Budi vjeran Bogu “koji vidi u tajnosti”

“Pomoli (se) Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti” (MATEJ 6:6, ST).

1, 2. Kako bi se moglo prikazati da naizgled tajne stvari mogu postati javne? (1. Samuelova 21:7; 22:9).

PRIJE nekoliko godina pozvala je Jehovina svjedokinja telefonom svog brata na Long Islandu, New York. Budući da je on bio druge vjere, ona mu je govorila o Božjim obećanjima da će odstraniti zlo sa zemlje i ponovno uspostaviti rajsko stanje. Kada su završili razgovor i njen brat spustio slušalicu, iznenadila se čuvši glas u svojoj slušalici: “Sačekajte trenutak, željela bi vas nešto pitati.”

² Bio je to glas telefonistice. Ona je ostala na liniji i slušala njihov razgovor. To joj je ondašnja telefonska oprema omogućavala iako nije bilo učtivo, a bilo je i protiv propisa kompanije. Svjedokinja se obradovala što je svojim riječima pobudila takvo zanimanje i dogovorila se za nastavak razgovora, ali je bila iznenađena što njen telefonski razgovor nije bio privatan. Da, drugi ponekad vide i čuju ono što mi mislimo da je u tajnosti (Propovjednik 10:20).

3. U kom je smislu život kršćana stalno javno izložen?

³ To ne bi trebalo stvoriti velike probleme pravim kršćanima koji nastoje biti uvijek vjerni Bogu. Apostol Pavao je rekao: “Jer smo postali kazališni prizor svijetu, i anđelima i ljudima” (1. Korinćanima 4:9, NS). On je mislio na običaj u gladijatorskoj areni. Prije završnog čina Rimljani bi izvodili pred gledalište gole gladijatore koji su se trebali boriti i vjerojatno umrijeti. Kršćani su danas također prizor nevjernim rođacima, suradnicima na poslu, susjedima i školskim drugovima. Promatrači stiču, na temelju onoga što vide kod nas, dobro ili loše mišljenje o kršćanstvu (1. Petrova 2:12).

4. Kako bi mogla djelovati na nekoga činjenica da ga drugi promatraju?

⁴ Kada znamo da nas drugi promatraju, sigurno ćemo se nastojati ispravno ponašati, jer imamo želju poput Pavla: “Mi ničim ne dajemo nikakvog povoda za spoticanje, da se ne bi našoj službi prigovorilo” (2. Korinćanima 6:3, NS). To što znamo da nas drugi promatraju može nas ojačati u odluci da činimo ono što je pravo. Međutim, što ako se suočimo s kušnjom vjernosti kršćanskim načelima, a da to ne bude javno poznato?

On vidi iza vidljive vanjštine

5. Kakvu su suprotnost pokazivali javan i privatan život židovskih vođa?

⁵ Mnogi židovski religiozni vođe prvog stoljeća su bili iznutra jedna osoba, a izvana sasvim druga. Isus je upozorio u Propovijedi na gori: “Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide!” (Matej 6:1, 2, ST). Religiozni vođe su bili poput čaša izvana čisti, a “iznutra puni pljačkanja i neumjerenosti”, bili su “kao okrečeni grobovi koji izvana zaista izgledaju lijepo, ali iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakovrsne nečistoće” (Matej 23:25-28, NS; usporedi Psalam 26:4).

6. Što Jehova može promatrati kod nas?

⁶ Te riječi trebaju nam pomoći shvatiti da je Jehova zainteresiran za više od onoga što ljudi mogu vidjeti. Isus je savjetovao: “A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti” (Matej 6:6, ST). Da, Bog može čuti naše molitve i kada smo odvojeni od ostalih ljudi. Ništa ne može izbjeći Božjoj pažnji. On može promatrati razvoj embrija osobe, čitajući možda genetsku građu koja će kasnije odrediti osobine tog pojedinca (Psalam 139:15, 16; 1. Mojsijeva 25:23). On čak može pročitati i tajna naginjanja našeg srca (1. Samuelova 16:7; 1. Carevima 8:39; Jeremija 17:10; Djela apostolska 1:24). Razmisli kako te činjenice trebaju utjecati na nas.

