Hodi po vjeri!

“Stoga smo uvijek odvažni i znamo da smo odvojeni od Gospodina dokle god boravimo u tijelu, jer po vjeri hodimo, a ne po gledanju” (2. KORINĆANIMA 5:6, 7, NS).

1. Koji su neki od blagoslova u kojima uživamo zahvaljujući ljudskom oku?

JEDNO od čuda ljudskog tijela je oko. Zahvaljujući tom zapanjujućem fotografskom mehanizmu (sklopu), ne izbjegavamo samo prepreke, nego također primamo ogroman broj utisaka, od kojih mnogi utječu na naš odnos prema drugima. Očito je da Konstruktor našeg oka nije namijenio da moramo tapkati u tami po ovom našem planetu. On je svakako želio da vidimo i uživamo u njegovim divnim stvaralačkim djelima — ljudima i životinjama, brdima i rijekama, jezerima i oceanima, cvijeću i drugim biljkama, nebu i zadivljujućim bojama zalaska sunca. Tko god sve to promatra s cijenjenjem, može uzviknuti poput psalmista: “Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih” (Psalam 104:24, ST).

2. Zašto nije dovoljno hoditi po gledanju i što je rekao Pavao u vezi s tim?

² Ma koliko bilo divno doslovno čulo vida, bilo bi ipak jako opasno hodati samo po gledanju. Ako želimo uživati božansku naklonost, moramo hoditi po vjeri u Stvoritelja ljudskog oka. Moramo tražiti njegovo vodstvo tako da bi činili ono što je dobro. Pišući pomazanoj kršćanskoj braći, apostol Pavao je odgovarajuće objasnio: “Stoga smo uvijek odvažni i znamo da smo odvojeni od Gospodina dokle god boravimo u tijelu, jer po vjeri hodimo, a ne po gledanju. Odvažni smo i radije bi bili udaljeni od tijela i boravili kod Gospodina (smrću i uskrsnućem u nebeski život). Zato si to i stavljamo za cilj da mu budemo prihvatljivi, bilo da boravimo kod njega ili smo udaljeni od njega. Jer se svi mi moramo pokazati pred Kristovom sudskom stolicom, da svatko primi svoju nagradu prema onome što je učinio u tijelu, bilo dobro ili zlo” (2. Korinćanima 5:6-10, NS).

3. Što bi trebala biti želja svih predanih Jehovinih slugu i koja pitanja zaslužuju naše razmatranje?

³ Svi predani Jehovini sluge — bilo da pripadaju pomazanom ostatku ili stalno rastućem “velikom mnoštvu” sa zemaljskom nadom — žele činiti dobro (Otkrivenje 7:9). No, zašto se ipak može reći da je jako opasno ‘hoditi po gledanju’? I što znači ‘hoditi po vjeri’?

Opasno ‘hoditi po gledanju’

4. a) Zašto ne trebamo sve cijeniti po vanjskom izgledu? b) Kako Stvoritelj oka gleda na stvari?

⁴ Ako sve primamo samo naizgled i oslonimo se samo na vanjsku formu, postoji opasnost da postanemo žrtve prijevare na svoju vlastitu štetu. Netko bi na primjer mogao nepažljivo hodati po pješčanom tlu i iznenada početi tonuti u živi pijesak. Ili netko može postati neoprezan radi ljubazne pojave nekoga tko se kasnije pokaže kao “vuk u ovčjem runu” (Matej 7:15, ST). Dakle, moramo biti oprezni. Stvoritelj oka se nije upravljao samo vanjskom formom. On je rekao proroku Samuelu: “Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu” (1. Samuelova 16:7, ST). I zaista, onaj tko je stvorio oko razaznaje najdublje misli i namjere i njegova procjena nekoga ili nečega je uvijek točna. (Usporedi Jevrejima 4:12.) S obzirom na svoj savršeni vid i uvid, on zaista sve vidi.

5. Zašto je naročito važno da budemo upozoreni na opasnosti ‘hodanja po gledanju’?

⁵ Budući da smo samo ljudi, ne možemo razabrati što je u srcu druge osobe. Čak i sa sposobnostima koje nam je Bog dao, mi smo nesavršeni i možemo se često prevariti. U stvari, i naše nas srce može zavesti, jer “je podmuklije od svega i gotovo beznadno” (Jeremija 17:9, NS). Zato je naročito važno, da budemo unaprijed upozoreni na opasnosti ‘hodanja po gledanju’. Da li se Jehova pobrinuo za takva prijeko potrebna upozorenja? Zaista jeste! Prouzročio je da se nama za pouku zapišu neki izvanredni događaji, koji pokazuju koliko je opasno hoditi samo po gledanju (Rimljanima 15:4).

