Kako možemo uzvratiti Jehovi?
JEHOVA BOG pruža najbolji primjer davanja. On je obdario ljude ‘životom i dihanjem i svim’ (Djela apostolska 17:25). Bog daje da sunce jednako izlazi nad zlim i pravednim ljudima (Matej 5:45). Jehova nam, uistinu, ‘daje dažd s neba i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem’ (Djela apostolska 14:15-17). Zaista, “svaki dobri dar i svaki poklon savršeni od ozgo je, dolazi od oca svjetlosti”! (Jakov 1:17).
Pored svih Božjih materijalnih darova, on šalje duhovnu svjetlost i istinu (Psalam 43:3). Jehovini lojalni sluge bogato su blagoslovljeni duhovnom hranom kojom ih opskrbljuje u pravo vrijeme preko ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47). Božjim duhovnim pripremama možemo se okoristiti jer je omogućio grešnim, smrtnim ljudima da se pomire s njim. Kako? Smrću svog Sina, Isusa Krista, koji je svoj život dao kao otkup za mnoge (Matej 20:28; Rimljanima 5:8-12). Kakav dar od Jehove, Boga punog ljubavi! (Ivan 3:16).
Možemo li nekako uzvratiti?
Stoljećima prije nego što je bila pribavljena otkupnina, jedan nadahnuti psalmist toliko je duboko cijenio milosrđe koje je Bog udijelio, izbavljenje i njegovu pomoć da je rekao: “Šta ću vratiti Gospodinu za sva dobra što mi je učinio? Uzeću čašu spasenja, i prizvaću ime Gospodinovo. Izvršiću obećanja svoja Gospodinu pred svijem narodom njegovijem” (Psalam 116:12-14).
Ako smo cijelim srcem predani Jehovi, tada dozivamo njegovo ime u vjeri i izvršujemo obećanja koja smo mu dali. Kao Jehovini svjedoci, možemo slaviti Boga na taj način da uvijek dobro govorimo o njemu i objavljujemo vijest o njegovom Kraljevstvu (Psalam 145:1, 2, 10-13; Matej 24:14). No, mi ne možemo obogatiti Jehovu, koji je vlasnik svih stvari, ili uzvratiti mu za sva dobročinstva koja nam je učinio (1. Dnevnika 29:14-17).
Kada dajemo poklone za unapređivanje interesa Kraljevstva, ne uzvraćamo Jehovi niti ga obogaćujemo. Međutim, takvo davanje pruži nam prilike da ispoljimo svoju ljubav prema Bogu. Prilozi koji nisu dani iz sebičnih poticaja, ili zato da bi se to razglasilo i da bi dobili pohvalu, nego iz darežljivosti i za unapređivanje pravog obožavanja, donose davatelju sreću i Jehovin blagoslov (Matej 6:1-4; Djela apostolska 20:35). Redovitim odvajanjem nečega iz svog materijalnog posjeda za podupiranje pravog obožavanja i pomaganjem onima koji to zaslužuju, osoba si može osigurati svoj udio u takvom davanju i zadovoljstvu koje to donosi (1. Korinćanima 16:1, 2). Treba li to činiti plaćanjem desetka?
Treba li plaćati desetak?
Jehova je preko svog proroka Malahije rekao: “Donesite sve desetke u spreme da bude hrane u mojoj kući, i okušajte me u tom (...) hoću li vam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na vas da vam bude dosta” (Malahija 3:10). Drugi prijevod kaže: “Donesite svu desetinu u spreme” (Šarić).
Desetak je deseti dio nečega. To je 10 posto dano ili plaćeno kao danak. Desetak se naročito davao u religiozne svrhe. To znači davati desetinu svog prihoda za unapređivanje obožavanja.
Patrijarh Abraham (Abram) je Melhizedeku Salemskom, kralju-svećeniku, dao desetinu od plijena iz pobjede nad Hodorlahomorom i njegovim saveznicima (1. Mojsijeva 14:18-20; Jevrejima 7:4-10). Kasnije je Jakov zavjetovao dati desetinu svog materijalnog posjeda Bogu (1. Mojsijeva 28:20-22). U svakom slučaju, davanje desetine bilo je dobrovoljno, jer te rane Hebreje nije nijedan zakon obavezivao na plaćanje desetaka.
Deseci pod Zakonom
Kao Jehovin narod, Izraelci su dobili zakone o desecima. Ti su zakoni jasno obuhvaćali izdvajanje dviju desetina od godišnjeg prihoda, iako neki izučavatelji misle da je postojao samo jedan godišnji desetak. Tijekom sabatne godine nije se plaćao desetak, budući da se nije očekivao nikakav prihod (3. Mojsijeva 25:1-12). Deseci su se davali uz prve plodove prinašane Bogu (2. Mojsijeva 23:19).
