Da li je strah uvijek loš?

STRAH može pokvariti sreću i uništiti nadu. O njemu se govori kao o mentalnom otrovu, razaračem razuma, i kaže se da uništava više od najteže psihičke bolesti. Da, strah je snažna emocija. Pa ipak, da li je uvijek loš?

Zamisli da voziš nepoznatom cestom. Cesta se penje u brda i počinju zavoji i serpentine. Noć se polako spušta, a s njom dolazi i lagano lepršanje snijega. Tvoj se automobil lagano zanosi i tada shvaćaš da si dostigao visinu na kojoj cesta postaje zaleđena.

Sada trebaš biti vrlo oprezan. Dok pažljivo svladavaš svaki zaleđeni zavoj, razmišljaš o tome kako bi lako mogao izgubiti kontrolu nad automobilom na klizavom kolniku i sjuriti u provaliju. Osim toga, ti ne znaš koje daljnje opasnosti još vrebaju u tami. Dok ti takve i slične misli dolaze na um, usta ti se suše a srce ti počinje brže kucati. Potpuno si budan. Bez obzira što si prije mislio, sada si potpuno zaokupiran zadatkom: održati automobil na cesti i izbjeći nesreću.

Cesta se konačno počinje spuštati. Tu su ulične svjetiljke, a ni poledice više nema. Napetost postupno nestaje. Opuštaš se i uzdahneš s olakšanjem. Sav taj strah ni zbog čega!

No, da li je zaista tako? Zapravo ne. Razumna nervoza je pod takvim okolnostima normalna reakcija. Ona nas čini opreznima, budnima. Zdrav strah nam može pomoći da ne učinimo nešto nesmotreno čime bi si mogli nanijeti povredu. Da, strah nije uvijek razarač razuma ili mentalni otrov. On pod nekim okolnostima može čak biti i koristan.

Biblija govori o strahu te nam ukazuje na dvije posebne vrste. Jedna vrsta straha je zaista mentalni otrov. No, druga nije samo normalna i zdrava, već je neophodna za naše spasenje. Kakve su te dvije vrste straha? I kako možemo naučiti da jednu razvijemo a drugu izbjegavamo? O tome će biti riječi u slijedećem članku.