Kršćanske svadbe koje donose radost
1, 2. Kako se većine ljudi doima riječ “svadba” i zašto? (Matej 19:4-6).
OČEVIDAC apostol Ivan izvještava: “Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Majka Isusova bila je ondje, a bili su pozvani na svadbu i Isus i njegovi učenici” (Ivan 2:1, 2, The Jerusalem Bible).
2 Kako te se doimaju riječi iz Ivana 2:1, 2? Ne bi bilo iznenađujuće ako bi na to odgovorio uzbudljivo, jer riječ “svadba” nas podsjeća na nešto radosno. Ljudi se raduju svadbama. Kako čitamo u 1. Mojsijevoj 2:18-24, prva svadba je bila u raju, kada su ljudi bili bez grijeha. Tu svadbu savršenog čovjeka i žene uredio je i priznao naš Stvoritelj. Imala je uzvišeni ton i dala sretan primjer budućim svadbama.
3. Kakav duh povezuje Biblija sa svadbama i koja se poteškoća javlja? (Jeremija 7:34).
3 Tvoje se radovanje svadbama slaže s onim što čitamo u Božjoj Riječi. U Psalmu 45:15 opisuju se ovako sudionici kraljevske svadbe: “Bit će dovedeni s veseljem i klicanjem; oni će ući u kraljev dvor (NS). U Bibliji se o klicanju govori i u simboličnim osvrtima na vjenčanja (Matej 25:1-10; Otkrivenje 19:6-9). Da, iako je to ozbiljan korak — dvoje ulazi u svetu bračnu zajednicu — svadbe ipak trebaju ostati u sjećanju kao radosni, dostojanstveni događaji. Međutim, izvještaji iz cijeloga svijeta pokazuju da mnogim svadbama upravo ta oznaka nedostaje, što stvara probleme i žalost mladencima i razočara uzvanike. To je bio slučaj čak i kod nekih svadbi Jehovinih slugu. Zašto?
4. a) Zašto se većina svadbi održava javno? b) Što je Isus rekao o ženidbi u naše vrijeme?
4 U većini zemalja mladenci se mogu vjenčati uz privatnu svečanost koja ispunjava zakonske zahtjeve. Ako par izabere takvu malu svečanost, drugi ih ne bi trebali kritizirati ili misliti da se oni sigurno radi nečega stide. Možda im se to jednostavno više sviđa, a takav način vjenčanja može imati prednosti, na primjer, u financijskom pogledu — pripremajući se za potpunije sudjelovanje u Jehovinoj službi (Luka 12:29-31). Ipak, većina svadbi su javne, sa mnogo prisutnih prijatelja i rođaka. Tako promjena statusa mladenaca postaje nadaleko poznata okolini. Ako se tu radi o religioznoj ceremoniji ili biblijskom govoru, tada je unesen i duhovni elemenat. I drugi mogu podijeliti radost s mladencima. To su pozitivne strane takvog vjenčanja. Ipak, velike svadbe mogu dovesti u nepriliku, osobito danas kada svijet misli samo na “ženidbu i udaju” i “ne primjećuje” skori kraj zlog sustava stvari (Matej 24:37-39).
5. Tko bi sve trebao biti zainteresiran za Božji savjet o svadbi?
5 Ako predviđaš u svojoj budućnosti radosnu kršćansku svadbu, postoje stvari koje zaslužuju tvoju pažnju. A i svi mi koji bi možda mogli biti gosti ili sudionici kršćanskih svadbi, možemo koristiti razmatranja biblijskog savjeta na tu temu.