7. U čemu se mogu kršćani stalno poboljšavati?

⁷ Da bi postali pravim kršćanima morali smo se truditi da nadvladamo ozbiljne nedostatke i grijehe, kao što su to učinili i prvi kršćani (1. Korinćanima 6:9-11; Djela apostolska 26:20; 1. Petrova 4:1-4). A što je sa slabostima koje možda nisu poznate drugim ljudima? To što te pogreške nisu javno poznate, nije ih učinilo manje teškima. Na to je David ukazao ovim riječima: “Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim” (Psalam 101:5, ST). Bila je nepravda nekoga klevetati, makar se to činilo i u tajnosti, pred samo jednim slušateljem. David ne bi oprostio takav “tajni” grijeh.

8. Kako znamo da tajne greške ne mogu izbjeći Jehovinoj pažnji?

⁸ Grešnik se ne bi trebao zavaravati misleći da će prijestup izbjeći Božjoj pažnji, jer “on vidi u tajnosti”. Bog je doista dokazao da je zainteresiran za vjernost ljudi, čak i kada njihova djela nisu javno poznata. Sjeti se Ahanovog slučaja. Izraelci su trebali uništiti Jerihon i njegove stanovnike, zle Hananeje. Trebalo je izdvojiti samo srebro, zlato i bakar jer su bili određeni za riznicu Božje svetinje (Jozua 6:17-19). Ahan je ipak pao u iskušenje i uzeo jednu skupocjenu haljinu, nešto srebra i zlata. On je to zakopao ispod svog šatora, možda misleći da to nitko neće znati. No, da li je mogao prevariti onoga “koji vidi u tajnosti”? Ne. Bog se pobrinuo da Ahanov grijeh postane javno poznat donoseći njemu i njegovim ukućanima smrt (Jozua 7:1, 16-26).

9. Što moramo činiti da bi dobili i sačuvali Božje priznanje?

⁹ Elijuv je dobro rekao za Jehovu: “Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti” (Job 34:21, 22, ST). Ako dakle želimo steći i zadržati Jehovino priznanje, moramo se truditi živjeti prema njegovim načelima i kada znamo da nas drugi promatraju i kada nam se čini da je naše ponašanje sakriveno. Uvijek “on nadzire puteve čovječje”.

10. a) Kakav je izvanredan primjer ostavio Pavao s obzirom na sakrivena djela? b) Na kojim područjima moramo biti pažljivi da ne počinimo greške u tajnosti?

¹⁰ Kršćanin može proći kroz neku kušnju za koju ne znaju njegova braća po vjeri. To se dogodilo Pavlu dok je bio u zatvoru. Židovi su ga optužili da “podiže bunu” i ‘usuđuje se hram opoganiti’ (Djela apostolska 24:1-6). Pavao je dokazao svoju nevinost pred rimskim namjesnikom Feliksom, koga su povjesničari opisali kao okrutnog i nemoralnog čovjeka. Feliks je zadržao Pavla u zatvoru jer se “nadaše da će mu Pavao dati novaca” (Djela apostolska 24:10-21, 26). Iako je apostol znao za biblijski savjet o tome da se ne daje i ne očekuje poklona radi utjecaja na presudu, mogao je pomisliti da bi bilo korisno dati mito i dobiti slobodu. Budući da je mito moglo ostati u tajnosti od drugih, Pavao se nije morao brinuti da bi nekoga spotakao (2. Mojsijeva 23:8; Psalam 15:1, 5; Priče Salamunove 17:23). Pavao ipak nije tako razmišljao. U suvremeno doba morali su mnogi od Jehovinog naroda proći kroz druge kušnje poput one vezane za Božji zakon o krvi, samozadovoljavanju i zloupotrebi alkohola. Razmotrimo sada kako možete uspješno nadvladati takve kušnje ti i tvoji najdraži.

Ispit poslušnosti s obzirom na krv

11. Što je temelj kršćanskog gledišta o upotrebi krvi?

¹¹ Božji zakon o krvi sigurno nije ni nov ni nejasan. Jehova je zapovjedio cijelom čovječanstvu preko našeg zajedničkog pretka Noa: “Ne smiješ jesti meso s dušom njegovom — krvi njegovom” (1. Mojsijeva 9:4, NS). Svetost krvi koja predstavlja od Boga dani život, bila je posebno naglašena u Mojsijevom zakonu. Krv se mogla upotrijebiti na oltaru, inače se morala ‘proliti na zemlju kao voda’ (3. Mojsijeva 17:11-14; 5. Mojsijeva 12:23-25). Da li je i nakon ukidanja Mojsijevog zakona nastavila važiti zabrana održavanja života pomoću krvi? Apsolutno DA. Na sastanku, koga neki nazivaju i prvim kršćanskim koncilom, apostoli i starješine (koji su sačinjavali Vodeće tijelo) zaključili su da se kršćani moraju ‘uzdržavati od idolopoklonstva, od bluda, od udavljenoga (u kome se zadržala krv) i od krvi’. Zloupotreba krvi svrstana je jednako u težak moralni prijestup kao nedozvoljeni spolni odnos (Djela apostolska 15:20, 21, 28, 29).

