Zašto ne smijemo biti dio ovoga svijeta?
“Oni nisu dio ovoga svijeta, kao što ni ja nisam dio ovoga svijeta” (IVAN 17:16, NS).
1. Kakvo postupanje su mogli očekivati Isusovi sljedbenici prema njegovim riječima?
OVAJ svijet je odbacio, mrzio pa čak i progonio Isusa Krista. Što su, prema tome, mogli očekivati njegovi sljedbenici? On im je rekao: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili dio svijeta, svijet bi svoje volio. Budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju sam vam rekao: rob nije veći od gospodara svoga. Ako su progonili mene, progonit će i vas; ako su poklonili pažnju mojoj riječi, poklonit će i vašoj” (Ivan 15:18-20, NS).
2. a) Što je “svijet” od kojega se u mnogome razlikuju Isusovi sljedbenici? b) Što Jehova čini za Kristove učenike umjesto da ih uzme sa svijeta?
2 Da, Isusovi pravi sljedbenici su se u mnogome razlikovali od svijeta — grešnog ljudskog društva otuđenog od Boga. Ta je razlika tako velika, da zbog toga svijet mrzi i proganja Kristove učenike. Budući da su daleko od svijeta i da slijede izvanredan primjer Isusa Krista, Jehova Bog ih čuva i tako uslišuje Kristovu molitvu: “Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od onoga koji je zao. Nisu dio ovoga svijeta, kao što ni ja nisam dio ovoga svijeta. Posveti ih istinom; Riječ je tvoja istina” (Ivan 17:15-17, NS).
3. Na koja se pitanja s obzirom na svijet treba odgovoriti?
3 Što znači ‘ne biti dio ovoga svijeta’? Ukazuje li to da Isusovi sljedbenici moraju izbjegavati svaki dodir s nekršćanima?
Kršćani se ne mogu potpuno odvojiti
4. Koje je djelo Isus dao svojim sljedbenicima, a što ih je sprečavalo da se potpuno odijele?
4 Isus svakako nije očekivao da se njegovi sljedbenici odvoje u posebne religiozne zajednice. Umjesto toga on im je dao da izvrše na cijeloj zemlji jedno sveobuhvatno djelo, rekavši im: “Primit ćete snagu kad sveti duh siđe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po čitavoj Judeji, i Samariji, sve do najudaljenijih dijelova zemlje” (Djela apostolska 1:8, NS). Također je zapovjedio: “Pođite stoga i načinite učenike iz ljudi sviju nacija, krsteći ih u ime Oca i Sina i duha svetoga i poučite ih da drže sve što sam vam zapovjedio. I gle! Ja sam s vama sve dane do svršetka ovog sustava stvari” (Matej 28:19, 20, NS). Doduše, iako bi ‘ljudi iz svih nacija’ postali učenici, ipak se nije moglo očekivati da će cijele nacije prihvatiti nauku Isusa Krista.
5. Na kakav biblijski utemeljen način se ljudi obraćaju na kršćanstvo?
5 No, neki mogu primijetiti: “Nisu li se cijeli narodi preobratili u kršćanstvo? I zar oni ne čine ono što je poznato kao kršćanstvo?” Neki vladari su odlučivali koju će religiju imati njihovi podanici i nisu se ustezali da im na svirep i barbarski način nametnu svoju odluku. Osim toga, strah od muka u mističnom paklu odigrao je značajnu ulogu u takozvanom obraćenju u nazovi kršćanstvo. (Usporedi Propovjednik 9:5, 10.) Ipak, koliko se sve to razlikuje od jedinog biblijski utemeljenog načina širenja prave kršćanske vjere! To plemenito djelo izvršava se djelotvornim svjedočenjem, poučavanjem i pravljenjem učenika. Pustinjaci ili redovnici i opatice, ne bi nikada mogli izvršiti to djelo niti slijediti Kristovu zapovijed ‘neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima’ (Matej 5:14-16). Prisilno “obraćenje” nema ništa zajedničkog sa svjedočenjem, propovijedanjem i poučavanjem, čime se pomaže dobronamjernim ljudima svih nacija da se na temelju razumnog i iskrenog razmišljanja predaju Jehovi.
Zašto — ‘ne biti dio ovoga svijeta’?
