Što je doista vrijedno?

“Mnogi od njih vode prazan život, mijenjaju poslove, nemaju trajne veze i besciljno lutaju s jednog mjesta na drugo po svojim vlastitim odvojenim putanjama — i nikoga nije briga ni za što. Razlog: Oni su jako bogati” (The New York Times, 15. 5. 1984).

TI VRLO dobro znaš da je novac potreban radi hrane, odjeće, smještaja, prijevoza, liječničke pomoći i drugih stvari koje su bitne za život. U stvari, ti vjerojatno shvaćaš da bi u suvremenom društvu bilo teško živjeti bez novca, jer, kako kaže Biblija, “novci pribavljaju sve” (Propovjednik 10:19, ST).

Međutim, gore citirani novinski članak bavio se emocionalnim problemima bogatih. Jasno je da bi predstavljalo opasnost ako bi svoj život usredotočili na stjecanje novca i posjeda. No, mnogi to ipak čine. Povremeno takve pohlepne ambicije završavaju kobno. Često čujemo kako prezaposleni ljudi umiru od srčanog udara u svojim tridesetim i četrdesetim godinama. Neki od njih su stavili na kocku svoje zdravlje, čak i svoje živote, da bi ostvarili svoje ambicije u vezi s novcem. Ne bismo trebali biti duboko religiozni da se složimo kako bi bilo bolje za njih da su uzeli k srcu riječi Isusa Krista: “Kakvu će korist imati čovjek ako zadobije čitav svijet, a izgubi svoju dušu? ili, što će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?” (Matej 16:26, NS).

U čemu je prava vrijednost?

Zacijelo si svjestan da nema kraja stvarima koje bi mogle predstavljati izazov za kojim bi težili. Videorecorder, kuća, skupa sportska oprema — sve su to stvari za kojima ljudi u nekim zemljama teže. U drugim zemljama bi ciljevi bili možda nešto ograničenije vrijednosti. U jednoj zemlji se jedna mlada žena prostituirala da bi zaradila novac za ljepšu odjeću.

Budući da smo svjesni činjenice da postoje opasnosti koje su povezane sa čisto materijalističkim pristupom životu, moramo se upitati kako se od tih opasnosti možemo zaštititi? Moramo li okrenuti leđa društvu i postati pustinjaci ili isposnici poput nekih? Razmišljajući o tome što je doista vrijedno, trebali bismo se upitati: Što će mi donijeti istinsku i dugotrajnu sreću i zadovoljstvo?

Možda će nam pomoći ako razmotrimo primjer čovjeka koji je već stoljećima cijenjen i poštovan kao uzor. On je bio rabinski pravnik i pripadao je židovskoj sekti iz prvog stoljeća čiji pripadnici su bili označeni kao “srebroljupci” (Luka 16:14). To je bio Pavao. On je bio obrazovan i imao je poriv za nagomilavanje bogatstva i stjecanje još većeg statusa u društvu.

Međutim, prilikom jednog zapanjujućeg događaja on je shvatio da nešto sasvim drugo ima zapravo najveću vrijednost u životu. Bilo da ti trenutno imaš takvo mišljenje ili ne, bit će ti od koristi ako razmisliš o onome što je Pavao zaključio.

On je zaključio da je najvažnija i najvrednija stvar u životu priznato stajalište pred Bogom kao učenik Isusa Krista. To je za Pavla bilo od takve vrijednosti da je, kao Isusov apostol, mogao izdržati sve poteškoće i progonstva. Bio je sličan jednom prijašnjem glasovitom čovjeku, Mojsiju, koji je “sramotu Kristovu smatrao ... većim bogatstvom od egipatskog blaga” (Jevrejima 11:26, ST; 2. Korinćanima 11:23-27).

Trebaš također znati da Pavao nije nikad žalio što je time što je postao kršćanski apostol izgubio ugled u židovskom društvu. Nakon 25 godina predanog kršćanskog života, on je napisao: “Sve što mi je bio dobitak, to sam radi Krista smatrao gubitkom. Ja, zapravo, i sada sve smatram gubitkom prema nenadmašivoj vrijednosti spoznaje Krista Isusa, Gospodina svojega. Radi njega sam pretrpio gubitak svega i sve smatram hrpom otpadaka, samo da Krista dobijem i nađem se u zajednici s njim” (Filipljanima 3:7-9, NS). Složit ćeš se da je Pavao bio ubijeđen kako je dobio nešto doista vrijedno.

To ne znači da Pavao uopće više nije imao nikakvih materijalnih sredstava. Razmisli, na primjer, o njegovim slijedećim riječima: “U svemu i pod svim okolnostima naučio sam kako biti sit i kako gladovati, kako obilovati i kako oskudijevati” (Filipljanima 4:12, NS).

Bez obzira kako ti gledaš na kršćanstvo, vjerojatno možeš zapaziti kako je Pavao bio zadovoljan svojim izborom. Taj mu je izbor, u pogledu onoga što je vrijedno, donio zadovoljstvo kakvo nemaju ni najbogatiji svjetski ljudi. Jean Paul Getty, naftaš i milijuner, priznao je: “Novac nema nikakve veze sa srećom. Možda sa nesrećom.”

Međutim, netko možda tvrdi da je kršćanin, a ipak ne shvaća što je najvrednije. Takav je bio slučaj i u prvom stoljeću, kad je Pavao rekao za jednog druga: “Demas me napustio jer je ljubio sadašnji sustav stvari” (2. Timoteju 4:10, NS). U vrijeme kad je mogao pomoći apostolu koji se nalazio u zatvoru, Demas je odustao i radije išao za onim što mu je nudio tadašnji sustav.

Ukazujući na veliku opasnost u koju materijalističko gledište može uvući kršćanina, Pavao je rekao: “Oni koji su odlučili obogatiti se upadaju u iskušenje i zamku, te u mnoge besmislene i škodljive želje koje guraju ljude u propast i pogibao. Jer je ljubav prema novcu korijen sviju štetnih stvari, i išavši za tom ljubavlju neki su ... izboli sebe mnogim mukama” (1. Timoteju 6:9, 10, NS).

Ti bi se, dakle, mogao zapitati: Kakvu bi ulogu novac i posjed trebali igrati u mom životu? Ispitajmo dalje tu stvar da bismo vidjeli kako možeš posjedovati ono što je doista vrijedno.