Nadahnuti obrazac kršćanskog misionarskog djela
“Ugledajte se na mene, kao i ja na Kr[i]sta” (1. KORINĆANIMA 11:1).
1. Koji su neki načini na koje je Isus pružio izvanredan primjer kojeg mogu oponašati njegovi sljedbenici? (Filipljanima 2:5-9).
KAKAV je izvanredan primjer Isus postavio svojim učenicima! On je radosno napustio svoju nebesku slavu kako bi sišao na Zemlju i živio među grešnim ljudima. Bio je spreman podnijeti velike patnje zbog spasenja čovječanstva i, što je još važnije, zbog opravdanja imena svog nebeskog Oca (Ivan 3:16; 17:4). Kad je bio pod optužbom zbog svog života, Isus je odvažno objavio: “Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37, St).
2. Zašto je uskrsnuli Isus mogao zapovijediti svojim učenicima da nastave djelo koje je on započeo?
2 Prije svoje smrti, Isus je izvrsno osposobio svoje učenike kako bi mogli nastaviti djelo svjedočenja za istinu Kraljevstva (Materj 10:5-23; Luka 10:1-16). Tako je, nakon svog uskrsnuća, Isus mogao dati zapovijed: “Idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!” (Matej 28:19, 20, St).
3. Kako se proširilo djelo stvaranja učenika, ali na koja je područja uglavnom bilo usredotočeno?
3 U sljedeće tri i pol godine, Isusovi učenici su slušali tu zapovijed, ali su svoje stvaranje učenika ograničili na Židove, židovske prozelite i obrezane Samarićane. Zatim je, 36. n. e., Bog uputio da dobra vijest bude propovijedana neobrezanom čovjeku, Korneliju, i njegovom kućanstvu. Tokom sljedećeg desetljeća, u skupštinu su dovedeni drugi neznabošci. Međutim, čini se da je djelo uglavnom bilo ograničeno na područja istočnog Mediterana (Djela apostolska 10:24, 44-48; 11:19-21).
4. Koji se značajan događaj odigrao oko 47-48. n. e.?
4 Bilo je potrebno nešto da motivira ili omogući kršćanima da stvaraju učenike od Židova i neznabožaca u udaljenijim područjima. Stoga su oko 47-48. n. e. starješine skupštine u Antiohiji u Siriji primili sljedeću božansku poruku: “Odvojte mi Barnabu i Saula na djelo na koje ih pozvah” (Djela apostolska 13:2). Zapazimo da je Pavao tada bio poznat po svom izvornom imenu, Saul. Zapazimo također da je Bog imenovao Barnabu prije Pavla, vjerojatno zato što je Barnaba u to vrijeme smatran kao stariji od njih dvojice.
5. Zašto je zapis o Pavlovom i Barnabinom misionarskom putovanju od velike vrijednosti za kršćane danas?
5 Detaljan zapis o Pavlovom i Barnabinom misionarskom putovanju veliko je ohrabrenje za Jehovine svjedoke, posebno za misionare i pionire koji su otišli daleko od svog rodnog grada da služe Bogu u nekoj stranoj državi. Nadalje, pregled 13. i 14. poglavlja Djela apostolskih sigurno će motivirati i druge da oponašaju Pavla i Barnabu i povećaju svoje sudjelovanje u djelu od primarne važnosti, stvaranju učenika.
Otok Cipar
6. Kakav su primjer misionari pružili na Cipru?
6 Misionari su bez odlaganja zaplovili iz sirijske luke Seleukije na otok Cipar. Nakon pristajanja u Salamini, nisu skrenuli na sporedne stvari, već su “propovijedali (...) riječ Božju u židovskim sinagogama”. Slijedeći Kristov obrazac, nisu bili zadovoljni time da se nastane u tom gradu i čekaju na otočane da dođu do njih. Umjesto toga, oni su obavljajući svoje djelo ‘prošli sav otok’. To je nesumnjivo uključivalo dosta pješačenja i mnoge promjene smještaja, budući da je Cipar veliki otok, a njihovo putovanje ih je odvelo duž njegovog najvećeg dijela (Djela apostolska 13:5, 6, St).
