Progonstvo u Burundiju — prekršeno obećanje o slobodi vjeroispovijedi!
U mnogim zapadnim zemljama sloboda vjeroispovijedi je nešto samo po sebi razumljivo. Međutim, vjersko progonstvo koje se dešava u Burundiju, jednoj afričkoj zemlji, pokazuje kako ta sloboda može biti krhka. Zaista, dok se god gazi po osnovnim ljudskim pravima bilo koje grupe ljudi, nije sigurno ničije pravo. Zbog toga želimo da naši čitaoci saznaju što se događa u Burundiju.
NA AFRIČKU zemlju Burundi pala je 16. 2. 1989. sjena mračnih vremena. Tog je dana predsjednik Republike Burundi, Pierre Buyoya, održao sastanak sa guvernerima provincija. Nakon tog sastanka izbila su opaka progonstva Jehovinih svjedoka po cijeloj zemlji. Muškarci, žene, pa čak i djeca uskoro su postali žrtve ilegalnih hapšenja, udaranja, mučenja i gladi.
Sramno je da se takve okrutnosti mogu događati u današnje doba. No, progonstvo kršćana u Burundiju posebno je odbojno. Zašto? Zato što predstavlja izdaju obećanja o vjerskoj slobodi.
Vladino izdajstvo
Burundi je udaljena afrička nacija smještena južno od ekvatora, iako ta planinska zemlja uživa hladnu, prijatnu klimu. (Vidi kartu.) Malo je ljudi na svijetu znalo za postojanje Burundija sve do augusta 1988, kad je ta zemlja došla na prve stranice svjetske štampe. Tada je između njene dvije etničke grupe, Tutsi i Hutu, izbila krvava svađa. To je, bez sumnje, kod mnogih ostavilo negativan dojam o Burundiju.
Bez obzira na to, o toj se naprednoj zemlji može reći mnogo dobrog. Njen je narod produktivan i radin. Jedan članak u The New York Times Magazineu komentira da zemlja “Burundi, siromašna kakva jest, funkcionira na razne načine vidljive posjetiocu. Maurice Gervais, tamošnji predstavnik Svjetske banke, naziva je ‘vrlo djelotvornom državom’”.
Međutim, religiozna situacija u Burundiju prijeti ovom povoljnom gledištu. Oko 80 posto stanovništva izjašnjava se kao kršćani, od čega većina rimokatolici. Ipak, politički su režimi ovdje uveli uznemiravajuću vjersku netrpeljivost. Časopis The Christian Century je 16. oktobra 1985, izvjestio: “Vlada Burundija je u toku proteklih godina provela seriju akcija sa ciljem da potkopa postojanje crkve ... Drastično je smanjeno pravo na javno i privatno obožavanje i molitvu. Sve su crkve nekih konfesija ... zatvorene sa zabranom djelovanja ... desetine kršćana bile su zatvorene, neki čak i mučeni ... sve zato jer su koristili svoje pravo na vjeroispovijed.”
Nade su bile pobuđene kada je septembra 1987. na vlast u Burundiju stupila nova vlada pod vodstvom predsjednika Pierrea Buyoye. Novi predsjednik je svome narodu obećao vjersku slobodu, te je brzim koracima svoje riječi potkrijepio djelima. U izvještaju ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Država stoji: “U toku prve godine svoje službe, predsjednik Buyoya je proveo brze promjene u politici Burundija prema organiziranoj religiji, ukidajući pritisak na vjeroispovijed pod [prethodnim] režimom. Buyoya je oslobodio sve vjerske zatvorenike; ponovo je otvorio zatvorene crkve; vratio je crkvama svu konfisciranu imovinu.” Ova su prosvjetljujuća djela predsjedniku Buyoyi donijela cijenjenje slobodoljubivih ljudi širom svijeta.
Zašto su onda Jehovini svjedoci nedavno izdvojeni kao meta vjerskog progonstva?
Jehovini svjedoci — borba za priznanje
Katolička crkva je kroz desetljeća “evoluirala u snažnu ekonomsku i političku cjelinu”, izvještava The New York Times. U kolonijalnim danima zemlje crkvi je bilo dopušteno “da praktički upravlja zemljom”, jer je “igrala glavnu ulogu u obezbjeđivanju zdravstvene njega i obrazovanja.” Nije nimalo čudno što se vlada osjećala ugroženom od organizirane religije.
