Izazov propovijedanja u jednoj od najvećih luka svijeta
ROTTERDAM, smješten na mjestu gdje Rajna, najprometnija evropska rijeka, utječe u Sjeverno more, uživa glas jedne od najvećih morskih luka svijeta. Sa nekih 500 pomorskih linija koje se stječu u ovu luku, Rotterdam ima izravne veze sa više od 800 odredišta diljem svijeta. To je zaista međunarodna luka.
Međutim, ova 650 godina stara nizozemska luka više je od raskršća pomorskih linija. To je također mjesto sastajanja ljudi. Bujica mornara pristiže svakog dana i svake noći iz svih dijelova svijeta. Ti pomorci nisu izbjegli pažnji Jehovinih svjedoka u Nizozemskoj. Poput Svjedoka na drugim mjestima, oni također traže načine da propovijedaju najbolju vijest na svijetu — da će Božje Kraljevstvo uskoro pretvoriti Zemlju u Raj — ljudima svih vrsta, uključujući mornare (Danijel 2:44; Luka 23:43; 1. Timoteju 4:10).
‘Obrnuti misionarski zadatak’
Prije nekoliko godina, Watch Tower Society u Nizozemskoj zamolilo je šest punovremenih propovjednika, ili pionira, da rade od broda do broda po cijeloj luci Rotterdama. Pioniri su spremno prihvatili tu priliku. Od lučkih vlasti su prikupili podatke, razgledali su luke i uskoro uvidjeli da imaju izazovan zadatak.
“To je poput obrnutog misionarskog zadatka”, kaže Meinard, koji koordinira propovijedanje u luci. Što on time misli? “Misionari obično poduzimaju dugo putovanje da bi stigli do ljudi, ali u našem slučaju ljudi poduzimaju dugo putovanje da dođu do nas.” I dodaje: “Naše područje propovijedanja vjerojatno je tako međunarodno da više ne može biti.” Godišnjak Rotterdam Europoort za 1985. naveo je da je u 1983, kad su pioniri započeli to posebno djelo, luka Rotterdam primila 30 820 prekoocenaskih brodova iz 71 različite zemlje. To je zaista međunarodno!
Prikladno je da i “lučki misionari” — kako su mornari uskoro počeli zvati pionire — odražavaju međunarodni ton. Geert, Peter i njegova supruga, Karin, su Nizozemci; Daniel i Meinard dolaze iz Indonezije; a Solomon je Etiopljanin. Njihovi evropski, azijski i afrički korijeni uklanjaju osam jezičnih zapreka, ali da bi bili uspješni u tom djelu, morali su se boriti i sa drugim zaprekama.
“Biciklistička crkva”
“Ne možete jednostavno doći molom, popeti se uz mostić i ukrcati se na brod”, kaže 32-godišnji Peter, bivši mornar. “Potrebne su vam dozvole za određena područja.” To znači dozvole za ulazak na molove i ukrcaj na brodove. “Bilo je dosta posla sa birokracijom”, prisjeća se Peter, “ali nakon što smo dobili osam dozvola, kompletno sa našim fotografijama i službenim žigovima, konačno smo bili spremni za polazak.” Podijelili su 37 kilometara lučkih molova na tri dijela, a za svaki dio brinula su dva pionira.
Ipak, kako izlazite na kraj sa mnoštvom jezika koje govore mornari iz tako mnogo zemalja? Iako su se pioniri opskrbili biblijskom literaturom na 30 jezika i ponijeli koliko su više mogli na svojim biciklima, izgledalo je kao da im nikad nije dovoljno. “Nikad sa sigurnošću ne znate koji će vam jezici trebati”, s osmjehom priča 30-godišnji Solomon. “Često se dogodi da mornari žele knjige upravo na onom jeziku kojeg niste ponijeli, a potom vam kažu da njihov brod odlazi za tri sata ili slično tome.” Ne želeći razočarati mornare, jedan od pionira brzo odlazi, uzima odgovarajuće knjige, žuri natrag i predaje ih nestrpljivim mornarima. “Kad se pojavio isti problem dok smo propovijedali u dijelovima luke koji su udaljeni tri sata vožnje na biciklu”, kaže Peter, “bilo je očito da smo problem trebali rješavati na drugi način.”
Jednog dana su neki Svjedoci koji žive na tom području iznenadili pionire sa dvije prikolice koje se mogu spojiti na bicikl, svaka veličine korita za pranje rublja. Pioniri su napunili prikolice literaturom na svim dostupnim jezicima, prikopčali ih za svoje bicikle i krenuli za luku. Uskoro su prikolice postale svakidašnji prizor. “Postale su naš znak prepoznavanja”, kaže jedan od pionira. “Kad vratar vidi da dolazimo, otvara vrata, mahne nam da možemo proći i vikne: ‘Dolazi biciklistička crkva!’ ” U drugim prilikama, kad stražar vidi da dolazi “biciklistička crkva”, on otvara vrata i dovikuje: “Dva poljska i jedan kineski!” Takve korisne informacije omogućuju pionirima da se ukrcaju sa literaturom na odgovarajućim jezicima. No, moraju doći i u prikladno vrijeme. Zašto?
