Zašto dobri ljudi pate?

GODINA je bila 1914, a svijet se upleo u prvi svjetski rat. Iznenada je u jednom logoru ratnih zarobljenika u Srbiji izbio tifus. No, to je bio samo početak. Strašna bolest se proširila na civile i uzrokovala smrt 150 000 u samo šest mjeseci. Usred ratnog stanja i revolucije koja je uslijedila u Rusiji, tri milijuna je umrlo od tifusa. Ispravno ćeš zaključiti da su među žrtvama bili mnogi dobri ljudi i njihovi ožalošćeni članovi obitelji.

To je samo jedan primjer ljudske tragedije. I sam si možda doživio patnje koje nastaju kad voljene osobe postanu žrtve bolesti, nesretnih slučajeva ili nesreća jedne ili druge vrste. Vjerojatno si uznemiren kad je neka pravedna osoba pogođena bolom neizlječive bolesti. Sigurno si veoma žalostan kad dobra osoba — možda otac koji naporno radi — pogine u nesretnom slučaju. Možda te zaboli srce kad vidiš tugu ožalošćenih.

Mnogi smatraju da osoba koja čini dobro treba biti nagrađena time da bude oslobođena patnje. Neki čak misle da je patnja dokaz da je žrtva prijestupnik. To je bio argument trojice ljudi koji su živjeli prije oko 3 600 godina. Oni su bili suvremenici dobrog čovjeka imenom Job. Vratimo se u njihovo vrijeme dok počinjemo svoje traženje odgovora na pitanje: Zašto dobri ljudi pate?

Jobove patnje

Kad su ga posjetila trojica njegovih tobožnjih prijatelja, Job je neopisivo patio od bola i bolesti. Smrću je bio lišen svoje desetero djece, te je izgubio sve svoje materijalne posjede. Ljudi koji su veoma poštovali Joba, osjećali su odvratnost prema njemu. Čak se i njegova žena okrenula od njega i nagovarala ga da prokune Boga i umre (Job 1:1–2:13; 19:13-19).

Jobovi posjetitelji su sedam dana i noći šutke promatrali njegove patnje. Tada ga je jedan od njih optužio za nepravedno vladanje zbog kojeg je navodno bio kažnjen. “Tȁ sjeti se”, rekao je Elifaz: “Nevin — propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti. Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje” (Job 4:7-9, Stvarnost).

Prema tome, Elifaz je tvrdio da je Bog kaznio Joba za njegove grijehe. I danas neki prigovaraju da su nesreće Božja djela s namjerom da se ljudi kazne za pogrešno postupanje. No, Jehova nije kažnjavao Joba za izvršenje nepravednih postupaka. To znamo zato što je Bog kasnije rekao Elifazu: “Raspalio se gnjev moj na tebe i na dva prijatelja tvoja što ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Job” (Job 42:7).

Ne treba kriviti Boga

Danas su milijuni — koji sigurno uključuju mnoge dobre ljude — pogođeni siromaštvom i na rubu su gladovanja. Neki pojedinci su postali ogorčeni i za svoje patnje krive Boga. No, njega ne treba kriviti za glad. Zapravo, on je Onaj koji čovječanstvu daje hranu (Psalam 65:9).

Sebičnost, pohlepa i drugi ljudski faktori mogu spriječiti isporuku hrane gladnima. Među uzrocima gladi nalazi se i ratno stanje. Naprimjer, The World Book Encyclopedia kaže: “Rat može dovesti do gladi ako mnogi zemljoradnici napuštaju svoja polja i pridružuju se oružanim snagama. U nekim slučajevima, vojska je namjerno stvorila glad kako bi neprijatelja natjerala na predaju. Vojska uništava uskladištenu hranu i rastuće usjeve i postavlja blokadu da odsiječe dopremu hrane neprijatelju. Blokade su spriječile da pošiljke hrane ne dođu u područje Biafre tokom nigerijskog građanskog rata (1967-70). Uslijedila je glad od koje je umrlo vjerojatno više od milijun Bijafranaca.”

Neki su pogrešno optuživali Boga posebno tokom drugog svjetskog rata, kad su mnogi dobri ljudi patili i umrli. Međutim, ljudi krše Božje zakone mrzeći i ratujući jedan protiv drugog. Kad je Isus Krist bio zapitan koja je zapovijed “prva od svih”, on je odgovorio: “Prva glasi: ‘Čuj, Izraele, Gospodin [“Jehova”, New World Translation] Bog naš jest jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!’ Druga je ova: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’ Druge zapovijedi veće od ovih nema” (Marko 12:28-31, St).

