Kako možeš pokazati zahvalnost za ono što je Isus učinio?

DJELA govore glasnije od riječi. Isto vrijedi i za zahvalnost. Prema tome, ako cijeniš ono što je Isus učinio za tebe, ti ćeš željeti utvrditi vjeru u njega, kao svog spasitelja. Samo tada možeš se nadati da će ti Kristova žrtva koristiti. Sjećaš li se izraza “... koji u nj vjeruje” iz Ivana 3:16? On uključuje više od vjerovanja i posjedovanja spoznaje da je Krist umro za tebe. Da, osim vjere, potrebna su odgovarajuća djela.

Obrati pažnju na savjet koji je apostol Petar dao Židovima odmah nakon duhova 33. g. n. r. vr.: “Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od grijeha svojih” (Djela apostolska 3:19, ST). Tu nam se ukazuje na dvije vrste djela. S jedne strane, mi se duhovno i tjelesno suprotstavljamo grešnim sklonostima. S druge strane molimo Boga za oprost naših grijeha na temelju Kristove žrtve (1. Ivanova 2:1, 2).

Oponašati Isusov primjer

Kad smo pitali Kolina, koji je bio baptista 24 godine, zašto je zahvalan za ono što je Isus učinio, on je odgovorio: “Ja cijenim njegovu otkupnu žrtvu, ali, ono što mi je najviše pomoglo, je njegov primjer. To mi je poslužilo da ga mogu oponašati”.

Ako smo stvarno zahvalni, ne bismo li trebali željeti slijediti Isusov primjer poniznosti, podložnosti i samopožrtvovne ljubavi? Tvoj odgovor je možda “da”, no kakva su tvoja djela i tvoj stav? Na primjer, kako bi većina ljudi reagirala kada bi se suočila sa stvarima koje doduše podupiru istinsko obožavanje, ali zahtijevaju poniznost i žrtvovanje, kao što je čišćenje poda u kraljevskoj dvorani? Kako bi ti reagirao? Hoćeš li iz cijenjenja prema Isusu i njegovom nebeskom ocu, biti spreman prihvatiti zadatak kojeg bi mnogi smatrali manje vrijednim ili čak neugodnim? Isus se osobno ponizio u izvršenju slične službe za druge (Ivan 13:2-17; Filipljanima 2:7, 8).

Razmotrimo drugi primjer. Neslaganja između ljudi često su posljedica oštrih riječi i uvreda. Što bi većina uradila, ako bi bili u sobi punoj ljudi u kojoj se nalazi netko tko ih duboko vrijeđa? Što bi ti učinio? Bi li iz zahvalnosti za Isusa Krista i Jehovu Boga bio u stanju mirinim i krotkim duhom podnjeti uvrede drugih, čime bi poduzeo prvi korak prema onome koji te je uvrijedio? Isus i njegov nebeski otac su upravo to učinili sa griješnim čovječanstvom (Rimljanima 5:6-10; 1. Ivanova 4:9-11).

Osim što je napustio svoju nebesku slavu da bi postao čovjek i tada položio svoj život u otkup čovječanstva, Isus je svojim poučavanjem učinio neprocjenjivu uslugu. Ni jedan drugi čovjek nije tako jako utjecao na čovječanstvo kao Isus Krist. On je bio učitelj bez premca. Poučavao je ljude o Božjem imenu, njegovoj osobnosti, te što njegov Otac očekuje od ljudskih stvorenja (Ivan 7:45, 46).

Najbolji primjer njegovog poučavanja je Propovijed na gori. U njoj je Isus naveo nešto što je postalo zlatno pravilo: “Što želiš da ljudi učine tebi, učini i ti njima” (Matej 7:12; The New English Bible). Osim toga, objasnio je koje su dvije najveće zapovijedi u zakonu: “Ljubiti Jehovu Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom, te ljubiti svog bližnjeg kao samoga sebe” (Marko 12:29-31). Ono preko čega se ne može prijeći, sigurno su Isusova proročanstva, ispunjenje kojih jasno pokazuje gdje se nalazimo u izvršenju Božjeg plana (Matej 24. i 25. poglavlje).

Isus je podupro svoje učenje svojim djelima, dajući nam savršen primjer koji trebamo slijediti. Počeo je svoj životni put potpuno se predajući svom nebeskom ocu, izražavajući njegovu volju i simbolizirajući svoje predanje krštenjem u vodi. Bog ga je poslao na Zemlju prvenstveno da svjedoči za istinu. Kratko prije svoje smrti, on je mogao reći svom ocu: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da učinim. Ja sam objavio ime tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta” (Ivan 17:4, 6, ST).

Isus je želio da ga drugi oponašaju. To je očigledno iz njegovih riječi kao i izjava drugih: “Pođite za mnom”, “dođi i budi moj pratioc”, rekao je Isus u Mateju 4:19 i 19:21. “Krist je trpio za nas, ostavivši nam primjer kako da krenemo njegovim koracima”. “Ugledajte se na mene, kao i ja na Krista”, pisali su apostoli Petar i Pavao (1. Petrova 2:21; 1. Korinćanima 11:1).

Svoju zahvalnost za ono što je Isus kao veliki Učitelj i primjer učinio za tebe možeš pokazati time da se najprije upoznaš s njegovom naukom. To zahtijeva redoviti studij Božje riječi, posebno kršćanskih Grčkih spisa gdje su temelji Isusovog učenja. Budući da će ti biti potrebna pomoć za razumijevanje i pravilno razlikovanje pročitanog, bit će mudro da si nabaviš biblijska pomoćna sredstva koja su za to predviđena.a Također, savjesno se potrudi, da naučeno primijeniš u svom svakodnevnom životu. Da, traže se pravedna djela. Isus je objasnio: “Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca” (Matej 7:21, ST; 4:17; Luka 4:17-21).

