14. nizana — dan spomena

“Ovo činite meni za spomen” (1. KORINĆANIMA 11:24, NS).

1. Kako je Isus pobijedio svijet?

“OHRABRITE se! Ja sam pobijedio svijet.” Tim je riječima utjehe i ohrabrenja Isus jačao svojih jedanaest vjernih apostola noći prije svoje smrti. Isus se je dokazao kao pobjednik svijeta! Uspješno je odolio svakom pokušaju svog protivnika, sotone, đavla, da slomi njegovu vjernost prema Jehovi. A sada, nekoliko sati prije suočenja sa smrću na mučeničkom stupu, bio je siguran da će sačuvati svoju čistoću sve do kraja (Ivan 16:33, NS; Jevrejima 12:2).

2. Zašto je Isus uspostavio “Spomen-svečanost”?

² Taj događaj od sveopćeg značaja dogodio se prije tisuću devetsto pedeset i dvije godine 14. nizana, prvog lunarnog mjeseca židovskog svetog kalendara. To je bio dan kojega nisu smjeli nikada zaboraviti njegovi predani sljedbenici koji idu njegovim stopama. Kao jamstvo da njegovi predani vjerni sljedbenici nikada ne zanemare značajnost onoga što se tada dogodilo, uveo je Isus naročitu večeru za sjećanje, koju apostol Pavao opisuje kao ‘večeru Gospodinovu’. Pod božanskim nadahnućem Pavao kaže, da je tom prilikom Isus zapovjedio tada prisutnim svojim učenicima: “Ovo činite meni za spomen” (1. Korinćanima 11:20, 24, NS). Ako se smatraš jednim od Isusovih sljedbenika — razumiješ li zašto je to zapovjedio, što bi trebao u vezi s time raditi i što to može značiti za tvoju budućnost?

Značajan dan

3. Zašto i pod kojim je uvjetima prvi puta označen 14. nizana kao dan spomena?

³ Nije bilo prvi put u ljudskoj povijesti da je 14. nizana bio određen kao dan spomena. 1513. pr. n. r. vr. Jehova je zapovjedio Izraelcima preko svog sluge Mojsija: “Taj dan (14. nizana) neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.” Što je taj praznik značio? Jehova je sam odgovorio: “Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane” (2. Mojsijeva 12:14, 27, ST).

4. Koja su važna sporna pitanja bila uključena kod oslobođenja Izraelaca iz Egipta?

⁴ To strahopoštovanja vrijedno izbavljenje svakog prvorođenca Izraela — čovjeka i životinje, dogodilo se u Egiptu u noći 14. nizana. Bio je to vrhunac prethodnih devet nevolja poslatih na demonske bogove koje su Egipćani obožavali, ističući tako Jehovin naum kojeg je ranije objavio oholom faraonu: “Ali sam te ostavio da živiš, da vidiš moć moju, i da se proglasi ime moje po svoj zemlji.” Nekoliko dana kasnije, kada je izbavio milijune Izraelaca i ogromnu svjetinu kod Crvenog mora, a potopio moćne faraonove vojske, Jehova je očitovao svoje ime i svoju moć. Zato i nije čudo što su Mojsije i sinovi Izraelovi pjevali: “U čast Jahvi zapjevat ću, jer se proslavio” (2. Mojsijeva 9:16, BA; 2Mo 15:1, ST).

5. Kojoj svrsi je služio praznik Pashe?

⁵ Nakon što su se Izraelci naselili u zemlji koja je bila obećana njihovom praocu Abrahamu, cijela nacija je morala slaviti Pashu jednom godišnje, u poslušnosti prema zapovijedi iz 5. Mojsijeve 16:1-8. Jehova je tako uredio da 14. nizana bude uvijek istaknut u mislima njegovog uzornog naroda. Kojoj je svrsi trebao poslužiti taj dan? To je trebao biti dan veličanja Jehovinog imena, za sjećanje na njegova velika djela izbavljenja. Zato je važnost Pashe stoljećima kasnije bila visoko zastupljena u srcu i mislima Isusovih roditelja, za koje je bilo rečeno: “Svake su godine njegovi roditelji išli u Jeruzalem o blagdanu Pashe.” Prema židovskom običaju njihov je sin Isus bio s njima (Luka 2:41, 42, ST).