Problem pretjeranosti
6. Kakve probleme mogu prouzročiti velike svadbe?
6 Veličina svadbe za mnoge svjetske ljude može biti znak njihovog prestiža, vidljivi dokaz materijalne ili društvene nadmoćnosti. Na žalost, čak i kršćani mogu biti zanijeti nastojanjima da ostave utisak na druge raskošnom odjećom ili savršeno obavljenim pripremama (Galaćanima 5:26). Neki kršćanski starješine u Zapadnoj Africi osudili su “jaku težnju da se ‘oponaša’ svijet u običajima, upadljivom paradom i razuzdanom zabavom” na svadbama. Time se umanjuje dostojanstvo i radost koji odgovaraju životu onih koji više ne “postupaju po pohotama našega tijela, čineći što je htjelo tijelo” (Efežanima 2:3, NS). Umjesto da su radost i lijepe uspomene, takve svadbe često dovode do ‘razuzdanosti, neprijateljstva, ljubomore, svađe, zavisti, lumpovanja’ — tjelesnih djela (Galaćanima 5:19-21).
7. Što može navesti neke ljude da požele raskošne svadbe?
7 Kada je Ptolomej VI Filometor udavao svoju kćer za Aleksandra Balasa iz Sirije, povijest govori da “je u Ptolemaidi veličanstveno proslavio njenu udaju, kako pristoji kraljevima” (1. Makabejci 10:58, ST). I danas mnogi sa skromnim mogućnostima smatraju, da se moraju oni (ili njihova djeca) vjenčati ‘uz veličanstveno slavlje, kako pristaje kraljevima’. Možda su ih reklame navele da se upuste u te sanjarije. Trgovci koji vide u velikim, kićenim svadbama dobru priliku zarade, hrane maštu o nevjesti koja je “kraljica dana”, kao da određena vrsta štampanih pozivnica, fotografije, cvijeće ili prstenje jamči savršenu svadbu. Oni te žele navesti na pomisao da “ovaj put zaslužuješ najbolje” — bilo da ti to sebi možeš priuštiti ili ne. To “upadljivo isticanje svojih životnih sredstava” pripada svijetu koji prolazi (1. Ivanova 2:15-17, NS). Neki kršćanski starješine su primijetili: “Zapaža se takmičarski duh. (Naprimjer) pod utjecajem svjetskih običaja, nevjesta i njene pratilje mijenjaju po četiri ili pet skupih kostima.”
8. a) Što saznajemo iz biblijskih stavaka o svadbenoj odjeći? b) Kakvu svadbenu odjeću su izabrali neki kršćani i zašto?
8 Biblija ne navodi na pomisao da svadbe moraju biti spartanske (jednostavne, krute). Na primjer, u njoj čitamo o “mladoženji koji poput svećenika stavlja sebi nakit na glavu i o mladenki koja stavlja na sebe nakit” (Izaija 61:10, NS; Psalam 45:13, 14; Izaija 49:18; Jeremija 2:32; Ezehijel 16:9-13; Otkrivenje 21:2). Simbolična Kristova nevjesta opisana je kao “obučena u blistavo, čisto, fino laneno platno”. Dakle, sasvim je na mjestu da nevjesta i mladoženja (i njihova pratnja) nose čistu, ukusnu odjeću, ali ne moraju imati odjeću koja stvara novčane poteškoće. Neki su parovi namjerno izabrali mnogo jeftiniju odjeću od one koju bi si mogli priuštiti. Zašto? Da bi izbjegli odjeću koja bi možda izazvala strahopoštovanje gostiju, ali i nelagodnost, ili umanjila jednostavno dostojanstvo, radost i duhovnost svadbe (Otkrivenje 19:8; Priče Salamunove 11:2; 1. Timoteju 2:9).
9. Čega bi trebali biti svjesni s obzirom na svadbene običaje i tradicije?
9 Druga pretjeranost na svadbama mogla bi biti prestrogo pridržavanje “protokola” (pravila) — bezbroj obreda za koje kažu “stručnjaci” za pravila pristojnosti da se moraju slijediti. To ne znači da Božji sluge namjerno odbacuju sve mjesne običaje vezane za svadbe.a U Bibliji piše da je Samson, povodom ženidbe, “priredio gozbu, jer tako običavahu mladi ljudi” (Suci 14:10). Međutim, ropsko povođenje za društvenim formalnostima može opteretiti svadbu i tako zasjeniti pravo značenje slavlja i oduzeti svakome radost koju bi trebao osjećati.
