Postići mir s Bogom predanjem i krštenjem

“I reče ... Jehova: ... na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte” (EZEKIJEL 9:4, 6).

1, 2. a) Zašto ljudi općenito nisu u miru s Bogom? b) Zašto je važno za sve da postignu takav mir?

POSTIĆI mir s Bogom? Ali, zašto? Malo je njih koji smatraju da su u sukobu s Bogom. Međutim, da li je moguće biti u neprijateljstvu s Bogom a ne biti toga uopće svjestan? Apostol Pavao je to objasnio kršćanima prvog stoljeća na slijedeći način: “Među njima smo svi mi nekoć postupali po željama svog tijela, čineći što se prohtjelo tijelu i mislima, i po prirodi smo bili djeca gnjeva kao i ostali” (Efežanima 2:3, NS).

² Slično je i danas. Iako si možda zainteresiran da ugodiš Bogu, grijeh naslijeđen od Adama utječe na tvoje poglede i može te navesti da ‘postupaš po željama svog tijela’. Čak i ako proučavaš Bibliju uz pomoć Jehovinih svjedoka ili si nekršteni omladinac čiji su roditelji Svjedoci, egocentričan stav da činiš onako kako ti se dopada može okarakterizirati tvoj život i još više te otuđiti od Boga. Onaj tko se drži takvog pravca ‘sabire sebi gnjev’ (Rimljanima 2:5; Kološanima 1:21; 3:5-8). Bog će potpuno izliti svoj gnjev “na dan gnjeva u koji će se pokazati pravedni sud Boga”, a taj dan se približava velikom brzinom (Rimljanima 1:28–2:6). Kako možeš postići mir s Bogom i preživjeti taj “dan gnjeva”.

Temelj za mir

3. Kako je Bog pružio temelj za pomirenje?

³ Jehova je poduzeo inicijativu da nam pomogne. “On je ljubio nas i poslao svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe” (1. Ivanova 4:10, NS). Isusova žrtvena smrt pomiruje, tj. zadovoljava ili udovoljava Jehovinoj pravdi. Time je pružen pravni temelj za oproštenje grijeha i, konačno, za potpuno uklanjanje neprijateljstva između Boga i ljudi. Da, moguće je ‘pomiriti se s Bogom smrću Sina njegova’, kako je to pisao apostol Pavao (Rimljanima 5:8-10).

4. Kakvu je značajnu viziju imao Ezekijel i zašto je ona važna za nas?

⁴ No, da bismo osobno imali koristi iz Kristove žrtve, mi moramo poduzeti određene korake. Ovi su koraci naznačeni u jednoj dramatskoj viziji koja je data proroku Ezekijelu — viziji koja se obistinjuje u naše vrijeme, kad stojimo neposredno pred Božjim ‘danom gnjeva’. U viziji šest naoružanih ljudi predstavlja Božje sile za izvršenje osude. Prije nego oni dovedu do izražaja Božji gnjev, sedmom čovjeku, koji nosi pisarski pribor, rečeno je: “Prođi posred grada ... i zabilježi biljegom čela onim ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svih gadova što se čine usred njega. A drugima (šestorici naoružanih ljudi) reče i čuh: prođite za njim po gradu, i pobijte ... ali na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte” (Ezekijel 9:1-6).

5. Što dovodi do pokajanja?

⁵ Tim ljudima koji su bili zaštićeni ‘znakom’ gadilo se to što su oni koji su tvrdili da obožavaju pravog Boga ‘napunili zemlju nasiljem’ i upleli su se u spolni nemoral, idolopoklonstvo i druge raznorazne neispravne stvari (Ezekijel 8:5-18; Jeremija 7:9). Slično je i danas: tko hoće biti ‘obilježen’ mora najprije, kroz proučavanje Biblije, naučiti cijeniti Božja mjerila i postati žalostan u srcu, tj. ‘uzdisati i ridati’, zbog nauka i običaja koji obeščašćuju Boga. Neki su možda iz neznanja bili upleteni u neke neispravne postupke ili su bili suglasni s njima pružajući svoju podršku. Međutim, sada kad na takve postupke gledaju onako kako na njih gleda Bog — počeli su ih se gnušati! (Rimljanima 1:24-32; Izaija 2:4; Otkrivenje 18:4; Ivan 15:19). Ovo povećano razumijevanje dovodi do jednog od prvih koraka za postizanje mira s Bogom — do pokajanja. Apostol Petar je uputio poziv: “Pokajte se, dakle, i obratite se, da vam se izbrišu grijesi, da dođu vremena okrepe (a ne gnjeva) od osobe Jehovine” (Djela apostolska 3:19, NS). Takav oproštaj je zaista okrepljujući!