Pravodobni posjeti s pravodobnom porukom
Pioniri mogu govoriti s posadom samo za vrijeme njihove jutarnje i poslijepodnevne pauze za kavu ili za vrijeme ručka. Međutim, kuhari imaju različito radno vrijeme, dok se kapetan i drugi oficiri mogu naći preko cijelog dana. Osim toga, pioniri su saznali da se britanski brodovi usidreni u Rotterdamu ravnaju prema britanskom vremenu (jedan sat razlike od nizozemskog vremena), tako da njihova posada ide u blagovaonicu kad se ne-britanske posade vraćaju na rad. Lučkom pioniru je očito neophodno potreban točan sat.
No, jesu li mornari spremni upotrijebiti svoje pauze za biblijske razgovore? “Općenito su otvoreni za poruku Kraljevstva”, kaže 31-godišnji Geert. “Možda je to zato što neposredno vide neuspjeh ljudskih vladavina.” Naprimjer, neki mornari su rekli Geertu da se gomile žita koje su istovarili za izgladnjele Etiopljane još uvijek nalaze na dokovima mjesecima nakon što bi oni ponovno došli, a tada je žito već istrulilo i prepuno je štakora. Nije čudno što su mnogi mornari izgubili nadu u političare”, primjećuje Geert. “Zato im se sviđa biblijsko obećanje o jednoj vladavini za cijelo čovječanstvo.”
Peter se slaže. “Jedan njemački kapetan je rekao da bi me prije deset godina njegova posada ispratila s broda, ali je današnja promijenjena svjetska situacija povećala njihovo zanimanje za pravodobnu biblijsku poruku.” Jedan kuhar sa koreanskog broda priča da je za vrijeme rata između Irana i Iraka supertanker na kojem je radio bio pogođen raketom i da se brod zapalio u Perzijskom zaljevu. On se zakleo da će, ako ostane živ, tražiti Boga. Preživio je. Kad su se pioniri kasnije susreli s njim u Rotterdamu, želio je svu literaturu na koreanskom koju su mu mogli donijeti.
Većina brodova ostaje u luci po nekoliko dana. To omogućava pionirima da se ponovo vrate dva, tri ili više puta da nastave svoje biblijske razgovore nakon radnog vremena. Ipak, kad neki brod ima problema s motorom, može ostati usidren i tri tjedna. “To je loše za kompaniju”, primjećuje jedan nasmiješeni pionir, “ali je dobro za naše djelo.” Tada pioniri, osim što nastavljaju biblijske razgovore, vrše pripreme za prikazivanje jednog od programâ Društva s dijapozitivima, “Biblija — knjiga za ovaj naraštaj”, u blagovaonici. Neki mornari dođu i na sastanke mnogih jezičnih grupa Jehovinih svjedoka u Rotterdamu. To traje dok se motor ne popravi. Tada se Biblije moraju zatvoriti. Debela užad se odvezuju i brod nestaje iz luke — ali ne iz misli pionira.
Ohrabrujuće mornarske priče
Pomoću spiskova u novinama ili javnog kompjutorskog sistema lučke uprave, lučki pioniri prate dolaske i odlaske brodova koje su posjetili. Čim neki od njih ponovo dođe, pioniri nestrpljivo posjećuju mornare da ustanove što se dogodilo od posljednjeg posjeta. Kakve samo ohrabrujuće priče pričaju mornari!
Jedan mornar je uručio primjerke knjige I ti možeš vječno živjeti u Raju na Zemlji svojim kolegama na brodu nakon što je njegov brod isplovio na more, a šestero njih imali su biblijski studij. Također je snimio na kazetu poglavlje o obiteljskom životu i pustio je u blagovaonici na korist cijele posade. Na palubi drugog broda, jedan mornar koji je posjetio Kraljevsku dvoranu u obližnjoj luci Antwerpen stavio je na zid blagovaonice zastavu sa riječima “Kraljevska dvorana Jehovinih svjedoka” ispisanim velikim slovima. Zatim je pozvao članove posade da uđu unutra gdje je održao biblijski sastanak. Prije nego je skinuo zastavu, pozvao je posadu na sljedeći sastanak. Sljedećeg tjedna, zastava i posada opet su bili tu.
Pioniri su također ustanovili da neki mornari nikad ne pospremaju svoje knjige. “Kad smo ušli u kabinu Izaka, zapadnoafričkog oficira za radio veze, bilo je teško pronaći stolicu”, priča Meinard. “Posvuda su bili časopisi, knjige i konkordance Društva — i to otvoreni.” Izak je imao i pripremljen popis biblijskih pitanja, jer je očekivao ponovni posjet pionira.
