažnju duhovnosti obitelji? Za ilustraciju, možemo se pitati zašto je važno da kormilar obrati pomnu pažnju svojim kartama dok vodi brod kroz opasne, plitke vode? U kolovozu 1992. brod za krstarenja Queen Elizabeth 2 (QE2) prolazio je područjem opasnih pješčanih sprudova i stijena gdje se navigacijske greške smatraju uobičajenima. Jedan je mještanin komentirao: “Mnogi su navigatori izgubili posao zato što su učinili greške koje su prouzročile nesreće u tom području.” Brod QE2 udario je u podvodnu hrid. Bila je to skupa pogreška. Bila je oštećena trećina trupa, a brod je zbog popravaka nekoliko tjedana bio izvan upotrebe.

⁸ Isto tako, ako obiteljski “kormilar” pažljivo ne provjeri kartu, Božju riječ, njegova obitelj može lako pretrpjeti duhovnu štetu. Za starješinu ili slugu pomoćnika posljedica može biti gubitak prednosti u skupštini, a vjerojatno i ozbiljna šteta za članove njegove obitelji. Dakle, svaki kršćanin mora paziti da ne bude obuzet duhovnom samodopadnošću, oslanjajući se samo na prijašnje dobre navike proučavanja i raniju revnost. Na našem kršćanskom putu nije dovoljno samo dobro započeti putovanje; put mora biti uspješno i završen (1. Korinćanima 9:24-27; 1. Timoteju 1:19).

9. (a) Koliko je važan osobni studij? (b) Koja si umjesna pitanja moramo postaviti?

⁹ Da bismo izbjegli duhovne pličine, stijene i pješčane sprudove, trebamo redovitim proučavanjem Božje riječi biti u toku sa svojim “kartama”. Ne možemo se osloniti samo na osnovno proučavanje koje nas je dovelo u istinu. Naša duhovna snaga ovisi o redovitom i uravnoteženom programu proučavanja i službe. Naprimjer, dok smo na skupštinskom studiju Kule stražare sa ovim primjerkom časopisa u rukama, pitajmo se: ‘Jesam li ja, ili jesmo li mi kao obitelj, stvarno proučili ovaj članak, tražeći biblijske citate i meditirajući o njihovoj primjeni? Ili smo samo podcrtali odgovore? Jesmo li možda čak propustili pročitati članak prije sastanka?’ Pošteni odgovori na ova pitanja mogu nas potaknuti da ozbiljno razmislimo o svojim navikama proučavanja i probudimo želju da ih poboljšamo — ako je potrebno (Jevrejima 5:12-14).

10. Zašto je samoispitivanje važno?

¹⁰ Zašto je takvo samoispitivanje važno? Zato što živimo u svijetu kojim dominira Sotonin duh, u svijetu koji na mnoge podmukle načine pokušava potkopati našu vjeru u Boga i njegova obećanja. To je svijet koji nas pokušava održati toliko zaposlenima da nemamo vremena brinuti se za duhovne potrebe. Stoga se možemo zapitati: ‘Je li moja obitelj duhovno jaka? Jesam li ja kao roditelj toliko jak kao što bih trebao biti? Razvijamo li kao obitelj tu duhovnu silu koja pokreće um i koja nam pomaže donositi odluke utemeljene na pravednosti i lojalnosti?’ (Efežanima 4:23, 24).

11. Zašto su kršćanski sastanci duhovno korisni? Navedi primjer.

¹¹ Naša bi duhovnost trebala biti ojačana svakim sastankom kojem prisustvujemo. Dragocjeni sati provedeni u Kraljevskoj dvorani ili na Skupštinskom studiju knjige osvježavaju nas nakon dugih sati koje provedemo pokušavajući preživjeti u Sotoninom neprijateljski raspoloženom svijetu. Kako je osvježavajuće, primjerice, bilo proučavanje knjige Najveći čovjek koji je ikad živio! Pomoglo nam je da steknemo bolje razumijevanje o Isusu, njegovom životu i njegovoj službi. Pažljivo smo čitali navedene biblijske retke, osobno istraživali i na taj način mnogo naučili iz primjera koji je ostavio Isus (Jevrejima 12:1-3; 1. Petrova 2:21).