Obožavanje Jehove stavi na prvo mjesto

Danas se bar 1 056 000 000 ljudi nazivaju kršćanima. No, kako samo malo ljudi pokazuje zahvalnost za ono što je Isus učinio! Očigledno, mnogi misle da rade dobro ako idu u crkvu dva puta u godini ili za vrijeme božićnih praznika. Drugi će reći: “Ja ljubim Boga i držim deset zapovijedi”. Ali, koliko njih se drži tih zapovijedi? Taj savršeni Zakon, nekoć obavezan za izraelski narod, daje prednost pravom obožavanju Jehove Boga, što je vidljivo iz prve 4 zapovijedi (2. Mojsijeva 20:1-11).

Koliko tobožnjih kršćana stvarno slijedi Isusov primjer primjenjujući u svakodnevnom životu temeljna načela iz Deset zapovijedi? Jesu li “isključivo predani” Bogu, na što ih poziva druga zapovijed? Objavljuju li oni Božje ime na pravilan način, poput Isusa, što ističe treća zapovijed? Istinski kršćani nisu samo čestiti ljudi, nego stavljaju obožavanje Jehove na prvo mjesto u svom životu (Matej 6:33)

Mnogi takovi kršćani znaju da su sastanci dio pravog obožavanja. No, jesi li ikada razmišljao da pažljivo slušanje na kršćanskim sastancima može biti znak zahvalnosti? Apostol Pavao je imao takav stav. U 10. poglavlju svog pisma Jevrejima on raspravlja o tome. On također otkriva kako opasna može biti ravnodušnost do kršćanskih sastanaka. Takav bi stav mogao utjecati da kršćanin postane obeshrabren i pasivan u dobrim djelima vjere. Neki bi možda mogli pokazati pomanjkanje cjenjenja za Božji put spasenja preko Krista. Ako se to dogodi i njihov gubitak vjere nije zaustavljen, može dovesti do namjernog griješenja, čak do otpada. Završava se tako da se na Božji dar gleda kao na nešto normalno, čime se vrijeđa Boga i Krista (Jevrejima 10:23-31).

Upamtimo Pavlovu opomenu koja se odnosi na one koji omalovažavaju kršćanske sastanke i Božji dar spasenja: “Tko prekrši Mojsijev zakon, umire bez milosrđa ‘po sudu oslonjenu na dva ili tri svjedoka’. Koliko će goru — vi držite — zaslužiti kaznu onaj koji pogazi Sina Božjega i bude smatrao nečistom ‘krv Saveza’ kojom je posvećen, i koji teško uvrijedi Duha milosti?” (Jevrejima 10:28, 29, ST).

Zakon je bio Božji dar posredovan po Mojsiju. Pavao zato podsjeća svoje čitatelje: ako nepokajnički griješnici Božjeg zakona bivaju kažnjeni smrću, koliko više zaslužuje kaznu onaj tko oholo omalovažava veliki Božji dar po Isusu Kristu, većem Mojsiju! Oni koji oskvrnjuju Sina Božjeg kao svog Spasitelja i preziru njegovu žrtvu, odlaze u “drugu smrt” — stroga kazna bez nade u uskrsnuće (Otkrivenje 21:8; 5. Mojsijeva 13:6-10; 17:2-7).

Pavao također pokazuje kako nastaje nezahvalni namjerni grešnik ili čak odmetnik. Takav čovjek je počinio trostruki grijeh. Prvo, on je “pogazio Sina Božjega”. On sada gleda na Isusa kao na svog neprijatelja, kao što je u staro vrijeme pobjednik stupio na vrat neprijatelju ili prezire Isusa, jer ljudi to što preziru, gaze. (Usporedi Matej 7:6.) Drugo, on “smatra beznačajnom krv Saveza kojom je bio posvećen”. On prezire značenje Kristove krvi kojom se očistio. Osim toga, on poistovjećuje krv novog saveza sa krvlju nesavršenog ljudskog tijela, smatrajući da je iste vrijednosti. Ne smatra je svetom. Treće, “on teško vrijeđa duha milosti”. Huli na Božju djelujuću silu, namjerno se suprotstavljajući Jehovinom utjecaju, govoreći da je taj duh bezvrijedan i za nj nekoristan (Efežanima 4:30).

Takva sramotna djela prezira mogu se izbjeći ako uvijek cijenimo Božji dar spasenja. Posjećivanjem kršćanskih sastanaka možemo među ostalim sačuvati naše cijenjenje. Budući da su Jehova Bog i Isus Krist nevidljivo prisutni na tim sastancima, zahvalni kršćani neće se nikada žaliti, kako to čine otpadnici, nego će učiniti sve što mogu da bi redovito bili prisutni. (Usporedi Malahija 3:16; Matej 18:20).

Zato, budi zahvalan za ono što je Isus učinio za tebe. Neka bude čvrsta tvoja vjera u otkupnu žrtvu. Oponašaj njegov primjer u svom ophođenju s drugima. Neka na prvom mjestu u tvom životu bude obožavanje njegovog Oca, Jehove Boga. Tada ćeš moći reći: “Bogu hvala na njegovu neizrecivome daru!”, nezasluženoj dobroti po Isusu (2. Korinćanima 9:15).

[Bilješka]

[Slika na stranici 5]

Na različite načine možeš pokazati zahvalnost Isusu