Evanđelizatori ubiru žetvu po čitavom svijetu

“Budući da se Harmagedon sve više primiče, Jehovini svjedoci uvećavaju svoje napore da bi po mogućnosti što više nas spasili od prijetećeg uništenja.” (Iz jednog članka od Iana Boyna u novinama “The Sunday Gleaner”, Kingston, Jamajka, od 15. 3. 1987.)

PISAC gore citiranog uvodnog članka ima pravo. Jehovini svjedoci vjeruju da je Harmagedon, bitka u kojoj će Bog uništiti zle, blizu i da čovječanstvo živi u vremenu božanskog suda (Otkrivenje 14:6, 7). Zato ljudi moraju bezuvjetno pokloniti pažnju dobroj vijesti. Isus Krist, najveći ljudski evanđelizator svih vremena, osnovao je organizaciju koja je u prvom stoljeću pokrenula evanđelizaciju “do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8; Kološanima 1:23). On je za naše dane prorekao slično djelo evanđeliziranja (Matej 24:14). Organizacija koja danas izvršava ovaj zadatak sastoji se od Jehovinih svjedoka, koji dobru vijest o Božjem kraljevstvu, svjesni hitnosti vremena, objavljuju u 210 zemalja i otočnih područja.

Ali, Jehovini svjedoci se ne ograničavaju na propovijedanje, nego i poučavaju. Isus je svojim sljedbenicima dao zadatak: “Načinite učenike od ljudi iz svih naroda,... učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio” (Matej 28:19, 20). Želimo predstaviti neke osobe koje su izvukle korist iz ovog djela propovijedanja i poučavanja.

Meksiko

Najprije želimo naše čitaoce upoznati s Virginijom. Ona je stara 110 godina i svakome želi reći da “nikada nije kasno upoznati Jehovu i služiti mu”. Kao mlada žena je četiri godine iz čiste pobožnosti nosila posebnu religioznu nošnju. “Ali, nešto je nedostajalo”, izvještava ona. Nigdje nije dobila zadovoljavajuće odgovore na svoja biblijska pitanja. Kada je, primjerice, učitelje u crkvi pitala za Božje ime, dobila je odgovor: “Bog se jednostavno zove Bog.”

To se izmijenilo tek kada je njena unuka godine 1983. počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kroz to je mogla odgovoriti na pitanje svoje bake i pokazati joj da Božje ime glasi Jehova (Psalam 83:18). To je potaklo Virginiju da također proučava Bibliju sa Svjedocima. Dvije godine kasnije, 2. 6. 1985, krstila se u starosti od 108 godina.

“Rado se prisjećam tog datuma”, kaže ona, “jer sam toga dana započela živjeti. Zbog svoje se starosti moram pri hodanju, doduše, pomagati štapom, ali još mogu pet do šest sati u mjesecu sudjelovati u službi propovijedanja. Radije idem pješke nego autom. Tako ostajem tjelesno u formi.”

Indija

“Bio sam najveći razbijač i nevaljalac u mjestu”, priča čovjek koji je robovao mnogim porocima. “Krijumčario sam droge, igrao mutku (igra na sreću) i pušio besplatne cigarete kojima su me kupci moje krijumčarene robe obilno snabdjevali. I alkohol je bio prisutan. A sve to unatoč činjenici što sam bio aktivni član crkve.” Tek kad ga je jedan Jehovin svjedok posjetio i kad je počeo proučavati s njim Bibliju, i kad je primijenio naučeno, izmijenio je svoj život (Priče Salamunove 2:1–22; 2. Timoteju 3:16). Sada on, njegova žena i dvije njegove kćerke pomažu drugima osloboditi se bilo kakvih poroka.

Belgija

Mladi bračni par se tužio na Boga. Zašto? Njihovo prvo dijete, djevojčica, umrla je deset dana nakon poroda. Njihovo drugo dijete došlo je uzeto na svijet. A treće dijete koje je izgledalo snažno i zdravo, umrlo je potpuno neočekivano nakon pet mjeseci. Majka si nije mogla objasniti zašto Bog pun ljubavi dopušta da im se događaju takve nesreće, dok mnogi koji vode razvratan život imaju zdravu djecu.

