Obraduj Jehovino srce sačuvavši besprijekornost
“Ako živimo, a i ako umremo, Jehovi pripadamo” (RIMLJANIMA 14:8, NS)
1, 2. a) Zašto su Jehovini svjedoci odlučili sačuvati svoju besprijekornost prema Bogu? b) Koja se pitanja postavljaju?
KAKO li samo ove riječi apostola Pavla odgovarajuće izražavaju osjećaje onih, koji jedini u ovom 20. stoljeću uistinu čuvaju besprijekornost! Kolike li radosti da možemo doživjeti i vidjeti kako se pred našim očima ruši sadašnji zao sustav stvari! No, možda ćemo prije toga morati umrijeti u Božjoj službi. Bilo kako bilo, mi smo u svakom slučaju odlučili ostati lojalnim svjedocima našeg Boga Jehove. Mi ćemo sačuvati besprijekornost prema Jehovi. Zašto? Zato, jer živjeli mi ili umrli, uistinu pripadamo Jehovi.
2 No, što je besprijekornost? Koji su zahtjevi vezani uz nju? Je li Bogu važno da mi sačuvamo besprijekornost?
Besprijekornost i zahtjevi
3. Što znači prema Bibliji, sačuvati besprijekornost?
3 Prema Riječi Božjoj besprijekornost znači bezgrešnost i potpunost u moralnom pogledu. Pod izrazom besprijekornost podrazumijevamo nepokolebljivu predanost pravednosti. U stvarnosti, besprijekornost zahtijeva nepokolebljivo predanje jednoj osobi, Jehovi Bogu. Da, sačuvati besprijekornost znači neprestano vršiti volju suverena Jehove.
4. Tko je prvi napustio svoju besprijekornost i na što je naveo prvi ljudski par?
4 Prvi koji je napustio svoju besprijekornost bilo je duhovno stvorenje, koje je zavelo prvi ljudski par na buntovno ponašanje prema Stvoritelju. Adam i Eva su imali priliku dokazati svoju besprijekornost prema Jehovi time što bi poštivali ograničenje u vezi s drvetom spoznaje. No, kad je veliki protivnik izvršio pritisak na njih apelirajući na sebičnost, dali su se navesti na neposlušnost. Njihovo se srce nije pokazalo ‘besprijekornim prema Jehovinim odredbama’ i tako nisu sačuvali čistoću prema njemu (Psalam 119:1, 80, NS).
5. Koje se sporno pitanje pojavilo nakon sotonine pobune i kako je to bilo dokazano primjerom čestitog Joba?
5 Sotonina pobuna je prouzročila pojavu spornog pitanja pravovaljanosti Jehovinog suvereniteta nad svim njegovim stvorenjima, njegovog prava da traži od njih potpunu poslušnost. Time je pitanje čovjekove besprijekornosti prema Božjoj suverenosti postalo važnim dijelom spornog pitanja u vezi Jehovinog univerzalnog suvereniteta. Dokaz toga nalazimo u primjeru Joba, besprijekornog, poštenog i bogobojaznog Jehovinog sluge (Job 1:1). Job nije skrenuo s Božjeg puta. Čuvao se nemorala. Nikada nije izrekao nepravednu osudu, niti je bio škrt prema udovicama, siročadi ili prema siromašnima. Umjesto da si učini materijalno bogatstvo utočištem, Job se bezuvjetno uzdao u najvišega (Job 31:7-40). Pa ipak je đavo tvrdio da Job služi Bogu iz sebičnih razloga. Iako je Jehova dozvolio sotoni da oduzme Jobu sav njegov posjed, čak i djecu, prepredenom varalici nije uspjelo slomiti besprijekornost tog poštenog čovjeka. Čak teška bolest i prezriva kritika od strane lažnih tješitelja — sve je to bilo uzaludno, jer se Job pokazao čuvarem besprijekornosti (Job 1:6 do 2:13; 27:5, 6; 31:6; 42:8, 9).
