Objavljivanje dobre vijesti u novozelandskom “polinezijskom gradu”
“NAJVEĆI polinezijski grad na svijetu.” Tako je nazvana metropola Novog Zelanda, Auckland. Zašto? Ne samo zato što je dom novozelanđanskih Polinežana, Maora, već i zato što deseci tisuća drugih Polinežana žive tu. U proteklim godinama oni su emigrirali sa Zapadne Samoe, otočja Cook, Tonge, Niue i drugih pacifičkih otoka. Zaista, danas na Novom Zelandu živi više Maora sa otočja Cook nego što ih ima na cijelom tom otočju! Isto tako, niueanski stanovnici Aucklanda brojem znatno premašuju one na Niueu!
Iako su ti pacifički otočani prešli u Auckland prvenstveno iz ekonomskih razloga, ipak su imali i druge potrebe koje je trebalo ostvariti. Jedna od važnih potreba za taj narod koji u biti voli Bibliju bila je i njihova duhovna potreba (Matej 5:3). Uvidjevši to, Jehovini svjedoci u Novom Zelandu uložili su znatan napor da objave ‘dobru vijest o kraljevstvu’ tim otočanima (Matej 24:14). Što je učinjeno u tom pogledu i kako su otočani reagirali?
Samoanci napreduju
Objašnjenje misionara u Samoi govori nam nešto o gledištu otočana o duhovnim stvarima. “Kad nekog sretnete prvi put na Novom Zelandu, običaj je da se zanimate za njegovo svjetovno zanimanje”, objašnjava on. “Na Samoi se prvo pitanje obično odnosi na nečiju religioznu pripadnost.” Stoga nije iznenađenje što dvije skupštine samoanskog govornog područja u Aucklandu rastu mnogo bržim tempom od prosječne skupštine na Novom Zelandu.
Prva samoanska skupština u Aucklandu osnovana je 1977. Zbog od Boga danog porasta, druga je oformljena nakon sedam godina. (Usporedi 1. Korinćanima 3:6.) U te dvije skupštine nalazi se ukupno 154 objavitelja Kraljevstva, od kojih je 12 aktivno u punovremenoj službi. Nedjeljom biblijskim sastancima koji se održavaju u Kraljevskoj dvorani prosječno prisustvuje više od 275 osoba.
Samoanska braća i sestre ozbiljno shvaćaju svoju vjeru, što se očituje u revnosti i odlučnosti kojom izvršavaju svoje propovijedanje Kraljevstva i stvaranje učenika (Matej 28:19, 20). To se može uočiti iz sljedećeg iskustva samoanske sestre:
U službi od kuće do kuće sestra je srela ženu koja je okarakterizirala sve religije kao licemjerne i zalupila vratima. Zapanjena i zaplašena, sestra se pitala što da učini. ‘Ne mogu je ostaviti u uvjerenju da su Jehovini svjedoci licemjeri’, razmišljala je. Zato je odlučila ostaviti poruku. “Ukratko sam joj objasnila biblijski temelj svog djelovanja i zamolila da mi pokloni malo vremena kako bih joj objasnila nadu koju pruža Biblija. Također sam upisala i svoj telefonski broj.”
Zatim je sestra nastavila svoju službu, posjećujući druge domove. Kad je stigla do četvrte kuće niz ulicu, bila joj je uručena telefonska poruka da se vrati do žene koja joj je ranije ljutito zalupila vratima. “Žena se ispričala zbog svoje prvotne reakcije”, priča sestra, “i pokazala cijenjenje za poruku koju sam joj ostavila. Uslijedila je plodna rasprava i uspostavljen je biblijski studij na domu.”
Također dira srce pokazivanje samopožrtvovnog misionarskog duha od strane nekih samoanskih Svjedoka. Jedan brat i njegova obitelj preselili su 1981. iz Aucklanda u Wellington da bi pomogli maloj grupi koja je tamo djelovala među samoanskim stanovnicima. Od svega 11 objavitelja Kraljevstva u to vrijeme, razvila se skupština sa 47 objavitelja. “Nagrade su daleko nadmašile žrtve”, rekao je brat. Nedavno su on i njegova obitelj odgovorili na ‘poziv Makedonca’ i preselili se nazad u Zapadnu Samou (Djela apostolska 16:9, 10). Drugi su se također vratili na prijašnja mjesta boravka i prihvatili misionarsku, betelsku ili službu kao specijalni pioniri.
Niueanski odgovor
Djelo propovijedanja također je napredovalo među Niueancima u Aucklandu. Putujući nadglednik izvještava: “U službi od kuće do kuće uobičajeno je pozivanje u kuću. Obiteljska Biblija je obično pri ruci i smatra se normalnim razgovarati o njoj.”