Međutim, kad su Jehovini svjedoci 1963. započeli svoje javno djelo evangeliziranja u Burundiju, oni nisu poduzeli nikakav pokušaj miješanja u poslove države. Oni su se radije posvetili propovijedanju ‘ove dobre vijesti o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Pošto Biblija kaže da pravi kršćani ne trebaju biti “dio svijeta”, Jehovini svjedoci su ostali politički neutralni, kakav stav zauzimaju Svjedoci širom svijeta (Ivan 17:16).
Svjedoci su se u skladu sa svojom savješću uzdržavali od priključivanja političkim partijama i uzvikivanja parola. Vlade su često krivo shvaćale ovaj neutralan stav kao nedostatak patriotizma ili čak subverziju. No, to nije tako. Jehovini svjedoci su širom svijeta poznati kao primjerni, zakonu poslušni građani. Oni ozbiljno shvaćaju biblijsku zapovijed da budu ‘podložni’ svjetovnim vlastima. (Rimljanima 13:1). Iako se uzdržavaju od pozdravljanja ili pokazivanja da na bilo koji način obožavaju nacionalne simbole kao što su zastave, oni se prema takvim simbolima ne odnose s nepoštovanjem (2. Mojsijeva 20:4, 5).
Jehovini svjedoci su 1975. zatražili da njihovo djelo bude zakonski priznato. No, 1976. je vlada vojnim udarom pala, a na vlast je došao predsjednik Jean-Baptiste Bagaza. On je obećao slobodu vjeroispovijesti. Ipak, u martu 1977. su Jehovini svjedoci bili službeno zabranjeni! Jehovini svjedoci širom svijeta ulagali su napore da razjasne stvari članovima Bagazine vlade, ali su se pisma, posjete ambasadama Burundija u Francuskoj i Belgiji, te sastanci sa vladinim službenicima u Burundiju pokazali bezuspješnima. Nekih 80 Svjedoka — muškaraca i žena — 1987. je bilo bačeno u zatvor u Burundiju. Jedan Svjedok je tamo i umro.
Zatim je vojnim udarom 1987. na vlast došao major Pierre Buyoya. Katolici i protestanti uskoro su izvukli korist iz njegove vjerske tolerancije — ali ne i Jehovini svjedoci.
Provala vjerskog progonstva
Nakon sastanka predsjednika Buyoye sa guvernerima provincija 16. februara 1989, na radiju je bilo objavljeno da je širenje Jehovinih svjedoka jedan od problema sa kojim se Burundi mora suočiti. Kao da su čekali taj znak, guverneri pokrajina potakli su val progonstava. Iako se detalji još uvijek nepotpuni, slijedeći izvještaji mogu stvoriti sliku o tome što se tamo događa:
Provincija Gitega: Guverner Yves Minani naredio je policiji i narodu da uhapse sve Jehovine svjedoke. Uvečer 22. marta 1989. agenti policije su upali u dom Ntibatamabi Edmonda, specijalnog pionira, evangelizatora, te ga uhapsili. Dok je bio u pritvoru, bila mu je uskraćena hrana. Mnogo se puta od gladi onesvijestio. Također je bio mučen kako bi ga se natjeralo da potvrdi glasine kako Jehovini svjedoci jedu ljudsku krv — zlobna laž!
Nakon Edmondova hapšenja, bili su uhapšeni i Ntikarahera Aaron i Ntimpirangeza Prime, također Jehovini svjedoci, te su bili zatvoreni u zatvor u Gitegi. I oni su doživjeli slične brutalnosti.
Nijimbere Charlotte, žena pokrajinskog nadglednika — putujućeg sluge koji posjećuje određeni broj skupština — saznala je za nevolje svoje kršćanske braće. Pokušala je u zatvor odnijeti hranu, ali je 16. marta 1989. uhapšena i zadržana kao talac u pokušaju vlade da se dočepa njenog muža.
Provincija Muramvya: Guverner Antoine Baza je svim poznatim Svjedocima poslao pozive da se sa njim sastanu i odgovore mu na neka pitanja. Ta se grupa 4. marta pokorila tom zahtjevu. Iako su s poštovanjem odgovarali na njegova pitanja, odbili su uzvikivati partijske parole.