12. Kakav su stav prema krvi zauzimali prvi kršćani?

¹² Prvi kršćani su slušali Božji zakon o krvi. Iako su neki ljudi u ono vrijeme pili krv gladijatora kao “lijek” protiv epilepsije, pravi kršćani to nisu činili. Oni također nisu jeli hranu koja je sadržavala krv, čak i kada je to odbijanje značilo smrt za njih i za njihovu djecu. Od tog vremena su razni teolozi i drugi znanstvenici priznali da kršćani stoje pod Božjim zakonom, koji zabranjuje održavanje života uzimanjem krvi.

13. a) Zašto bi mogao nekada doći u kušnju s obzirom na krv? b) Koji najvažniji razlog, što kršćani odbijaju krv trebamo imati u mislima?

¹³ U najnovije vrijeme je transfuzija krvi postala omiljeno medicinsko pomoćno sredstvo. Zato se kršćanin može suočiti s kušnjom u vezi s tim. Liječnici, medicinske sestre pa čak i rođaci mogu snažno utjecati na njega da prihvati krv. Obaviještene osobe svakako dobro znaju da transfuzija krvi krije u sebi velike rizike. U časopisu Time (5. studenoga 1984.) bilo je objavljeno da “svake godine oko 100 000 Amerikanaca dobije hepatitis (žuticu) transfuzijom krvi”, najčešće preko “tajanstvenog virusa koji se može otkriti samo procesom odvajanja”. Time je također izvijestio o preko 6 500 slučajeva SIDA-e, od kojih su neki “povezani s transfuzijom krvi”. Izvještaj kaže: “Skoro polovica žrtava je umrlo, iako najveća stopa smrtnosti može biti oko 90 posto ili više.” Jehovini svjedoci svakako ne temelje svoje odbijanje dokazujući da krv nije dobar lijek. Čak i kada bi liječnici jamčili da će transfuzija krvi biti potpuno neškodljiva, Božja riječ nam zapovijeda da ‘se čuvamo od krvi’ (Djela apostolska 21:25).

14. S kojim se “tajnim” kušnjama možeš suočiti u pogledu krvi?

¹⁴ Predstavi si da je tebi rečeno da ti je hitno potrebna transfuzija krvi. Zar ne bi odmah pomislio na Božji zakon o krvi? Ako bi pored tebe bila kršćanska braća, vjerojatno bi te to ojačalo u tvojoj odluci da slušaš Boga bez obzira na posljedice koje bi mogle neposredno nastupiti. (Usporedi Danijel 3:13-18.) Međutim, što bi bilo ako bi te liječnik ili sudac silio u privatnom razgovoru da primiš krv i čak ti kaže da prepustiš njemu odgovornost za to pred Bogom?

15. Koje pogrešno mišljenje imaju neki liječnici i suci o našem stavu prema krvi?

¹⁵ Izvještaji iz raznih zemalja pokazuju da ponekad liječnici, bolničko osoblje i suci pogrešno misle da Jehovini svjedoci samo javno odbijaju transfuziju krvi, a privatno ili u sebi misle drugačije. U jednom je slučaju sudac samovoljno zaključio da “korijen problema nije u vjerskom uvjerenju ... (pacijentice), nego u njenom odbijanju da potpiše prethodno napisano odobrenje za transfuziju krvi. Ona nije poduzela ništa protiv primjene tog načina liječenja, a ne bi ga niti tražila”. Upravo je suprotno, ne samo da Jehovini svjedoci odbijaju potpisati “odobrenje za transfuziju krvi”, nego su, kao što je poznato, spremni potpisati sve zakonske dokumente, kojima se oslobađa medicinsko osoblje bilo kakve odgovornosti povezane s odbijanjem krvi.a

16. Što ne bi trebao zaboraviti ako bi te netko nasamo nagovarao da primiš krv?

