Otkriće drugačije vrste na Bahamima

NALIK stepenicama preko azurno plavog mora između Floride i Kube, Bahamima je 1992. poklonjena nečuvena pažnja svjetskih medija. Zašto? Zato što većina autoriteta smatra da su Bahami prvo kopno koje je ugledao Kristofor Kolumbo za vrijeme svog povijesnog putovanja 1492, kad je otkrio Ameriku. Međunarodnu pažnju plijenila je 500. obljetnica Kolumbovog iskrcavanja na dan 12. listopada.

Usprkos tomu, žar 500. obljetnice nije bio bez svojih podcjenjivača. Obraćajući se 23. Nacionalnoj konferenciji crnih odvjetnika, John Carew (profesor internacionalnih studija) navodno je rekao da je Kolumbo “pokrenuo val smrti među stanovnicima Kariba” (The Nassau Guardian).

Danas nitko od 250 000 domorodačkih stanovnika Bahama ne može dokazati svoje krvno srodstvo s miroljubivim urođenicima koje je Kolumbo sreo i opisao kao “dobro građene ljude naočita tijela i vrlo lijepa lica.” Što se dogodilo s tim otočanima? A History of the Bahamas odgovara: “Između 1500. i 1520. cjelokupno stanovništvo Bahama, vjerojatno oko 20 000 Lucayana, bilo je odvedeno” da rade kao robovi u španjolskim rudnicima zlata na Hispanioli.

Tako opustošene, Bahame su prvi puta “ponovno otkrili” Britanci, a kasnije velike grupe “lojalista”. Ovi drugi uglavnom su bili vlasnici plantaža iz američkih kolonija. Lojalni britanskoj kruni, izbjegli su rat za nezavisnost koji se spremao na kontinentu. Današnji Bahamci uglavnom su potomci tih naseljenika i njihovih robova. Nakon što su bili oslobođeni, mnogi od tih robova zadržali su imena svojih bivših gospodara.

Otkriće druge vrste

Gotovo je sigurno da se Kolumbo smatrao nekom vrstom misionara. Navodno je rekao: “Bog me učinio glasnikom novih nebesa i nove zemlje. (...) Pokazao mi je gdje da nađem novu zemlju.” Međutim, pustošenje koje je uslijedilo pokazalo je nešto drugo. Pravedna ‘nova nebesa i nova zemlja’ koje je obećao Bog, morala su čekati otkriće druge vrste (2. Petrova 3:13, St).

Godine 1926. Edward McKenzie i njegova supruga stigli su na Bahame. Za razliku od otkrivača prije njih, ovaj ponizni par s Jamajke došao je u potragu za ljudima iskrenog srca s kojima bi mogli podijeliti blago. Oni su bili prvi koji su na Bahame donijeli dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 13:44; 24:14). Kasnije te iste godine pridružilo im se još dvoje drugih s Jamajke, Clarence Walters i Rachel Gregory. Godine 1928. na Bahamima je bilo sedam objavitelja Kraljevstva. Četiri godine naporno su radili propovijedajući dobru vijest otočanima.

Tada je došao E. P. Roberts, dinamičan govornik s Trinidada. Njegova javna predavanja u poznatim dvoranama za sastajanje učinila su mnogo da se rasprše lažna vjerovanja i da biblijska istina dirne srca mnogih. Na jednom od tih sastanaka, među očaranom publikom sjedio je Donald Oscar Murray, kasnije od milja poznat kao D. O. On je konačno preuzeo vodstvo u djelu.

Misionarka Nancy Porter dobro se sjeća kako je D. O. Murray izgovarao svoje gorljive molitve za pomoć u propovjedničkom djelu. Godine 1947. Nancy i njen suprug George, zajedno sa drugih dvoje, postali su prvi misionari koje je Watch Tower Society poslao na Bahame. Ona se prisjeća: “Prvi sastanak na koji smo išli bio je nešto što mislim da nikada neću zaboraviti. Bilo je prisutno devet ili deset osoba. Brat Murray bio je predsjedavajući i započeo je sastanak molitvom, zahvaljujući Jehovi za dolazak misionara. Pomoć je bila potrebna, rekao je, i ‘mi smo toliko dugo molili za podršku’. Društvo je obećalo poslati pomoć i sada smo bili ovdje. Molitva je bila toliko dirljiva da smo osjećali kako želimo ostati i nikada ne otići.” Sada, oko 45 godina kasnije i usprkos smrti svog muža, sestra Porter još uvijek donosi otočanima utješnu vijest Kraljevstva.

Naročito od 1947, djelo propovijedanja Kraljevstva na Bahamima znatno su unaprijedili punovremeni sluge i drugi koji su posjećivali otoke čamcem. Često su morali oploviti varljive sprudove i uzburkane plićake, i zatim gaziti po plićaku do obale kako bi donijeli dobru vijest u zabačena naselja. Ti rani napori još i danas donose plodove.

Do prekretnice je došlo 1950. U prosincu te godine, Nathan H. Knorr, tadašnji predsjednik Watch Tower Society, i njegov tajnik Milton G. Henschel, prvi su put posjetili Bahame. Knorr je održao govor pred 312 osoba koje su napunile Dvoranu kluba majki, malu drvenu zgradu u ulici Jail Alley. Bio je prisutan priličan broj dobro poznatih ljudi, uključujući člana parlamenta i urednika dnevnih novina. Brat Knorr je te večeri objavio otvorenje podružnice Društva na Bahamima.