6. Što se traži od onih koji ‘pripadaju Jehovi’?
6 Dakle, ljudi imaju neprocjenjivu prednost doprinijeti slavljenju Božjeg imena. Kako? Time da sačuvaju besprijekornost i tako pokažu da lojalno podupiru Jehovin univerzalni suverenitet. Dakle, što se traži od nas koji ‘pripadamo Jehovi’? Mi mu trebamo služiti potpunom predanošću, ne zaboravljajući nikada da je on Bog koji “traži isključivo predanje” (2. Mojsijeva 20:5).
Kako možemo obradovati Jehovino srce?
7, 8. a) Kako možemo mi kao nesavršeni ljudi sačuvati besprijekornost prema Bogu? b) Kako se Priče Salamunove 27:11 odnose i na nas, ako sačuvamo besprijekornost?
7 Budući da smo svi nesavršeni, naravno ne možemo savršeno odgovarati pravednim Božjim mjerilima. Stoga u našem slučaju čuvanje besprijekornosti ne može značiti savršenost u govoru i postupcima. Što više, pod tim podrazumijevamo cijelo srce ili potpuno predanje srca. David je, doduše, počinio težak grijeh, a ipak se za njega kaže da je hodao “neokrnjene besprijekornosti srca” (1. Carevima 9:4, NS). On je prihvatio ukor, promijenio svoj način postupanja dokazavši time da je njegovo srce bilo ispunjeno iskrenom ljubavlju prema Jehovi (Psalam 26:1-12). I mi možemo pokazati takovu ljubav hodeći “u besprijekornosti svoga srca” (Psalam 78:72, NS).
8 Nama je moguće sačuvati besprijekornost, jer čvrsto vjerujemo u Jehovu Boga, nepokolebljivo se uzdamo u nj, oslanjajući se na njegovu moć da nas spasi (Psalam 25:21; 41:12). Nije lako sačuvati besprijekornost, jer sotona đavo — kako Jehovin, tako i naš najveći neprijatelj — zasljepljuje misli nevjernika i ‘zavodi cijelu nastanjenu Zemlju’ (Otkrivenje 12:9, NS; 2. Korinćanima 4:4), Ali, i mi možemo sačuvati besprijekornost poput Joba. Unatoč našoj nesavršenosti mi možemo obradovati srce našeg ljubaznog Boga. U Pričama Salamunovim 27:11, NS, čitamo: “Budi mudar, sine moj i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga”. Sreća je što možemo lojalno služiti Jehovi i doprinijeti time da on dade jasan odgovor protivniku koji mu se ruga. Stoga je uistinu važno da sačuvamo svoju besprijekornost. Postupamo li tako, možemo obradovati njegove srce. Koliko to i nas raduje!
Brojni čuvari besprijekornosti
9. Tko je primjerice pripadao velikom “oblaku svjedoka”, koji su sačuvali čistoću i pretrpjeli kušnje besprijekornosti?
9 Jehovini svjedoci su danas članovi dugačkog niza čuvara besprijekornosti. On seže unatrag sve do vjernog Abela, a uključivao je osim Abela muževe i žene, kao što su bili Enoh, Noa, Abraham, Sara, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, Rahaba, Gedeon, Barak, Samson, Jefta, David i Samuel. Čuvari besprijekornosti, koji su “ugasili žestinu ognja” bili su vjerojatno Sidrah, Mizah i Abdenago, koji su odbili obožavati kip kojeg je dao postaviti babilonski kralj Nabukodonozor, zbog čega su bili bačeni u užarenu ognjenu peć. Ostali pretkršćanski Jehovini svjedoci “iskusiše izrugivanje i udarce i povrh toga okove i tamnice. Biše kamenovani, stavljeni na kušnju, pilani, umoreni mačem; išli su tamo-amo u ovčjim kožusima i kozjim kožama, oskudni, nevoljni i zlostavljani”. Sigurno smo suglasni s Pavlovim riječima: “Svijet ih ne bijaše dostojan”. Kakvog li oduševljenja što smo okruženi tim velikim “oblakom svjedoka”, koji su sačuvali svoju besprijekornost! (Jevrejima 11:1 do 12:1, ST; vidi također Danijel 3. poglavlje).
