Otoci Indijskog oceana čuju dobru vijest
RASPOREĐENI u obliku luka oko Madagaskara i raspršeni na površini većoj od 3,9 milijuna kvadratnih kilometara u zapadnom dijelu Indijskog oceana, nalaze se otoci Rodriguez, Mauricijus, Réunion, Sejšeli, Mayotte i Komori. Iako obuhvaćaju tako ogromno prostranstvo, ti otoci imaju površinu od samo oko 7 300 kvadratnih kilometara. Sa svojih 2,3 milijuna stanovnika, oni su među najgušće naseljenim otocima na svijetu.
To stanovništvo uključuje oko 2 900 Svjedoka Jehove, koji marljivo propovijedaju otočanima dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Budući da su izolirani, ti Svjedoci posebno cijene posjete putujućih nadglednika i godišnje sastanke koje priprema podružnica Društva Kula stražara u Vacoasu na Mauricijusu. To su prilike u kojima oni zaista mogu osjetiti značenje riječi iz Izaije 42:10: “Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!” (St).
Nedavno su predstavnici iz podružnice putovali na te otoke da posjete skupštine i održe godišnju seriju posebnih jednodnevnih sastanaka, koji su istakli temu “Budite sveti u svemu življenju”, na temelju 1. Petrove 1:15. Da bi se obuhvatilo ogromno oceansko prostranstvo, putovalo se uglavnom avionom — ponekad modernim jumbo jetovima, ali često mnogo manjim letjelicama koje pokreće propeler. Korištene su i škune i mali brigovi. Pođi s nama i pogledaj kako otoci u udaljenom Indijskom oceanu čuju dobru vijest!
Prva stanica — Rodriguez
Nakon leta od jednog i pol sata od Mauricijusa, ugledamo koraljni greben. On označava vanjski rub velike lagune koja okružuje malu točkicu kopna u Indijskom oceanu. To je naša prva stanica, otok Rodriguez.
Aerodrom je izgrađen na koraljnoj izbočini kopna, nazvanoj Point Coraille. Koralj je u tom području tako debeo da se može ispiliti u blokove i upotrijebiti u gradnji zgrada. Mali autobus odvozi nas po uskom, vijugavom putu od aerodroma do glavnog grada Port Mathurina. U jednom trenutku na drugoj strani otoka možemo vidjeti udaljene koraljne grebene, plavu lagunu i stjenovitu morsku obalu. Budući da je upravo završilo kišovito razdoblje, obronci su prekriveni krupnom, raskvašenom travom, sa raštrkanim kravama, ovcama i kozama na ispaši.
Mala, uredna Kraljevska dvorana u centru Port Mathurina je mjesto održavanja našeg posebnog jednodnevnog sastanka. Djelo je na Rodriguezu započelo 1964. Danas se među 37 000 stanovnika nalazi 36 objavitelja dobre vijesti. Kakva je radost vidjeti 53 prisutne osobe i jednog 18-godišnjeg mladića koji se krstio. Njegova je majka, iako nije znala ni čitati ni pisati, prihvatila istinu 1969, te je nastavila služiti Jehovi usprkos protivljenju obitelji. Sada je dvoje njene djece predano Jehovi.
Nakon sastanka, proveli smo tjedan dana propovijedajući na otoku. Možemo govoriti svoj mauricijski kreolski, budući da se taj jezik govori i ovdje na Rodriguezu. Autobusom i pješice odlazimo na svoje područje — zelenu dolinu koja se proteže od puta u unutrašnjost kopna do mora. Kako divan pogled — tirkizna laguna, bijeli koraljni greben i duboki plavi ocean u pozadini! Razvedreni bogatim, nezagađenim zrakom, spremni smo za polazak.
Slijedimo male staze kroz polja i uzduž i poprijeko prelazimo močvarni potok da stignemo do mnogih malih domova u dolini. Srdačno smo pozdravljeni na svakim vratima, tako da smo u prilici stanarima govoriti o blagoslovima Kraljevstva koji će uskoro nastupiti. Brzo smo duboko u dolini, pa je vrijeme da pođemo kući. To znači više penjanja i sate pješačenja, ali nam u pomoć priskače mjesna gostoljubivost — ponuđena nam je vožnja u zadnjem dijelu džipa.