6. Zašto je Isus žarko želio proslaviti Pashu 33. g. n. r. vr. sa svojim vjernim apostolima?

⁶ Nakon krštenja u Jordanu i početka svoje službe, Isus je vjerojatno nastavio slaviti Pashu s Marijom, svojom zemaljskom majkom, i njenim sinovima a svojom polubraćom. Međutim, 14. nizana 33. g. n. r. vr. Isus je pripremio slavljenje tog praznika sa svojih 12 apostola. Luka piše u svom izvještaju kako se Isus osjećao u toj prilici: “Vruće sam želio da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke” (Luka 22:15, ST). Zašto je to Isus toliko želio? Zato što je znao važnost događaja koji su se trebali uskoro odigrati tog znamenitog dana, koji je počeo po zalasku sunca. Isus je znao da će ti događaji daleko nadmašiti one iz 1513. g. pr. n. r. vr. Oni će uzvisiti Jehovino ime više nego ikada prije i položit će temelj za konačan blagoslov svih obitelji na Zemlji. Isus je također imao još mnogo toga reći svojim učenicima prije svoje smrti, ulijevajući im hrabrost da ostanu njegovi vjerni sljedbenici. Podrobni izvještaji u evanđeljima omogućuju nam, tako rekuć, slušati ono što je Isus govorio i činio (Ivan 12:31; 17:26).

Što se događalo? Što je to značilo?

7. a) Koji su događaji za vrijeme jela kod posljednje Pashe, koju je Isus slavio, doveli do toga da je Isus uspostavio Spomen na svoju smrt? (Ivan 13:1-30). b) Opiši kako je Isus postupio kod uspostavljanja Spomen-svečanosti Gospodinove?

⁷ Kako je večera odmicala, Isus je ustao i oprao noge svojim učenicima ostavljajući im time savršen primjer poniznosti. Tada je Isus rekao: “Zaista, zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.” Kratko nakon toga obratio se Judi i rekao: “Što misliš činiti, čini brzo!” Ivan kaže dalje u svom izvještaju: “Juda, čim uze zalogaj, odmah iziđe. A bila je noć” (Ivan 13:21, 27, 30, ST). Nakon ovog događaja uveo je Isus Spomen na svoju smrt. Pročitajmo kako taj događaj opisuje očevidac Matej: “Dok su jeli, uze Isus kruh, izgovori blagoslov, izlomi ga i dade učenicima te reče: ‘Uzmite, jedite. Ovo predstavlja moje tijelo.’ Također on uze čašu i zahvalivši dade im govoreći: ‘Pijte iz nje svi, jer ona predstavlja moju ‘krv zavjeta’, koja se treba proliti za mnoge radi oproštenja grijeha. No kažem vam, od sada nikako neću piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga piti s vama novog u carstvu Oca mojega.’ Na kraju su otpjevali hvale i izišli na Maslinsku goru” (Matej 26:26-30, NS; vidi također Marko 14:22-26, Luka 22:19, 20 i 1. Korinćanima 11:23-26).

8. Zašto je važno razumjeti značenje Isusovih riječi i postupaka kod uvođenja Spomen-svečanosti?

⁸ Koje je puno značenje onoga što je Isus rekao i činio tom prilikom? Pavao je istaknuo koliko je važno za sve Kristove pomazane sljedbenike da to cijene rekavši: “Prema tome, tko nedostojno jede kruh ili pije čašu Gospodinovu, bit će kriv za tijelo i krv Gospodinovu.” Sigurno da ni jedan od pomazanika ne bi želio biti ‘nedostojan’ u Jehovinim očima, što bi dovelo do Jehovine neprijateljske osude. I pripadnici “velikog mnoštva” bi željeli da ih se smatra dostojnima kao suputnicima pomazanog ostatka. Budući da se približava još jedna Spomen-svečanost, koja će se održati u četvrtak 4. travnja 1985. godine, sada je vrijeme, da zajednički tu stvar detaljno ispitamo (1. Korinćanima 11:27, NS).

9. Zašto je bolje prevesti Isusove riječi sa “ovo predstavlja moje tijelo” nego sa “ovo je moje tijelo”? (Vidi fusnotu.) b) Koje posebno značenje je pridao Isus kruhu? c) A koje vinu?

⁹ Isus je rekao: “Ovo predstavlja moje tijelo.”a Rekavši to Isus je pridao poseban značaj kruhu — on je predstavljao njegovo vlastito bezgrešno tijelo od mesa koje je dao “za život svijeta” (Ivan 6:51). Kada je rekao za čašu vina da predstavlja njegovu ‘krv zavjeta’ prolivenu za oproštenje grijeha, upotrijebio je fermentirano (uzavrelo) pravo vino u čaši kao simbol njegove vlastite krvi. Ta njegova krv je trebala biti temelj stupanja na snagu ‘novog saveza’. Njegova prolivena krv je trebala biti sredstvo za dobivanje ‘oproštenja grijeha’ (Matej 26:28; Jeremija 31:31-33; Jevrejima 9:22).