6. Zašto se može reći da Jehovini svjedoci odgovaraju Isusovom opisu njegovih učenika u Ivanu 13:35?
6 Ime “kršćanin” često se pokazalo kao lažna oznaka. Zar se ne pripisuje takozvanim kršćanskim narodima gramzljivost, osvajanje, pokolj u ratu i ugnjetavanje masa? A koliko se u tome razlikuju pravi Kristovi sljedbenici! Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali međusobno ljubavi” (Ivan 13:35, NS). Danas uistinu postoje ljudi, koji odgovaraju tom opisu: Jehovini svjedoci. Ljubav među njima znači ne se međusobno bezobzirno natjecati, ne izazivati i ne iskorištavati jedan drugoga. Umjesto toga to znači govoriti u slozi, da ne postoje razdori i biti “primjerno sjedinjeni u istom razumu i istim mislima” (1. Korinćanima 1:10, NS; 1Ko 13:4-8). Jehovini svjedoci su upoznali Božji i Kristov način mišljenja i njime su vođeni (Rimljanima 12:1, 2; 1. Korinćanima 2:16). Jako važan dio tog načina mišljenja je da kršćani ne smiju ‘biti dio svijeta’. (Usporedi Jakov 1:27.)
7. Kako pokazuju Pavlove riječi u Djelima apostolskim 17:30, 31 da ne bi bilo prikladno za kršćane da budu dio ovoga svijeta?
7 Postoje dobri razlozi da Isusovi sljedbenici ‘ne budu dio svijeta’. Oko 4 000 godina bilo je čovječanstvo uglavnom ‘bez nade i bez Boga u svijetu’ (Efežanima 2:12). No, to dugačko razdoblje otuđenosti od Jehove radi ljudske grešnosti, neće vječno trajati. Prije devetnaest stoljeća apostol Pavao je objasnio da Bog “sada poručuje čovječanstvu da se trebaju svi i svagdje pokajati, jer je odredio dan kada će po pravdi suditi nastanjenoj Zemlji, preko čovjeka, koga je za to odredio”, Isusa Krista. Pavao je još dodao da je Bog, “uskrsnuvši ga (Isusa) iz mrtvih, pružio jamstvo svim ljudima” (Djela apostolska 17:30, 31, NS). To je sigurni pokazatelj da će nepravednom svijetu zajedno s otpadničkim kršćanstvom biti suđeno i da će biti osuđen i za vječno uništen. Kako bi, prema tome, bilo neprikladno za prave kršćane da budu dio ovog svijeta!
8. Koje djelo pokazuje da je blizu “kraj”, što je za Jehovin narod daljnji razlog da ‘ne bude dio svijeta’?
8 Od Isusovog uskrsnuća proteklo je više od 1 900 godina i nema dvojbe da uskoro slijedi izvršenje božanske osude nad otpalim kršćanstvom i ostalim sotoninim svijetom (2. Petrova 3:10; 1. Ivanova 5:19). U međuvremenu Jehovini svjedoci objavljuju Božju vijest diljem svijeta, a za ljude koji su zahvalni došla su ‘vremena okrepljenja’ (Djela apostolska 3:19-21). U skladu sa Isusovim proročanskim riječima za naše vrijeme, više od 2 650 000 Jehovinih svjedoka sada propovijeda ‘tu dobru vijest o Kraljevstvu’ u 205 zemalja. Čim se bude propovijedanjem dalo “svjedočanstvo svim narodima” i to u obimu koji Bog želi, doći će kraj (Matej 24:14). Budući da je blizu kraj sadašnjeg zlog sustava, Božji narod ima sve razloge da ‘ne bude dio svijeta’.
9. a) Kako moramo gledali na Kraljevstvo i njegove zahtjeve budući da se sotonin svijet približava kraju? b) Koja pitanja zaslužuju naše razmatranje?
9 Budući da se sotonin svijet približava kraju, životovažno je biti sigurnim da tražimo najprije Božje kraljevstvo (Matej 6:33). Bez obzira na godine, naobrazbu i položaj u društvu, “svi ćemo mi izaći pred sud Božji” (Rimljanima 14:10). Udovoljavamo li dakle u svojim životima zahtjevima Kraljevstva? Ili stvarno još nastojimo biti u skladu sa svijetom koji mrzi prave kršćane? Gajimo li svjetske težnje i nade? Slijedimo li nebiblijsko modno ludilo ovoga svijeta? Divimo li se njegovim idolima? Upamti da je “prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom” (Jakov 4:4). Kako možemo izbjeći uprljanost sa svijetom, da tako ne bi postali Božjim neprijateljima? Koje stvari svijeta mi moramo izbjegavati?