12. Kako služba propovijedanja predstavlja test naše duhovnosti?

¹² Izvrstan test naše duhovnosti je kršćanska služba. Da bismo ustrajali u formalnom i neformalnom svjedočenju, često naočigled ravnodušnoj i protivnički raspoloženoj javnosti, trebamo pravu motivaciju, ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem. Naravno, nitko ne uživa kad ga se odbacuje, a to se može desiti u našoj službi na području. No, trebamo upamtiti da je dobra vijest to što je odbačeno, a ne mi kao pojedinci. Isus je rekao: “Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas. Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio; a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, za to mrzi na vas svijet. (...) Ali sve će vam ovo činiti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla” (Ivan 15:18-21).

Djela govore glasnije od riječi

13. Kako može jedna osoba razarati duhovnost obitelji?

¹³ Što se dešava ako u obitelji na urednost i čistoću kuće paze svi osim jednog člana? Za kišnog dana, svi osim zaboravljivog paze da ne unose blato u kuću. Blatne stope koje se nalaze posvuda, pružaju dokaz da nemarnost jednoga donosi dodatni posao drugima. Isto se može primijeniti i na duhovnost. Samo jedan sebičan ili nemaran pojedinac može okaljati ugled obitelji. Svi bi ukućani, a ne samo roditelji, trebali nastojati odražavati Kristovo duševno raspoloženje. Kako je to okrepljujuće kad svi rade zajedno sa vječnim životom u vidu! Tada način razmišljanja obitelji postaje duhovan (a ne samoopravdan). U takvom su kućanstvu tragovi duhovnog nemara rijetki (Propovjednik 7:16; 1. Petrova 4:1, 2).

14. Koja materijalna iskušenja stavlja Sotona na naš put?

¹⁴ Svi imamo osnovne životne potrebe koje moramo zadovoljiti da bismo svakodnevno održavali svoj život (Matej 6:11, 30-32). No, često su naše potrebe zasjenjene našim željama. Naprimjer, Sotonin sustav nudi nam svaku vrstu novotarija i izuma. Ako uvijek zahtijevamo sve što je najsuvremenije i moderno, nikad nećemo biti zadovoljni, budući da najsuvremenije uskoro postaje zastarjelo, a pojavljuje se novije od najnovijeg. Komercijalni svijet pokrenuo je vrtuljak koji se nikad ne zaustavlja. To nas navodi da tražimo sve više novca kako bismo zadovoljili sve više želja. To može dovesti do ‘mnogih ludih i škodljivih želja’ ili “bezumnih i opasnih ambicija”. Posljedica može biti neuravnotežen život sa sve manje i manje vremena za duhovne aktivnosti (1. Timoteju 6:9, 10, The Jerusalem Bible).

15. Na koji je način važan primjer glave obitelji?

¹⁵ I ovdje je primjer koji daje glava kršćanskog kućanstva vrlo važan. Njegov će uravnotežen stav prema svjetovnim i duhovnim odgovornostima potaknuti ostale članove obitelji. Sigurno bi bilo štetno ako bi otac davao odličnu usmenu pouku, ali bi tada propustio živjeti prema vlastitim riječima. Djeca bi uskoro mogla prozreti sklonost da se drugome govori kako treba činiti ispravne stvari, ali se to osobno ne čini. Slično tome, starješina ili sluga pomoćnik koji ohrabruje druge na službu od kuće do kuće, a sam se rijetko kada pridružuje svojoj obitelji u toj aktivnosti, uskoro gubi vjerodostojnost i u obitelji i u skupštini (1. Korinćanima 15:58; usporedi Matej 23:3).

