Sakupljanje ‘žuđenih’ u Poljskoj

KAŽE se da je Poljska katolička zemlja. Prema službenim statistikama, 93 posto stanovništva pripada Katoličkoj crkvi. Nedavne političke i socijalne promjene koje su se tamo zbivale imale su, međutim, znatan utjecaj na ljude i njihov vjerski život. Ankete pokazuju da samo 50 posto anketiranih smatra sebe prakticirajućim katolicima.

Jehovini svjedoci su u svibnju 1989. bili zakonski priznati kao religiozna organizacija u Poljskoj. Od tada se oko 11 000 novih pridružilo njihovim redovima kao objavitelji dobre vijesti o Kraljevstvu. Sada je više od 106 000 objavitelja Kraljevstva povezano sa 1 300 skupština, a 200 422 osobe bile su 1991. prisutne na Spomen-svečanosti Kristove smrti. Prema tome, u Poljskoj se zbiva prorečeno sakupljanje ‘žuđenih od svih naroda’ (Agej 2:7, Šarić). Nedavno su u Poljskoj održani međunarodni kongresi Jehovinih svjedoka o kojima su novine mnogo pisale. No, pogled na neke od manjih gradova u toj državi posebno će nam pokazati kako se u toj zemlji odvija djelo sakupljanja.

Pioniri otvaraju put

Sztum je grad od oko 10 000 stanovnika, smješten u blizini mjesta gdje rijeka Wisla utječe u Baltičko more. Taj grad se dugo smatrao teškim područjem što se tiče djela propovijedanja. Godine 1987. bilo je u tom području samo osam objavitelja. Međutim, stvari su se počele mijenjati kad su stigli pioniri, odnosno punovremeni objavitelji Kraljevstva. Na petom sastanku, održanom u jednoj kinodvorani, bilo je 100 zainteresiranih osoba! Nakon dvije godine marljivih nastojanja osnovana je skupština. Sada ima tamošnjih 90 objavitelja vlastitu Kraljevsku dvoranu i 150 osoba prisustvuje redovito njihovim sastancima.

Kao što se moglo očekivati, ubrzo je došlo do protivljenja Katoličke crkve. Jedna časna sestra, “stručnjak”, održala je nekoliko klevetničkih govora o Svjedocima, optuživši ih da uče krive nauke. No, kao što se to često događa, to se vratilo kao bumerang. Njena su predavanja prouzročila samo da su ljudi željeli saznati činjenice. Mnogi od njih upoznali su istinu i sada su opći pioniri! Oni kažu: ‘Dok smo upoznavali istinu, mislili smo da svaki koji želi biti Svjedok treba biti kao njegov učitelj, što je značilo postati pionir.’ Tako je pionirski duh prožeo cijelu skupštinu.

Rezultat toga je da se u tom području vodi oko 180 biblijskih studija na domu. Nekima se pomoću knjige I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji čak pomoglo da nauče čitati. Istovremeno su upoznavali istinu. Vođeni su redoviti biblijski studiji koji su trajali po deset minuta s jednom grupom mjesnih zatvorenika kad su izlazili da čiste ulice. Jedan od njih je prišao da obrani Svjedokinju koju je jedna žena koja je prolazila počela vrijeđati. Dotrčao je k sestri, uzeo iz njene ruke knjigu Vječno živjeti, podigao je uvis i upitao ženu koja ju je vrijeđala: “Zar ne znate čitati? Što ovdje piše? I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji! Jeste li ikad čuli tako nešto? Kako uopće možete vrijeđati Boga i njegove obožavatelje?”

Cijeli grad govori o tome

Kruszwica, nekadašnja legendarna prijestolnica Poljske, katoličko je uporište. Još sredinom 1990. tamo je bilo samo nekoliko Svjedoka između njenih 9 300 stanovnika. No Jehovin bogati blagoslov bio je na nastojanjima objavitelja Kraljevstva.