6. Kakve je posljedice imalo za Izraelce “hodanje po gledanju”?

⁶ Iskustva Izraelaca — Božjeg naroda starog vremena, su snažno upozorenje. Iako se ova nadasve povlaštena nacija mogla podvrći Jehovinom nepogrešivom vodstvu, njegovo vjerolomno mnoštvo tvrdoglavo je hodilo ‘po svojim vlastitim savjetima’ (Psalam 81:12, NS). “Hodeći po gledanju” oni su se okrenuli obožavanju idola ili bogova koji su bili vidljivi prirodnom oku. Budući da su se uprljali po vanjskom izgledu, drhtali su od straha pred brojno nadmoćnijim neprijateljima. Osim toga, radi “hodanja po gledanju a ne po vjeri”, Izraelci su doveli u pitanje vodstvo koje je Bog dao Mojsiju i žalili se na svoj životni udes. (Usporedi Juda 16.) Da, i mnogi od njih su zavidno gledali na prividnu slobodu i blagostanje okolnih naroda, zanemarujući činjenicu da su ti narodi krajnje izopačeni i pod demonskim utjecajem (3. Mojsijeva 18:1-3, 30).

7. Što se dogodilo Izraelcima koji su odbili božansko vodstvo?

⁷ Što se dogodilo Izraelcima koji su uporno tražili da idu svojim vlastitim putem, odbijajući božansko vodstvo? Pa, navukli su na sebe Jehovino negodovanje, on im je uskratio svoju zaštitu i tada su trpjeli poraz od svojih neprijatelja. Čak i u obećanoj zemlji Izraelci su često postajali robovi svojih nemilosrdnih neprijatelja (Suci 2:17-23). Za razliku od Mojsija, koji je odbio uživanja svjetskih udobnosti vladajuće klase Egipta, Izraelci su težili za ‘prolaznim užitkom grijeha’ i nisu nastavili hodati tako kao ‘da vide Nevidljivoga’. Nedostajala im je vjera. No, “bez vjere nije moguće dopadati se Bogu” (Jevrejima 3:16-19; 11:6, 24-27, NS).

8. Zašto trebaju Jehovini suvremeni sluge izvući opomenu iz iskustva starih Izraelaca?

⁸ Ti događaji iz prošlosti mogu poslužiti kao opomena suvremenim Jehovinim slugama. I nama također prijeti opasnost da oslabimo u vjeri ili da čak izgubimo svoju vjeru. Nije li činjenica, da i na nas može previše utjecati vanjski izgled stvari i da tako ponovno počnemo ‘hoditi po gledanju’? Da, i zato je Jehova ljubazno pružio vodstvo svima koji mu budu služili vjerno. On je upotrijebio Izraelce i svoje postupanje s njima kao predmet pouke za kasnije naraštaje, uključujući i naš (1. Korinćanima 10:11). Time smo i mi ojačani točnom spoznajom, jakom nadom i ustrajnošću.

9. Kakav bi stav mogli zauzeti prema određenim postupcima i teokratskom uređenju ako bi ‘hodili po gledanju’?

⁹ Bez tog sigurnog vodstva svog Stvoritelja punog ljubavi, mi bismo bili u opasnosti da prigovaramo većem Mojsiju, Isusu Kristu, zaboravljajući da Bog i Krist vode danas prave kršćane. (Usporedi 1. Korinćanima 11:3, Efežanima 5:24.) Mogli bi pomisliti, da je organizacija Jehovinih svjedoka ljudskog izvora i zato se osjećati slobodnima činiti ono što nam se čini ispravnim u našim očima. (Usporedi Suci 21:25.) Osim toga, mogli bi upasti u zabludu nekih, koji izgleda misle da su njihovi postupci u redu sve dok ih ne uznemiruje njihova savjest. Drugi bi mogli početi misliti da teokratska organizacija postoji za njihovu ugodnost i da će biti lako zadovoljene sve njihove potrebe ne tražeći od njih nikakve samopožrtvovnosti. Daljnja bi opasnost mogla biti baviti se mišlju da organizacijske pripreme treba uskladiti s našom voljom, a ne Božjom. No, Isus Krist, naš uzor, uvijek je radosno izvršavao volju svog nebeskog Oca (Psalam 40:8; Jevrejima 10:5-10).

10. Kako bi se moglo odraziti na naše gledište o službi propovijedanja i drugim teokratskim djelatnostima ako previđamo ili lako omalovažavamo božansko vodstvo?