Ne ljubi svijet
10. Koje se tri “stvari”, koje Jehovin narod ne smije ljubiti, spominju u 1. Ivanovoj 2:15, 16?
10 Apostol Ivan je pisao: “Nemojte biti ljubitelji ni svijeta ni stvari u svijetu. Ako netko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi prema Ocu. Jer sve što je u svijetu — želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava — ne potječe od Oca, nego od svijeta” (1. Ivanova 2:15, 16, NS). Ivan ovdje navodi tri temeljne stvari u ovom svijetu koje Jehovin narod ne smije ljubiti.
11. Zašto kršćani ne smiju podleći “želji tijela”?
11 “Želja tijela” bi nas mogla navesti na štetne i smrtonosne postupke, koji su uobičajeni u današnjem iskvarenom svijetu kojim upravlja sotona. U te postupke spadaju “djela” grešnog tijela: “blud, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vršenje spiritizma, neprijateljstva, svađa, ljubomora, žestoki izljevi gnjeva, prepiranje, razdori, sekte, zavisti, natjecanje u pijanstvu, bučne pijanke i ovima slično.” Mi jednostavno ne možemo nekažnjeno zanemariti upozorenje apostola Pavla, naime, da “oni koji vrše takva djela neće naslijediti Božjeg Kraljevstva” (Galaćanima 5:19-21, NS). Uistinu, svi koji i dalje nepokajnički vrše “djela tijela” jesu dio ovoga svijeta i neće imati udjela u obećanom Kraljevstvu, koje će opravdati Jehovino ime i pretvoriti zemlju u raj (Luka 23:43). Jasno je dakle da kršćani ne smiju podleći “želji tijela”.
12. a) Što je “želja očiju” i kako ona može utjecati na nečije duhovno stanje? b) Što bi se trebali pitati s obzirom na “želje očiju”?
12 “Želja očiju” je daljnja oznaka onih koji su dio ovoga svijeta. Gomilajući bogatstvo i imovinu oni izgleda nisu nikada zadovoljni. Pa čak i mnogi koji su obratili nešto pažnje biblijskoj istini, koju šire Jehovini svjedoci, ipak popuštaju “želji očiju” i ne pokazuju duhovan napredak. Njihove želje za novom odjećom, kolima, kućama, novim uređajima i mnogim drugim stvarima koje su ugodne očima postaju toliko jake da, kao što je Isus rekao, “varavo bogatstvo i požude za svim ostalim navale te uguše riječ, i ostane bez ploda” (Marko 4:18, 19, ST). Zanimljivo je, da je sotona doveo Evu u iskušenje da poželi nešto zabranjeno a vidljivo za njene oči. Međutim, sotona je potpuno bezuspješno pokušao navesti Isusa na grijeh time što bi poželio stvari vidljive njegovim očima (1. Mojsijeva 3:1-6; Luka 4:5-8). A, kako je s tobom? Slijediš li Isusovo primjerno držanje? Ili ti zadovoljavanje “želja očiju” oduzima toliko vremena, pažnje i snage da zanemaruješ interese Kraljevstva? Ako se duhovne stvari gube u pozadini, hitno poduzmi nešto da bi izmijenio to stanje!
13. Do čega može dovesti “želja očiju”, kako to pokazuju određene izreke i Pavlovo pismo?
13 Pohlepna “želja očiju” može dovesti do nepoštenja, zavisti, gramzljivosti i drugih grijeha, čime bi zaslužili Božje neodobravanje. Pavao je rekao da “pohlepni ljudi” pripadaju onima koji ‘neće naslijediti Božjeg Kraljevstva’ (1. Korinćanima 6:9, 10). Prikladno tome, mudre izreke također upozoravaju: “Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne. Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga stići oskudica” (Priče Salamunove 28:20, 22, ST). Čak ako i ne stigne neposredno siromaštvo takve pohlepne, zavidne pojedince, oni će ili umrijeti izvan Božje milosti ili doživjeti žalostan kraj zajedno s ovim sustavom stvari (Matej 24:3; Luka 12:13-21).