Primijetivši licemjerstvo svojih duhovnih vođa, sve više i više ljudi — posebno mladih — obraća se Svjedocima za odgovore. U vrlo kratkom vremenu uspostavljeno je 20 biblijskih studija na domu. Župnik je održao nekoliko zlobnih propovijedi o Jehovinim svjedocima, no to nije obeshrabrilo iskrene ljude da prisustvuju njihovim sastancima. Svjedoci su postali glavni predmet razgovora u dućanima, parkovima i čak u crkvi. Pola godine kasnije bile su osnovane dvije velike grupe studija knjige. Kruszwica ima sada vrlo aktivnu skupštinu sa oko 35 obožavatelja Jehove. Oni vode 75 biblijskih studija na domu i zaposleni su sakupljanjem ‘žuđenih’ koji su jednom bili zarobljeni krivom religijom.

Među njima je bio 23-godišnji Bogdan, član jedne čvrste katoličke obitelji. On se sjeća: “Pio sam, pušio i živio nemoralnim životom. Bio sam poznat kao punker i anarhist, i čini se da nitko nije mario za to. Kad sam, međutim, počeo proučavati Bibliju, moja je majka prijetila da će se otrovati. Budući da nisam mogao odoljeti pritisku, prekinuo sam sve veze sa Svjedocima. Kasnije, uz ljubaznu pomoć specijalnih pionira, mogao sam se osloboditi svih loših postupaka. Nakon što sam se krstio na Oblasnom kongresu ‘Ljubitelji slobode’ 1991, izabrao sam kao svoj životni cilj punovremenu službu i od tada sam u pomoćnoj pionirskoj službi.”

Dvadesetjednogodišnji Sławomir bio je umiješan u spiritizam i Sotonizam, postupke koje je ostavio kad je shvatio da ih Biblija osuđuje. “No, Sotona je bio uporan”, kaže on. “Jedne noći počeo je svirati gramofon a da ga nitko nije upalio i čuo sam sotonsku muziku, iako sam iz kuće uklonio sve što je bilo povezano s obožavanjem Đavola. Molio sam se Jehovi i on mi je pomogao zadobiti duhovnu ravnotežu. Psihijatar kojeg sam konzultirao na nagovor svojih roditelja zapazio je drastična poboljšanja mog stanja i zaključio da sam zdrav. Na moj karton je napisao: ‘Izliječen od Jehovinih svjedoka.’ ”

Odoljeti svjetovnom duhu

Jugozapadno od Kruszwice nalazi se Środa Śląska. “Žuđeni” su se pojavili i u tom malom gradu sa 9 000 ljudi. Prije četiri godine živjela je tamo samo jedna od naših duhovnih sestara. Međutim, sada se broj objavitelja Kraljevstva popeo na 47. Mnogi Svjedoci su nekad bili uhvaćeni u zamke spiritizma, nemorala i ovisnosti o drogi. Smatraju da je to u velikoj mjeri bilo zbog duhovne praznine koja postoji u crkvi koja je samo u stanju duhovno osuđivati ljude, a ne pomoći im. Svjedoci pružaju ljudima stvarno izbavljenje.

Mladi u skupštini učinili su školu svojim osobnim područjem za djelo propovijedanja. “Moji školski drugovi često mi kažu: ‘Uzalud trošiš svoju mladost’ ”, izvještava 18-godišnja Kasia. “Ali ja sam izbjegla mnoge probleme i moj je život postao smisaon. Vodim nekoliko biblijskih studija u školi a ne zanemarujem ni svoje domaće zadaće, kao ni svoj osobni studij. Djevojke koje kažu da ‘uzalud trošim svoju mladost’ već su majke koje se bore s mnogim problemima.”