¹⁰ Radi previđanja božanskog vodstva ili njegovog omalovažavanja, neki mogu misliti da bi naše sastanke trebalo skratiti, da mjesto za održavanje kongresa ne bi trebalo biti tako daleko i da materijal za proučavanje treba uvijek biti jednostavan, da nikad ne sadrži “tvrdu hranu” (Jevrejima 5:12). U zemljama gdje kršćani uživaju mir i spokojstvo, neki mogu blagoslove Kraljevstva prihvatiti kao gotovu činjenicu, smatrajući da sveta služba ne smije biti naporna. Razvijemo li takav stav, mogli bi čak postati ‘ljubitelji užitaka više nego ljubitelji Boga’, rezervirajući si možda svaki vikend za odmor i razonodu umjesto da to vrijeme iskoristimo za službu propovijedanja i druge teokratske djelatnosti, što bi bio znak svesrdnog predanja Jehovi (2. Timoteju 3:1, 4). Možemo li iskreno reći, ako bi se to dogodilo, da ‘hodimo po vjeri, a ne po gledanju’?

11. Do čega može doći ako sami sebe mazimo i što bi zato morali raditi?

¹¹ Jednako tako postoji opasnost da se razmazimo. Mogli bi si lako uobraziti da je lagana glavobolja ili sličan problem gori negoli u stvari jest. Naše nesavršeno tijelo može nas brzo navesti da to upotrijebimo kao izgovor zašto nismo ispunili neku obavezu, na primjer za neodržani govor u teokratskoj školi za službu propovijedanja. Da li je uopće moguće da bi radi istih nelagodnosti odustali od nekog oblika rekreacije? Svakako, mi moramo biti zdravog razuma i ne podcjenjivati ozbiljne simptome bolesti. Međutim, mi bismo se trebali doista snažno naprezati (Luka 13:24). Vjera sigurno treba igrati važnu ulogu kod donošenja odluka, tako da ne bi ‘hodili po gledanju’ — prema svojim vlastitim nepotpunim predstavama (Rimljanima 12:1-3).

12. U kakvom smo ratu i kakav se stav od nas zahtijeva?

¹² Ne zaboravimo nikada da smo u borbi protiv zlih duhovnih sila (Efežanima 6:11-18). Naš glavni neprijatelj, Sotona, Đavo, može izvršiti snažan utjecaj na nas upotrebljavajući svoja oružja namijenjena za uništenje naše vjere u Jehovu. Sotona će poticati svako sebično naginjanje ljudi i neće izostaviti nijednu vrstu nagovaranja samo da bi kako zavladao našim mislima. Ako smo udruženi sa ‘preostalim sjemenom Božje žene’ ili nebeske organizacije, tada smo u ratu. Iz tog rata ne možemo dobiti godišnji odmor sve dok Jehova, koji nas jača protiv Sotoninih napada, ne uništi cijelu đavolsku organizaciju (Otkrivenje 12:16, 17; 1. Petrova 5:6-11). Ne bi li tada trebali biti hrabri i svjesni hitnosti vremena? Sasvim sigurno bi trebali! (Psalam 31:24)

Što znači ‘hoditi po vjeri’

13. Što znači ‘hodati po vjeri’?

¹³ ‘Hoditi po vjeri’ znači izdržati i pod teškim okolnostima i to vjerom u Boga, u njegovu spremnost da nas zaštiti (Psalam 22:3-5; Jevrejima 11:6). To znači odbijati voditi se jedino po vanjskom izgledu stvari ili po nepotpunom ljudskom prosuđivanju. Vjera će nas poticati da idemo u smjeru kojeg nam Jehova pokazuje, bez obzira koliko mogao biti težak taj put. ‘Hodimo li po vjeri’, bit ćemo slični Davidu koji je rekao za Boga: “Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno” (Psalam 16:11, ST). Osim toga, ako dopustimo da Jehova upravlja našim koracima, on će nam pokloniti duševni mir i pomoći će nam postići pobjedu, bez obzira u kako teškoj nevolji bili (Ivan 16:33; Filipljanima 4:6, 7). Uz ostalo, ako ‘hodimo po vjeri’, sastajat ćemo se redovito sa svojom duhovnom braćom i sestrama za ujedinjeno proučavanje Biblije i molitvu (Jevrejima 10:24, 25).

14, 15. a) Kakav je bio Isusov stav prema bogatstvu, ugledu i miješanju u politiku? b) Što otkriva Pismo kako je gledao Isus na Božje vodstvo?

¹⁴ U stvari ‘hodeći po vjeri’ postajemo također suputnici vjernih Jehovinih slugu starog vremena. Najveći među njima bio je Isus Krist, ‘glavni posrednik i usavršitelj naše vjere’. Što utvrđujemo dok se trudimo ‘hoditi njegovim stopama’? (Jevrejima 12:1-3, NS; 1. Petrova 2:21, ST).