Ipak, neki pomorci ne čekaju da ih pioniri posjete. Jedne noći Geertov telefon zazvonio je nakon što je on otišao na spavanje.
“Tko bi to mogao biti?” gunđao je Geert dok je pipkajući tražio slušalicu.
“Zdravo, tvoj prijatelj na telefonu!” začuo se radostan glas.
Geert se pokušao prisjetiti tko bi to mogao biti.
“Tvoj prijatelj s broda”, ponovio je glas.
“Sada je tri sata ujutro!” rekao je Geert.
“Da, ali ti si mi rekao da te nazovem čim moj brod opet stigne u Rotterdam. Pa, ja sam tu!” Geert je uskoro bio na putu da se sastane s tim prijateljem koji je bio zainteresiran za Božju riječ.
“Baci hljeb povrh vode”
Cijenjenje za biblijsku literaturu izraženo je i u pismima mornara pionirima. Slijede neki dijelovi:
‘Počeo sam čitati knjigu I ti možeš vječno živjeti u Raju na Zemlji (...) Sada razumijem mnoge stvari koje prije nisam razumio. Nadam se da će se naš brod vratiti u Rotterdam’ (Angelo).
‘Pročitala sam knjigu i šaljem vam pitanja da mi odgovorite u svojim pismima’ (Alberta).
‘Sada svaki dan čitam Bibliju. Drago mi je što sam vaš prijatelj. To što sam pronašao prijatelje koji me približavaju k Bogu najbolja je stvar koja mi se dogodila u životu’ (Nickey).
Takva srdačna pisma podsjećaju pionire na ono što Biblija kaže u Propovjedniku 11:1: “Baci hljeb povrh vode; jer ćeš ga naći poslije mnogo vremena.” Oni se posebno raduju kad saznaju da su neki pomorci zauzeli stav za Jehovu.
Naprimjer, poljski mornar Stanislav bio je dirnut onim što je sazanao iz knjiga Društva. Brzo je nabavio malu biblioteku biblijske literature i, dok je bio na moru, proučio je svaki njen dio. “Kad smo ponovno dobili vijesti od njega”, kaže Meinard, “pisao je da se krstio.”
Folkert, kapetan na riječnom brodu, prvi put je čuo poruku Kraljevstva u Rotterdamu. Svaka dva mjeseca bio je ponovno tjedan dana u luci, gdje je proučavao Bibliju sedam uzastopnih dana. Zatim su mu pioniri, prije nego je otišao na još jedno dvomjesečno putovanje, predali popis adresa Kraljevskih dvorana duž njegove linije plovidbe. Folkert je posjećivao dvorane, te je bio dirnut srdačnom dobrodošlicom koja mu je izražena. Taj kapetan se uskoro krstio i danas revno služi Jehovi.
Mike, oficir Britanske mornarice, ranije je dolazio u kontakt sa Svjedocima, te je proučavao Bibliju dok je bio na moru. Jednom prilikom, dok je fregata na kojoj je radio bila usidrena u Rotterdamu, uzeo je svoj sklopivi bicikl i došao u Kraljevsku dvoranu. Dojmila ga se ljubav i jedinstvo koje je vidio, pa je rekao prijateljima da je odlučio napustiti svoj posao. Iako mu je trebalo samo još četiri godine do prilično velike mirovine, čvrsto se držao svoje odluke i kasnije se krstio.
Meinard kaže: “Gorljivost Mikea, Stanislava, Folkerta i drugih da služe Jehovi potiče nas da nastavimo pretraživati luku zbog mornara poput njih.”
Možeš li imati udjela?
Osvrćući se na gotovo desetljeće propovijedanja u jednoj od najvećih luka svijeta, šest “lučkih misionara” srdačno se slažu — zadatak je bio izazovan ali nagrađujuć. “Nakon svakog dana propovijedanja”, sažima Meinard, “vozili smo se kući biciklima s osjećajem da su neki od tih mornara čekali naš posjet.”
Ima li možda mornara koji čekaju posjet u nekoj luci u tvom području? Možda starješine u tvojoj skupštini mogu učiniti pripreme kako bi mogao imati udjela u tom izazovnom ali nagrađujućem djelu.
[Okvir na stranici 20]
DOSTIĆI PODRUČJA GDJE JE DJELO ZABRANJENO
U jednoj od proteklih godina, više od 2 500 brodova iz zemalja u kojima su aktivnosti Jehovinih svjedoka zabranjene pristalo je u Rotterdamu. Lučki pioniri uvidjeli su da je to prilika da dostignu ta područja biblijskom porukom.
