Jesu li sva proročanstva od Boga?

“BOG ... je previše velik i previše univerzalan da bi se ograničio na jednu religiju, jedan put ili jedan narod.” Tako je pisao jedan filozof u nigerijskom listu “The Guardian”. On smatra da su afričke tradicionalne religije Bogom date za afričku situaciju i ukazuje na to da su druge velike religije bile zamišljene tako da odgovaraju mjesnim okolnostima.

Tradicionalisti gledaju na kršćanstvo kao na evropsku religiju, a na tradicionalne proroke kao na istinske prenosioce proročanstava. U jednom pismu upućenom nigerijskom “Daily Timesu” stajalo je slijedeće: “Svemogući Bog očituje se u različito vrijeme različitim ljudima ... Mudri ljudi u svijetu mrmore da se Vrhovno biće sada očituje u Africi”. Neki čak očekuju afričkog proroka sličnog Isusu i, kako neki kažu, Muhamedu.

Ovakva gledišta izazivaju slijedeća pitanja: Jesu li sva proročanstva od Boga? Je li on dao različite religiozne koncepte koji razdjeljuju svijet? Ima li on različite religiozne zahtjeve za različite rase? Ili možda postoje pravi i lažni proroci i prave i lažne religije? Što je zapravo istinito proročanstvo i koja je njegova svrha?

Što je proročanstvo?

Jedan rječnik (Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary) definira riječ proročanstvo kao “nadahnutu objavu božanske volje i namjere, 2: nadahnutu izjavu proroka, 3: predviđanje o nečemu što dolazi”. Ovo ukazuje na to da mogu postojati različiti izvori proročanstava.

U obrani tradicionalnih religija, sveučilišni profesor religioznih nauka E. Bolaji Idowu govori o “višestranom konceptu Boga u Africi”. Njegova knjiga “African Traditional Religion” (Afrička tradicionalna religija) objašnjava kako to “obično uzima svoj naglasak i kompleksnost iz sociološke strukture i klime”. Na primjer, on kaže da se “u većem dijelu Afrike Boga označava terminima muškog roda, ali postoje i neka mjesta (naročito u matrijarhalnim zajednicama) gdje se na Boga gleda kao na žensku osobu”. Mogu li takve lokalne i kontradiktorne predodžbe biti nadahnute od Boga? Profesor Idowu priznaje da “ne postoji ništa što bi bilo koju rasu u Africi spriječilo da razvije svoj vlastiti koncept Boga”. Ovo ukazuje na to da takvi religiozni koncepti proizlaze iz ljudskih zamisli i zapažanja, a ne dolaze od Boga. (Usporedi Rimljanima 1:19-23.)

Tradicionalni proroci i proročanstva ne otkrivaju osobnost pravog Boga, kao ni njegovu volju ni namjeru. Oni se bave tabuima i ritualima koje zahtijevaju razni mjesni “bogovi”. Njihova predviđanja temelje se na mističnoj spoznaji i slutnji. Stoga takva proročanstva nisu nadahnute objave božanske volje. Svemogući Bog, koji nadahnjuje pravo proročanstvo, nije izvor takvih proročanstava (2. Petrova 1:20, 21; 5. Mojsijeva 13:1-5; 18:20-22).

Što je, dakle, izvor takvih proročanstava? U slijedećem članku naći ćeš odgovor na ova i druga pitanja postavljena ranije.