Kad ljudi krše Božje zakone uplićući se u masovno ubijanje, može li itko s pravom kriviti njega ako dolazi do patnje? Ako roditelj kaže svojoj djeci da se ne tuku i ona zanemare njegov dobar savjet, je li on odgovoran ako dođe do povreda? Taj roditelj nije ništa više odgovoran nego što je Bog odgovoran za patnje ljudi koji zanemaruju božanske zakone.

Iako patnje mogu nastupiti kad se zanemaruju Jehovini zakoni, Biblija ne ukazuje da su katastrofe općenito Božje djelo s namjerom da se kazne zli. Kad je prvi ljudski par sagriješio, oni su proigrali svoj poseban blagoslov i zaštitu. Izuzev slučajeva božanske intervencije da se postignu Jehovine namjere, na ono što se događa čovječanstvu iz dana u dan utječe sljedeće biblijsko načelo: “Ne dobiva brzi trku, ni junaci rat, ni mudraci kruh, ni pametni bogatstvo, ni razumni milost, nego sve stoji do vremena i zgode [“sve ih stižu vrijeme i nepredviđena zgoda”, NW]” (Propovjednik 9:11, Šarić).

Pate i dobri i loši

Zapravo, zbog naslijeđenog grijeha i nesavršenosti pate i dobri i loši ljudi (Rimljanima 5:12). Naprimjer, i pravedni i zli ljudi doživljavaju teške bolesti. Vjerni kršćanin Timotej patio je od ‘čestih bolesti’ (1. Timoteju 5:23). Kad je apostol Pavao spomenuo vlastiti ‘žalac u mesu’, možda je mislio na neku tjelesnu bolest (2. Korinćanima 12:7-9). Čak i za svoje lojalne sluge, Bog danas ne uklanja naslijeđene slabosti ili osjetljivost na bolest.

Bogobojazni ljudi mogu patiti i zbog slabog korištenja prosuđivanja ili propuštanja da ponekad primijene biblijski savjet. Da to prikažemo: Onaj tko nije poslušan Bogu i oženi se nevjernikom može patiti zbog bračnih problema koje je mogao izbjeći (5. Mojsijeva 7:3, 4; 1. Korinćanima 7:39). Ako kršćanin nema uravnoteženu prehranu i ne odmara se dovoljno, može patiti zato što narušava svoje zdravlje.

Emocionalna patnja može nastupiti ako podlegnemo slabosti i upustimo se u neispravno vladanje. Preljub kralja Davida sa Betsabejom donio mu je veliku patnju (Psalam 51). Dok je pokušavao sakriti prijestup, patio je od jake tjeskobe. “Prešutjet sam htio”, rekao je, “al‘ kosti mi klonuše od neprestana jecanja. (...) snaga mi se trošila kao za ljetnih žega” (Psalam 32:3, 4, St). Tjeskoba zbog svoje krivnje smanjila je Davidovu krepkost kao što drvo može izgubiti životvornu vlagu tokom suše ili u ljetnoj vrućini. On je očito patio i duševno i tjelesno. No, Psalam 32 pokazuje da se takve patnje mogu olakšati ako osoba pokajnički priznaje grijeh i time prima Božje oproštenje (Priče Salamunove 28:13).

Loši ljudi često pate zbog toga što teže za preslobodnim načinom života, a ne zbog božanske kazne. Heroda Velikog je mučila bolest zbog zlih navika. U svojim posljednim danima, Herod je “patio od užasnih muka”, rekao je židovski povjesničar Josip Flavije. “Imao je strašan poriv da se češe, crijeva su mu bila zagnojena, a spolni organi gangrenozni i puni crva. Uzalud je pokušavao ublažiti svoje teško disanje i grčeve u vrućim izvorima u Callirrhoi. (...) Herod je sada patio od tako užasne agonije da se pokušao ubiti, ali ga je spriječio njegov bratić” (Josephus: The Essential Writings, preveo i uredio Paul L. Maier).

Pridržavanje Božjih zakona pruža izvjesnu zaštitu od stvari kao što su bolesti koje se prenose spolnim putem. Ipak, zašto izgleda da ljudi koji traže njegovu naklonost pate više nego obično?

Zašto bogobojazni ljudi pate

Osnovni razlog zašto bogobojazni ljudi pate je što su pravedni. To je prikazano u slučaju Josipa, sina patrijarha Jakova. Iako je Putifarova žena neprestano nagovarala Josipa da s njom ima spolne odnose, on je upitao: “Kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?” (1. Mojsijeva 39:9). To je dovelo do nepravednog zatvaranja, a Josip je patio zato što je bio čestit.

