“Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama”

OBITELJ je uživala u divnom izletu u šumu. Tada je Petar, najmlađi, zalutao, trčeći nizbrdo za vjevericom. Iznenada se nebo ispunilo oblacima i počela je padati kiša. U početku to je bila blaga kiša, ali postupno se pretvorila u pravi prolom oblaka. Obitelj je brzo pokupila stvari i otrčala prema svom vozilu. I svi su se pitali gdje je Petar.

Petar se u međuvremenu pokušavao vratiti obitelji. Bilo je teško vidjeti ispred sebe, a staza uzbrdo bila je klizava zbog kiše. Odjednom kao da je nestalo tlo pod njegovim nogama te je upao u duboku, skrivenu jamu. Pokušao se ispeti van, ali strane su bile previše klizave.

Kišna bujica slijevala se nizbrdo i punila rupu blatom. Petar je stvarno bio u opasnosti da se udavi. No, tada ga je našao otac i izvukao ga pomoću užeta. Petra su kasnije oštro izgrdili zbog toga što je odlutao. Međutim, umotanom u deke u naručju svoje majke, grdnju je bilo vrlo lako prihvatiti.

Ovo iskustvo dobro predočava što se događa nekima koji su jednom bili među Božjim narodom. Oni su upali u duboku jamu ovog sustava stvari i očajnički pokušavaju ispuzati van i vratiti se u sigurnu luku Jehovine organizacije. Kako je ugodno znati da je Jehova milosrdan i spreman ‘spustiti uže’ i pomoći im da se vrate u sigurnost!

Jehovini milosrdni postupci

Još tamo u danima Izraela, prilikom dovršenja izgradnje hrama, Salamun je uputio molitvu predanja u kojoj je zamolio Jehovu da sasluša molbe upućene prema hramu. Zatim je rekao: “Kad ti [Izraelci] sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima (...) pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača (...) usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje” (1. Kraljevima 8:46-49, St).

Salamunov zahtjev se ispunio u mnogim prilikama tokom povijesti Izraela. Uvijek iznova, Božji narod bi zastranio i napustio ga. Zatim su priznali svoju grešku i vratili se, tražeći ga. I Jehova im je oprostio (5. Mojsijeva 4:31; Izaija 44:21, 22; 2. Korinćanima 1:3; Jakov 5:11). Kroz Malahiju, Jehova je sažeo tisuću godina postupanja sa svojim narodom kad je rekao: “Od vremena otaca svojih odstupiste od uredaba mojih i ne držaste ih. Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama” (Malahija 3:7).

Razlozi za spoticanje

Kao i kod Izraelaca, određeni broj Božjeg naroda danas zastrani i odvoji se od Jehovine organizacije. Zašto? Neki odu za nečim što u početku izgleda bezazleno, poput Petra koji je hvatao vjevericu. Upravo to se dogodilo Adi. Ona izvještava: “Bio je običaj da svi suradnici u podne zajedno odemo na ručak u neki obližnji restoran. Stoga nije bilo teško prihvatiti kad su me na kraju dana pozvali na šalicu kave. Smatrala sam da ne koristim vrijeme koje se treba koristiti za sastanke ili za propovijedanje. Nisam shvaćala da to može biti propust s obzirom na pridržavanje načela iz 1. Korinćanima 15:33.

Ubrzo sam subotom odlazila s njima na jahanje. Zatim sam s njima odlazila gledati filmove i kazališne predstave. To je dovelo do toga da propuštam neke sastanke. Konačno, više uopće nisam išla na sastanke niti sam sudjelovala u službi propovijedanja. Kad sam shvatila što se događa, više se nisam družila s organizacijom.”

U drugim slučajevima razlog može biti ozbiljan skriveni grijeh koji prouzročuje da se osoba osjeća nedostojnom da služi Bogu (Psalam 32:3-5). Ili se pojedinac može spotaknuti na nešto što su rekli ili učinili sukršćani, ne razumjevši, kao što je rekao Salamun, da “nema čovjeka koji ne griješi” (1. Kraljevima 8:46, St; Jakov 3:2).

Drugi se obeshrabre kad prime ukor (Jevrejima 12:7, 11). Privlačnost materijalističkih načina života dovela je mnoge do toga da prestanu služiti Bogu. Često su se, u potrazi za svjetovnim uspjehom, tako temeljito zadubili u svjetovni posao da u njihovom životu nije bilo mjesta za Božju službu (Matej 13:4-9; 1. Timoteju 6:9, 10). Da li su takvi u beznadnoj situaciji?

Hoćeš li se odazvati na Jehovin poziv?

Isus je u jednoj prilici rekao nešto što je bilo teško razumjeti i neki su se spotaknuli. Zapis kaže: “Tada se mnogi njegovi učenici povukoše i nisu više išli s njim.” No, nisu se svi spotaknuli. Biblijski izvještaj nastavlja: “Isus upita Dvanaestoricu: ‘Zar ćete i vi otići?’ ‘Gospodine, komu ćemo otići? — odgovori mu Šimun Petar. — Ti imaš riječi vječnoga života’ ” (Ivan 6:66-68, St). Isusovi apostoli su mudro shvatili da bi bilo katastrofalno ostaviti Isusa.