Nakon tog napornog izleta, radosni smo što se vraćamo u udobnost divnog betelskog doma u Vacoasu. Planirana su dva dana posebnog sastanka u gradskoj vjećnici. Prvog dana došlo je 760 osoba. Oni su iz polovice od 12 skupština na otoku. Sljedećeg dana prisustvujemo istom programu sa 786 osoba iz ostalih šest skupština. Preko vikenda su krštene četiri nove osobe. Ovdje se nalazi 30 specijalnih i 50 općih pionira koji sudjeluju u donošenju dobre vijesti otočanima.
Udaljeni Sejšeli
Uskoro je vrijeme da ponovo poletimo, više od 1 600 kilometara otvorenog mora na sjever do otoka Mahé u Sejšelima, nazvanog na kreolskom Zil Elwannyen Sesel, što znači “Udaljeni sejšelski otoci”. Zbog udaljenosti, podružnica može organizirati samo dva posjeta godišnje. Dan posebnog sastanka i pokrajinski sastanak održani su u tri uzastopna dana u proljeće. Oblasni kongres održan je u drugom dijelu godine. Sada, sredinom listopada, ovdje smo za oblasni kongres, nakon čega će uslijediti posjet skupštini u trajanju od jednog tjedna. I ovdje možemo koristiti svoj mauricijski kreolski.
Braća sa obližnjih otoka Praslin i La Digue već su stigli. Kako je uzbudljivo vidjeti 12 zastupljenih nacionalnosti! Mjesto sastanka je mjesna Kraljevska dvorana, velika preuređena garaža iza kuće jednog od Svjedoka. Budući da su samo šestorica braće, uključujući goste, osposobljeni da imaju udjela u programu, neki imaju prednost iznijeti više govora tijekom četiri dana. Posljednjeg dana kongresa 81 objavitelj je s uzbuđenjem pozdravio 216 prisutnih.
Nakon kongresa, uzimamo škunu do Praslina, 40 kilometara sjeveroistočno od Mahé. Brod dug 18 metara načinjen je od drveta istočnoindijskog kalofila. Lijepi brod može prevoziti 50 putnika i oko 40 tona brodskog tereta. Dok napuštamo luku u Mahéu i svoj pramac usmjeravamo prema Praslinu na udaljenom obzorju, možemo osjetiti potisak dizel motora potpomognutog bijelim jedrima koja se nadimaju na dva jarbola.
Dva i pol sata kasnije kružimo oko kamenitog rta kako bismo ušli u mirnije vode divnog zaljeva St. Anne. Izišavši na dugi gat, ugledamo braću koja nas čekaju. Na ovom malom otoku nalazi se 13 objavitelja, a 8 posjetilaca došlo je iz drugih dijelova. Zato smo veoma uzbuđeni kad vidimo da je mala dvorana ispunjena sa 39 osoba za posebno predavanje. Kako divan potencijal za rast!
Dok smo ovdje u Praslinu, moramo posjetiti divnu Vallée de Mai. To je dom sejšelskih kokosovih palmi koje nose najveće sjeme na svijetu, svako teži do 20 kilograma. U hladnoj zelenoj sjeni šume, vidimo te palme svih veličina. Turistički prospekt objašnjava da je najviša bila visoka 31 metar kad je posljednji put izmjerena 1968. Procijenjeno je da su neka od tih visokih stabala stara 800 godina. Mora proći 25 godina prije nego drvo počne donositi plodove i 7 godina da orah sazrije. Nije čudno što prospekt upozorava: “Načinite samo fotografiju, ostavite samo otiske stopala”!
U sedam sati sljedećeg jutra uzimamo čamac do malog otoka La Digue. Mnogi mali čamci privezani su oko gata. Oni su jedina veza između 2 000 stanovnika i vanjskog svijeta. Dočekao nas je jedan stariji par iz Švicarske koji je na ovim otocima od 1975. Umjesto da uzmemo “taksi” koji vuku volovi, hodamo uz obalu čije su impresivne ljubičaste granitne stijene izglađene morem i kišom. Nakon doručka u prirodi prolazimo kroz mali rezervat, gdje se uzgajaju rijetke crne biljke muholovke, do domova nekih zainteresiranih ljudi. Trinaest osoba se sakupilo da posluša govor iznesen na kreolskom. Srećemo par koji je učinio sve pripreme da legalizira svoj brak kako bi mogli duhovno napredovati. Zaista, Jehova čak i na ovim veoma udaljenim otocima dovodi poželjne stvari iz naroda.