Nedugo potom, jedan Jehovin svjedok je u tom području išao od kuće do kuće i posjetio njenu kuću. Kada je Svjedok spomenuo da je Bog obećao čovječanstvu sretnu budućnost, ona se nakostriješila na predodžbu da je Bog nebeski Otac pun ljubavi (Psalam 37:10, 11). Doduše, bila je spremna uzeti biblijsku literaturu. Svjedok ju je s vremena na vrijeme opet posjetio i malo-pomalo je dobra vijest Biblije prodirala u njeno srce, tako da je stekla povjerenje u Boga. Sada ona i njen muž imaju čvrstu nadu da će Jehova u budućem zemaljskom raju ne samo izliječiti njihovog uzetog sina, nego i uskrsnuti njihovo drugo dvoje djece (Ivan 5:28, 29; Otkrivenje 21:1–4).

Portugal

Jednog nedjeljnog jutra uzela si je žena koja je nosila torbu punu namirnica vremena da razgovara s jednim bračnim parom. Tada su se sreli po prvi, ali ne i posljednji put. Radilo se, naime, o Jehovinim svjedocima koji su radili na djelu evanđeliziranja. Pohvalili su ženu da se brine za materijalne potrebe svoje obitelji. Ali, pitali su je tko bi se mogao zauzeti za potrebe čovječanstva? Sami su odgovorili na pitanje, tako što su pokazali da je Bog za to sposoban (Psalam 107:8, 9; Izaija 33:24). “Može li on i meni pomoći da riješim svoj problem?”, upitala je žena. Svjedoci su potvrdno odgovorili. Nakon toga ih je žena pozvala kući k sebi, gdje su započeli biblijski studij. Kada je njen muž utvrdio da se time njen stav znatno popravio, priključio se biblijskom studiju i nakon kratkog vremena je također poduzeo promjene u svom životu.

Kasnije je žena ispričala Svjedocima da je onog nedjeljnog jutra kada je s njima stupila u razgovor, već poduzela dva pokušaja samoubojstva. Bila je krajnje uzrujana, jer su ona i njen muž odlučili razvesti se. Sada zajednički ona, muž i njihova djeca upoznavaju dobru vijest i dobro napreduju.

Tajland

Jednu ženu koja živi na sjeveru zemlje, gotovo čitavog života uznemiravali su demoni. Kad ju je posjetio Jehovin svjedok koji je radio na djelu evanđeliziranja, uzela je biblijsku literaturu i pristala na biblijski studij na domu. Nakon dvomjesečnog studija žena je razumjela biblijske razloge zašto iz svoje kuće mora odstraniti sve predmete krivog obožavanja, kao na primjer kipove, te uništiti svoju skupocjenu kuću duhova, koja je bila sagrađena da bi njenu obitelj štitila od zlih duhova (Djela apostolska 19:19; 1. Korinćanima 10:21; 1. Ivanova 5:21). Sada je više ne uznemiravaju demoni i može se usredotočiti na to da pomaže drugima upoznati Jehovu, jedinog istinitog Boga.

Kenija

Kada je vođi jedne provalničke bande rečeno da ga se smatra toliko opasnim da policija ima nalog smjesta ga ustrijeliti čim ga ugleda, on se samo smijao na to. Ali kratko vrijeme potom jedan napad nije mu pošao za rukom i sam je stajao nasuprot bijesnog mnoštva ljudi koje se spremalo da uzme pravdu u svoje ruke. U tom trenutku mu je policija pristigla u pomoć, uhapsila ga i strpala u zatvor, gdje je čekao suđenje.

Branitelj mu je pokazao koje bi taktike mogao primijeniti kako bi porekao svoju krivicu. No, u zatvoru se sjetio kako ga je prije mnogo godina posjećivao jedan Jehovin svjedok. Počeo se kajati zbog svog nezakonitog načina života i molio se Bogu za pomoć. U svojim ga je molitvama čak oslovljavao njegovim imenom Jehova. (Usporedi Djela apostolska 10:1, 2). Pred sudom je zločinac, na iznenađenje suca, priznao svoju krivicu. Zato je dobio razmjerno blagu kaznu; umjesto na smrt, osuđen je na deset godina robije u jednom maksimalno osiguranom zatvoru.

U zatvoru je revno čitao biblijsku literaturu i molio Boga da bi, ako je moguće, njegovo vrijeme u zatvoru bilo skraćeno, kako bi mu mogao služiti. Jednog dana mu je iznenada javljeno da mu je oproštena polovica kazne. Kada je nakon pet godina robije bio pušten, odmah je započeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Nakon kratkog vremena se krstio i sada si je postavio ciljem stalnu službu evanđeliziranja.

Ovo su bila samo neka iskustva koja pokazuju kako Jehovini svjedoci ispunjavaju svoj zadatak i obavezu da evanđeliziraju “do kraja zemlje”. A još bi se na tisuće takvih iskustava moglo ispričati. Sumnjaš li u to da su danas Jehovini svjedoci pravi evanđelizatori?