Dobiti “znak”

6. Zašto su neki ljudi bili obilježavani u staro doba?

⁶ Da bi bili pošteđeni od Božjeg gnjeva, oni koji “uzdišu i ridaju” trebaju biti obilježeni na čelima (Ezekijel 9:4). U staro vrijeme su robovi često bili obilježavani na čelima kako bi ih se moglo jasno prepoznati. Karakteristični znaci na čelu ili negdje drugdje na tijelu također su ukazivali na to da dotični obožava određeno božanstvo.a Što je, dakle, u naše vrijeme karakteristični znak koji spašava život i koji jasno ukazuje na to da su oni koji ga nose pravi obožavatelji i robovi Jehovini?

7. Što je simbolični znak?

⁷ Simbolični znak je očitovanje koje, kao da je stavljeno na tvoje golo čelo, dokazuje: (1) da si predani, kršteni učenik Isusa Krista i (2) da si obukao novu osobnost sličnu Kristovoj (Efežanima 4:20-24). Pošto oni koji su tako ‘obilježeni’ moraju najprije načiniti predanje, moramo znati što se time podrazumijeva. Isus objašnjava: “Ako netko želi za mnom ići, neka se odrekne sebe, neka uzme svoj mučenički stup i slijedi me stalno” (Marko 8:34, NS).

8, 9. a) Što znači ‘odreći se sebe’? b) Što nam može pomoći da sagledamo značenje predanja?

⁸ Grčka riječ prevedena sa “odreći se” znači “potpuno poreći” ili “odustati”. Stoga, ‘odreći se sebe’ znači više nego odreći se tu i tamo određenih zadovoljstava ili užitaka. To u stvari znači biti voljan sebi reći “ne” onda kad trebamo odlučiti da li ćemo dopustiti da našim životom dominiraju osobne želje i ambicije. Da bismo sagledali polje primjene Isusovih riječi, pomoći će nam ako pogledamo kako je ovaj pojam preveden na nekoliko stranih jezika: “prestati činiti ono što srce želi” (tzeltal, Meksiko); “ne pripadati sebi” (k’anjobal, Guatemala); “okrenuti leđa sebi” (javanski, Indonezija). Da, to znači isključivo predanje, a ne samo običnu predanost nečemu, što može biti slučaj kod niza stvari.

⁹ Jedna kršćanka po imenu Suzana, koja je prije bila prilično neovisna, objašnjava što je za nju značilo predanje: “Čitavu sebe predala sam nekome drugome. Jehova sada određuje moj pravac, govori mi što da radim i čemu trebam pridati prvenstvo”. Jesi li i ti voljan da učiniš isto takvo isključivo predanje Jehovi Bogu? Ne zaboravi: simbolični znak čini te Božjom ‘svojinom’, sretnim robom koji pripada svome Gospodaru. (Usporedi 2. Mojsijeva 21:5, 6; Rimljanima 14:8.)

10. Što sve treba uzeti u obzir prije predanja?

¹⁰ “Tko od vas, ako želi sagraditi kulu, ne sjedne prvo da proračuna troškove i vidi ima li dovoljno da može dovršiti?” upitao je Isus (Luka 14:28, NS). Zato se pitaj: jesam li voljan da redovito pohađam kršćanske sastanke? (Jevrejima 10:25), da se držim visokih moralnih mjerila koja je Bog postavio svojim slugama? (1. Solunjanima 4:3, 4, 7), da imam puni udio u djelu propovijedanja Kraljevstva koliko god to mogu? Mogu li Božju volju staviti na prvo mjesto kad odabirem životno zanimanje ili si postavljam životne ciljeve? (Matej 6:33; Propovjednik 12:1). Ispunjavam li svoje obiteljske obaveze? (Efežanima 5:22-6:4; 1. Timoteju 5:8). Nakon što si osobno u molitvi načinio predanje, drugim korakom daješ to službeno drugima do znanja.

Krštenje — za koga?

11. Što krštenje simbolizira i što se njime postiže?

¹¹ Isus je zapovijedio svojim sljedbenicima da se krste (Matej 28:19, 20). Oni su trebali biti potpuno uronjeni pod vodu, a zatim podignuti iz nje, što liči na sahranu i uskrsenje. Time je lijepo prikazano da je dotični umro u pogledu sebičnog načina života i oživio je da bi vršio Božju volju. Krštenjem se identificiraš kao Jehovin svjedok u zajednici sa Božjom skupštinom širom svijeta.b Krštenjem potvrđuješ svečani dogovor s Bogom. (Usporedi 2. Mojsijeva 19:3-8.) Tvoj život mora biti u skladu s njegovim zakonima (Psalam 15; 1. Korinćanima 6:9-11). Krštenjem postaješ sluga Božji, a ono ujedno odražava ‘molbu za dobru savjest’ koju upućuješ Bogu, jer znaš da si u miru s njim (1. Petrova 3:21).