10. Kako je apostol Pavao obradovao Jehovino srce?
10 Apostol Pavao je hrabrošću i snagom posredovanom od Boga mnogo pretrpio — zatvor, udarce, brodolom, opasnosti, besane noći, glad, žeđ, hladnoću i golotinju — također je “često bio u smrtnoj pogibli” (2. Korinćanima 11:23-27, ST). Sve je te teškoće podnosio za volju njegove službe, čime je kao hrabri čuvar besprijekornosti obradovao Jehovino srce, a to je i nama moguće.
11. Kakav je primjer ostavio Isus obzirom na besprijekornost?
11 Istaknuto mjesto među čuvarima besprijekornosti zauzima Isus Krist “začetnik i usavršitelj naše vjere”. Kad ga je đavo iskušavao u pustinji on se čvrsto držao svoje besprijekornosti, rekavši na kraju: “Odlazi sotono! Jer stoji pisano: ‘Jehovu, svoga Boga, trebaš obožavati i njemu jedinome prinositi svetu službu’”. Očito nemoćan, vidjevši Isusovu odlučnost koju je pokazao uz Božju pomoć, đavo je odstupio od njega. To nije bio zadnji sotonin napad na Isusa Krista, no đavo je ostao bespomoćan kad se radilo o tome da odvrati Sina Božjeg od njegove besprijekornosti. “Zbog predstojeće radosti pretrpio je mučenički stup”, ne odstupivši nikada od svoje besprijekornosti. Neka bismo i mi uvijek slijedili njegov istaknuti primjer, radujući Jehovino srce kao čuvari besprijekornosti! (Jevrejima 12:2, 3, NS; Matej 4:1-11, NS).
12, 13. Kojim su se kušnjama besprijekornosti uspješno oduprijeli prvi kršćani?
12 Isus je rekao svojim učenicima: “Zbog mog imena postat ćete predmetom mržnje svih ljudi” (Matej 10:22, NS). Kako li je to odgovaralo istini u slučaju pravih kršćana! E. G. Hardy je pisao u svojoj knjizi Christianity and the Roman Government (Kršćani i rimska vlast): “Iz Plinijevih pisama i Trajanove naredbe uvjerljivo proizlazi da su kršćani mogli biti kažnjeni već samo zbog naziva ili priznanja da pripadaju kršćanstvu, a da uopće nisu postojali točni navodi i dokazi za određeni prijestup”.
13 Kakove li su kušnje besprijekornosti uspješno podnosili prvi kršćani uz pomoć snage dobivene od Boga! Za njih je primjerice bilo rečeno: “Ponekad su bili mučeni i bacani u arene gladnim divljim zvjerima, na zabavu stanovništvu.” Unatoč tim patnjama progonstvo je prouzročilo, kako je pisalo, “jačanju njihove vjere, kao i obraćanju mnogih ka njihovu vjerovanju” (Eugene A. Colligan i Maxwell F. Littwin, From the Old World to the New, 1932, str. 90, 91). Jednako su prolazili Jehovini svjedoci 20. stoljeća, koji su sačuvali svoju besprijekornost. Đavolovi pomagači nisu mogli izaći s njima na kraj.
14, 15. Tko su “dva svjedoka” i što su doživjeli godine 1918. i 1919.?