Natrag na Réunion
Réunion je najrazvijeniji otok koji posjećujemo na ovom putovanju. Dok se približavamo kopnu, vidimo autocestu sa četiri trake, prenatrpanu prometom koji dolazi iz glavnog grada, Saint-Denisa. Prostor između mora i planina popunjavaju visoke zgrade. Ovaj otok je dom za oko 580 000 ljudi i pokazao se plodnim poljem za svjedočenje o Kraljevstvu (Matej 9:37, 38). Tamo sada ima oko 2 000 revnih objavitelja dobre vijesti u 21 skupštini.
Dan posebnog sastanka održan je na velikom pokrivenom stadionu. Sretni smo što vidimo 3 332 prisutne osobe, a kako je samo uzbudljivo promatrati 67 novih koji su se predstavili za krštenje! Nakon što smo se radovali druženju s misionarima na otoku, na putu smo do našeg sljedećeg odredišta.
Mayotte — Mirisni otok
Nakon dvosatnog leta, naš mlažnjak sa 40 sjedišta započinje svoje slijetanje na aerodrom Pamanzi, koji je na otočiću povezanom nasipom dugim 1,9 kilometara sa glavnim gradom Mayottea, Dzaoudzijem. Plavo nebo, bijeli oblaci, bujni obronci planina i duboki plavi ocean povezuju se u stvaranju slike mirnog tropskog raja. Mayotte je prikladno nazvan Mirisni otok zbog izvrsnog miomirisa drveta ilang-ilang. Ekstrakt iz njegovog cvijeća šalje se u Francusku kao osnova za svjetski poznate parfeme.
Potrebno je samo 15 minuta vožnje na barci do glavnog otoka. Nakon osvježenja u misionarskom domu, pozvani smo na studij knjige udaljen 19 kilometara na drugoj strani otoka. Time su okončana naša očekivanja ležernog posjeta! Penjemo se na otvoreni džip i polazimo na vožnju po uskim putevima od koje se diže kosa. Čini se da jedva izbjegavamo ljude, krave i druga vozila. Ali naš francuski vozač zna put. Uskoro stižemo u Chiconi, gdje srećemo obitelj u čijoj se kući održava studij.
Otac, prijašnji musliman, upoznaje nas sa svojih osmero djece. Njegov najmlađi sin, star četiri godine, pruža nam ono za što smo kasnije saznali da je tradicionalni pozdrav. On stavlja nadlanicu jedne ruke u dlan druge i držeći ih u obliku čaše staje pred nas. Najprije se pokušavamo rukovati s njim, zatim moja supruga pokušava staviti njegove ruke na svoju glavu. Čovječuljak sa velikim okruglim očima strpljivo čeka, bez sumnje se čudeći što mi to radimo. Konačno nam je jasno — stavljamo njegove ruke na njegovu glavu. Studij započinje sa 14 prisutnih. Na pola studija, jedna zainteresirana osoba ulazi i rukuje se sa svima. I to je očito jedan od njihovih običaja.
Na svom povratku kroz seosko područje koje je već prekriveno tamom, ugledamo velike netopire koji lete na drveće zbog svoje noćne prehrane. Također osjećamo oštar miris plodova kruhovca koji su pali na krivudavi put i slatki miris manga, papaja i guava. To je prebivalište lemura, malih majmunolikih životinja sa licima sličnim lisici i dugim, uvijenim repovima kojima se mogu hvatati. Kad smo se odvezli do vrha brda, pruža se prizor koji oduzima dah. Narančasto-crveni mjesec upravo je izašao iznad zaljeva, bacajući trepereći odsjaj na mirnu vodu. Čak i naš vozač usporava da se divi tome. Na preostalom dijelu putovanja, osvrćemo se na taj prizor na svakom zavoju.