12. Kad su djeca zaštićena ‘znakom’ svojih roditelja?

¹² Trebaju li čak i mladi misliti na krštenje? Prisjetimo se što je Jehova rekao šestorici naoružanih ljudi u viziji: “Starce i mladiće, i djevojke i djecu i žene pobijte da se istrijebe; ali na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte” (Ezekijel 9:6). Naravno, djeca koja su premalena da bi načinila predanje bit će zaštićena ‘znakom’ roditelja ako se roditelj trudi da ih odgoji da zavole Jehovu i ako ona poslušno reagiraju (1. Korinćanima 7:14). Međutim, ako je dijete dovoljno razumno da donese osobnu odluku i već zna kako treba činiti ono što je ispravno, ne treba pretpostaviti da će ono biti vječito pod zaslugom roditeljevog ‘znaka’ (Jakov 4:17).

13. Što treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja da li je neki omladinac spreman za krštenje?

¹³ Prije nego što učini predanje, omladinac treba imati odgovarajuće znanje da bi razumio što je tu sve uključeno i treba tražiti osobni odnos s Bogom. On treba razumjeti i usvojiti biblijska načela i pri tome biti svjestan da će ga se smatrati odgovornim ako ih prekrši. On također treba imati dovoljno iskustva u tome da svoju vjeru prenosi drugima i treba znati da je to veoma važan dio pravog obožavanja; on treba istinski željeti da služi Bogu. Naravno, od njega ne treba očekivati da pokazuje zrelost poput odraslog, ali njegov duhovni napredak treba biti stalan u jednoj razumnoj mjeri.

14. Zašto je jedan mladić svoje krštenje smatrao zaštitom?

¹⁴ Ako je netko ‘preračunao troškove’, neće se staviti u nepovoljni položaj ako je učinio predanje kao omladinac. Skoro kod svih novih kršćana cijenjenje se produbljuje nakon krštenja. David je izjavio: “Za mene je bila zaštita to što sam se mlad krstio. Kako sam bivao sve stariji primijetio sam da neki nekršteni tinejdžeri u skupštini nisu smatrali da su pod autoritetom starješina i to je imalo za posljedicu da su krenuli pogrešnim putem. No, ja sam uvijek imao na umu da sam svoj život predao Bogu, da je moj život već uzet, i zbog toga nisam mogao slijediti takve tinejdžere.”

15. a) Kako znamo da omladinci mogu zadržati ispravno stanovište prema pravom obožavanju? b) Kako mogu najbolje pomoći roditelji?

¹⁵ ‘Ali, što ako se moj sin ili moja kćerka krste dok su još mladi, a zatim se ohlade?’ pitaju se neki roditelji. Sigurno je da se neki omladinac ne bi trebao krstiti samo zato da ugodi svom roditelju ili zato što to čine njegovi prijatelji. Josip, Samuel, kralj Jozija i Isus imali su već kao tinejdžeri ozbiljno stanovište prema obožavanju Boga i držali su se toga (1. Mojsijeva 37:2; 39:1-3; 1. Samuelova 1:24-28; 2:18-21; 2. Dnevnika 34:3; Luka 2:42-49). Jean, jedna današnja kršćanka, krstila se kad je imala deset godina. Kad su je godinama kasnije upitali da li je doista razumjela zašto je poduzela taj korak, odgovorila je: “Znala sam da volim Jehovu, cijenila sam što je Isus učinio za nas i željela sam služiti Jehovi”. Prošlo je već 40 godina od njenog krštenja i ona još uvijek vjerno služi. Svaki omladinac je osoba za sebe; nitko ne može postaviti normu za starosnu granicu. Roditelji se trebaju truditi da dosegnu srce svog djeteta i pomoći mu da razvije odanost Bogu.c Ne trebaju samo neprestano ukazivati svojoj djeci na prednost predanja i krštenja, nego ih trebaju i jačati da budu nepokolebljivi obožavatelji.

Svladati prepreke

16. Zašto je potrebno više nego znanje u glavi?

¹⁶ Premda je biblijsko znanje neophodno, “znak” uključuje više nego samo znanje u glavi. Na primjer, u viziji koju je imao Ezekijel, starješine koji su pogubljeni zbog prinošenja lažnim bogovima vjerojatno su imali opširno znanje o Jehovinoj pisanoj Riječi. No, njihovo ponašanje iza zatvorenih vrata pokazalo je da oni nisu bili pravi obožavatelji (Ezekijel 8:7-12; 9:6). Dakle, da bi bili ‘obilježeni’ za preživljavanje moramo obući “novu osobnost koja je sazdana po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti” (Efežanima 4:22-24, NS).

17. a) Koja prepreka nekoga odvraća od krštenja? b) Kako se može primijeniti savjet iz Jakova 4:8?