16. Koja si pitanja možemo postaviti?

¹⁶ Dakle, na koristan način možemo ispitati svoj život. Jesmo li preokupirani postizanjem svjetovnog uspjeha, zanemarujući tako duhovni napredak? Napredujemo li u svjetovnim težnjama, a nazadujemo u skupštini? Upamti Pavlov savjet: “Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi” (1. Timoteju 3:1, DF). Osjećaj odgovornosti u skupštini više govori o našoj duhovnosti negoli unapređenje na poslu. Potrebno je brižno držati ravnotežu tako da ne dozvolimo da nas poslodavac kontrolira, kao da smo predani njemu, a ne Jehovi (Matej 6:24).

Smisaona komunikacija unapređuje duhovnost

17. Što doprinosi razvijanju istinske ljubavi u obitelji?

¹⁷ Milijuni domova danas su zapravo postali spavaonice. Kako? Članovi obitelji dođu kući samo da bi spavali i jeli, a nakon toga brzo odlaze. Malo kada sjede oko stola da bi zajednički uživali u obroku. Smisao obitelji se gubi. I kakav je rezultat? Nema dovoljno komunikacije, nema značajnijih razgovora. To može rezultirati pomanjkanjem zanimanja za druge članove obitelji, možda i pomanjkanjem istinske brige. Kad volimo jedni druge, tada stvaramo vrijeme za razgovor i za slušanje. Hrabrimo se i pomažemo si. Ovaj aspekt duhovnosti uključuje značajnu komunikaciju među bračnim drugovima, te između roditelja i djece.b To zahtijeva vrijeme i taktičnost kako se približavamo jedni drugima s namjerom da podijelimo svoje radosti, iskustva i probleme (1. Korinćanima 13:4-8; Jakov 1:19).

18. (a) Što je često glavna zapreka komunikaciji? (b) Na čemu su izgrađeni smisaoni odnosi?

¹⁸ Dobra komunikacija zahtijeva vrijeme i napor. To znači odvojiti vrijeme da bismo govorili i da bismo slušali jedan drugoga. Jedna od najvećih zapreka tome je aparat koji uzima mnogo vremena i koji u mnogim domovima zauzima počasno mjesto — televizor. To pred nas postavlja izazov — upravlja li televizor nama ili mi upravljamo njime? Upravljanje televizorom zahtijeva čvrstu odlučnost, koja uključuje snagu volje da ga se isključi. Ali, to će otvoriti put da se prilagodimo jedni drugima kao članovi obitelji, te kao duhovna braća i sestre. Da bismo imali smisaone odnose potrebna nam je dobra komunikacija, međusobno razumijevanje, razumijevanje naših potreba i radosti, da kažemo jedni drugima koliko mnogo cijenimo sve što učine za nas. Drugim riječima, značajniji razgovor pokazuje da smo zahvalni drugima i da ih cijenimo (Priče Salamunove 31:28, 29).

19, 20. Što ćemo činiti ako brinemo za sve u obitelji?

¹⁹ Dakle, ako se u obiteljskom krugu brinemo jedni za druge — a to uključuje i nevjerujuće članove obitelji — činimo mnogo za izgradnju i sačuvanje svoje duhovnosti. U obiteljskom krugu slijedit ćemo Petrov savjet: “Na kraju, svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti! Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, već naprotiv blagoslivljajte, jer ste na to pozvani da baštinite blagoslov!” (1. Petrova 3:8, 9, St).

²⁰ Ako se trudimo sačuvati svoju duhovnost, sada možemo dobiti Jehovin blagoslov, a to može pridonijeti dobivanju njegovog blagoslova i u budućnosti kad primimo dar vječnog života na rajskoj Zemlji. Postoje i druge stvari koje kao obitelj možemo činiti da bismo jedan drugome duhovno pomogli. Sljedeći članak razmatrat će koristi od toga da sve činimo zajednički, kao obitelj (Luka 23:43; Otkrivenje 21:1-4).

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Što je duhovnost?

◻ Kako glava obitelji može oponašati Kristov primjer?

◻ Kako možemo izbjeći prijetnje svojoj duhovnosti?

◻ Što može razarati duhovnost obitelji?

◻ Zašto je važna smisaona komunikacija?

[Slika na stranici 12]

Prisustvovanje Skupštinskom studiju knjige duhovno utvrđuje obitelj