Alkohol — kakvo je kršćansko gledište?

“TKO ima jad? Tko ima nemir? Tko razmirice? Tko ima brige? Tko ima tupost očiju? Oni koji dugo ostaju uz vino” (Priče Salamunove 23:29, 30, NS). Da, Biblija priznaje da alkoholna pića mogu izazvati neke vrlo loše posljedice: halucinacije, sramno ponašanje, psihotično ponašanje, poremećaje zdravlja, obiteljske probleme i čak siromaštvo.

Zapazi da gornji biblijski citat govori o onima “koji dugo ostaju uz vino”, dakle, okorjelim pijanicama. Kod takvih je alkohol poput otrova i često izaziva štetne tjelesne i duševne posljedice (Priče Salamunove 23:32-35). Teški pijanci mogu izgubiti vlast nad sobom i početi činiti stvari kojih bi se inače stidjeli. Biblija zato upozorava: “Nemoj biti među onima koji piju mnogo vina, među onima koji proždrljivo jedu meso. Jer će pijanica i proždrljivac osiromašiti, a dremljivost će obući čovjeka u prnje” (Priče Salamunove 23:20, 21, NS). Pijanstvo se također svrstava među “djela tijela”, koja mogu nekoga spriječiti da uđe u Kraljevstvo Božje (Galaćanima 5:19, 21; 1. Korinćanima 6:10).

“Nije mudro” — za koga?

Da li to znači da je za kršćane alkohol potpuno zabranjen? Što je s tvrdnjom onog svećenika koju smo spomenuli u prethodnom članku, a koja bi se trebala temeljiti na Pričama Salamunovim 20:1, da “mudar čovjek uopće ne pije vina”? King James Version prevodi taj stih ovako: “Vino je podsmjevač, jako piće goropadnik: i tko god je njime prevaren, nije mudar”. Ponovo, Biblija ne osuđuje onoga tko pije vino, nego onoga tko je njime prevaren! “Oni koji dugo ostaju uz vino” i “koji piju mnogo vina” — to su oni koji “nisu mudri”.

Pogledaj također Izaiju 5:11, 22 (NS), gdje stoji: “Jao onima koji ustaju rano u zoru samo da bi tražili opojno piće, koji se zadržavaju kasno do u večernju tamu, pa ih vino raspali. Jao onima koji su silni u pijenju vina, i ljudima sa životvornom snagom za miješanje opojnog pića”. Što osuđuje Izaija? Nije li to pretjerano pijenje, tj. pijenje od “rano u zoru” do “kasno u večernju tamu”?

Vjerni sluge Božji — poput Abrahama, Izaka i Isusa — pili su vino, ali umjereno (1. Mojsijeva 14:18; 27:25; Luka 7:34) Biblija također spominje vino među blagoslovima koji dolaze od Jehove (1. Mojsijeva 27:37; 5. Mojsijeva 11:14; Izaija 25:6-8). Biblija čak ukazuje na to da vino u umjerenim količinama može imati korisne posljedice. Vino “raduje srce smrtnog čovjeka”, kaže psalmista (Psalam 104:15, NS). Apostol Pavao je preporučio Timoteju: “Nemoj više piti vode, nego troši po malo vina, radi svog želuca i svojih čestih bolesti” (1. Timoteju 5:23, NS).

Vino ili sok od grožđa?

Neki tvrde da je “vino” o kojem se govori u Bibliji samo obični sok od grožđa. Međutim, McClintockova i Strongova Cyclopedia nas podsjeća da “Biblija ne pravi nikakvu razliku između opojnih i neopojnih vina — nikad ne govori o takvoj razlici niti na nju aludira”. U skladu s tim, pokazuje se da je biblijsko “vino” opojno piće i povezano je sa “silovitim pićem” (1. Mojsijeva 9:21; Luka 1:15; 5. Mojsijeva 14:26; Priče Salamunove 31:4, 6).

Zanimljivo je da je Isusovo prvo čudo bilo pretvaranje vode u vino. Biblijski izvještaj kaže: “Kad je sada upravnik slavlja okusio ... vino, a za koje nije znao odakle je ... pozvao (je) mladoženju i rekao mu: ‘Svaki drugi čovjek najprije iznosi dobro vino, a kad se ljudi opiju, slabije. Ti si sve do sada čuvao dobro vino’” (Ivan 2:9, 10, NS). Da, “dobro vino” kojeg je Isus načinio bilo je doista vino.

Doista su samoopravdani religiozni vođe Isusovog vremena kritizirali Isusa što ponekad pije vino. Isus je rekao: “Ivan Krstitelj je došao i on ne jede kruha i ne pije vina, a vi kažete: ‘Ima demona’. Sin čovječji je došao i on jede i pije, a vi kažete: ‘Gle! čovjeka izjelice i koji se odao pijenju vina!’” (Luka 7:33, 34). U čemu bi bila suprotnost između Ivanovog ne pijenja i Isusovog pijenja da je Isus pio samo bezalkoholni sok od grožđa? Sjeti se, za Ivana je rečeno da “uopće neće piti vina ni jakoga pića” (Luka 1:15, NS).