7. (a) Koji se izvanredan događaj odigrao u Pafu? (b) Na kakav stav nas ohrabruje taj zapis?
7 Na kraju svog boravka na tom otoku, ta dva čovjeka su u gradu Pafu bili nagrađeni divnim iskustvom. Vladar otoka, Sergije Pavao, slušao je njihovu poruku i ‘prigrlio vjeru’ (Djela apostolska 13:7, 12, St). Pavao je kasnije pisao: “Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih” (1. Korinćanima 1:26, St). Međutim, među moćnima koji su se odazvali bio je Sergije Pavao. Ovo iskustvo treba ohrabriti sve, posebno misionare, da bi imali pozitivan stav prema svjedočenju vladinim službenicima, na što smo potaknuti u 1. Timoteju 2:1-4. Oni koji su na vlasti često su pružali veliku pomoć Božjim slugama (Nehemija 2:4-8).
8. (a) Koji se promijenjeni odnos između Barnabe i Pavla pojavljuje od tog vremena nadalje? (b) Na koji je način Barnaba divan primjer?
8 Pod utjecajem Jehovinog duha, Pavao je igrao glavnu ulogu u obraćenju Sergija Pavla (Djela apostolska 13:8-12). Isto tako, čini se da je otada Pavao preuzeo vodstvo. (Usporedi Djela apostolska 13:7 sa Djelima apostolskim 13:15, 16, 43.) To je bilo u skladu sa božanskom punomoći koju je Pavao primio u vrijeme svog obraćenja (Djela apostolska 9:15). Takav razvoj događaja je možda ispitao Barnabinu poniznost. Međutim, umjesto da na tu promjenu gleda kao na osobnu uvredu, Barnaba je vjerojatno živio prema značenju svog imena, “Sin utjehe”, i lojalno je podupirao Pavla kroz cijelo misionarsko putovanje i poslije kad su neki židovski kršćani osporili njegovu službu među neobrezanim neznabošcima (Djela apostolska 15:1, 2). Kako je to divan primjer za sve nas, uključujući stanare misionarskih i betelskih domova! Trebamo uvijek biti spremni prihvatiti teokratske preinake i pružiti svoju punu podršku onima koji su postavljeni da preuzimaju vodstvo među nama (Jevrejima 13:17).
Visoravan Male Azije
9. Što učimo iz Pavlove i Barnabine spremnosti da putuju do Antiohije u Pizidiji?
9 Sa Cipra su Pavao i Barnaba otplovili na sjever prema azijskom kontinentu. Iz nekog neotkrivenog razloga, misionari nisu ostali u obalnom predjelu, već su poduzeli dugo i opasno putovanje od oko 180 kilometara do Antiohije u Pizidiji, smještene na središnjoj visoravni Male Azije. To je uključivalo penjanje preko planinskog prijelaza i spuštanje u ravnicu oko 1 100 metara nadmorske visine. Bibličar J. S. Howson kaže: “Bezakonite i pljačkaške navike stanovništva tih planina koje odvajaju visoravan (...) od ravnica na južnoj obali, bile su ozloglašene u svim dijelovima drevne povijesti.” Pored toga, misionari su se suočili sa opasnostima prirodnih sila. “Nijedna oblast u Maloj Aziji”, dodaje Howson, “nije jedinstvenije karakteristična po svojim ‘poplavama’ od planinskog područja Pizidije, gdje rijeke izbijaju u podnožjima ogromnih litica, ili divlje jure kroz uske tjesnace.” Ti detalji nam pomažu da predočimo kakva su putovanja misionari bili spremni poduzeti zbog širenja dobre vijesti (2. Korinćanima 11:26). Isto tako i danas, mnogi Jehovini sluge prkose svim vrstama zapreka kako bi doprli do ljudi i prenijeli im dobru vijest.
10, 11. (a) Kako je Pavao održavao zajednički temelj sa svojim slušateljstvom? (b) Zašto su mnogi Židovi vjerojatno bili zapanjeni kad su čuli o patnjama Mesije? (c) Koju je vrstu spasenja Pavao postavio pred svoje slušatelje?