14 Sjeti se primjerice što su doživjeli pomazani Jehovini sluge, simbolična “dva svjedoka” godine 1918. i 1919. kad su im njihovi neprijatelji ‘stvorili nevolje pod izlikom zakona’ (Otkrivenje 11:3, 7-10; Psalam 94:20). J. F. Rutherford (tadašnji predsjednik Watch Tower Society) i sedmero njegovih suradnika bili su nepravedno bačeni u zatvor. U to su vrijeme “dva svjedoka” u skladu s proročanstvom bila ubijena na radost svojih neprijatelja. Ray H. Abrams je pisao u svojoj knjizi Preachers Present Arms (Propovjednici nude oružje): “Istraga cijelog slučaja (u vezi s Rutherfordom i njegovim suradnicima) dovela je do zaključka da su od samog početka crkva i svećenici stajali iza te mjere, kako bi istrijebili (istraživače Biblije) ... Kad su izdavači crkvenih novina saznali da su optuženi osuđeni na 20. godina, klicali su praktično svi, bilo malo ili veliko, radi tog događaja. Niti u jednom ortodoksnom religioznom časopisu nisam naišao na jednu jedinu riječ suosjećanja”.
15 Ipak, neko vrijeme nakog toga pušteno je iz zatvora i potpuno oslobođeno krivice osmero istraživača Biblije, što je jako rasrdilo sotonu i njegove prevarene pomagače. Oživljeni Božjim duhom stadoše opet na svoje noge u ulozi objavitelja Kraljevstva ta “dva svjedoka” male vojske pomazanika (Otkrivenje 11:11). Otada vode Jehovini neprijatelji beznadnu borbu protiv čuvara besprijekornosti.
16. Što je izrazio jedan mladi čuvar besprijekornosti?
16 Zapazi primjerice riječi koje diraju srca, a napisao ih je svojim rođacima jedan mladić, suočen sa smrtnom presudom od strane nacističkih progonitelja. One glase: “Prošla je ponoć i još imam vremena da se odreknem. Da li bih u ovom svijetu mogao još kada biti sretan nakon što bih se odrekao našeg Gospodina? Vjerujem nikada. Ovako ste sigurni da se radosno i u miru rastajem s ovim svijetom”. Jesu li to riječi čovjeka koji je oslabio ili je kukavički napustio svoju besprijekornost? Sigurno ne!
17. Kako su hapšenja Jehovinih svjedoka u Sovjetskom Savezu djelovala na objavljivanje Kraljevstva?
17 Pokušaji da se slomi besprijekornost Jehovinih slugu nisu prestali. U svojoj knjizi Religija u Sovjetskom Savezu, pisao je na primjer Walter Kolarz o masovnim hapšenjima Jehovinih svjedoka početkom 1951. godine, slijedeće: “Prema procjeni samih Svjedoka, 7000 osoba bilo je deportirano u Ural, u Sibir, na daleki sjever (Vorkuta) i u Kazakhstan.” Zatim čitamo dalje: “To nije bio kraj Svjedocima u Rusiji, nego tek početak novog poglavlja njihova pokušaja obraćivanja. Oni su čak pokušali širiti svoju vjeru, zadržavajući se na željezničkim stanicama na njihovom putu prema progonstvu. Sovjetska vlada nije mogla učiniti ništa bolje za širenje njihove vjere, nego rasijati ih. Iz svoje seoske osamljenosti Svjedoci su odvedeni u daleki svijet, pa makar to bio i strašni svijet koncentracionih i radnih logora”. Tamo su Jehovini svjedoci našli mnoge koji su radosno prihvatili ohrabrujuću vijest o Kraljevstvu. (Usporedi Djela apostolska 11:19-21.)
Pobjedonosna vojska
18, 19. Kako je moguće pobijediti kao čuvari besprijekornosti?
18 Proganjanje Božjeg naroda traje sve do današnjeg dana. Kako je onda nama Jehovinim svjedocima moguće pobijediti kao čuvarima besprijekornosti? Tako da slušamo Riječ Božju i da “upotrebom uvježbamo svoju moć razlučivanja između ispravnog i pogrešnog”. Kao lojalni Jehovini svjedoci ‘mi se više ne oblikujemo prema ovom sustavu stvari, nego se mijenjamo obnavljanjem svoga uma’. Mi izabiremo radosno činiti ono što se dopada Jehovi, a on nam poklanja pobjedu nad našim neprijateljima, bili to demoni ili ljudi (Jevrejima 5:12-14, NS; Rimljanima 12:1, 2, NS).