Na jednom od prvih azijskih brodova koje su posjetili, pioniri su razdijelili cijelu zalihu od 23 knjige, ostavljajući neke članove posade uzrujanima zato što nisu dobili svoj primjerak. Jedan mladić koji je radio u brodskoj kuhinji na drugom azijskom brodu bio je oprezniji. Kad je od pionira dobio knjigu, vratio ju je umotanu u papir na kojem je napisana njegova adresa. Pionir je shvatio o čemu se radi. Bilo je suviše rizično da mladić ponese knjigu sa sobom. Pionir ju je istog dana poslao na Daleki istok poštom.
Na palubi jednog broda iz Afrike došao je mornar sa popisom knjiga koje su željeli Svjedoci iz njegove zemlje. Od tada, svaki put kad se mornar vraća kući, njegov kofer pun je literature. Mornar iz druge afričke zemlje bio je jako razočaran kad mu je pionir s kojim je proučavao mogao ponuditi samo tri primjerka knjige Obiteljski život učiniti sretnim. “To nije ništa!” uzviknuo je mornar, očajno gestikulirajući. “Braća trebaju 1 000 komada!” Zbog njegove vlastite sigurnosti, pioniri su ga nagovorili da svaki put uzme samo 20 primjeraka.
Možda je najdirljivije bilo kad su pioniri saznali da dolazi brod iz jedne zemlje u kojoj su Svjedoci progonjeni zbog svojih uvjerenja, a mnogi su izgubili posao i imovinu. Kad su saznali da je poslužitelj na palubi broda Svjedok, nazvali su kapetana i pitali za dozvolu da njegovim brodom pošalju pomoć. Kapetan se složio, tako da su dva dana kasnije dvije velike vreće odjeće, obuće i drugih dobara bile na putu do Svjedoka u toj zemlji.
[Okvir na stranici 21]
PROPOVIJEDANJE OD BRODA DO BRODA — GLEDIŠTE JEDNE ŽENE
“U početku sam se ustezala da se pridružim Peteru”, prisjeća se Karin, jedina žena među pionirima, “jer sam čula priče da su mornari često grubi i pijani. Međutim, ustanovila sam da je većina uljudna. Često bi mornar, nakon što čuje da smo bračni par, izvadio sliku svoje žene i djece i počeo čavrljati o svojoj obitelji. Tako smo ostavili mnoge primjerke knjige Obiteljski život učiniti sretnim.”
Posjećivanje brodova kao suprug i supruga također olakšava kontaktiranje sa suprugama članova posade i drugim ženama koje ponekad rade kao medicinske sestre. “Obično su suzdržane prema strancima”, kaže Karin, “ali kad ugledaju mene, sklonije su da se uključe u razgovor.”
Što je bio najveći izazov u njezinom zadatku? “Ljestve od užeta”, odgovara Karin. “Mrzila sam te labave stvari.” Je li svladala svoj strah? “Da. Jednom kad sam se sustezala da se popnem uz jedne, grupa mornara iz Paragvaja je promatrala i vikala: ‘Uspjet ćeš. Samo se uzdaj u Boga.’ Naravno”, smijući se kaže Karin, “nakon te primjedbe, nisam imala izbora nego da se popnem.” Njen suprug koji joj se divi kaže: “Četiri godine kasnije i nakon mnogih ljestvi, sada se po njima penje poput nekog mornara.”
Karin i njen suprug, Peter, pohađali su 89. razred Biblijske škole Gilead Društva Kula stražara u Sjedinjenim Državama. Na svoj novi zadatak u Ekvador, zemlju s lukom, krenuli su 28. rujna 1990. Tamo će se sigurno osjećati kao kod kuće.
[Okvir na stranici 22]
JESI LI MORNAR?
Želiš li prisustvovati sastanku Jehovinih svjedoka na engleskom jeziku dok je tvoj brod usidren u jednoj od većih svjetskih luka? Tada imaj pri ruci sljedeći popis trenutnih adresa Kraljevskih dvorana sa vremenom održavanja sastanka:
Hamburg, Schellingstr. 7-9; subota, 16.00; telefon: 040-4208413
Hong Kong, 26 Leighton Road; nedjelja, 9.00; telefon: 5774159
Marseilles, 5 Bis, rue Antoine Maille; nedjelja, 10.00; telefon: 91 79 27 89
Napoli, Castel Valturno (40 km sjeverno od Napolija), Via Napoli, ugao Via Salerno, Parco Campania; nedjelja, 14.45; telefon: 081/5097292
New York, 512 W. 20 Street; nedjelja, 10.00; telefon: 212-627-2873
Rotterdam, Putsestraat 20; nedjelja, 10.00; telefon: 010-41 65 653
Tokyo, 5-5-8 Mita, Minato-ku; nedjelja, 16.00; telefon: 03-3453-0404
Vancouver, 1526 Robson Street; nedjelja, 10.00; telefon: 604-689-9796