Harmagedon, Bliski istok i Biblija
“SREDIŠTE svih proročanskih izjava je država Izrael”, tvrdi autor Hal Lindsey (The 1980‘s: Countdown to Armageddon). Presudni činilac fundamentalističkog “scenarija za Harmagedon” je njihovo uvjerenje da Bog postupa s Izraelom na poseban način. Oni vjeruju da će Bog djelovati onda kad budu neprijatelji pokušali uništiti Izrael.
Međutim, Biblija pokazuje da je židovski narod izgubio Božju milost i zaštitu tada kad je odbacio njegovog Sina, Isusa Krista (Djela apostolska 3:13, 14, 19). Sam Isus im je rekao otvoreno: “Kraljevstvo Božje oduzet će se od vas i dati narodu koji donosi njegove plodove” (Matej 21:43, NS).
Potpuno odbačeni?
I pored toga, već citirani teolozi John F. i John E. Walvoord na to uzvraćaju: “Apostol Pavao je jasno ukazao da se još moraju ispuniti obećanja iz Starog zavjeta (Hebrejskih spisa), vezana za Izrael. Pavao je pisao: “Prema tome pitam: ‘Je li Bog odbacio od sebe narod svoj? Daleko od toga’” (Rimljanima 11:1, ST)” Međutim, oni ne citiraju ostali dio stavka: “Ta, i ja sam Izraelac, potomak Abrahamov iz plemena Benjaminova” (ST). Što je s tim Pavao mislio?
Pavao nije mogao vjerovati da su Izraelci kao narod još uvijek bili u posebnom odnosu s Bogom, jer je apostol izrazio “duboku žalost i neprestani bol” (zbog njihove neprihvatljivosti za Božju dobrotu (Rimljanima 9:2-5, NS). U Rimljanima 9:6 Pavao dalje piše: “Međutim, nije tako kao da je promašila Riječ Božja (Abrahamu). Jer nisu svi koji potječu od (prirodnog) Izraela stvarno ‘Izrael’” (NS). Zapazi što je time Pavao htio reći: Bog više nije smatrao Židove Izraelom jer su odbacili Krista. Skupština pomazanih sljedbenika Isusa Krista bila je sada pravi “Izrael” — sredstvo kojim je Bog trebao blagosloviti cijelo čovječanstvo (1. Petrova 2:9; Galaćanima 3:29; 6:16; 1. Mojsijeva 22:18).
Bog ipak nije odbacio Židove pojedinačno, jer je Pavao istakao: “Ta, i ja sam Izraelac.” Da, pojedinci iz židovske nacije, poput Pavla, mogli su, ako su prihvatili Krista, postati dio duhovnog Izraela. Samo je “ostatak”, manjina, odlučio učiniti tako (Rimljanima 11:1, 5).
Buduće preobraćenje?
No, neki predviđaju dramatičnu promjenu stanovišta srca svih prirodnih Židova. “Velika nevolja, koja će uslijediti nakon odnošenja crkve, vodit će preobraćenju Izraela (u kršćanstvo)”, tvrdi neki fundamentalistički autor. Zanimljivo je da je Pavao u Rimljanima 11:25, 26 pisao: “Jedan dio Izraela otvrdnu dok ne uđe potpun broj pogana, i tako će se spasiti sav Izrael” (NS).
Je li Pavao prorekao za budućnost masovno preobraćenje Židova? Kako bi to bilo moguće kad je sam pokazao da će samo ostatak Židova prihvatiti Krista? (Rimljanima 11:5). Istina, Pavao je rekao da će Židovi doživjeti duhovnu ‘otupjelost osjetljivosti’ dok ne uđe “potpuni broj” neznabožaca u kršćansku skupštinu.a Međutim, Richard Lenski, stručnjak za grčki jezik, pokazuje da riječ “dok” ovdje ne upućuje obavezno na kasnije preobraćenje. (Usporedi upotrebu riječi “dok” u Djelima apostolskim 7:17, 18 i Otkrivenju 2:25.) Pavao je u stvari rekao, da će osjetljivost prirodnih Židova ostati ‘tupa’ sve do kraja. Bog međutim na mudar način sabire “potpun broj” duhovnog Izraela (144 000) primajući u kršćansku skupštinu neznabošce ili nežidove koji vjeruju. “I tako (ne promjenom stanovišta srca židovske nacije) će se spasiti sav (duhovni) Izrael” (NS).