Sljedećeg jutra polazimo u propovijedanje s misionarima. Najprije posjećujemo mladića koji je učitelj i koji dobro govori francuski. On sjeda na pod, a mi na njegov krevet. Sljedeći studij je također sa jednim mladićem koji nas poziva da sjednemo na njegov madrac na podu njegove male sobe. Nakon nekog vremena počinjemo se meškoljiti, unatoč pokušaju da zanemarimo grčeve u nogama i znoj koji nam teče niz leđa. Nije se lako koncentrirati na studij, koji se vodi nešto na francuskom a nešto na mahorianskom, uz radio koji iza susjednih vrata trešti posljednje pop-hitove.
Naš posljednji posjet je kod jednog mladića sa obližnjih Komora. On se ispričava što ne govori tako dobro francuski, uzima svoju brošuru i spreman je da započne. Kad mi misionar nastavlja nešto objašnjavati, on uskače i kaže da će on pročitati odlomak. Time nam uljudno kaže da ušutimo. Svi ti ljudi su muslimani, ali oni zaista cijene ono što uče iz Biblije.
Pitamo se zašto proučava tako mnogo mladih muškaraca, a tako malo žena ili djevojaka. Kažu nam da je to rezultat društvenih i obiteljskih tradicija. Budući da je poligamija religiozno i društveno prihvaćena i da svaka žena živi u svojoj kući, očev utjecaj je neznatan; majka je ona koja zapovijeda. Također saznajemo da kćerke po tradiciji ostaju u majčinom domu sve do braka. S druge strane, sinovi napuštaju dom u pubertetu i grade svoju vlastitu bangu, ili kolibu, ili žive sa ostalim dječacima u bangi. Madići su pod takvim okolnostima slobodni proučavati ako žele, ali takvu slobodu ima malo djevojaka.
U nedjelju se treba održati dan posebnog sastanka. Vrijeme je na početku lijepo, ali se oko podneva počinju sakupljati oblaci, te uskoro počinje padati obilna kiša. Čini se da nitko za to ne brine, jer to samo rashlađuje. Tu ponovo nalazimo obilje duhovnog bogatstva dok se 36 objavitelja i pionira raduje da vidi 83 prisutna i 3 nove osobe koje su se krstile.
Glavni događaj je izlaženje brošure Raduj se zauvijek životu na Zemlji! na njihovom jeziku. To nije samo jedina publikacija Kule stražare na mahorskom, već do sada jedina publikacija bilo koje vrste na tom jeziku. U njoj je arapski tekst napisan ispod teksta na latinici. Ljudi u školi uče arapsko pismo, ali ne uče arapski jezik. Oni mogu izgovarati molitve na arapskom i čitati Kuran na arapskom; ali ipak ne razumiju ono što izgovaraju. Dok u brošuri čitaju arapski tekst, zapanjeni su što ga mogu razumijeti. Ono što čitaju je zapravo njihov mahori jezik napisan fonetski na arapskom pismu. Radost je vidjeti kako se njihova lica zare dok hvataju smisao onoga što čitaju.
Ljudi rado uzimaju brošure. U jednom od udaljenih sela, prilazi nam jedan čovjek dok propovijedamo jednoj ženi. Veoma glasno on počinje govoriti našem bratu na mahorianskom. Čini nam se da se veoma protivi. Nakon nekog vremena čovjek odlazi, obilno gestikulirajući. Brat kasnije objašnjava da se čovjek žalio: “Kako možete očekivati da upamtimo ono što nam kažete kad nas posjećujete samo jednom godišnje? Kako možete? Trebali biste mnogo češće dolaziti da nam govorite o tim stvarima.”
Te zaključne riječi odražavaju i naše osjećaje. Jehova zasigurno sakuplja poželjne stvari iz svih naroda pomoću dobre vijesti Kraljevstva. Iako razdvojeni velikim oceanskim prostranstvima, otočani pridružuju svoje glasove moćnom uskliku hvale upućenom svom Tvorcu i nebeskom Ocu, Jehovi Bogu (Agej 2:7).
[Karta na stranici 21]
(Vidi publikaciju)
SEJŠELI
INDIJSKI OCEAN
KOMORI
MAYOTTE
MADAGASKAR
MAURITIUS
RÉUNION
RODRIGUES
[Slika na stranici 23]
Stjenoviti rt kod Praslina, u zaljevu St. Anne
[Slika na stranici 24]
“Taksi” kojeg vuku volovi u La Digueu, Sejšeli
[Slika na stranici 25]
Propovijedanje sa novom brošurom na Mayotteu