Ali zašto Bog dopušta da njegovi vjerni sluge pate? Odgovor leži u spornom pitanju koje je postavio buntovni anđeo Sotona Đavo. To sporno pitanje uključuje besprijekornost prema Bogu. Kako to znamo? Zato što je to pokazano u slučaju pravednog čovjeka Joba, spomenutog ranije.

Na sastanku Božjih anđeoskih sinova na nebu, Jehova je zapitao Sotonu: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!” Đavolov odgovor pokazuje da je postojala prepirka o tome hoće li ljudi pod ispitom održati besprijekornost prema Jehovi. Sotona je tvrdio da Job služi Bogu zbog materijalnih blagoslova koje je uživao a ne iz ljubavi. Sotona je zatim rekao: “Ali pruži jednom ruku i dirni mu [Jobu] u dobra: u lice će te prokleti!” Jehova je odgovorio: “Nek ti bude! (...) Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži” (Job 1:6-12, St).

Unatoč svemu što je Sotona mogao učiniti, Job je održao pravedan način života i dokazao da Jehovi služi iz ljubavi. Zaista, Job je rekao svojim optužiteljima: “Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim” (Job 27:5, St). Da, takvi čuvari besprijekornosti su uvijek bili spremni patiti zbog pravednosti (1. Petrova 4:14-16). Biblija govori o mnogima koji su imali čvrstu ljubav prema Bogu i koji su živjeli pravednim životom kako bi mu iskazali čast i pokazali da je lažna Sotonina tvrdnja da sve ljude može odvratiti od Jehove. Svaki pojedinac koji pati zbog održavanja besprijekornosti prema Bogu može biti sretan što dokazuje da je Đavo lažac i što time raduje Jehovino srce (Priče Salamunove 27:11).

Bog nije ravnodušan prema patnji svojih vjernih slugu. Psalmist David je rekao: “Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja” (Psalam 145:14, St). Onima koji su predani Jehovi možda nedostaje dovoljno osobne snage da nose životne patnje i progonstvo koje doživljavaju kao njegov narod. No, Bog ih jača i podupire i daje im mudrost potrebnu da ustraju u svim svojim kušnjama (Psalam 121:1-3; Jakov 1:5, 6). Ako bi progonitelji ubili neke od Jehovinih lojalnih slugu, oni imaju nadu uskrsnuća koju daje Bog (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15). Čak i kad bi došlo do toga, Bog može preokrenuti učinke svake patnje koju doživljavaju oni koji ga ljube. On je okončao Jobove patnje i obilno blagoslovio tog pravednog čovjeka. A mi možemo biti uvjereni da Jehova neće napustiti svoj narod ni u naše vrijeme (Job 42:12-16; Psalam 94:14).

Uskoro — više neće biti patnje!

Dakle, svi doživljavaju patnje zbog naslijeđene nesavršenosti i života usred ovog zlog sustava stvari. I bogobojazni pojedinci mogu očekivati da će patiti zbog održavanja besprijekornosti prema Jehovi (2. Timoteju 3:12). No, oni se mogu radovati, jer će Bog uskoro dokončati suze, smrt, žalost, plač i bol. S obzirom na to, apostol Ivan je pisao:

“I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. I vidjeh grad sveti, Jeruzalem novi, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica, ukrašena zaručniku svojemu. I začuh glas veliki s prijestolja gdje govori: ‘Evo šatora Božjega među ljudima, i stanovat će s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit će s njima [Bog njihov]. I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti ne će biti više, ni tuge, ni vike, ni boli ne će biti više, jer prvo prođe.’ I reče onaj, koji je sjedio na prijestolju: ‘Evo sve novo činim.’ I reče mi: ‘Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite’ ” (Otkrivenje 21:1-5, Ša).

Slično tome, apostol Petar je objavio: “Mi očekujemo, prema njegovu obećanju [Jehove Boga], nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost” (2. Petrova 3:13, St). Kakvi veličanstveni izgledi leže neposredno pred nama! Život na rajskoj Zemlji može biti i tvoja radosna prednost (Luka 23:43). Stoga nemoj dozvoliti da te ogorče današnje patnje. Umjesto toga, gledaj s optimizmom u budućnost. Položi svoju nadu i pouzdanje u Božji novi svijet koji je tako blizu. Teži za načinom života koji je prihvatljiv Jehovi Bogu, te i ti možeš zauvijek živjeti u svijetu bez svih patnji.

[Slika na stranici 4]

Iako je Job patio, težio je za načinom života koji je prihvatljiv Bogu

[Slika na stranici 7]

I ti možeš živjeti u svijetu bez svih patnji

[Zahvala na stranici 3]

Collierova Photographic History of the European War