“Ne razdražujte svoju djecu”

“OČEVI, ne razdražujte svoju djecu.” Tako je rekao apostol Pavao (Efežanima 6:4, NW). U zapadnim zemljama, gdje su roditelji izloženi pritiscima i napetostima industrijaliziranog društva, za njih nije uvijek lako postupati ljubazno sa svojom djecom. A odgajanje djece nije ništa manji izazov ni u zemljama u razvoju. Istina, tempo života vjerojatno je sporiji nego na Zapadu. Ali pradavni običaji i tradicije mogu utjecati na roditelje da postupaju sa djecom na načine koji ih gotovo sigurno frustriraju i razdražuju.

Djeca su u nekim zemljama u razvoju postavljena na najnižu stepenicu ljestvice priznanja i poštovanja. U izvjesnim kulturama djeci se naređuje uz prijetnje i zapovjednički ton, vičući i vrijeđajući ih. Može biti neobično čuti da netko odrastao uputi prijaznu riječ djetetu, da ne spominjemo učtivost poput “molim” i “hvala”. Očevi smatraju da moraju učvrstiti svoj autoritet upotrebom čvrste šake; grube riječi popraćene grubim udarcima.

U nekim afričkim kulturama, čak se smatra drskošću ako dijete uputi pozdrav nekome odraslom na svoju vlastitu inicijativu. Nije neobično vidjeti mlade, pritisnute teškim teretom na glavi, kako strpljivo čekaju na dopuštenje da pozdrave skupinu odraslih. Odrasli će nastaviti svoje beskorisno brbljanje, ignorirajući čekanje mladih sve dok ne odluče dopustiti im da ih pozdrave. Tek nakon što su ih pozdravili, djeci je dopušteno da prođu.

Siromaštvo je daljnji faktor koji može djelovati protiv dobrobiti djece. Na račun gubitka njihovog zdravlja i školovanja, mladiće se nepravedno iskorištava kao dječju radnu snagu. Dijete se može nerazumno opteretiti teškim poslom čak i kod kuće. I kada obitelji iz seoskih krajeva pošalju svoju djecu u velike gradove da se rođaci brinu za njih dok se školuju, često ih se tretira poput pravih robova. Nema sumnje da sve to loše postupanje razdražuje djecu!

Što znači ‘razdraživati ih’

Neki roditelji dozvolili su da na njih lako utječe popularni običaj u odgajanju djece, malo razmišljajući o posljedicama. Međutim, Riječ Božja s dobrim razlogom nalaže roditeljima da ne razdražuju svoju djecu. Izvorni grčki izraz preveden sa “ne razdražujte” doslovno znači “ne izazivajte na srdžbu” (Kingdom Interlinear). U Rimljanima 10:19 (NW), isti glagol preveden je sa “potaći na nasilni gnjev”.

Today’s English Version kaže ovako: “Ne postupajte sa svojom djecom na takav način da ih učinite ljutitima.” The Jerusalem Bible slično kaže: “Nikada ne dovodite svoju djecu do ljutnje.” Biblija prema tome ne govori o neznatnim razdraživanjima koja roditelj može nesvjesno prouzročiti kod svog djeteta zbog nesavršenstva, niti osuđuje ispravno primijenjenu stegu. U skladu sa Lange’s Commentary on the Holy Scriptures, ovaj biblijski redak govori o “prenagljenom, surovom, zlovoljnom postupanju sa djecom, tako da su ona (...) odbijena i navedena na protivljenje, prkos i ogorčenost”.

Kao što pedagog J. S. Farrant primjećuje: “Činjenica je da su djeca ljudska bića. Ona ne odgovaraju jednostavno na pasivan način poput biljaka na svoju okolinu. Ona reagiraju.” A reakcija na nepravedno postupanje često dovodi do duševnog i emocionalnog opustošenja. Kao što stoji u Propovjedniku 7:7: “Jer tlačenje može mudroga navesti da postupa ludo” (NW).

Odgajanje djece u Božjoj stezi

Roditelji koji žele da njihova djeca nastave hoditi u istini ne smiju dozvoliti kulturnim normama i tradicijama da budu jedini odlučujući faktori kako će odgajati svoju djecu. (Usporedi 3. Ivanova 4.) Nakon upozorenja roditeljima o razdraživanju djece, Pavao je dodao: “Nego ih nadalje odgajajte stegom i Jehovinim usmjeravanjem mišljenja” (Efežanima 6:4, NW). Jehovina mjerila, prema tome, dokidaju mjesne običaje i shvaćanja.

Budući da u nekim zemljama može biti uobičajeno tretirati djecu kao podređene i kao ropsku radnu snagu, Biblija izjavljuje u Psalmu 127:3: “Gle! Sinovi su naslijeđe od Jehove i plod utrobe je nagrada” (NW). Može li roditelj zadržati dobar odnos sa Bogom ako zloupotrebljava svoje naslijeđe? Teško. Nema ni mjesta za gledište da djeca postoje samo da bi udovoljila potrebama svojih roditelja. U 2. Korinćanima 12:14 (St) Biblija nas podsjeća: “Uistinu, djeca nisu dužna stjecati blago roditeljima, nego roditelji djeci.”