Publikacije Watch Towera postale su vrlo popularne u mjesnim školama. Jedna nastavnica poljskog jezika je primjerice rekla svojim učenicima neka uzmu za primjer dobar jezik našeg časopisa Probudite se! kao uzor za pisanje svojih eseja. Pomoćni pionir Ewa smatra brošuru Škola i Jehovini svjedoci vrlo korisnom. “Doista cijenim tu publikaciju. Moji nastavnici su dobro upoznati s njom. Nikad nisam imala nikakvih problema s dobivanjem dozvole oslobođenja od nastave radi prisustvovanja velikim kongresima.” Takav divan stav mladih raduje Jehovino srce (Priče Salamunove 27:11).

Okorjeli kažnjenici se mijenjaju

Istočno do Środe Śląske su Strzelce Opolskie, gdje su dva zatvora. Jedan od njih je strogi zatvor za nepopravljive prijestupnike. Svjedoci redovito posjećuju te dvije kaznene ustanove da bi donijeli istinu zatvorenicima, od kojih su mnogi bili i zarobljenici Babilona velikog, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 18:1-5).

Svjedoci proučavaju Bibliju pojedinačno sa zatvorenicima i s malim grupama kažnjenika, od kojih su se neki krstili. Iako moraju odslužiti svoje kazne, oni aktivno propovijedaju dobru vijest drugim zatvorenicima. Jedan kažnjenik koji se priprema za krštenje poduzeo je tako značajne promjene da mu je uprava zatvora dozvolila da jednom tjedno ide kući. Drugi su pisali svojim obiteljima izražavajući svoju odluku da napuste zatvor ne kao kriminalci, već kao Jehovini svjedoci.

Glavni upravnik jednog od zatvorâ žalio se da su katolički svećenici običavali dolaziti, ali nisu postigli ništa. Pitao je Svjedoke: “Što vas osposobljava da mijenjate i rehabilitirate te ljude?” Pismo jednog zatvorenika svojoj obitelji odgovara na to: “Ovdje u zatvoru su mi Jehovini svjedoci pričali o Božjem divnom obećanju s obzirom na novu vladavinu, Jehovino Kraljevstvo, koje će uskoro vladati nad Zemljom. Ovdje sam imao vremena analizirati svoj prijašnji način života u svjetlu Biblije. Izvukavši gorke zaključke, ispunjen sam jakom željom da budem slobodan i da postanem podanik Božjeg Kraljevstva. Danas sam kršteni Svjedok Jehove.”

U drugom zatvoru mnogi odslužuju 25-godišnje kazne za ubojstvo. Redoviti biblijski studij vodio se sa 12 ljudi. Jedan od njih predao je svoj život Jehovi i krstio se, a drugi planiraju poduzeti te korake. Cijeneći dobre rezultate obrazovnih metoda koje koriste Jehovini svjedoci, glavni upravnik zatvora je rekao: “Nemam 12 kažnjenika. Imam 600. Molim vas pomozite mi da ih rehabilitiram. Nabavit ću vam sve što trebate, no molim vas, pripremite program. Brinite o njima!”

Upravo su to braća i učinila. Iznijeli su biblijski program koji se bavio smislom života, nadom za budućnost i važnošću ostavljanja loših postupaka. Također su ispričali iskustvo jednog prijašnjeg zatvorenika koji je postao jedan od Jehovinih svjedoka i s vremenom je bio imenovan za skupštinskog starješinu. Svjedoci su također iznijeli vrhunce iz životnih priča jednog kradljivca dijamanata i jednog narkomana koji su upoznali istinu.a Dvadeset zatvorenika koji su bili prisutni smatrali su program vrlo zanimljivim i postavljali mnoga pitanja, neki su čak zamolili za biblijski studij.

Vjera i izdržljivost ispitani

Lubaczów je mali grad sa 12 000 ljudi blizu ukrajinske granice. Djelo evangeliziranja dobilo je tamo zamah 1988, kad su se doselili pioniri da bi pomogli 12 mjesnih objavitelja. Sada su tamo 72 aktivna objavitelja Kraljevstva, a 150 osoba je 1991. prisustvovalo Spomen-svečanosti u novosagrađenoj Kraljevskoj dvorani.

