Dobra vijest dostiže seoska područja Južne Afrike
BIJESNA svjetina, policija, suzavac. Posljednjih godina u južnoafričkim gradovima i mjestima bjesnili su ovakvi sukobi. Ni divna seoska područja — gdje živi više od 40 posto stanovništva — nisu izbjegla razorno djelovanje političkog nasilja. Međutim, u svemu tome Jehovini svjedoci nastavili su objavljivati ‘dobru vijest mira’ (Efežanima 6:15, NW).
Svjedoci već godinama provode godišnju tromjesečnu propovjedničku akciju posebno upravljenu na seosko stanovništvo. Naprimjer, u toj akciji je 1990. uzelo udjela više od 12 000 objavitelja Kraljevstva iz 334 skupštine. Svakako, trebalo je prebroditi mnoge zapreke da bi se dostiglo te raspršene seoske stanovnike juga Afrike.
Između ostaloga, Svjedoci se moraju suočiti sa velikom raznolikošću kultura i jezika. A kakva je to samo mješavina! Naprimjer, tu su farmeri koji govore engleski i afrikaans, kao i Pedi, Soto, Tonga, Cvana, Venda, Kosa i Zulu. Svaka grupa ima svoju zasebnu kulturu i jezik. Tu su i velike udaljenosti i neravni putevi. Sve to zahtijeva samopožrtvovni duh i mnogo vremena i novca. Ipak, Jehova je bogato blagoslovio njihove napore. Dozvolite nam da vam ispričamo nešto o teškoćama i uspjesima tog jedinstvenog obilježja propovjedničkog djela. (Usporedi Malahija 3:10.)
“Nedjeljna” škola u Zululandu
U samom centru polutropskog Zululanda leži duboka dolina rijeke Umvoti. Sa litica se mogu vidjeti mnoštva slamnatih Zulu urođeničkih koliba (seoskih kuća) koje se protežu u daljini. Jedne nedjelje 1984, dva objavitelja Kraljevstva došla su u dolinu krivudavim, prašnjavim putem. Tamo je tako vruće i vlažno da je to područje nazvano Kwa-Sathane (Sotonino mjesto) — očita aluzija na krivu nauku o paklenoj vatri koju podržava Đavo!
Potpuno znojni, braća su prišla ženi imenom Doris, koja je vodila sat u nedjeljnoj školi. Nakon što je čula vijest Kraljevstva, Doris je odmah pozvala braću da održe govor njenoj grupi od oko 40 mladih. Kakav je bio rezultat? Braća su se vratila sljedećeg tjedna sa 70 primjeraka publikacije Moja knjiga biblijskih priča za upotrebu u mjesnoj školi. Za nekoliko tjedana, atmosfera u nedjeljnoj školi se promijenila, tako da je to sada bila grupa za proučavanje Biblije. Umjesto crkvenih pjesama, Kraljevske melodije pjevane su na afrički način, sa prekrasnim prirodnim skladom. Uskoro je grupa narasla na više od 60 osoba. Jedan brat je uzviknuo: “Kakvo je samo pobuđujuće iskustvo bilo sudjelovati u pretvaranju te nedjeljne škole u mjesto pravog obožavanja!”
U prašnjavoj stepi
Zbog uplitanja crkve u politički nemir, mnogi bijeli farmeri oprezni su ili čak sumnjičavi u vezi svakoga tko im prilazi s biblijskom vijesti. Zapazimo ovaj izvještaj grupe iz Johannesburga koja je putovala oko 640 kilometara da propovijeda dobru vijest u tom dijelu Transvaala.
“Putujemo već gotovo četiri sata sjeverno preko valovite stepe. Ples fatamorgane na ravnom putu treperi na afričkom suncu. Iznenada, asfaltna cesta prelazi u prašnjavi put, izbrazdan i pun rupa. Konačno nas pjeskoviti put dovodi do farme.
‘Dobro jutro, Meneer [Gospodine]’, kažemo pozdravljajući krupnog farmera.
‘Jutro’, čujemo grubi odgovor. ‘Mogu li vam pomoći?’