¹⁵ Isus je izbjegavao miješanje u svjetsku politiku i nikada nije težio za bogatstvom i ugledom, a što su mnogi činili. Umjesto toga on je isticao da njegovo Kraljevstvo ‘nije dio ovog svijeta’, a nije bio niti materijalista — nije ‘imao ni gdje nasloniti glavu’ (Ivan 6:14, 15; 18:36; Luka 9:57, 58). Iako je Isus imao savršeni razum, nije postupao nezavisno, nego je tražio vodstvo od svog nebeskog Oca (Ivan 8:28, 29).

16. Što se može reći o stavu Jehovinih svjedoka u svjetlu Isusovog primjera?

¹⁶ Imajući u vidu Isusov primjer, što možemo reći o današnjim Jehovinim svjedocima? Pa, kao zastupnici Božjeg nebeskog Kraljevstva, mi poštujemo ‘više vlasti’, ali ostajemo neutralni u političkim zbivanjima (Rimljanima 13:1-7; Matej 6:9, 10; Ivan 17:16). Umjesto da težimo za bogatstvom i ugledom u ovom svijetu, ‘tražimo najprije Kraljevstvo’ uvjereni da će se Jehova pobrinuti za naše životne potrebe (Matej 6:24-34; Psalam 37:25). Poput Isusa, ni mi se ne ‘oslanjamo na vlastiti razum’, nego sa zahvalnošću prihvaćamo vodstvo našeg Boga koji je pun ljubavi (Priče Salamunove 3:5, 6). Sve nam to svakako pomaže ‘hoditi po vjeri’.

Kušnje i blagoslovi

17. Što moraju trpjeti Jehovini svjedoci dok ‘hode po vjeri’? Prikaži to.

¹⁷ U mnogim zemljama moraju naša braća Jehovini svjedoci trpjeti neuobičajene neugodnosti i nevolje, čak i okrutno progonstvo dok ‘hode po vjeri’. Naravno, kušnje vjere se javljaju u različitim oblicima. Razmotrimo na primjer patnje i vjernu službu jednog starijeg brata iz Ekvadora. Došao je u dodir sa istinom sa svojih 80 godina i tada je tek naučio čitati i pisati. Dvije godine kasnije bio je kršten. Budući da je živio u džungli, morao je hodati tri sata do Kraljevske dvorane. Protivnički prožeta žena sakrivala mu je odjeću i novac da bi ga kako odvratila od posjećivanja kršćanskih sastanaka. No te poteškoće nisu svladale tog vjernog brata. Deset godina je služio svakog mjeseca kao pomoćni pionir i propovijedao po mnogim selima iako su seljani često loše postupali s njim. Međutim, kada su kasnije u tom kraju djelovali pioniri i misionari, mnogi ljudi su im prilazili i molili za biblijski studij. Tako je težak rad tog revnog brata donio dobre rezultate. Umro je od raka u starosti od 92 godine, a u mjesecu u kojem je umro proveo je još 40 sati u službi propovijedanja.

18. a) Što moramo činiti želimo li uživati u Božjoj milosti? b) Kojoj nagradi se možemo nadati, ako nastavimo ‘hoditi po vjeri, a ne po gledanju’?

¹⁸ I mi također moramo izdržati usprkos poteškoćama i nevoljama (Matej 24:13). Ako se želimo radovati božanskoj milosti, tada je vrlo važno slijediti Božji savjet, oslanjati se na njega i ostati odvojen od svijeta, njegovih stavova i njegovih puteva (Psalam 37:5; 1. Korinćanima 2:12; Jakov 1:27). Zato nastojmo oponašati naš uzor Isusa Krista. Budimo samopožrtvovni i spremni naprezati se u Jehovinoj uzvišenoj službi. Dok to činimo, možemo s povjerenjem gledati prema ispunjenju veličanstvenih obećanja koja je naš nebeski Otac dao svojim vjernim obožavateljima. Do kakvih će to divnih blagoslova dovesti u njegovom novom uređenju! Ako ‘hodimo po vjeri, a ne po gledanju’, imat ćemo prije svega prednost sudjelovanja u opravdanju Jehovinog sveopćeg suvereniteta.

Sjećaš li se?

◻ Koje opasnosti mogu nastati od ‘hođenja po gledanju’?

◻ Koje upozorenje današnjem Božjem narodu pružaju iskustva Izraelaca?

◻ Što moramo raditi umjesto da sami sebe mazimo (ugađamo)?

◻ Što znači ‘hoditi po vjeri’?

[Slika na stranici 9]

Da li često odlaziš sa svojom obitelji na neku vrstu odmora, dok ostali Jehovini svjedoci sudjeluju u teokratskim djelatnostima?

[Slika na stranici 11]

Isus Krist nam je ostavio izvanredan primjer. “Hodiš li po vjeri” i ti poput njega?