14. a) Do čega može dovesti nečije “upadljivo isticanje svojih životnih sredstava”? b) U čemu je ukorijenjeno takvo “upadljivo isticanje”, hvalisanje i težnja za ugledom? c) Zašto bi trebali nadvladati iskušenje da se razmećemo (šepirimo) onim što smo stekli i prividnim dostignućima?
14 Jehovini sluge moraju također izbjegavati “upadljivo isticanje svojih životnih sredstava”. Zaista možemo doći u iskušenje da upadljivo ističemo skupocjene stvari! Ta zla želja često ne vodi samo do toga da se drži korak s drugima u materijalnom pogledu, nego da ih se čak pretekne. S tim je povezano i hvalisanje onim što osoba misli da je postigla. Onaj tko se nada dobiti određeni položaj, ili zvanje, druži se možda sa uglednim osobama i podupire ih. No tko dozvoljava da na takav način bude upotrijebljen, on je lud, a i previše častoljubiva osoba može na kraju postati kao “bezbožnici” Judinog vremena čija “usta izgovaraju drzovite riječi, a ljudima laskaju radi vlastitog dobitka” (Juda 4, 16, NS). Sva ta težnja za ugledom i upadljivo isticanje su ukorijenjeni u grešnom ponosu (Priče Salamunove 8:13; 16:18; 21:4). Zato bi trebali nadvladati iskušenje da se razmećemo (šepirimo) onim što smo stekli i prividnim dostignućima. Ovdje je prikladna izreka: “Jesti mnogo meda nije dobro; i da ljudi traže svoju čast, da li je časno?” (Priče Salamunove 25:27, NS). Budući da većina ljudi ide širokim putem koji vodi u uništenje, kako li su vremenu primjerene Isusove riječi: “Jao vama kad vas svi ljudi budu hvalili”! (Luka 6:26, ST).
“Svijet prolazi”
15. a) Koji temeljan razlog navodi apostol Ivan da ‘ne budemo dio svijeta’? b) Prema čemu trebaju usmjeriti svoju snagu vjerni kršćani?
15 Ivan navodi temeljan razlog zašto da ‘ne budemo dio svijeta’ kada dodaje: “Osim toga, svijet sa svojom požudom prolazi, a tko tvori volju Božju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17, NS). “Svijet”, nepravedno ljudsko društvo, približava se svom kraju u “velikoj nevolji” koja se približava tako brzo (Matej 24:21). U tom vremenu će biti uništeno sve što pripada političkim i trgovačkim elementima svijeta kao i elementima krive religije. Zašto bi onda Jehovini svjedoci uložili sve svoje vrijeme, snagu i sredstva u te elemente koji će uskoro biti uništeni? Umjesto toga, vjerni kršćani će upraviti svoju snagu u unapređivanje interesa Kraljevstva i u ono što je trajno, vječno. Osim toga, takvom svojom odanošću i vjerom Jehovin narod će pobijediti “svijet”, nepravedno ljudsko društvo, kao što ga je pobijedio Isus Krist (Ivan 16:33). Da, ono će preživjeti kada Bog bude uništio ovaj svijet, kao što su Noa i njegova obitelj preživjeli potop (2. Petrova 2:5).
16. Koja pitanja ostaju za naše razmatranje?
16 Kako bi trebali kršćani gledati na socijalna zbivanja (prilike) budući da svijet prolazi? Kakav stav trebaju imati prema obrazovanju, poslovnoj djelatnosti i rekreaciji? Ova pitanja zaslužuju naše brižljivo razmatranje.
Što bi rekao?
◻ Što je svijet, čiji dio nisu Isusovi pravi sljedbenici?
◻ Radi kojega djela dodijeljenog Kristovim učenicima se oni ne mogu izdvojiti na samo?
◻ Iz kojih razloga Jehovini svjedoci ‘nisu dio svijeta’?
◻ Koje tri temeljne “stvari” u svijetu ne smije ljubiti Jehovin narod želi li slijediti savjet iz 1. Ivanove 2:15-17?
[Slika na stranici 9]
Jehovini svjedoci nisu ‘dio svijeta’, oni su zaposleni u pomaganju ljudima svih naroda u duhovnom pogledu
[Slika na stranici 10]
Ako ‘nismo dio svijeta’, nećemo popustiti ni željama tijela ni željama očiju, niti ćemo upadljivo (gizdavo) isticati svoja sredstva za život