10 Budući da je u Antiohiji u Pizidiji bila židovska sinagoga, misionari su najprije otišli tamo kako bi onima koji su najviše poznavali Božju riječ pružili mogućnost da prihvate dobru vijest. Kad je bio pozvan da govori, Pavao je ustao i održao majstorsku javnu propovijed. On je kroz cijeli govor održavao zajednički temelj sa Židovima i prozelitima među slušateljima (Djela apostolska 13:13-16, 26). Nakon svog uvoda, Pavao je ponovio svijetlu povijest Židova, podsjećajući ih da je Jehova izabrao njihove praočeve i zatim ih izbavio iz Egipta, kao i kako im je pomogao pobijediti stanovnike Obećane zemlje. Pavao je zatim istaknuo Jehovino postupanje sa Davidom. Te informacije su zanimale Židove u prvom stoljeću zato što su očekivali da Bog podigne Davidovog potomka kao spasitelja i vječnog vladara. U tom trenutku, Pavao je odvažno objavio: “Iz njegova [Davidovog] je potomstva Bog, prema obećanju, podigao Izraelu Spasitelja: Isusa” (Djela apostolska 13:17-23, St).
11 Međutim, vrsta spasitelja kojeg su mnogi Židovi očekivali bio je vojni junak koji bi ih izbavio od rimske dominacije i uzdigao židovsku naciju iznad svih drugih. Stoga su nesumnjivo bili zapanjeni kad su čuli da Pavao kaže kako su Mesiju na pogubljenje predali njihovi vlastiti religiozni vođe. “Ali ga Bog uskrisi od mrtvih”, odvažno je objavio Pavao. Pri kraju svog govora, on je svojim slušateljima pokazao da mogu postići divnu vrstu spasenja. “Znajte”, rekao je, “da vam se po ovome navješćuje oproštenje grijeha. Od svega od čega se niste mogli opravdati Mojsijevim zakonom, po ovome se opravdava svaki koji vjeruje.” Pavao je zaključio svoj govor potičući svoje slušatelje da ne budu ubrejani među mnoge za koje je Bog pretkazao da će zanemariti tu divnu pripremu spasenja (Djela apostolska 13:30-41, St).
12. Što je rezultiralo iz Pavlove propovijedi, i kako bi nas to trebalo ohrabriti?
12 Kako dobro iznesena na Pismima temeljena propovijed! Kako su slušatelji reagirali? “Mnogi Židovi sa štovateljima pravoga Boga, proselitima, pođoše za Pavlom i Barnabom” (Djela apostolska 13:43, St). Kako je to ohrabrujuće za nas danas! Učinimo i mi na isti način sve što možemo da djelotvorno iznesemo istinu, bilo u javnoj službi ili u komentarima i govorima na našim kršćanskim sastancima (1. Timoteju 4:13-16).
13. Zašto su misionari morali napustiti Antiohiju u Pizidiji, i koja su se pitanja pojavila u vezi novih učenika?
13 Novozainteresirane osobe u Antiohiji u Pizidiji nisu mogle zadržati tu dobru vijest samo za sebe. Kao rezultat, “u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božje”. A poruka se uskoro proširila i izvan grada. Zapravo, “riječ se Božija raznošaše po svoj okolini” (Djela apostolska 13:44, 49). Umjesto da pozdrave tu činjenicu, ljubomorni Židovi su uspjeli u tome da misionari budu izbačeni iz grada (Djela apostolska 13:45, 50). Kako je to utjecalo na nove učenike? Jesu li se obeshrabrili i predali?
14. Zašto protivnici nisu mogli ugušiti djelo koje su misionari započeli, i što učimo iz toga?
14 Ne, zato što je to bilo Božje djelo. Isto tako, misionari su položili čvrst temelj vjere u uskrsnulog Gospodina Isusa Krista. Novi učenici su zato očito gledali na Krista, a ne na misionare, kao na svog Vođu. Stoga čitamo da su se nastavili ‘puniti radošću i Duhom svetim’ (Djela apostolska 13:52). Kako je to ohrabrujuće za misionare i druge koji danas čine učenike! Ako ponizno i revno obavljamo svoj dio, Jehova Bog i Isus Krist će blagosloviti našu službu (1. Korinćanima 3:9).