19 Mi koji ‘pripadamo Jehovi’ možemo biti uspoređeni s pobjedonosnom vojskom. Naravno, mi vodimo duhovnu borbu i “jaki smo u Gospodinu i njegovoj silnoj moći”. Obukli smo se u potpunu duhovnu bojnu opremu Božju, a njegov nas duh podupire. Stoga smo u stanju “suprotstaviti se đavolskim napadima” (Efežanima 6:10-20, ST; 2. Korinćanima 10:3, 4). Da, zato ćemo i u budućnosti pobjeđivati kao čuvari besprijekornosti.
20. Koju pomoć i koje jamstvo imamo ako radimo na sačuvanju svoje besprijekornosti?
20 Mi smo sigurno neobična vojna sila. Među nama su čak “žene koje objavljuju dobru vijest ... velika vojska” (Psalam 68:11, NS). Suočeni smo, doduše, sa strašnim neprijateljima, ali ‘više ih ima s nama, nego s njima’ (2. Carevima 6:16, ST). Uz potporu anđela mi objavljujemo dobru vijest stanovnicima zemlje (Otkrivenje 14:6). A kao čuvari besprijekornosti imamo jamstvo da ‘kakvo god moglo biti oružje, načinjeno protiv nas, neće biti uspješno’ (Izaija 54:17, NS).
21. Što se nastavlja unatoč progonstvu?
21 Nema sumnje da su bojne linije povučene. Sotonske bojne snage odlučile su zaustaviti naše djelo svjedočenja. Stoga moramo ‘nastaviti uzornu borbu’ (1. Timoteju 1:18, NS). Uz proslavljenog Isusa Krista kao svog gospodara i vođu mi želimo služiti kao ‘vrsni vojnici Krista Isusa’ (2. Timoteju 2:3, 4, NS). Iako smo napadnuti sa sviju strana mi moramo, a to i želimo, Božjom nezasluženom dobrotom ostati postojanima kao čuvari besprijekornosti. Lica su nam ozarena kad vidimo stalno množenje. “Poželjne stvari svih naroda” dolaze u sve većem broju, ispunjavajući slavom Jehovin dom (Agej 2:7, NS). Unatoč progonstvu — hapšenjima, udarcima, zabrani našeg djela u raznim zemljama i žestokom nastojanju da nas se ušutka — veliko djelo pravljenja učenika se nastavlja i dobiva na zamahu (Matej 24:14; 28:19, 20).
22. Budući da ‘pripadamo Jehovi’, što moramo raditi?
22 Slavljenje Jehove postaje sve glasnijim. Mi živimo danas zaista u vremenu kad se svatko na Zemlji mora odlučiti. Kakove li prednosti za nas da smijemo širiti dobru vijest i poučavati one koji nam se priključuju u pravom obožavanju! Neka bismo, dok raste “veliko mnoštvo” i dalje ostali hrabri sluge najvišega Boga (Otkrivenje 7:9). ‘Živjeli mi ili umrli, Jehovi pripadamo’. Stoga želimo, idući u susret cilju vječnog života, biti uvijek zahvalnima za veliku prednost da radujemo Jehovino srce, čuvajući besprijekornost.
Možeš li odgovoriti?
◻ Što je besprijekornost?
◻ Što se traži od Jehovinih slugu, ako žele sačuvati besprijekornost?
◻ Zašto možemo reći da Bogu nije svejedno hoćemo li očuvati svoju besprijekornost?
◻ Na koji način su se neki u prošlosti pokazali čuvarima besprijekornosti?
◻ Kako je Jehovinim svjedocima danas moguće biti čuvarima besprijekornosti?
[Slike na stranici 11]
Današnji Jehovini svjedoci pripadaju dugačkom nizu čuvara besprijekornosti. Jesi li i ti jedan od njih?
Enoh
Sara
Jefta
Pavao