Neki koji otpadnu konačno dođu do sličnog zaključka. Oni shvaćaju da je napuštanje Božje organizacije bio katastrofalan korak i da će samo kod Jehove i Krista naći riječi koje vode u život. Kad to jednom shvate, trebaju shvatiti i da nikada nije prekasno ponovno razmisliti, moliti Jehovu za oproštenje i vratiti se k njemu. Sam Jehova je taj koji je dao poziv: “Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama” (Malahija 3:7).

Uistinu, gdje iskreni kršćanin može pronaći sreću ako ne u služenju Jehovi? Ako se osoba odvoji nakon što je neko vrijeme bila dio Božje organizacije, što je čeka vani u svijetu? Brzo će shvatiti da je sada dio svijeta koji postaje sve nasilniji. Naći će se uključenom u sustav stvari pun licemjerja, laži, prijevare i nemorala, svijet koji je isto tako opasan i neugodan kao blatna jama koja je ugrozila život mladog Petra. Kad se urazumi i shvati da je njen vječni život u opasnosti, treba brzo potražiti pomoć da se izvuče iz te situacije. No, povratak možda neće biti lak.

Jesi li onaj koji se pokušao vratiti Jehovi ali ti je bilo teško? Tada znaj da trebaš pomoć. I vjeruj da su ti tvoja braća i sestre u Božjoj organizaciji spremni pružiti pomoć. No, ti trebaš učiniti napor kako bi Jehovi pokazao svoju želju. Vrijeme je da se ‘urazumiš’ i ‘zapravo se vratiš Jehovi’ (1. Kraljevima 8:47, NW).

Pomoć za povratak

Ada objašnjava što joj je pomoglo da se vrati Jehovi: “Baš u pravom trenutku, sestra koja je vodila studij sa mnom pozvala me da s njom prisustvujem pokrajinskom sastanku. Bila je tako draga! I uopće mi nije prigovarala! Pokazala je tako puno ljubavi. Prošla je godina dana otkako sam prisustvovala svom posljednjem sastanku, ali meditirala sam o ispraznosti svijeta i o činjenici da je iza blještavila samo tuga, razočaranje i nemoral. Stoga sam odlučila prisustvovati sastanku. Kad sam došla u dvoranu gdje se održavao, otišla sam u zadnji red i sakrila se u mračni kut. Nisam željela da me braća vide i postavljaju pitanja.

Međutim, program je dao savjet koji sam jako trebala. Kad je bilo gotovo, bila sam odlučna ne samo da se vratim Jehovinom narodu nego i da se predam njemu svim svojim srcem. Braća su me dočekala raširenih ruku i ‘izgubljeni sin’ se vratio” (Luka 15:11-24). Sve to dogodilo se prije nekog vremena i Ada je sad u punovremenoj službi već više od 25 godina.

Slučaj jedne druge osobe koja je odlutala ima sličan radostan ishod. Neki su starješine Joséu dali savjet koji je više odražavao njihovo vlastito razmišljanje nego biblijska načela. José je, obeshrabren i uvrijeđen, konačno upao u neaktivnost. Osam godina bio je odvojen od Božjeg naroda, i tokom tog vremena oženio se za nevjernicu i postao otac djeci od kojih je jednom dozvolio da se krsti u Katoličkoj crkvi.

Konačno, pomoglo mu se kad je pokrajinski nadglednik došao kod njega u pastirski posjet i ohrabrio starješine da učine to isto. On se oporavio i sretan je što može vidjeti da se njegova supruga zanima za istinu. José sada služi kao starješina u skupštini. Kao što pokazuju ova dva iskustva, Jehova ne uskraćuje blagoslove onima koji se odazovu na njegov ljubazan poziv da se vrate.

Ipak, da bi osoba uživala u takvim blagoslovima, prvo mora cijeniti ponuđenu pomoć i odazvati se na nju. U većini skupština braća se sjećaju onih koji su postali neaktivni i posjećuju ih s vremena na vrijeme, pokušavajući im pomoći. Odazivanje na takvu pomoć pokazuje cijenjenje za Jehovino milosrđe (Jakov 5:19, 20).

Uistinu, ovo je vrijeme da se odazove na Jehovin poziv: “Vratite se k meni” (Malahija 3:7; Izaija 1:18). Nemoj više čekati. Svjetski događaji kreću se zapanjujućom brzinom. Najbolje mjesto gdje se može biti tokom burnih vremena koja leže u budućnosti nalazi se unutar Jehovine organizacije, u sigurnosti pod njegovom zaštitom. Samo oni koji nađu utočište u Jehovi imaju čvrstu nadu da će biti sakriveni od njegove srdžbe u veliki dan njegovog gnjeva (Sofonija 2:2, 3).

[Slika na stranici 30]

Hoćeš li se odazvati na Jehovin poziv: “Vratite se k meni”?