Zakonsko vjenčanje — u biblijska vremena i danas
10. Kako su izgledale svadbe u biblijska vremena?
10 Mi možemo koristiti ono što Biblija kaže o svadbama, ako se i razlikuju običaji našeg vremena i kraja gdje živimo. U biblijska vremena nije bila potrebna posebna zakonska ili religiozna ceremonija. Mladoženja bi otišao u kuću svoje zaručnice i javno je pratio u svoju kuću. Pri tome su se radovali mladenci, njihovi bliski rođaci i promatrači koji su pokazali uzbudljivo zanimanje za taj sretan događaj. Obično su nevjesta i mladoženja bili odjeveni u lijepu odjeću, a u kući mladoženje priredili svadbenu svečanost uz pozvane goste (1. Mojsijeva 24:65-67; Matej 1:24; 25:1-10; usporedi 1. Makabejcima 9:37, 39).
11. Kako je bilo s dokumentima o vjenčanju i njihovoj potrebi u staro vrijeme?
11 Okolni su narodi imali zakone koji su zahtijevali pismene ugovore o vjenčanju. Iako Biblija ne spominje takve dokumente, ona ipak govori o braku u smislu “zavjeta” (Malahija 2:14). Biblijske pojedinosti rodoslovlja posredno pokazuju da su se na neki način zapisivali brakovi, a zanimljivo je da su se Josip i Marija podvrgli nekoj vrsti zakonskog popisivanja (Luka 2:1-5; 3:23-38). Papirusi iz petog stoljeća pr. n. r. vr., koji potječu od židovske kolonije na Elefantini (Egipat), sadrže ugovore o vjenčanju. Jedan od njih glasi:
‘... Došao sam u tvoju kuću da mi daš svoju kćer Miftahiju za ženu. Od ovog dana ona je zauvijek moja žena a ja sam njen muž. Dao sam ti za tvoju kćer 5 sikala, što je cijena za nevjestu ...’
12. a) Kako gledaju Jehovini svjedoci na vjenčanje u općini? b) Što se savjetuje ako je u pitanju i državna i religiozna ceremonija?
12 Jehovini svjedoci smatraju vrijednim da se vjenčanje obavi u skladu s mjesnim zakonom i tako ‘daju caru carevo’ (Marko 12:17; Rimljanima 13:1, 7). Zakon može tražiti da se mladenci podvrgnu pregledu krvi, da dobiju dozvolu i polože zakletvu pred ovlaštenom osobom za sklapanje braka. U nekim zemljama vjenčanja mogu obavljati samo državni službenici, kao gradonačelnik ili sudac. No, članovi kršćanskih crkava često smatraju da u stvari nisu vjenčani dok se ne vjenčaju u crkvi. Pravi kršćani priznaju, da je zaključenje građanskog braka punovažno, a neki još žele (ili im to nalaže osjetljivost prema drugima) da nakon registriranja u općini imaju i biblijski govor. U takvom slučaju je najbolje, da se predavanje održi ubrzo nakon vjenčanja u općini.b
13. Što će vjerojatno učiniti kršćanski starješina prije svadbe, ako on treba izvršiti svečanost vjenčanja?
13 Neke države opunomoćuju starješine Jehovinih svjedoka da vrše obrede sklapanja brakova. Obično ih vrše skupštinski starješine, muškarci s iskustvom, uviđavni, zreli i koji razumiju Božju Riječ. Starješina koji je zamoljen u tome poslužiti, vjerojatno će prije toga razgovarati sa nevjestom i mladoženjom. Oni će mu sigurno zajamčiti da nema nikakvih moralnih ili zakonskih smetnji za njihovo sklapanje braka. On im može pružiti zdrav biblijski savjet, a i očinski savjet. Možda će s njima porazgovarati o pripremama za svečanost vjenčanja i društveni skup koji zatim slijedi, jer će željeti imati čistu savjest u vezi tih događaja u kojima je zamoljen da odigra važnu ulogu (Priče Salamunove 1:1-4; 2:1; 3:1; 5:15-21; Jevrejima 13:17, 18).