Nakon što smo se predstavili, objašnjavamo razlog našeg posjeta. Teško da možemo išta reći dok on viče: ‘Moj dominee [svećenik] upozorio me je na vas! Svi ste vi komunisti i antikristi. Smjesta se gubite sa moje farme prije nego...!’
Farmerovo držanje ukazuje da svakog trenutka može planuti. Nemajući velikog izbora, odlučujemo oprostiti se i ‘otresti prah sa svojih nogu’ (Matej 10:14). Imamo dosta prašine da to učinimo i doslovno.
Reakcija je ista i na sljedećoj farmi. Tada shvaćamo da je mjesnu telefonsku liniju obilato koristio svećenik nizozemske reformatorske crkve koji je upozoravao ‘svoje stado’ na predstojeću ‘opasnost’ u susjedstvu. Na kraju smo sreli farmera koji, iako nezainteresiran, kaže: ‘Da, možete govoriti mojim radnicima.’
Upravo to smo čekali. Sakupljene uz stabla akacije, nalazi se desetak skromnih koliba od ilovače. Naslućujemo znatiželjne oči koje vire iz koliba dok slažemo uredne hrpe literature na haubu našeg automobila. Jedna hrpa Biblija, jedna hrpa knjiga I ti možeš vječno živjeti u Raju na Zemlji, hrpa knjiga Moja knjiga biblijskih priča i različite brošure upotpunjuju ponudu. Jedan mjesni dječak trči da obavijesti seljane o našem dolasku. Uskoro je oko automobila okupljeno mnoštvo od oko 30 osoba kako bi čuli vijest.
Emitirana im je unaprijed snimljena propovijed na cvana jeziku. Kako su ti ljudi samo sretni što čuju na svom jeziku dobru vijest o Božjem Kraljevstvu i nadu u Raj! Čuje se mnogo uzbudljivog čavrljanja kad su im ponuđene publikacije. Uskoro jedva stižemo izaći na kraj sa zahtjevima. Jedan stariji čovjek je htio kupiti čak i kazetofon. Duboko smo dirnuti dok prisutni na mnoge sitne načine izražavaju cijenjenje za dobru vijest — stidljivim osmjehom, tapšanjem, prijaznim ‘Hvala vam’.
Djeca neusiljeno obrazuju nepravilni red i pjevaju tradicionalnu oproštajnu pjesmu. Iznenada prašnjavi, izbrazdani putevi i ponekad negativni odgovori postaju beznačajni. Svaki napor tako se isplatio!”
Poglavica izdaje objavu!
Jedna skupština iz Soweta bila je određena da propovijeda u plemenskom području blizu istočnog grada Piet Retiefa. Tamošnji običaj nalaže da posjetitelj prvo kaže induani (poglavici) tog područja čime se bavi. Braća su udovoljila toj pripremi. Kako su bili iznenađeni kad ih je poglavica srdačno pozdravio i čak im ponudio smještaj u svojoj kući! Nadalje, koristeći svoj službeni pečat, napisao je preporuku za objavitelje da je nose od vrata do vrata. Ona je glasila: “Ovo su propovjednici Božjeg Kraljevstva. Uvedite ih u svoju kuću i poslušajte ih.”
Odaziv je bio tako divan da su Svjedoci uredili da se održi javno predavanje u dvorištu poglavičine kuće tog nedjeljnog popodneva. “Dvorana” pod vedrim nebom bila je sasvim popunjena, a sastanak je započeo i završio pjesmom i molitvom. Objavitelji su se radovali sličnim iskustvima sa onima koji su bili povoljno naklonjeni i u drugim seoskim područjima.
Jedna takva osoba bio je Nathaniel, u malom selu Pitsedisulejang, u sušom pogođenom predjelu Bophuthatswane. On je radio na razvoju zajednice i bio je uključen u program poučavanja mjesnih stanovnika kako da djelotvorno uzgajaju plodove. Maštao je o pretvaranju te neplodne zemlje u raj. No, kad je čuo da će uskoro nastupiti sveopći Raj, njegove su oči zasjale. On je marljivo zapisao svaki biblijski redak koji su mu objavitelji pokazali. Nathaniel je brzo stupio u vezu sa najbližom skupštinom, udaljenom oko 30 kilometara.