¹⁷ Utjecaj našeg grešnog tijela predstavlja opasnu prepreku (Rimljanima 8:7, 8). Neki čak oklijevaju krstiti se zbog toga što ne uspijevaju svladati neku ozbiljnu tjelesnu slabost ili zbog toga što se žele prepustiti nedozvoljenim svjetovnim zadovoljstvima (Jakov 4:1, 4). Takvi propuštaju stjecanje dragocjenog odnosa. Božja riječ savjetuje: “Približite se Bogu i on će se približiti vama. Očistite ruke, grešnici, i pročistite srca, vi neodlučni” (Jakov 4:8, NS). Potrebno je odlučno postupanje. Na primjer, čovjek koji je počeo proučavati Bibliju 16 godina je zloupotrebljavao alkohol i droge i zbog toga je bio na smrt bolestan. Odlučno je nadvladao ove loše navike. “No, tek što sam počeo napredovati ka krštenju, jedna žena počela me moliti da živim s njom. To je bilo pravo iskušenje”, priznaje on. “Iako je ta žena mislila da sam lud, rekao sam joj: ‘Ja proučavam Bibliju s Jehovinim svjedocima i ne mogu to učiniti.’” Što ga je potaklo na takav odgovor? “Vidio sam što je Jehova učinio za moj život pomogavši mi da se riješim alkohola. Pomogao mi je i na druge načine. To me približilo njemu. Nisam ga mogao razočarati.” Taj se čovjek sasvim približio Bogu.

18. U čemu je ključ za svladavanje prepreka?

¹⁸ Ono što vrijedi nije koliko mnogo znaš, nego koliko mnogo voliš ono što znaš. Psalam 119:165 kaže: “Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja”. Ključ je u tome da ljubimo Božji zakon i da duboko cijenimo vrijednost koju on ima u našem životu (Izaija 48:17, 18).

19, 20. a) Kakve sve prepreke treba svladati i kakvo zasiguranje imamo? b) Što se postiže uspješnim svladavanjem svih prepreka?

¹⁹ Naravno, mogu se pojaviti i druge pretpostavke i drugi kamenovi spoticanja. Gore spomenuti brat kaže: “Za mene je bilo najteže to što sam imao strah od ljudi. Imao sam neke svjetovne ‘prijatelje’ s kojima sam nekad zajedno pio. Za mene je bila najteža stvar to da im kažem da prekidam svoje druženje s njima zato što sam odlučio predati svoj život Bogu” (Priče Salamunove 29:25). Drugi su naišli na prezir članova obitelji. Jedna novokrštena Svjedokinja koja je prebrodila muževljevo protivljenje, primjećuje: “Nije tu bilo jedne velike prepreke, nego sam morala jednu po jednu svladavati niz malih prepreka”. Ako vjerno svladavamo svaku prepreku na koju naiđemo, to će ojačati naše srce. Budimo sigurni da nema prepreke koju ne bi mogli svladati oni koji ljube Božji zakon! (Luka 16:10).

²⁰ Dok uspješno prelaziš preko svakog kamena spoticanja stječeš “velik mir” (Psalam 119:165). Da, “ići ćeš bez brige putem svojim ... sladak će ti biti san. Nećeš se plašiti nagle strahote ni pogibli bezbožničke kad dođe. Jer će ti Jehova biti uzdanica” (Priče Salamunove 3:23-26).

[Bilješke]

Pitanja za ponavljanje

◻ Kako nam Bog pomaže da steknemo mir s njim?

◻ Što je simbolični znak spasenja?

◻ Kakvo je značenje predanja i krštenja?

◻ S kakvim se sve preprekama moramo suočiti i kako ih možemo svladati?

[Okvir na stranici 28]

Uranjanje ili prskanje?

Izvještaj o Isusovom krštenju spominje njegovo ‘izlaženje iz vode’ (Marko 1:10). Činjenica da je Isus bio uronjen pod vodu u skladu je sa značenjem grčke riječi koja se prevodi kao krštenje (ba’ptisma). Ova riječ dolazi od riječi bapti’zo, što znači “umočiti, zagnjuriti, uroniti”. Ponekad se tu riječ upotrebljavalo za opisivanje potapanja broda. Pisac iz drugog stoljeća, Lucijan, koristi srodnu riječ da bi opisao kako jedna osoba potapa drugu: “Zagnjurivši ga tako duboko (bapti’zonta) da ne može izići”. The New International Dictionary of New Testament Theology (Novi međunarodni rječnik teologije Novog zavjeta) zaključuje: “Usprkos suprotnim tvrdnjama, izgleda da baptizo, kako u židovskom tako i u kršćanskom kontekstu, obično znači ‘uranjanje’ i da je zadržao takvo značenje čak i onda kad je postao stručnim izrazom za krštenje.”