Otočani prijateljski reagiraju

Prijateljski ljudi s Bahama općenito su slušali vijest Kraljevstva. Pa ipak, izazov je doprijeti do svih. Zašto? Iako većina ljudi živi u glavnom gradu Nassauu i na susjednom Grand Bahama, ostali su razasuti diljem 15 većih otoka i oko 700 otočića i atola koji sačinjavaju tu skupinu otoka.

Uviđajući potrebu, sve veći broj mjesnih Svjedoka i mnogi iz drugih krajeva preselili su se u male otočne zajednice kako bi pomogli u djelu propovijedanja. Hvalevrijedno je da su to učinili uz vrlo velike osobne žrtve i izdatke. Ali, njihovi su napori bili bogato nagrađeni.

Jedan mladi bračni par preselio se na veliki otok Andros. Dok su jednog dana propovijedali od kuće do kuće, sreli su nekog doseljenika s Haitija. Na Bahamima ima na tisuće takvih osoba. Čovjek je spremno pristao na biblijski studij kod kuće. Studij je započet te iste večeri, uz korištenje engleskog i francuskog primjerka knjige I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. Sljedeće večeri prisustvovao je prvi put kršćanskom sastanku. Uskoro je prestao pušiti, brzo je napredovao i počeo sudjelovati u djelu propovijedanja.

Ujutro istoga dana kad se trebao krstiti primio je magnetofonsku vrpcu od svoje obitelji s Haitija, iako se s njima nije čuo pet godina. Što su mu imali za reći? Ispričali su kako su postali Jehovini svjedoci. Objasnili su da je njegova sestra već opći pionir, ili punovremeni propovjednik, i poticali su ga da pronađe Svjedoke i s njima proučava Bibliju. Nije potrebno reći da se čovjek tog dana krstio s potpunim uvjerenjem da čini pravu stvar.

Oduševljene reakcije poput ove zagrijale su srca mjesnih Svjedoka. Sve veći broj njih nastavio je djelo kao punovremeni evangelizatori i to je doprinijelo rastu. Tako je 1988. broj objavitelja Kraljevstva na Bahamima dostigao 1 000. Danas u 19 skupština ima oko 1 300 objavitelja Kraljevstva na gotovo svim glavnim otocima.

Pripremljeni za budućnost

Zbog svog brojčanog rasta, Svjedoci su imali problema da namaknu dovoljno sredstava za objekte koji bi bili dovoljno veliki za njihove godišnje kongrese. Morala su se održati dva kongresa na odvojenim otocima kako bi svi mogli prisustvovati. Zato su napravljeni planovi za izgradnju kongresne dvorane zajedno s novom podružnicom. U prosincu 1989. započeli su radovi. Stotine međunarodnih i lokalnih dobrovoljaca radilo je na projektu ‘od srca kao [Jehovi]’ (Kološanima 3:23).

Bez sumnje, najveće i najsretnije okupljanje Svjedoka na Bahamima do sada odigralo se 8. i 9. veljače 1992. prilikom svečanog otvaranja nove podružnice i kongresne dvorane. Kako su braća iz svih dijelova otoka vršila pripreme za taj događaj, tako je raslo nestrpljivo očekivanje. Vrijeme je bilo neobično hladno, a noć prije programa svečanog otvaranja padala je kiša. Ali, ništa nije moglo pokvariti radost mnoštva od 2 714 osoba koje su poskakivale od radosti dok je John E. Barr, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, držao svečani govor pod naslovom “Pjesma porasta teokracije”.

U tom mnoštvu bilo je mnogo njih iz drugih zemalja koji su sudjelovali u ranom rastu djela na Bahamima. Srca su im bila preplavljena zahvalnosti nebeskom Ocu, Jehovi Bogu, zbog prilike za takvu radost i uzbuđenje. Svi prisutni bili su još odlučniji da svu svoju energiju usmjere na duhovno obrazovno djelo koje je izazvalo potrebu i za doslovnim proširenjem.

Vjerojatno će se nastaviti raspravljati o tome da li je Kolumbovo otkriće bilo prekretnica k poboljšanju prilika na tim otocima. Međutim, Jehovini svjedoci na Bahamima ujedinjeni su u svojoj zahvalosti Bogu zato što se pobrinuo za objavitelje Kraljevstva koje duh samopožrtvovnosti pokreće da se hrabro suprotstavljaju nepoznatom i donose slavnu dobru vijest tamo gdje su bile duhovno nepoznate vode. Njihovo djelo i “otkriće” imalo je kao posljedicu, za sve koji traže istinu na Bahamima, duhovno bogatstvo koje se ne može ni sa čim usporediti.

[Karta/slike na stranicama 24 i 25]

Grand Bahama

Abaco

Andros

New Providence

Nassau

Eleuthera

Cat Island

Great Exuma

Rum Cay

San Salvador

Long Island

Crooked Island

Acklins Island

Mayaguana

Little Inagua

Great Inagua

KARIPSKO MORE

FLORIDA

KUBA

[Slike]

Propovijedanje na Straw Marketu

Gaženje po plićaku do obale kako bi se prenijela dobra vijest drugima

Podružnica je smještena na brdu s pogledom na kongresnu dvoranu