Kao odgovor, upravnik je potaknuo mjesno stanovništvo da napadne Jehovine svjedoke. Policija je 16. marta upala u domove poznatih Svjedoka i počela tući muškarce i žene koji su odbijali uzvikivati partijske parole. Jedna trgovina čiji je vlasnik bio Svjedok, bila je oduzeta i zatvorena — te su tako obitelji oduzeta sredstva za život.
Četiri žene su 17. marta bile pretučene jer se nisu htjele odreći svoje vjere. Bile su stavljene u zatvorsku ćeliju bez ventilacije, iako je jedna od njih bila majka 20 dana stare bebe.
Rulja naoružana batinama i bakljama upala je 20. marta u domove nekih žena Svjedoka, koje su zatim pretučene i istjerane iz svojih domova. Među njima je bila 75-godišnja starica koja je sa Jehovinim svjedocima proučavala Bibliju, i nekoliko djece ispod 14 godina starosti!
Pierre Kibina-Kanwa, direktor osnovne škole Nyabihanga, pokušao je prisliti djecu Svjedoka da pozdrave nacionalnu zastavu. Pošto u tome nije uspio, izbacio ih je iz škole. Dvadeset i dvoje Svjedoka bilo je primorano da pobjegne iz tog grada, ostavivši iza sebe svu svoju imovinu. Među uhapšenima su bili Ndayisenga Leonidas, Kanyambo Leanard, Ntahorwamamiye Abednego, Bankangumurindi P., Kashi Grégoire i Mbonihankuye Thadée.
Provincija Bujumbura: Predsjednik općine Muhuta, Nahimana Macaire, pozvao je Kavunzo Vincenta, Ndabazaniye Sylvestra i Ndizwe-Nzaniyea — sve Svjedoke — na sastanak. Tamo ih je optužio da su umiješani u etnički sukob iz augusta 1988. Iako je bilo jasno da Jehovini svjedoci nisu bili umiješani, uslijedilo je premlaćivanje i zatvaranje.
Provincija Bubanza: Dva su Svjedoka bila uhapšena samo zato što su posjedovali biblijsku literaturu. Kad su odbili izreći partijski pozdrav, upravitelj Kimbusa Balthazar poslao ih je u vojni logor. Tamo su bili mučeni tako što su im smrskani prsti.
Što ti možeš učiniti
Većina tih zloupotreba desila se iza zatvorenih vrata, daleko od pogleda stranih promatrača. Međutim, preko 13 milijuna primjeraka ovog članka bit će raspačano širom svijeta na 105 jezika. Okrutnosti u Burundiju više neće biti tajna. Slobodoljubivi ljudi zgrozit će se da se dešavaju takva sramotna kršenja ljudskih prava — prava za koja su se borile tisuće Afrikanaca.
Burundi tako mnogo riskira time što ne ispunjava svoje obećanje o vjerskim slobodama. Riskira da naruši reputaciju koju je tako teško izgrađivao, reputaciju napredne, radine nacije. Da li Burundi želi teret da ga se smatra nacijom fanatičnih vjerskih progonitelja? Mi možemo samo pretpostaviti da je predsjednik Buyoya loše informiran, zaveden od svojih savjetnika.
Optužbe protiv Jehovinih svjedoka apsurdne su laži smišljene da raspale iracionalne strasti. Jehovini svjedoci nisu prijetnja za sigurnost vlade Burundija ni bilo kog drugog naroda. Oni su miroljubivi i poslušni zakonu, te poštuju nacionalne ambleme. Suprotno govorkanju, oni apsolutno odbijaju uzeti krv u bilo kom obliku — čak i kad su u pitanju njihovi životi (Djela apostolska 15:28, 29).
Pravi kršćani će se širom svijeta ujedinjeno moliti u korist svoje braće u Burundiju (1. Timoteju 2:1, 2). Mnogi će čitaoci također biti potaknuti da direktno pišu predsjedniku Pierreu Buyoyi, s poštovanjem tražeći zaustavljenje vjerskog progonstva i priznavanje Jehovinih svjedoka pred zakonom kao ustanovljene religije. Burundi mora poslušati razum ako se želi iskupiti u očima svijeta.
Njegova ekselencija major Pierre
Buyoya predsjednik Republike Burundi
Bujumbura
REPUBLIKA BURUNDI
[Karte na stranici 21]
(Vidi publikaciju)
RUANDA
ZAIR
BURUNDI
TANZANIJA
JEZERO TANGANYIKA