10. Što sve uključuje uzimanje kruha i vina?

¹⁰ Što sve to znači onima koji uzimaju simbole kruha i vina za vrijeme Spomen-svečanosti? Samim tim činom pokazuje se suučesnicima, a i promatračima, da su već izvukli korist iz otkupne žrtve Isusa Krista i to na poseban način i u naročitu svrhu. Kako se to očituje? Na temelju svoje vjere u Kristovu žrtvu i svog predanja Jehovi, Bog im pripisuje vrijednost Isusove ljudske žrtve. Zašto? Zato da mogu steći njima pripisanu ljudsku savršenost i kao takvi stajati u pravednom položaju pred Bogom. Jehova tada rađa takve osobe svojim svetim duhom i one postaju njegovi duhovni sinovi. Sada oni mogu žrtvovati svoje pravo na život na zemlji u korist nebeskog nasljedstva. Sve se to događa prije negoli imaju učešća u Večeri Gospodinovoj (Rimljanima 5:1, 2, 8; 8:15-17; Jakov 1:18).

11, 12. a) Na koje se još dvije dodatne stvari ukazuje uzimanjem vina? b) Objasni savez koji Isus sklapa s učesnicima?

¹¹ Razmotri sada što još znači piti vino. Iako je Jehova pripisao savršenost svojim duhovnim sinovima i usvojio ih kao sinove, oni su još uvijek u nesavršenom tijelu. Još su skloni griješenju i to sami priznaju. Time što piju vino oni priznaju da su svakodnevno ovisni o krvi Krista Isusa koja je bila ‘prolivena u korist mnogih za oproštenje grijeha’ (1. Ivanova 1:9, 10; 2:1).

¹² Međutim, još je nešto uključeno tim uzimanjem vina. Sudionici svjedoče da su dovedeni u “novi savez”, što je Jehova davno prorekao preko svog proroka Jeremije. Taj savez je stupio na snagu Isusovom krvlju. U ovom savezu su dvije strane, Jehova Bog i njegovi duhovni sinovi koji zajedno čine duhovni Izrael. Bog izabire svakog člana. Isus je posrednik tog saveza kojim pomaže tima 144 000 članova saveza da postanu dio Abrahamovog sjemena (Jeremija 31:31-34; 2. Solunjanima 2:13; Jevrejima 8:10, 12; 12:22-24; Galaćanima 3:29). Oni su također ti koje Isus uzima u ‘zavjet za Kraljevstvo’. A kao posljedica, Jehova će ih na kraju upotrijebiti, zajedno sa svojim kraljem Isusom Kristom, da posreduju životne Božje blagoslove svim obiteljima na zemlji (Luka 22:28-30; Ivan 6:53; Otkrivenje 5:9, 10; 1. Mojsijeva 22:15-18).

13. Na koje bi se stvari trebali sada sjećati povodom 14. nizana?

¹³ I doista, dok ispitujemo puno značenje riječi koje je Isus izgovorio tog dana za spomen, snažno se sjećamo Jehovine ljubavi, koju je pokazao načinivši pripremu kroz svog dragog sina. Također se sjećamo i ljubavi, koju je Isus pokazao dajući svoj život kao otkup za sve ljude koji budu vjerovali (Ivan 3:16; Rimljanima 5:8; 1. Timoteju 2:5, 6). Međutim, postoje i druge dragocjene istine o kojima je Isus raspravljao te večeri sa svojim sljedbenicima. Od pisaca Biblije jedino apostol Ivan izvještava o tom veoma prisnom razgovoru.

Slava, ljubav i jedinstvo

14. a) Kako se Jehova proslavlja svakom Spomen-svečanošću? b) Kakvu ulogu igra ljubav u sjećanju na Isusa i kakvo bi samoispitivanje to trebalo unapređivati u mislima svih učesnika (koji uzimaju simbole)?

¹⁴ Isus je rekao: “Sad je proslavljen Sin čovječji, i Bog se proslavio u vezi s njim” (Ivan 13:31, NS). Od oslobođenja Izraela iz Egipta bio je 14. nizana uvijek vezan uz opravdanje Božjeg imena, njegovog suvereniteta i njegove sile. A sada, Isusovom vjernošću do smrti, a zatim njegovim slavnim uskrsnućem pomoću Božje sile, pridonijeta je još veća čast i slava Božjem imenu. (Usporedi Priče Salamunove 27:11.) Isus je rekao svojim učenicima, da će se dokazati kao njegovi učenici ako drže “novu zapovijed” da ljube jedan drugoga kao što je on njih ljubio (Ivan 13:34, 35). Dubina naše bratske ljubavi je odraz našeg cijenjenja za ljubav koju je Isus tada nama ukazao (1. Ivanova 4:19).