To ne znači da bi djecu trebalo osloboditi njihovog udjela u kućanskim poslovima i dužnostima. No, zar ne bi pri tome trebalo uzeti u obzir i interese djeteta? Naprimjer, kada je Yaa, kršćanska djevojka iz Afrike, bila upitana što bi najviše voljela da njeni roditelji učine za nju, odgovorila je: “Željela bih da moji kućanski poslovi budu smanjeni u dane kad sam dogovorila službu propovijedanja.” Dakle ako dijete smatra teškim biti u školi na vrijeme ili, prisustvovati sastancima zbog velikog opterećenja kućanskim poslovima, ne bi li bilo najbolje učiniti neke promjene.

Istina je, može biti teško izaći na kraj s mladima. Na koji način mogu roditelji postupati s njima a da ih ne uvrijede ili razdraže? Kao što stoji u Pričama Salamunovim 19:11: “Čovječji uvid zacijelo usporava njegov gnjev” (NW). Da, prvo možete pokušati razumjeti svoje dijete kao osobu. Svako dijete je jedinstveno, sa svojim vlastitim interesima, sposobnostima i potrebama. Koje su to? Jeste li si uzeli vremena da upoznate svoje dijete i saznate odgovore na ovo pitanje? Zajednički rad i obožavanje, sudjelovanje u obiteljskoj rekreaciji — to su stvari koje pružaju povoljne prilike za roditelje da se približe svojoj djeci.

U 2. Timoteju 2:22 Pavao je dao još jednu zanimljivu primjedbu, kad je rekao Timoteju: “Bježi od želja svojstvenih mladosti” (NW). Da, Pavao je shvatio da mladost može biti buran period. Događaju se dramatične tjelesne i emocionalne promjene. Privučenost suprotnom spolu raste. Kroz to vrijeme, mladi trebaju zrele smjernice pune ljubavi da izbjegnu ozbiljne zamke. Ali ne treba sa njima postupati kao da su raskalašeni. Ogorčena kćer jednog kršćanina žalila se: “Premda nisam učinila blud, moj me otac optuživao za to, tako da sam mogla isto tako krenuti i učiniti ga.” Umjesto da pripisujete zle poticaje, pokažite povjerenje u svoje dijete. (Usporedi 2. Solunjanima 3:4.) Umjesto da ste kritični, budite osjećajni i razboriti na dosljedan način, pun ljubavi.

Mnogi problemi mogu se, ipak, izbjeći ako roditelji unaprijed razgovaraju o moralnim opasnostima na koje će dijete naići. Zapamtite, Bog je zadužio roditelje da odgajaju i poučavaju svoje potomstvo po Božjoj riječi (5. Mojsijeva 6:6, 7). To može zahtijevati dosta vremena i truda. Nažalost, neki su roditelji propustili izvršiti svoju dužnost poučavanja, jer im je pomanjkalo strpljenja. Nepismenost, ogroman problem u mnogim zemljama u razvoju, zapreka je pak za druge roditelje.

U nekim slučajevima može se zrelog kršćanina zamoliti za pomoć. To može biti samo u vezi prijedloga manje iskusnim roditeljima (Priče Salamunove 27:17). Ili može uključivati pomaganje u provođenju samog obiteljskog studija. Ali to ne oslobađa roditelja njegove odgovornosti da uči svoje potomstvo Božjoj riječi (1. Timoteju 5:8). On mora uložiti trud da surađuje sa svojom djecom u službi propovijedanja i da raspravlja o duhovnim stvarima kod obroka ili u drugim pogodnim prilikama.

Približavanje mladih odrasloj dobi može prirodno zahtijevati više samostalnosti. To je često pogrešno tumačeno kao neposlušnost ili drskost. Kako bi razdražujuće bilo ako bi njegovi roditelji reagirali tako da postupaju sa njim kao sa malim djetetom i odbijali mu dati više slobode u njegovom djelovanju! Jednako razdražujuće bilo bi za njih odlučivanje o svakom aspektu njegova života — školovanju, karijeri, braku — bez razmatranja stvari s njim na miran način pun poštovanja (Priče Salamunove 15:22). Apostol Pavao je poticao sukršćane da ‘po razboritosti budu zreli ljudi’ (1. Korinćanima 14:20, St). Ne bi li roditelji trebali željeti da njihova djeca odrastu — emocionalno i duhovno? Ipak, mladenačka “moć zapažanja” može se jedino izvježbati “upotrebom” (Hebrejima 5:14, NW). Da bi to mogla primjenjivati, mora im se dozvoliti određena mjera slobodnog izbora.

Odgajati djecu u ovim teškim danima nije lako. Ali roditelji koji slijede Božju riječ ne razdražuju ni ogorčuju svoju djecu “da ne postanu malodušna” (Kološanima 3:21, NW). Oni radije nastoje postupati s njima sa srdačnošću, razumijevanjem, kao i dostojanstvom. Njihova su djeca vođena, a ne tjerana; njegovana, a ne zapostavljana; potaknuta na ljubav, a ne izazivana na srdžbu ili frustrirana.

[Slika na stranici 31]

Igranje “oware”, mjesne društvene igre u domovima u Gani, pruža ovim roditeljima mogućnost da budu povezani sa svojom djecom