Hoće li ‘zauvijek’ posjedovati obećanu zemlju?
Što je s područjem na kome je smještena država Izrael? Da li je Bog posebno zainteresiran za to područje? Mnogi tako misle, poput protestantskog teologa Williama Hursta. Hurst je rekao: “Nijedna zemlja na svijetu nije poželjnija ‘od zemlje Židova i nijednoj zemlji se ne pridaje tolika pažnja.” Citirajući 1. Mojsijevu 13:14, 15 on nas podsjeća na Božja obećanja da će tu zemlju ‘zauvijek’ dati Abrahamovom sjemenu (ST).
Je li zato Jehova Bog obavezan zaštititi zemlju Izrael od invazije? Ako bi bio, onda bi uskoro moglo doći do “Harmagedona” na Bliskom istoku. Međutim, Bog je samo rekao Abrahamu da će njegovo potomstvo posjedovati tu zemlju u ‘nedogledno vrijeme’ — a ne zauvijekb (1. Mojsijeva 13:14, 15, NS). Odbacivši Isusa Krista, Židovi su izgubili pravo na tu zemlju i na Božju zaštitu.
Harmagedon — gdje?
U Otkrivenju 16:14, 16, Biblija pokazuje da će se svjetske vođe, pod utjecajem demonski nadahnute propagande, sakupiti ‘za rat velikog dana Boga Svemogućega’. Dalje dodaje: “I sakupi ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.” Zar to ne upućuje na konačan rat na Bliskom istoku? Ne, jer ne postoji nikakvo zemljopisno mjesto koje se zove “Harmagedon” (doslovno “brdo od Megida”). U biblijska vremena postojao je na Bliskom istoku jedan grad imenom Megido. Nalazio se u Ezdrelonskoj ravnici. U blizini Megida vodili su se mnogi značajni ratovi. Ipak, tamo nije postojalo niti sada postoji brdo. Dakle, “Har-Magedon” ili “Armagedon” mora zato biti simbolično područje. Simbol čega?
Ezekijelovo proročanstvo pokazuje da će Harmagedon biti izazvan napadom mnogonacionalne vojske na “Izrael”. Napadače predvodi ‘Gog od Magoga’, čije oružane snage dolaze ‘iz najudaljenijih krajeva sjevera’. Tko je taj “Gog”? Fundamentalistički teolog Hal Lindsey sasvim pouzdano tvrdi (kao i drugi) sljedeće: “Postoji samo jedan narod na ‘krajnjem sjeveru’ Izraela — to je SSSR.” On je također postavio teoriju da će se Gogove “oružane snage” (u Bibliji nazvane: Meseh, Tubal, Perzija, Etiopija, Put, Gomer i Togorm) sastojati iz saveznika Sovjetskog Saveza — pretežno arapskih naroda (Ezekijel 38:1-9, 15).
Nacije (koje su) nabrojane kao Gogovi saveznici nisu bile vodeće nacije u vrijeme Ezekijela. Zato se to proročanstvo trebalo ispuniti u ‘zaključnom dijelu godina’, u vrijeme kada će nestati sa zemaljske pozornice tradicionalni neprijatelji drevnog Izraela (Ezekijel 38:8). Prema tome Gogova sakrivena i zabačena ‘zemlja Magog’ ne predstavlja čuveni Sovjetski Savez, koji je sve drugo samo ne zabačen.
Tko onda stanuje u ‘zabačenoj’ zemlji i lukama i gaji divljačku mržnju prema Božjem narodu? Biblija nam na to daje odgovor u Otkrivenju 12:7-9, 17: “Uto se zametnu rat u nebu koji je “Mihael” sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja ... Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara “Zmija”, koja se zove “đavao” — ‘sotona’” (ST). Kako je postupio sotona kad je bio zbačen s neba i dospio u poniženo duhovno područje? U Bibliji piše: “A zmaj se razgnjevi na ženu (Božja nebeska organizacija) i ode da vodi rat protiv ostalih od njezina sjemena, koji drže Božje zapovijedi i pridonose svjedočanstvo za Isusa” (NS).