Jedna desetina proizvoda zemlje i voćaka i očito od prirasta stoke i ovaca donašala se u hram i davala Levitima koji nisu dobili zemlju u nasljedstvo. Oni su pak davali desetinu onoga što su primili za podupiranje Aronovog svećenstva. Očito je prije davanja desetka žito bilo vršeno i plod vinove loze i maslina pretvoren u vino i ulje. Ako je Izraelac želio dati novac umjesto proizvoda mogao je to učiniti pod uvjetom da je dodao petinu vrijednosti (3. Mojsijeva 27:30-33; 4. Mojsijeva 18:21-30).
Čini se da se odvajao i drugi desetak. Obično ga je obitelj davala kad se narod okupljao na praznike. No, što ako je udaljenost do Jeruzalema bila prevelika da bi se taj desetak mogao otpremiti bez većih poteškoća? Tada su se žito, novo vino, ulje i životinje pretvorile u novac koji se mogao lako nositi (5. Mojsijeva 12:4-18; 14:22-27). Na kraju svake treće i šeste godine sedmogodišnjeg sabatnog ciklusa stavljao se na stranu desetak za Levite, strance, udovice i dječake bez oca (5. Mojsijeva 14:28, 29; 26:12).
Pod Zakonom nije bila ustanovljena kazna za zatajivanje desetka. Umjesto toga, Jehova je stavio narod pod strogu moralnu obavezu davanja desetaka. Povremeno su morali pred njim izjaviti da je plaćen cijeli desetak (5. Mojsijeva 26:13-15). Sve što je protuzakonito zadržano smatralo se kao da je ukradeno Bogu (Malahija 3:7-9).
Priprema plaćanja desetka nije bila teret. Ustvari, kad su se Izraelci pridržavali tih zakona više su napredovali. Desetak je unapređivao pravo obožavanje bez nepotrebnog prekomjernog naglašavanja njegovog materijalnog podupiranja. Dakle, priprema desetka bila je za dobro svih u Izraelu. No, trebaju li kršćani plaćati desetak?
Moraju li kršćani plaćati desetak?
Neko vrijeme je plaćanje desetka bilo uobičajeno na području tzv. kršćanstva. The Encyclopedia Americana piše: “To je (...) postupno postalo uobičajeno u 6. stoljeću. Crkveni sabor u Toursu 567. i Drugi sabor u Maconu 585. zastupali su plaćanje desetka. (...) Zloupotreba je postala uobičajena, osobito kada se pravo na sabiranje desetka često davalo ili prodavalo laicima. Počevši od pape Grgura VII, takvo je postupanje bilo proglašeno protuzakonitim. Mnogi laici su tada svoja prava na sabiranje desetka predali samostanima i kaptolima. Reformacija nije ukinula plaćanje desetka i s tim se običajem nastavilo u Rimokatoličkoj crkvi i u protestantskim zemljama.” Desetak je bio ukinut ili postupno zamijenjen u raznim zemljama, no nekoliko ga religija ubire i sada.
Dakle, trebaju li kršćani plaćati desetak? Alexander Cruden kaže u svojoj biblijskoj konkordanci: “Ni naš Spasitelj, ni njegovi apostoli nisu ništa zapovijedili u vezi desetka.” Uistinu, kršćanima nije zapovijeđeno plaćanje desetka. Sam Bog je učinio kraj Mojsijevom zakonu i njegovim pripremama za plaćanje desetka, prikovavši ga na Isusov mučenički stup (Rimljanima 6:14; Kološanima 2:13, 14). Stoga, umjesto da bi se od njih zahtijevalo davanje određenog iznosa za pokrivanje skupštinskih izdataka, kršćani daju dobrovoljne priloge.
Iskazuj čast Jehovi svojim vrijednim stvarima
Naravno, ako kršćanin dobrovoljno želi dati desetinu svog prihoda za unapređivanje pravog obožavanja, ne bi postojala nikakva biblijska primjedba protiv takvih poklona. U pismu uz svoj poklon napisao je jedan petnaestogodišnjak iz Papue Nove Gvineje: “Kad sam bio mali, otac mi je govorio: ‘Kad počneš raditi, moraš svoje prvine dati Jehovi.’ Sjećam se riječi iz Priča Salamunovih 3:1, 9, gdje se kaže da moramo svoje prvine davati Jehovi da bismo mu iskazali čast. Zato sam obećao da ću to učiniti i sada moram ispuniti svoje obećanje. Tako sam sretan da vam mogu poslati ovaj novac kao pomoć za djelo Kraljevstva.” Biblija ne poziva kršćane na davanje takvih obećanja. Velikodušno davanje je, međutim, lijepi način pokazivanja živog zanimanja za unapređivanje pravog obožavanja.
