Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
Oni su se uzdali u Jehovu
JEHOVA je svojim Svjedocima zapovijedio da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu po cijelom svijetu kako bi ljudi iz svih naroda imali mogućnost saznati za Božji novi svijet. U nekim zemljama, često na poticaj svećenstva tzv. kršćanstva, naše je djelo ograničeno. To je slučaj u nekim zemljama Afrike. No, Jehovini svjedoci u tim zemljama čine ono što je činio i kralj David. On je rekao: “U Boga se uzdam. Neću se bojati” (Psalam 56:11, NW). Iskustva naše braće u tim zemljama pokazuju da se uzdaju u Jehovu i da nastavljaju sa njegovim važnim djelom.
Svjedok koji je radio kao direktor škole ustrajao je da sluša “Boga kao vladara prije nego ljude”, objavljujući svoju neutralnost prema državnim poslovima (Djela apostolska 5:29, NW). Bio je teško pretučen i očekivalo se da će biti osuđen kao izdajnik. Svi su mislili da će biti ubijen. Međutim, Svjedok se uzdao u Jehovu. Ostao je vjeran i objasnio je razloge zašto na temelju savjesti zauzima takav stav. I kakav je bio rezultat? Bio je oslobođen i vraćen u svoj rodni grad, nakon čega su se državni agenti koji su ga tukli ispričali. Taj vjerni Svjedok je vraćen na mjesto učitelja, a kasnije je unaprijeđen za nadzornika više škola!
Koordinator jedne škole je otpustio učitelja koji je bio Svjedok. Mjesec dana kasnije taj koordinator je od specijalnog pionira prihvatio knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji i pristao je na biblijski studij. Nakon što je završio 6. poglavlje, napustio je posao koordinatora škole, i on i njegova žena počeli su prisustvovati svim sastancima Jehovinih svjedoka. Jednog nedjeljnog jutra otpušteni učitelj je bio ugodno iznenađen kad je sreo čovjeka koji ga je otpustio i kad je saznao da je on na putu da postane duhovni brat.
Još jedno iskustvo iz iste zemlje pokazuje kako Jehovini svjedoci ulijevaju poštovanje za Jehovine pripreme i kako rade na održavanju organizacije čistom. Specijalni pionir koji je radio na udaljenom području doživio je mnogo protivljenja. Budući da je bio iz drugog plemena i pokrajine, neprijatelji istine su ga željeli protjerati iz sela. Međutim, seoski starješina je istakao njegovo dobro vladanje i dobre rezultate njegove službe i da neće dozvoliti njegovo izgnanje. Starješina je spomenuo da ljudi, od dolaska specijalnog pionira, iskazuju čast vladajućim upravnim organima, plaćajući svoje poreze i jednom tjedno izlazeći na rad na zajedničkoj cesti (Rimljanima 13:1, 7).
Tada je jedne noći drugi Svjedok uhvaćen u preljubu sa ženom koja nije bila Svjedok. Nastao je skandal, a specijalni pionir je bio pozvan pred starješinu koji ga je ukorio riječima: “Tvoj je brat uhvaćen u preljubu. Vi Jehovini svjedoci ne razlikujete se od drugih religija.” Međutim, specijalni pionir je objasnio: “Iako smo nesavršeni, mi se razlikujemo od drugih religija jer osuđujemo djela onih koji vrše velike grijehe.”
Svjedok koji je počinio preljub odležao je u zatvoru i platio je novčanu kaznu. Nadalje, isključen je iz skupštine kao nepokajnički prijestupnik. Taj se postupak dojmio starješine i zatvorio usta onima koji su ismijavali Svjedoke. Starješina je primijetio: “Ne treba govoriti loše o Jehovinim svjedocima. Oni posjeduju istinu. Druge religije ne poduzimaju takav postupak.”
Vjerni Svjedoci u toj zemlji slijede poticaj iz Psalma 37:3: “Uzdaj se u Jehovu i čini dobro: Na zemlji stanuj i postupaj vjerno” (NW). Hoćemo li se i mi uzdati u Jehovu poput tih kršćana?