Prema tome, sotona je “Gog”. Već desetljećima vode sotona i njegove demonske horde rat protiv ostatka duhovnog Izraela — skupštine pomazanih kršćana (Galaćanima 6:16). Ti kršćani su rasijani diljem Zemlje; oni se ne nalaze na nekom središnjem mjestu, koje bi mogle napasti savezničke trupe s Bliskog istoka. No, kako je Ezekijel prorekao, oni će ‘stanovati u sigurnosti’ pod Božjom zaštitom (Ezekijel 38:11). Za današnji prirodni Izrael, opkoljen neprijateljskim susjedima i rastrgan unutrašnjim nemirima na političkom i socijalnom polju, teško se može reći da ‘stanuje u sigurnosti’.
Međutim, Biblija pokazuje da će se svjetska pozornica drastično promijeniti. Iznenada će biti uništen “Babilon veliki”, svjetsko carstvo krive religije (Otkrivenje, 18. poglavlje). Nakon tog sloma krive religije, izgledat će da su preostali pravi kršćani nezaštićeni i sotona ili “Gog” neće moći odoljeti iskušenju da ih uništi. On će se pobrinuti da se ‘carevi cijele nastanjene zemlje’, pod demonskim utjecajem, sakupe za ‘rat velikog dana Boga Svemogućega’ — Harmagedon (Ezekijel 38:12-16; Otkrivenje 16:14, 16).
Prema tome, “Har-Magedon” ne može biti nikakvo malo mjesto na Bliskom istoku, nego to je svjetska situacija (područje). Cijeli svijet će biti ujedinjen u svom otporu protiv Jehove Boga i njegovih svjedoka (Izaija 43:10-12). Sotonin zlokobni napad na prave kršćane — a ne rat između naroda u nekom području na Bliskom istoku — navest će Boga da povede rat kako bi zaštitio svoj narod (Ezekijel 38:18-23; Zaharija 2:8).
Pravi kršćani čine danas više od samo pasivnog upravljanja pažnje na Bliski istok. Oni su uglavnom zainteresirani da skrenu pažnju ljudima na ono što Božja riječ zaista kaže o tom dolazećem ratu. Jehovini svjedoci su diljem svijeta stekli glas da neustrašivo donose tu vijest ljudima u stanove. I pored toga možda se pitaš zašto će Bog ljubavi izazvati takav rat. Je li ga moguće preživjeti? U sljedeća dva izdanja Kule stražare bit će obrađena ova pitanja.
[Bilješke]
a Religije kršćanstva ne priznaju da duhovni Izrael ima određeni broj članova, naime, 144 000, kako je to u Bibliji otkriveno, (Otkrivenje 7:4). A kao posljedica toga, neki dolaze do pogrešnog zaključka, da je Pavao prorekao masovno preobraćenje Židova iz “cijelog poganskog svijeta” (The Jerusalem Bible). Pavlova usporedba o maslini u Rimljanima 11. poglavlje ima malo smisla, ako tu nije u pitanju strogo određeni broj.
b Iako hebrejsku riječ ‘olam prevode neki sa “zauvijek”, William Gesenius, priznati stručnjak na području hebrejskog jezika, ovako opisuje značenje te riječi: “Skriveno vrijeme, nejasno i dugačko vremensko razdoblje, čiji je početak ili kraj nepoznat ili neodređen.” U Nelson’s Expository Dictionary of the Old Testament piše: “Sa prepozicijom ‘ad ova riječ može značiti ‘u neodređenu budućnost’.” (Usporedi 5. Mojsijeva 23:3; 1. Samuelova 1:22).
[Slika na stranici 5]
Jesu li sadašnji događaji na Bliskom istoku nagovještaj Harmagedona?
[Slika na stranici 6]
Da li Jeruzalem zauzima ključno mjesto u događajima koji vode do Harmagedona?
[Istaknuta misao na stranici 6]
Meksički liričar i esejist Octavio Paz rekao je u svom zahvalnom govoru povodom uručivanja nagrade mira njemačkih knjižara, 3. listopada 1984. godine u Pavlovoj crkvi u Frankfurtu: “Užas nas je sačuvao velike katastrofe. No, mi smo umakli Harmagedonu, ali ne i ratu: od 1945. godine nije prošao ni jedan jedini dan da nije bilo borbi u Aziji ili Africi, Latinskoj Americi ili na Bliskom i Srednjem istoku.”