14. Kakvi su svadbeni govori prikladni?
14 Bilo da je već izvršeno registriranje u općini ili ne, svadbeni govor jednog sluge Jehovinih svjedoka može pomoći da se istakne činjenica da od samog početka u braku treba biti prisutan duhovni stav. Takvi govori nisu predugački, kao da bi trebali sadržavati sve što Biblija govori o braku, a niti trebaju biti puni humora ili pretjeranog hvaljenja mladenaca. Uravnoteženost, radost i biblijski sadržaj tih govora može koristiti mladencima i ostalim prisutnimac (2. Timoteju 3:16).
15. Kako se svečana obećanja upotrebljavaju kod Jehovinih svjedoka razlikuju od drugih svečanih obećanja koja se danas koriste?
15 Svečana obećanja dio su mnogih vjenčanja. Ona koja se upotrebljavaju na nekim “suvremenim” svjetskim vjenčanjima izmišljena su neobičnim (nastranim) pjesništvom ili izražavaju nečije osobne poglede na život. U eseju časopisa Time (Tajm) na temu “Smjelosti kod kuće napravljenih zakletvi” pisalo je o svećeniku koji je pitao: “Đina, hoćeš li voljeti Pitera više negoli voliš čokoladu?” Zatim je pitao Pitera: “Hoćeš li voljeti Đinu više nego jutarnje novine?” Članak je istaknuo da “je vjenčanje javni događaj” i treba ukazati poštovanje važnosti društvenog koraka koji se tada čini. Kod vjenčanja Jehovinih svjedoka svečana obećanja bit će prilagođena zahtjevima mjesnog zakona. Gdje je to dopušteno, daju se svečana obećanja koja odaju čast Bogu, izvoru braka:
“Ja —— uzimam tebe —— za svoju vjenčanu ženu, da te volim i njegujem u skladu s božanskim zakonom za kršćanske muževe i Božjim bračnim uređenjem danim u Svetom pismu, dokle god budemo oboje živjeli zajedno na Zemlji.”
“Ja —— uzimam tebe —— za vjenčanog muža, da te volim, njegujem i duboko poštujem u skladu s božanskim zakonom za kršćanske žene i Božjim bračnim uređenjem danim u Svetom pismu, dokle god budemo oboje živjeli zajedno na Zemlji.”
Ova svečana obećanja ne smiju biti promijenjena ili zamijenjena nečim što bi bilo prilagođeno hirovima mladenaca.d
Vjenčanja u Kraljevskoj dvorani
16, 17. a) Kako je starješinstvo uključeno u svadbe u Kraljevskoj dvorani? (Jakov 3:17). b) Zašto je preporučljivo takvo uključivanje?
16 Kršćanima je rečeno da se žene (ili udaju) “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39). Kad se dvoje kršćana koji uživaju dobar glas u skupštini želi vjenčati (ili imati svadbeni govor) u Kraljevskoj dvorani, oni trebaju zatražiti dopuštenje starješinstva.e Starješine neće nametati svoje osobne ukuse u vezi priprema za vjenčanje, ali će se raspitati za planove mladenaca, tako da se u dvorani ne bi ništa dogodilo što bi moglo uznemiriti skupštinu. (Usporedi 1. Korinćanima 14:26-33.)
17 Naprimjer, stigle su uznemirujuće vijesti o svadbama, koje se nisu održale u Kraljevskoj dvorani. Prije svega, svirala je glasna muzika u iznajmljenoj dvorani, a nevjesta i mladoženja s pratnjom ušli su u dvoranu plešući. Ostali gosti su im se pridružili u plesu sve dok ih nije prekinuo predsjedavajući (ravnatelj stola) tako da je nakon molitve mogao započeti svadbeni govor. To očito nisu bile prikladne prilike za kršćansku svadbu. No to nam pokazuje zašto starješine vode računa o vjenčanju u Kraljevskim dvoranama. U dvorani se koristi samo izgrađujuća muzika poput one iz pjesmarice Jehovinih svjedoka. Kićenje cvijećem ili bilo kakvo drugo uljepšavanje treba biti skromno i razumno, kao i način na koji ulazi u dvoranu svadbena povorka i način fotografiranja (Filipljanima 4:5).