Ikonij, Listra i Derba
15. Koju su proceduru misionari slijedili u Ikoniju, i s kojim rezultatima?
15 Pavao i Barnaba su sada putovali oko 140 kilometara jugoistočno do sljedećeg grada, Ikonija. Strah od progonstva nije ih spriječio od slijeđenja iste procedure kao u Antiohiji. Kao rezultat, Biblija kaže: “Vjerova veliko mnoštvo Židova i Grka” (Djela apostolska 14:1). Ponovo su Židovi koji nisu prihvatili dobru vijest izazvali protivljenje. No, misionari su ustrajali i proveli dosta vremena u Ikoniju pomažući novim učenicima. Zatim, nakon što su čuli da ih njihovi židovski protivnici namjeravaju kamenovati, Pavao i Barnaba su mudro pobjegli u sljedeće područje, “u Listru i u Derbu i u okolinu njihovu” (Djela apostolska 14:2-6).
16, 17. (a) Što se Pavlu dogodilo u Listri? (b) Kako je Božje postupanje s apostolom utjecalo na jednog mladića iz Listre?
16 Oni su hrabro ‘propovijedali evanđelje’ u tom novom, netaknutom području (Djela apostolska 14:7). Kad su Židovi u Antiohiji u Pizidiji i Ikoniju za to čuli, došli su čak u Listru i nagovorili mnoštva da kamenuju Pavla. Nemajući vremena da pobjegne, Pavao je bio zasut kamenjem, tako da su njegovi protivnici bili uvjereni da je mrtav. Odvukli su ga izvan grada (Djela apostolska 14:19).
17 Možeš li zamisliti kakvu je to tjeskobu zadalo novim učenicima? Međutim, čudo nad čudima, kad su okružili Pavla, on je ustao! Biblija ne kaže je li mladić imenom Timotej bio jedan od tih novih učenika. On je s vremenom sigurno saznao za Božje postupanje s Pavlom, što je na njegov mladi um ostavilo dubok dojam. Pavao je u svom drugom pismu Timoteju pisao: “A ti si mene vjerno slijedio u nauci, u načinu življenja (...) [stvarima] što me zadesiše u Antiohiji, Ikoniju i Listri. Kakva progonstva strpljivo podnesoh — i Gospodin me izbavio od sviju!” (2. Timoteju 3:10, 11, St). Oko godinu ili dvije nakon kamenovanja, Pavao se vratio u Listru i ustanovio da je taj mladi Timotej bio primjeran kršćanin koji je “uživao (...) dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju” (Djela apostolska 16:1, 2, St). Stoga ga je Pavao izabrao kao putujućeg pratioca. To je Timoteju pomoglo da napreduje u duhovnom rastu, te je s vremenom bio osposobljen da ga Pavao pošalje da posjeti različite skupštine (Filipljanima 2:19, 20; 1. Timoteju 1:3). Na isti način i danas revni Božji sluge divno utječu na mlade, od kojih mnogi odrastaju u vrijedne Božje sluge, poput Timoteja.
18. (a) Što se misionarima dogodilo u Derbi? (b) Koja im se mogućnost sada otvorila, ali koji su smjer izabrali?
18 Sljedećeg jutra nakon što je izbjegao smrt u Listri, Pavao je s Barnabom krenuo u Derbu. Ovaj put ih nisu slijedili protivnici, a Biblija kaže da su “mnoge učinili učenicima” (Djela apostolska 14:20, 21, St). Nakon što su uspostavili skupštinu u Derbi, Pavao i Barnaba su morali donijeti odluku. Od Derbe do Tarza vodio je prohodan rimski put. Otuda se brzo stizalo natrag u Antiohiju u Siriji. Vjerojatno je to bio najprikladniji put za povratak, a ti misionari su mogli smatrati da su sada zaslužili odmor. Ipak, u oponašanju svog Gospodara, Pavao i Barnaba su osjetili veću potrebu (Marko 6:31-34).