Očito Isus nije osuđivao pijenje alkoholnih pića u umjerenim količinama. U njegovo je vrijeme pijenje vina predstavljalo dio slavlja Pashe.a Nadalje, pravo vino ostalo je dijelom Gospodinove Večere, koja je zamijenila Pashu.

Potrebna je razboritost

Dakle, Biblija ne zabranjuje pijenje alkoholnih pića. U većini slučajeva je stvar osobne odluke da li popiti jako piće ili ne. Međutim, Biblija žestoko osuđuje pijanstvo, kao i proždrljivost: “Nemoj biti među onima koji piju mnogo vina, ... koji proždrljivo jedu mesa. Jer će pijanica i proždrljivac osiromašiti” (Priče Salamunove 23:20, 21, NS). Na taj način, svi bi trebali pokazivati umjerenost i samosvladavanje. “Ne opijajte se vinom, u kome je razuzdanost, nego se stalno ispunjavajte duhom”. Ne zaboravi, samosvladavanje je jedan od plodova Božjeg duha (Efežanima 5:18; Galaćanima 5:19-23).

Istina, ne treba se opiti da bi se upalo u probleme s alkoholom. Jedna brošura koju je izdao Američki institut za zloupotrebu droge podsjeća nas: “Kad popijemo piće, alkohol biva apsorbiran kroz probavni sustav u krvotok i brzo dolazi do mozga. On počinje usporavati dijelove koji upravljaju razmišljanjem i emocijama. Osjećamo se manje zakočenima, slobodnijima”. Taj “manje zakočeni” osjećaj može nas izložiti moralnim opasnostima.

Još se jedna opasnost javlja kad treba sjesti za upravljač. Prema nekim procjenama, samo u SAD pogine godišnje 25 000 ljudi u nesrećama koje prouzroče pijani vozači. Očito je da mnogi uvelike podcjenjuju to kako alkohol umanjuje njihove reflekse. Ali, kršćani gledaju na život kao na dar od Jehove (Psalam 36:9). Da li bi bilo dosljedno da osoba s takvim gledištem riskira svoj život i život drugih tako da vozi dok su joj refleksi usporeni alkoholom? Tako su mnogi kršćani odlučili da uopće ne diraju alkohol onda kad trebaju voziti.

Kršćanina također brine i to kakav će utjecaj njegovo pijenje imati na druge. Nema sumnje da je to razlog zbog kojeg se kršćanske nadglednike, sluge pomoćnike i starije žene potiče da se ne odaju “mnogom vinu” (1. Timoteju 3:2, 3, 8; Titu 2:2, 3). Premda je netko možda naizgled vrlo tolerantan prema opojnim pićima, on pazi da bude umjeren u pijenju kako ne bi pogrešno utjecao na nekog drugog; isto tako, on ne prisiljava da pije nekoga tko ne želi piti. Biblija nadalje kaže: “Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ništa ne činiti na što se spotiče tvoj brat” (Rimljanima 14:21, NS).

Neke okolnosti mogu čak zahtijevati uzdržavanje od pića. Uzmimo na primjer trudnoću. International Herald Tribune (pariško izdanje) citira jednu studiju koja je izvršena na univerzitetu North Carolina (SAD) koja kaže da “svaka epizoda opijanja u ranom stanju trudnoće može dovesti do ozbiljnih fizičkih i psihičkih oštećenja kod djeteta koje se razvija”. Žene trebaju ozbiljno odvagnuti takve moguće rizike pijenja za vrijeme trudnoće.

Oni koji su prije pili ili imaju sklonost ka neumjerenosti možda će također utvrditi da je najbolje potpuno se odreći pića.b Tako bi možda bilo najbolje i izbjegavati piće u prisutnosti onoga tko je alkoholičar ili onoga čija savjest osuđuje pijenje. Isto tako, bilo bi neprikladno piti opojna pića prije kršćanskih sastanaka ili onda kad smo u javnom propovijedanju. U prošlosti su primjer toga pružili leviti koji su se uzdržavali dok su bili na dužnosti u hramu (3. Mojsijeva 10:8-10).

Konačno, pažnju treba obratiti zakonima zemlje. U nekim zemljama alkohol je potpuno zabranjen. U drugim je ograničen samo za odrasle iznad određene dobi. Kršćanin sluša takve zakone “viših vlasti” (Rimljanima 13:1).

Naravno, odluka koliko ćemo piti alkoholnih pića i da li ćemo ih uopće piti osobne je prirode. Boga se slavi onda kad koristimo sposobnost razlučivanja i spremno odabiremo pravac umjerenosti. Slijedimo, dakle, ovaj mudri pravac, tako da ‘bilo jedemo ili pijemo ili što drugo činimo, sve činimo na slavu Božju’ (1. Korinćanima 10:31).

[Bilješke]

[Slika na stranici 5]

Kršćanin će možda odlučiti uzdržavati se od alkoholnih pića zbog savjesti drugoga