Radosno pomagati mnogim tražiteljima istine
“Jehova nam je pokazao da siromaštvo ne sprečava duhovno gladnu osobu da upozna istinu”, kaže Monika, pionirka, odnosno punovremeni objavitelj Kraljevstva. Ona je bila dio grupe pionira koja je propovijedala od farme do farme na otvorenim ravnicama Slobodne Države Orange u središnjem dijelu zemlje. Kako su se pioniri osjećali trošeći se na prenošenju dobre vijesti tim ljudima? “Može li itko procijeniti vrijednost onoga što smo doživjeli?” odgovaraju oni. Zaista, pioniri su bili dobro duhovno nagrađeni za svoje napore.
Čak i to što ne zna čitati ne sprečava duhovno gladnu osobu da upoznaje biblijsku istinu. Dobro ilustriranu brošuru Raduj se zauvijek životu na Zemlji! posebno su dobro primili oni koji su nepismeni ili koji znaju čitati veoma malo. I mladi i stari su oduševljeni slikama u boji koje prikazuju Raj. Jedan punovremeni radnik koji pomaže pri tiskanju takvog materijala primijetio je: “Ova brošura pomaže ljudima vidjeti Raj kao stvarnost i povećava njihovo prirodno poštovanje i strahopoštovanje prema Bibliji.”
Iz tog istog razloga je i publikacija Moja knjiga biblijskih priča bila izuzetno prihvaćena. U udaljenom plemenskom području Lebowa, dvije naše duhovne sestre bile su iznenađene kad su pronašle starog, djelomično slijepog čovjeka i njegovu ženu koji su imali primjerak te knjige na sepedi jeziku. Taj par koristio je tu knjigu kao priručnik u poučavaju mjesne djece. Ustvari, knjiga je tako dobro proučavana i podcrtavana da se raspadala. Kako su radosni bili kad su dobili novi primjerak!
Stoga prave kršćanske publikacije ispunjavaju veliku potrebu u pomaganju onima koji gladuju za istinom. Zanimljivo je da veliki dio sveg tiskanog materijala na mnogim mjesnim jezicima juga Afrike izdaje Društvo Kula stražara. Samo u 1990, u seoskim područjima Južne Afrike bilo je raspačano 113 529 knjiga, brošura i časopisa koje je izdalo Društvo.
Plod truda
Jesu li ta divna iskustva i raspačavanje literature donijeli trajni plod u seoskim područjima Južne Afrike? Sasvim sigurno jesu. Od 1989, bile su formirane četiri skupštine i devet izdvojenih grupa kao izravna posljedica propovijedanja dobre vijesti u seoskim područjim Južne Afrike. Povremeni specijalni pioniri i opći pioniri predvodili su u većini tog posla.
Sjećaš li se Doris i njene nedjeljne škole u udaljenoj dolini Zululanda? Danas je ona predani, kršteni Svjedok Jehove. Osim toga, tamo nastavlja duhovno napredovati rastuća grupa od devet objavitelja Kraljevstva. Mnogi novi prisustvuju sastancima koji se održavaju u Dorisinoj kući, a sedam osoba s kojima je vodila biblijske studije krstilo se na oblasnom kongresu održanom u Durbanu u prosincu 1990.
Takav plod je srdačan poticaj za objavitelje Kraljevstva u Južnoj Africi. Oni uzimaju k srcu Pavlove riječi: “Dok imamo vremena da činimo dobro svakome” (Galaćanima 6:10). Da, Jehovini sluge odlučni su dostići iskrene ljude, uključujući one koji žive u seoskim područjima tog ‘najudaljenijeg dijela zemlje’ (Djela apostolska 1:8, NW).
[Karte/slike na stranici 24]
(Vidi publikaciju)
Lebowa
TRANSVAAL
Soweto
Piet Retief
Bophuthatswana
SLOBODNA DRŽAVA ORANGE