U lipnju 1991. posjetio je papa Ivan Pavao II Lubaczów. No, to nije ništa pridonijelo jačanju prave vjere među ljudima. Mnoge od njih muče sumnje i pitanja o smislu života i nadi za budućnost. Kad ne mogu dobiti zadovoljavajuće odgovore od svećenstva, obraćaju se Jehovinim svjedocima. Iako ljudi možda ispočetka imaju grižnju savjesti jer okreću leđa svojoj religiji, biblijska istina koju upoznaju pomaže im uvidjeti da su donijeli ispravnu odluku.

Iskustvo Honorate, koja sada služi kao opći pionir, je tipično. Prije otprilike godinu dana pitala je prilikom ispovijedi svećenika kako glasi Božje ime. “Bog je ljubav — to je njegovo najljepše ime”, odgovorio je svećenik. Nakon kratkog vremena je dodao: “Ti si poput vedra kristalno čiste vode u koju je netko nakapao tintu. Posljedice su neopozive.” Tako je dobila svoj odgovor. “Tada sam odlučila postati jednom od Jehovinih svjedoka”, kaže Honorata. “A i to je neopozivo.”

Skoro svi koji su upoznali istinu u Lubaczówu morali su podnijeti jako, čak fanatično protivljenje. No, to ih nije odvratilo od toga da prihvate biblijsku istinu i zauzmu svoj stav za Jehovu.

Elżbieta izvještava: “Najprije su me kod kuće tukli. Tada je moja obitelj provalila u Kraljevsku dvoranu. (...) Odveli su me kući i počeli ‘krojiti pravdu’ čvorastim štapom. Bila sam premlaćena i izudarana nogama od glave do pete samo zato što sam se družila sa Svjedocima. Bila sam tako jako pretučena da sam trebala hitnu liječničku pomoć i poslali su me u bolnicu. Jehova mi je pomogao i ozdravila sam. Obitelj me izbacila. Kad sam to spomenula svećeniku, ponižavao me, rekavši: ‘Došla si se žaliti samo zbog nekoliko šamara?’ ”

Druga sestra se sjeća: “Svake godine sam običavala ići u Częstochowu puziti po koljenima Križnim putem, što sam smatrala dužnošću svakog pravog katolika. Još uvijek imam ožiljke na koljenima.” Sa 18 godina je upoznala istinu i rekla svećeniku i svojoj obitelji da se više neće vratiti u crkvu. Teško su je izudarali — “tako jako da sam imala potres mozga”, izvještava ona. “No, u bolnici sam dovoljno ozdravila da mogu prisustvovati Oblasnom kongresu ‘Ljubitelji slobode’. Plakala sam od radosti kad sam vidjela pravo jedinstvo i ljubav među ljudima bez fanatizma — nešto što nikad nisam vidjela u Częstochowu. Kako sam samo sretna što sam osjetila Jehovinu dobrotu i naučila uzdati se u njega.” Jehova jača i podupire one koji bacaju svoja bremena na njega (Psalam 55:22).

Mnogi zarobljenici Babilona Velikog sada se obaziru na poziv “iziđite iz nje” u ovoj katoličkoj zemlji, kao što to čine i drugdje. Ako je Jehovina volja, njegov neustrašiv narod će nastaviti sakupljati još više ‘žuđenih’ koji su rasijani širom Poljske. Nesumnjivo će se još mnogi odazvati na poziv: “ ‘Dođi!’ ‘Tko je žedan, neka dođe’; tko želi, neka ‘badava’ uzme ‘vode života’!” (Otkrivenje 18:4; 22:17, St).

[Bilješke]

[Karta na stranici 24]

(Vidi publikaciju)

POLJSKA

Sztum

Kruszwica

Poznan

Varšava

Środa Śląska

Częstochowa

Strzelce Opolskie

Lubaczów

[Slika na stranici 26]

Propovijedanje poruke o Kraljevstvu u Kruszwici, Poljska