Neki kršćanin možda ne želi odrediti granicu poklanjanja za unapređenje obožavanja Jehove Boga. Evo primjera: Tijekom jednog kongresa Jehovinih svjedoka razgovarale su dvije starije sestre o poklonima koji se mogu dati za djelo Kraljevstva. Što se tiče hrane koju se može dobiti na mjestu kongresa, pitala je jedna od sestara, koja ima 87 godina, koliko bi hrana mogla koštati tako da može pokloniti taj iznos. Druga sestra, koja ima 90 godina, rekla je: ‘Daj baš toliko koliko misliš da vrijedi — i još malo više.’ Kako divan stav je pokazala ta starija sestra!
Budući da je Jehovin narod sve svoje posvetio njemu, dragovoljno daje novčane poklone i druge priloge za podupiranje pravog obožavanja. (Usporedi 2. Korinćanima 8:12.) Ustvari, kršćanski način davanja pruža prilike za pokazivanje dubokog cijenjenja za obožavanje Jehove. Takvo davanje nije ograničeno na desetak, ili desetinu, i mogu postojati okolnosti u kojima je pojedinac ponukan dati više za unapređivanje interesa Kraljevstva (Matej 6:33).
Apostol Pavao je rekao: “Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja” (2. Korinćanima 9:7, Duda-Fućak). Ako za podupiranje pravog obožavanja daješ radosno i velikodušno, dobro ćeš proći, jer mudra poslovica kaže: “Iskazuj čast Jehovi svojim vrijednim stvarima i prvinama svega svojeg prinosa. Tada će tvoje žitnice biti prepune i kace će se tvoje prelijevati novim vinom” (Priče Salamunove 3:9, 10, NW).
Mi ne možemo obogatiti Najvišega. Njemu pripada sve zlato i srebro, zvijeri na tisuću planina i bezbrojne dragocjene stvari (Psalam 50:10-12). Nikad ne možemo uzvratiti Bogu za sva njegova dobročinstva prema nama. No, mi možemo pokazivati svoje duboko cijenjenje za njega i za prednost prinošenja svete službe njemu na slavu. A možemo biti sigurni da se bogati blagoslovi izlijevaju na one koji velikodušno daju za unapređivanje čistog obožavanja i iskazuju čast Jehovi, velikodušnom Bogu punom ljubavi (2. Korinćanima 9:11).
[Okvir na stranici 29]
KAKO NEKI DOPRINOSE DJELU KRALJEVSTVA
◻ PRILOZI ZA SVJETSKO DJELO: Mnogi predvide u budžetu ili stavljaju na stranu određen iznos koji daju u kutiju s natpisom: “Prilozi za svjetsko djelo Kraljevstva (Matej 24:14).” Skupštine šalju taj iznos svaki mjesec najbližoj podružnici.
◻ DARIVANJE: Dobrovoljni novčani pokloni mogu se slati izravno podružnici. Nakit ili druge vrijednosti mogu se također poklanjati. Uz ove priloge treba poslati kratko pismo u kojem se izjavljuje da se radi o izravnom darivanju.
◻ SPORAZUM O UVJETNOM POKLANJANJU: Novac se može dati podružnici na čuvanje do smrti darovatelja pod uvjetom da se u slučaju osobne potrebe vrati darovatelju.
◻ OSIGURANJE: POdružnica može biti imenovana kao korisnik police životnog osiguranja ili mirovinskog osiguranja. Podružnicu treba obavijestiti o svim takvim ugovorima.
◻ BANKOVNI RAČUNI: Bankovni računi, depozitne potvrde ili osobni umirovljenički računi mogu se uložiti podružnici kao deponirano ili naplativo u slučaju smrti, u suglasnosti s mjesnim zahtjevima banke. Podružnicu obavijestiti o svim takvim ugovorima.
◻ VRIJEDNOSNI PAPIRI I OBVEZNICE: Vrijednosni papiri i obveznice mogu se pokloniti podružnici bilo kao izravni dar ili uz sporazum da se dohodak stalno plaća darovatelju.
◻ NEKRETNINE: Nekretnine koje se mogu prodati mogu se pokloniti podružnici kao izravni dar ili da ostanu doživotno vlasništvo darovatelja koji može nastaviti živjeti u njima. Prije prenošenja nekretnina podružnici, treba stupiti u vezu s podružnicom.
◻ OPORUKE I ZAKLADE: Imovina ili novac može se ostaviti u nasljedstvo podružnici putem zakonski sastavljene oporuke, ili se podružnica može imenovati kao korisnik zaklade. Oporuka u korist religiozne organizacije može omogućiti izvjesne porezne prednosti. Kopiju oporuke ili zaklade treba poslati podružnici.
U vezi daljnjih informacija s obzirom na te stvari pišite na Kršćanska vjerska zajednica Jehovinih svjedoka, 41000 Zagreb, Kamaufova 11, ili na najbližu podružnicu.