¹⁶ Liječnici i suci mogu te pokušati nagovarati da pristaneš na transfuziju krvi, jer su upoznali pripadnike drugih religija, koji su određeni medicinski način liječenja odbili, a zatim ga “iza zatvorenih vrata” prihvatili. Ponekad su službenici bolnice tvrdili da znaju nekog Jehovinog svjedoka koji je tajno pristao na transfuziju krvi. Ako se to dogodilo, možda se tu radilo o nekome koji je samo poznavao Jehovine svjedoke. Predani Božji sluge znaju vrlo dobro, da takvi kompromisi neće izbjeći njegovoj pažnji. Sjeti se Davidovog grijeha sa Betsabejom i Urijom. Jehova je sve to vidio i poslao Natana sa porukom: “Jer ti (David) si učinio tajno, ali ću ja ovo učiniti pred svijem Izraelom i svakomu na vidiku.” Kako je Bog rekao, David je kasnije osjetio žalosne posljedice svog “tajnog” grijeha (2. Samuelova 11:27 do 12:12; 16:21).

17. a) Kako može tajno prihvaćanje transfuzije krvi dovesti druge u poteškoće? b) Objasni kako je bila postojana jedna sestra čak i “nasamo” u spornom pitanju o krvi i kakav je bio ishod tog slučaja?

¹⁷ Ljubav prema tvojoj kršćanskoj braći treba ti također pomoći da se odupreš pritisku i da ni tajno ne prestupiš Božji zakon o krvi. Kako to? Ako bi te liječnik ili sudac pokušao nagovoriti da prihvatiš krv, pa makar to bilo i tajno, trebao bi misliti, da će onda biti još teže sljedećem svjedoku. Obrati pažnju ovom iskustvu:

Sestra Rodrigez je bila liječena od infekcije. Zatim se teško razbolila; njen liječnik je utvrdio unutarnje krvarenje i uputio ju je odmah u jednu veliku bolnicu. Sestra Rodrigez je u prijemnom odjeljenju za hitne slučajeve rekla: “Ne mogu primiti transfuziju krvi, bez obzira na posljedice.” Ostala je pri tome i kasnije, kada su medicinske sestre vršile na nju pritisak i tvrdile da su neki svjedoci primili krv. Ova je sestra danima gubila krv i postajala sve slabijom dok je konačno nisu premjestili na odjel intenzivne njege. Zatim je bolnica pozvala jednog suca iz vrhovnog suda te savezne države.

Nekoliko mjeseci kasnije u bolničkoj dvorani taj je sudac govorio pred više od 150 liječnika o temi “Čiji je život u pitanju?” On je također rekao da se već susretao s osobama koje su u početku odbijale krv, a kasnije pristajale čim je bio pozvan sudac. Međutim, što je bilo sa sestrom Rodrigez? On je rekao da ju je u četiri oka pokušavao uvjeriti da njemu “prepusti svu odgovornost” i podloži se sudskoj naredbi da primi transfuziju. Što je ona učinila? Sudac je rekao okupljenim liječnicima da je gospođa Rodrigez skupila svu svoju snagu koju je još imala i rekla mu da nije spremna uzeti krv i da je ostavi na miru i napusti sobu. Prema tome, sudac je izjavio da on nema zakonskog temelja za narediti transfuziju protiv njene volje.

18. Koju odlučnost moramo jasno pokazati u spornom pitanju krvi i do kojih će rezultata to vjerojatno dovesti?

¹⁸ Ovo podvlači važnost da sasvim jasno stavimo do znanja da se ne može svladati naš stav prema krvi. Apostoli su zastupali takvo jasno stanovište, izjavivši: “Više trebamo slušati Boga, Vladara, negoli ljude” (Djela apostolska 5:29, NS). Slučaj sestre Rodrigez također pokazuje kakve bi posljedice na druge mogao imati kompromis jednog svjedoka. Dok je bila bolesna i fizički iscrpljena morala se suočiti s dodatnim pritiskom samo zato što je možda netko prije tajno prestupio Božji zakon. Takav prijestup svakako neće ostati sakriven pred ‘sucem cijele zemlje’ (1. Mojsijeva 18:25). Srećom sestra Rodrigez je bila i “iza zatvorenih vrata” jednako postojana kao i u javnosti. Kasnije, kada je ponovno ozdravila, objasnila je pred istim skupom liječnika da je odlučna i dalje ostati vjerna Bogu.