18. Tko može biti na svadbi s nevjestom i mladoženjom? (1. Korinćanima 5:13; Jakov 2:1-4).
18 U biblijska je vremena obično postojao “mladoženjin prijatelj” i ženske pratilje nevjeste (Ivan 3:29; Psalam 45:14). Često je to slučaj i na vjenčanjima u Kraljevskoj dvorani. Potrebno je i tu pokazati razboritost što se tiče broja učesnika kao i načina oblačenja i postupanja. Ne bi bilo prikladno imati u svadbenoj pratnji ljude, koji su isključeni ili čiji se sablažnjiv način života ozbiljno suproti biblijskim načelima (2. Korinćanima 6:14-16). Umjesto da izaberu ugledne ljude ili one koji mogu dati skupe poklone, mnogi kršćanski parovi će izabrati u svadbenu pratnju one (uključujući i govornike), s kojima tijesno surađuju u Jehovinoj službi.
19. Na koje druge stvari treba još paziti, a što će pomoći da se radosno obavi vjenčanje u Kraljevskoj dvorani?
19 Ako se koristi Kraljevska dvorana, može se dati kratka obavijest o datumu i vremenu vjenčanja. Tako će skupština znati da će dvorana biti korištena i da mogu doći ako žele. Budući da je Kraljevska dvorana uglavnom predviđena za kršćanske sastanke, vjenčanje se treba održati u vrijeme kada nisu sastanci. Pošto je vrijeme planirano, svojom točnošću pokazujemo ljubav i obazrivost prema svima. U Isusovoj usporedbi o svadbi “mladoženja je zakasnio”, a to je nekima stvorilo velike neprilike (Matej 25:1-12).
20. Koji još detalj kod vjenčanja zaslužuje našu pažnju?
20 Prorok Izaija je pisao kako “se mladoženja raduje nevjesti” (Izaija 62:5). Nevjesta je također sretna na dan svog vjenčanja. I mnogi prijatelji (dobronamjerni) “vrlo se raduju” kršćanskim svadbama (Ivan 3:29). Često se ta radost izražava i dopunjuje društvenim skupom nakon vjenčanja — prijemom ili svadbenom gozbom. Kakve savjete daje Jehova u svojoj riječi, a koji će doprinijeti još većoj sreći a ne problemima na takvim skupovima? Razmotrimo i to.
[Bilješke]
a Obrazloženje o svadbenim običajima nalazi se u Kuli stražari od 15. siječnja 1969, na stranicama 58 i 59.
b Ako bi trebalo duže vremena čekati, ljudi u okolini bi se mogli sablazniti na taj postupak mladenaca, bilo da već žive kao muž i žena ili su se uzdržali od toga (2. Korinćanima 6:3).
c Biblijska obrazloženja na čemu se mogu temeljiti takvi govori nalaze se u Kuli stražari 248, str. 26; 249, str. 31; 251, str. 27; 9/77, str. 275; 10/77, str. 294.
d Ako je državni službenik već izvršio vjenčanje mladenaca i sada slijedi kršćanski svadbeni govor, sluga može spomenuti da je već učinjen zakonski korak. Neki parovi, ipak, žele ponoviti ta svečana obećanja pred Bogom i skupštinom.
e U slučaju dviju osoba koje služe Bogu i namjeravaju se krstiti na kongresu, one mogu koristiti Kraljevsku dvoranu za vjenčanje.
Jesi li upamtio ove točke?
□ Kojih opasnosti kršćani trebaju biti svjesni obzirom na raskošnost svadbi?
□ Kakav stav zauzimaju Jehovini svjedoci prema građanskoj ili religioznoj svečanosti vjenčanja?
□ Kako mogu odluke mladenaca u vezi svadbenih ceremonija uvećati kršćanima radost u tom događaju?
□ Kakva se vjenčanja mogu držati u Kraljevskoj dvorani?
[Slika na stranici 20]
Veselo i dostojanstveno hebrejski bi mladoženja doveo kući nevjestu