15. a) Koja je životna nada stavljena pred sve one koji dostojno uzimaju simbole? b) Kako se dokazuje ljubav prema Isusu?

¹⁵ Nada da jednog dana žive u nebeskom stanu je dio radosti koja je stavljena pred one koji su izabrani za suvladare s Kristom (Otkrivenje 20:6). Isus daje svojim učenicima tu nadu govoreći im: “Idem da vam pripravim mjesto. ... doći ću opet i uzet ću vas k sebi u kuću” (Ivan 14:2-4, NS). Kakav dolazak kući očekuje sve one, koji ostanu vjerni do kraja! Dakle, Isus opominje: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” To znači držati sve njegove zapovijedi uključujući i zapovijed poučavanja i pravljenja učenika (Ivan 14:15, 21, ST; Matej 28:19, 20).

16. a) Kako je Isus istakao potrebu jedinstva među svojim sljedbenicima i zašto je to jedinstvo toliko važno? b) S čime se moraju suočiti svi Isusovi sljedbenici, i što im pri tome pomaže?

¹⁶ Od kolike li je samo važnosti za Isusove sljedbenike biti u jedinstvu s njim a i međusobno! Isus upotrebljava usporedbu o čokotu i njegovim granama da bi istakao tu činjenicu. Jedinstvo dovodi do donošenja plodova, a to opet slavi Oca (1. Korinćanima 1:10; Ivan 15:1, 5, 8). Sa progonstvima i protivljenjima su suočeni svi Isusovi sljedbenici. No, koliko nam samo to jača vjeru kada znamo, da je Isus sačuvao svoju čistoću i pobijedio svijet i pored svih sotoninih napada (Ivan 15:18-20; 16:2, 33).

17. Možeš li iznijeti neke zahtjeve koje je Isus naveo u svojoj molitvi zapisanoj u Ivanu 17. poglavlje?

¹⁷ Isus privodi veče kraju iskrenom molitvom svom Ocu. Uzvisivanje njegovog Oca zauzima prvo mjesto u njegovoj molbi. On se moli da njegovi sljedbenici budu zaštićeni od zloga, sotone, dok ostaju odijeljenima od svijeta. Također se moli da to isto ljubazno jedinstvo, koje postoji između njega i Oca, nastavi rasti među njegovim sljedbenicima koji polaze njegovim stopama i čiji broj sve više raste (Ivan 17. poglavlje).

18. Zašto je tako malo uzelo simbole s obzirom na ukupan broj posjetitelja Spomen-svečanosti 1984.?

¹⁸ Mi smo razmotrili samo nekoliko dragocjenih istina i misli, koje je Isus rekao svojim učenicima te noći, prije približno 1952 godine. No, one nam sigurno pomažu razumjeti zašto je 14. nizana zaista dan spomena. Nije onda nikakvo čudo što je prošle godine 7 416 974 Jehovinih svjedoka i njihovih prijatelja uvidjelo važnost zajedničkog sakupljanja i proslave Gospodinove večere. A ipak od tog velikog mnoštva samo je 9 081 osoba uzela simbole. Zašto? Zato jer velika većina Jehovinih svjedoka smatra sebe danas dijelom “velikog mnoštva” koje stoji ‘pred prijestoljem i Janjetom’. Oni očekuju živjeti na planeti Zemlji kao svom vječnom prebivalištu, a ne na nebu, gdje će 144 000 vladati kao ‘kraljevi s Kristom tisuću godina’ (Otkrivenje 7:9, 20:6; Psalam 37:11).

19. Što čini temelj studija sljedećeg tjedna i zašto je važno da tada budu svi prisutni?

¹⁹ Međutim, javljaju se neka pitanja s obzirom na odnos između Gospodinove večere i ‘velikog mnoštva drugih ovaca’ (Ivan 10:16). Čini nam se stoga prikladnim, da o tome raspravimo u sljedećem članku, tako da ne bi netko nešto pogrešno razumio jer se opet približava još jedna Spomen-svečanost (1. Solunjanima 5:21).

[Bilješka]

Možeš li se sjetiti?

◻ Tko uzima simbole na Spomen-svečanosti?

◻ Na koje nas važne stvari treba sjetiti Spomen-svečanost?

◻ Kako dokazujemo da se svakodnevno sjećamo Isusa?

◻ Koje je važno sporno pitanje uvijek vezano uz 14. nizana?