Potpuno dovršiti Božje djelo
19, 20. (a) Kako je Jehova blagoslovio misionare za povratak u Listru, Ikonij i Antiohiju? (b) Koja je pouka time pružena Jehovinom narodu danas?
19 Umjesto da poduzmu kratko putovanje kući, misionari su se hrabro vratili i ponovno posjetili iste gradove u kojima su njihovi životi bili u opasnosti. Da li ih je Jehova blagoslovio za tu nesebičnu brigu za nove ovce? Da, zaista jest, jer izvještaj kaže da su imali uspjeha u ‘utvrđivanju duša učenika i opominjanju na ustrajnost u vjeri’. Prikladno je što su tim novim učenicima rekli: “Kroz mnoge nevolje [nam treba] ući u kraljevstvo Božje” (Djela apostolska 14:21, 22, St). Pavao i Barnaba su ih također podsjetili na njihov poziv kao sunasljednika u dolazećem Kraljevstvu Božjem. I danas bismo novim učenicima trebali pružiti slično ohrabrenje. Možemo ih jačati da ustraju u kušnjama zadržavajući pred sobom izgled vječnog života na Zemlji pod vladavinom tog istog Božjeg Kraljevstva koje su propovijedali Pavao i Barnaba.
20 Prije nego su napustili svaki grad, Pavao i Barnaba su pomagali mjesnoj skupštini da se bolje organizira. Očito su poučili sposobne muškarce i postavili ih da preuzimaju vodstvo (Djela apostolska 14:23). To je nesumnjivo doprinijelo daljnjem širenju. Isto tako i danas misionari i drugi, nakon pomaganja neiskusnima da napreduju dok mogu nositi odgovornosti, ponekad odlaze dalje i nastavljaju sa svojim dobrim radom na drugim mjestima gdje je potreba veća.
21, 22. (a) Što se dogodilo nakon što su Pavao i Barnaba završili svoje misionarsko putovanje? (b) Koja se pitanja time postavljaju?
21 Kad su se misionari konačno vratili u Antiohiju u Siriji, mogli su osjećati duboko zadovoljstvo. Zaista, biblijski zapis navodi da su “potpuno dovršili” djelo koje im je Bog povjerio (Djela apostolska 14:26, St). Razumljivo je što je pričanje njihovih iskustava uzrokovalo “veliku radost svoj braći” (Djela apostolska 15:3). No, što reći o budućnosti? Hoće li oni sada sjesti i počivati na svojim lovorikama, kako kaže izreka? Sigurno ne. Nakon što su posjetili vodeće tijelo u Jeruzalemu zbog odluke u vezi spornog pitanja o obrezanju, njih dvojica su se ponovo uputili na misionarska putovanja. Ovaj put pošli su u različitim smjerovima. Barnaba je uzeo Ivana Marka i otišao na Cipar, dok je Pavao pronašao novog partnera, Silu, i otputovao kroz Siriju i Ciliciju (Djela apostolska 15:39-41). On je na tom putovanju izabrao mladog Timoteja i poveo ga sa sobom.
22 Biblija ne otkriva rezultate Barnabinog drugog putovanja. Što se tiče Pavla, on je produžio u novo područje i uspostavio skupštine u najmanje pet gradova — Filipima, Bereji, Solunu, Korintu i Efezu. Što je bio ključ Pavlovog izvanrednog uspjeha? Vrijede li ista načela za današnje kršćane koji čine učenike?
Sjećaš li se?
◻ Zašto je Isus izvanredan primjer za oponašanje?
◻ Na koji je način Barnaba bio primjer?
◻ Što učimo iz Pavlove propovijedi u Antiohiji u Pizidiji?
◻ Kako su Pavao i Barnaba potpuno dovršili svoj zadatak?
[Slika na stranici 15]
Podnošenje progonstva apostola Pavla je na mladića Timoteja ostavilo trajan dojam