U Aucklandu sada postoji vrlo aktivna niueanska skupština. Tokom prošlogodišnjeg posjeta putujućeg nadglednika, 76 s njom povezanih objavitelja Kraljevstva bilo je u stanju izraziti dobrodošlicu 127 osoba na javnom biblijskom predavanju održanom u nedjelju. Među braćom i sestrama vlada divan duh.
“Posjet je smatran posebnim tjednom ohrabrenja za sve”, primjećuje putujući nadglednik. “Svaka večera je stvar skupštine. A to su prilike za posluživanje niueanskih poslastica, kao što su takihi (jelo od papaje, tarosa [prirodni ili slatki krumpiri] i kruhovima od banana), pitako (kruh načinjen od tarosa, banana i tapioke) i punu povi (konzervirana usoljena govedina), za koju se ponekad iz šale kaže da je to za otočane goveđi odrezak.”
Publikacije na polinezijskom jeziku
Da bi zadovoljilo duhovne potrebe polinezijskog stanovništva u Aucklandu i drugdje, Društvo Kula stražara pripremilo je izdavanje brojnih biblijskih publikacija na polinezijskim jezicima. Primjerice, na rarotongi, maorskom jeziku sa otoka Cook, Kula stražara se objavljuje polumjesečno. Mjesečna niueanska Kula stražara je također dobro prihvaćena. Naklada rarotonganskih i niueanskih izdanja Kule stražare sada je oko 1 000 primjeraka na svakom od tih jezika, a oko 900 primjeraka samoanskog izdanja sada je u opticaju u Novom Zelandu.
Nadalje, uz Kulu stražaru, i brojne knjige i brošure dostupne su na raznim polinezijskim jezicima. Knjiga Istina koja vodi do vječnog života, objavljena na niueanskom 1989, prva je publikacija na tom jeziku koja omogućuje razumijevanje temeljnih biblijskih učenja. Posebno djelotvorna na maorskom (rarotonga) području sa otoka Cook je knjiga I ti možeš vječno živjeti u Raju na Zemlji na tom jeziku. Praktički svi biblijski studiji na domu vođeni su pomoću te knjige. “Potvrda da je ona bila uspješna pomoć”, izvještava jedan starješina, “je spremnost sa kojom su oni koji su proučavali započeli prisustvovati skupštinskim sastancima.”
Kao dodatak njihovom uobičajenom raspačavanju tih publikacija od kuće do kuće, Jehovin narod je podijelio mnogo literature u obliku, da ga tako nazovemo, svjedočenja na buvljim tržnicama. Zbog eksplozije polinezijske populacije u Aucklandu zadnjih godina, niknule su velike tržnice sa privremenim šatorima za trgovinu specijaliziranim za hranu i obrte pacifičkih otoka. Ništa manje nego 25 000 ljudi može doći na takvu tržnicu subotom ujutro. Mudro koristeći tu priliku, Svjedoci odlaze na te tržnice i sa vlasnicima šatora i kupcima razgovaraju o Božjem Kraljevstvu.
Kroz svoju službu Jehovini svjedoci bili su u stanju posijati obilno sjeme Kraljevstva i podijeliti veliku količinu biblijske literature polinezijskom narodu. Podružnica Društva Kula stražara izvještava da je tijekom službene 1990. godine 23 928 primjeraka literature na polinezijskom jeziku otpremljeno iz tiskare.
Radovanje za jednim duhovnim stolom
Svjesni svojih duhovnih potreba, polinezijski Svjedoci pridaju veliku prednost prisustvovanju tjednim kršćanskim sastancima u Kraljevskim dvoranama, kao i njihovim pokrajinskim i oblasnim kongresima (Jevrejima 10:23-25). Na Oblasnom kongresu “Božanska pravda” održanom u Aucklandu prosinca 1988, održan je zaseban program na samoanskom, niueanskom i maorskom sa otoka Cook. Vrhunac samoanskog programa bila je dugo prepričavana i oduševljavajuća biblijska drama. Aucklandski, niueanski i Svjedoci sa otoka Cook pokazali su svoju kršćansku gostoljubivost posluživši kao susretljivi domaćini posjetiocima sa njihovih otoka na kojima su rođeni. Kongres se pokazao prilikom za gozbu i radovanje za Jehovinim duhovnim stolom. Na kongresu “Čist jezik” u Aucklandu 1990. predavanjima na samoanskom prisustvovale su 503 osobe.
Pozitivna reakcija na vijest Kraljevstva jasan je dokaz da je narod sa južnopacifičkih polinezijskih otoka ‘čekao na Jehovin zakon’. (Usporedi Izaija 42:4, 12.) Zauzvrat, oni radosno sudjeluju u objavljivanju dobre vijesti u novozelandskom “polinezijskom gradu”.