Božić — zašto je toliko popularan u Japanu?
VJEROVANJE u Oca Božića vrlo je prošireno među djecom u budističko-šintoističkoj zemlji Japanu. Godine 1989. su japanska djeca napisala 160 000 pisama Svetom Svijetu u Švedsku. Nijedna druga zemlja nije poslala više. Oni su pisma napisali u nadi da će biti zadovoljene želje njihovog srca, pa bila to i 18 000 jena (136 američkih dolara) vrijedna igračka “grafički kompjuter” ili 12 500 jena (95 američkih dolara) vrijedna portabl video igra.
Mladim japanskim djevojkama sastanak sa momkom na Badnjak nosi posebno značenje. “Prema jednom ispitivanju”, piše Mainichi Daily News, “38 posto mladih žena reklo je da su planove za Badnjak učinile mjesec dana unaprijed”. Mladići u svojoj želji da budu sa svojim djevojkama na Badnjak imaju skrivene motive. “Dobra ideja je tiho se moliti zajedno sa svojom djevojkom”, predlagao je neki časopis mladićima. “Činite to na nekom otmjenom mjestu. Vaš će odnos ubrzo postati još intimniji.”
Japanski muževi se svojom božićnom tradicijom kupovanja “ukrasnog kolača” na svom putu od posla do kuće također nadaju prizvati neke magične moći. Uzimajući ulogu Svetog Nikole, oni trebaju nadoknaditi zanemarivanje svoje obitelji tijekom preostalog dijela godine.
Zaista, Božić je pustio duboke korijene među ne-kršćanskim Japancima. Ustvari, u anketi koju je vodio neki lanac supermarketa, 78 posto osoba reklo je da za Božić čine nešto posebno. Taj broj je ogroman za zemlju u kojoj samo 1 posto stanovništva tvrdi da vjeruje u kršćanstvo. Iako se izjašnjavaju kao budisti ili šintoisti, ipak im je ugodno uživati u “kršćanskom” blagdanu. U svom godišnjaku, glasovito šintoističko svetište Ise, zajedno s japanskim praznicima navodi i 25. prosinac kao “Kristov rođendan”. Ipak, scene ne-kršćana ogrezlih u božićnim zabavama daju povod za pitanje:
Čija je proslava Božić?
Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary definira Božić kao “kršćanski blagdan 25. prosinca (...) koji se održava u znak sjećanja na rođenje Krista”. Smatra se da je to vrijeme za “kršćane” da se “ujedine u svojim osjećajima radosti na Kristov rođendan”.
Oni koji Božić slave isključivo kao vjerski blagdan, mogu na one koji veseljima i darivanjima taj dan čine svjetovnim gledati kao na smetnju, pa čak i kao na hulnike. “U Japanu imamo krajnost grubog komercijalizma: nema Krista”, napisao je jedan Amerikanac koji je živio u Japanu. “Zapadnjačkom oku”, napisao je jedan drugi o japanskom Božiću, “ne nedostaje purica [koja se u japanskim trgovinama teško može naći], nego najosnovniji sastojak, duh Božića.”
No što je duh Božića? Je li to atmosfera crkvenog bogoslužja sa svojim božićnim pjesmama, božikovinom i svijećama, koje koriste mnogi u svom jedinom godišnjem hodočašću u crkvu? Ili je to ljubav, dobro raspoloženje i darivanje, što mnoge potiče na velikodušnost? Je li to tišina koja obuzme bojišta dok vojnici proživljavaju par dana “mira na zemlji”?
Iznenađujuće, duh Božića često ne uspijeva donijeti mir čak ni na kućno bojište. Prema jednom ispitivanju provedenom 1987. u Engleskoj, bilo je procijenjeno da će u 70 posto britanskih domova tijekom Božića te godine izbiti ‘građanski rat’. Glavni razlog bio bi novac. Preveliko uživanje alkohola i neispunjavanje svojih uloga u obitelji također vode do borbe.
“Pitam se, ne propuštamo li nešto u pravom značenju Božića”, pisao je neki zapadnjak koji je živio u Japanu i koji je prošle godine tijekom božićnog razdoblja posjetio svoj dom. “Svakog 25. prosinca osjetim istu težnju da se vratim u onu staromodnu vrstu Božića iz davnine — pogansku ceremoniju u kojoj se obožavanjem drveća i orgijanjem slavio zimski solsticij. Mi još uvijek imamo sve te poganske ukrase — imelu, božikovinu, jelke itd. — pa ipak, otkad su ga kršćani ukrali i pretvorili u vjerski blagdan, Božić više nikad nije bio isti.”
Ne može se poreći da je Božić poganski praznik. Rani ga kršćani nisu slavili “jer su slavljenje bilo čijeg rođendana držali za poganski običaj”, stoji u The World Book Encyclopedia. Poganski praznici Saturnalije i Nova godina izvor su pravljenja zabava i izmjenjivanja darova.
Ako je Božić u osnovi poganski običaj, pravi se kršćani moraju pitati: ‘Da li je Božić za kršćane?’ Pogledajmo što Biblija kaže o slavljenju Kristovog rođendana.
[Okvir na stranici 4]
Porijeklo slavljenja Božića
Iako su točni detalji izgubljeni u maglama prošlosti, postoje pokazatelji da se do 336. n. e. u Rimokatoličkoj crkvi slavio jedan oblik Božića. “Datum Božića je namjerno bio postavljen na 25. prosinac”, objašnjava The New Encyclopædia Britannica, “da bi se u pozadinu potisnuo veliki praznik boga sunca.” Tada su se pogani predavali orgijama, za vrijeme rimskih Saturnalija kao i keltskih i njemačkih slava zimskog solsticija. The New Caxton Encyclopedia piše da je “Crkva iskoristila priliku da kristijanizira te praznike”.