19. Koje činjenice moramo uvijek biti svjesni?

¹⁹ I mi moramo biti vjerni, bilo da su naši postupci javno poznati ili ne. Jehova se raduje takvoj vjernosti i nagradit će je; on će pravedno odgovoriti na javna i tajna djela onih koji nisu vjerni njegovim mjerilima (Psalam 51:6; Job 34:24). On je iz ljubavi dao svoj savršeni savjet, koji će nam pomoći da nadvladamo bilo kakve tajne greške, kao što ćemo to vidjeti u sljedećem članku.

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Koja bi Božja sposobnost morala utjecati na naše postupke?

◻ Koju važnu pouku moramo naučiti iz Ahanovog iskustva?

◻ Koja šteta može nastati ako kršćanin tajno prekrši Božji zakon o krvi?

◻ Na što trebaš biti odlučan s obzirom na Jehovino gledište o krvi?

[Okvir na stranici 22]

Još uvijek vrijedi Božji zakon o krvi

Joseph Priestley (1733-1804), bio je najpoznatiji znanstvenik koji je otkrio kisik, ali bio je i teolog. On je pisao:

“Zabrana da se jede krv, dana Nou, izgleda da je obavezna za sve njegovo potomstvo.” U vezi tvrdnje da je kršćanska zabrana upotrebe krvi bila samo privremena, Priestley je pisao: “Nema nigdje najave ili nagovještaja o njenoj privremenosti, niti je navedeno vrijeme kada će zabrana biti ukinuta. ... Ako protumačimo tu zabranu apostola postupanjem prvih kršćana za koje se ne bi moglo reći da nisu ispravno razumjeli bit i obuhvatnost te zabrane, mi jedino možemo zaključiti da je ona trebala biti apsolutna i neprekidna.”

Godine 1646. izišla je publikacija A Bloody Tenet Confuted, or, Blood Forbidden (Načelo o krvi opovrgnuto ili krv zabranjena). Na 8. stranici se zaključuje: “Ostavimo se strašnog običaja, proširenog u cijeloj Engleskoj da jedemo život životinja u neposvećenim krvavicama, kako bi se pokazali kao milostivi ljudi, a ne kao neljudi; da se ne nađemo kao neposlušni Bogu s obzirom na tu izričitu uredbu, nego kao oni koji slušaju njegovu volju i čine ono što je u njegovim očima pravo, da bi imali Božju milost, ... i da ne bi bili odsječeni od svog naroda i da ne bi protiv nas bilo stalno okrenuto Božje lice na zlo.”

Gaspard Bartolin bio je u 17. stoljeću profesor anatomije na sveučilištu u Kopenhagenu. Pišući o ‘zloupotrebi krvi’, ustvrdio je: “Oni koji su uveli upotrebu ljudske krvi kao unutarnji lijek protiv bolesti, izgleda da je zloupotrebljavaju i teško griješe. Ljudoždere osuđujemo. Zašto nam onda nisu odvratni ljudi koji oskvrnjuju svoj jednjak ljudskom krvlju? Slično je i sa primanjem tuđe krvi iz prerezane vene, bilo kroz usta ili pomoću instrumenata za transfuziju. Začetnici ove operacije imaju protiv sebe božanski zakon koji zabranjuje jesti krv.”

Revelation Examined with Candour (Nepristrano istraživanje Otkrivenja), objavljeno 1745. godine, sadrži raspravu o Božjem zakonu o krvi. Tu se objašnjava: “Zapovijed od Boga dana Nou, ponovljena Mojsiju, i potvrđena po apostolima Isusa Krista; izdata neposredno nakon potopa, kada je, tako rekuć, svijet iznova počeo; jedina izdata u tom značajnom događaju; ponovljena s velikom svečanošću, koja ulijeva strahopoštovanje, pred narodom koga je Bog odvojio od ostalog čovječanstva da bi mu bio svet; ponovljena uz najavu božanske osvete, kako Izraelu, tako i strancu koji bi je se usudio prekršiti; potvrđena od najpoštovanijeg i najsvetijeg koncila koji je ikada bio sazvan na zemlji i koji je djelovao pod neposrednim utjecajem Božjeg duha! Prenesena od svete skupštine pojedinim crkvama obližnjih naroda i to rukama ne manjih vjesnika od dva biskupa i dva apostola ... Hoće li se bilo koji čovjek nakon toga usuditi omalovažiti je? Hoće li bilo tko tko je pri svijesti postaviti je kao beznačajnu i nevažnu uredbu, koju je sam Bog tako izdao, tako ponovio i tako potvrdio?”

[Slika na stranici 21]

Ponašanje jednog Svjedoka može olakšati drugome ostati vjeran Bogu