Što stavljaš na prvo mjesto — dužnosti ili zadovoljstva?

STVORITELJ, Jehova Bog stvorio nas je kao slobodne zastupnike morala. Znači, dao nam je sposobnost i slobodu birati što želimo činiti. Katkada to znači birati između dužnosti i zadovoljstava.

Jedna popularna izreka glasi: “Kada dužnost i zadovoljstvo dođu u sudar, neka zadovoljstvo pretrpi udar.” Iako često dolazi do sudara između dužnosti i zadovoljstva, to tako ipak ne mora biti. A kada već dođe — što stavljamo na prvo mjesto? Dužnost se definira kao ‘moralna obaveza koja nekoga obavezuje nešto raditi ili ne raditi’. Zadovoljstvo je “stanje veselosti; radost; užitak”, osjećaj zadovoljenosti.

Naše dužnosti

Kao što je Isus Krist pokazao naše su glavne dužnosti i obaveze one koje imamo prema svom Stvoritelju Jehovi Bogu (Marko 12:29, 30). Najvažniji Božji zahtjev za njegove sluge, danas je svjedočiti o njegovom imenu i Kraljevstvu i praviti učenike (Izaija 43:10-12; Matej 10:7; 24:14; 28:19, 20). Da bi mogli odgovarajuće udovoljiti tim dužnostima, kršćani moraju stalno povećavati svoje biblijsko znanje, redovito se družiti s ostalim obožavateljima i ustrajati u molitvi. Dakle, u najvažnije kršćanske dužnosti uključene su i ove druge (1. Timoteju 4:16; Jevrejima 10:23-25; Rimljanima 12:12; Propovjednik 12:13).

Mi imamo obaveze i prema svojim bližnjima. Najčešće su te obaveze svjetovne ili zemaljske vrste. ‘Moramo, raditi ako želimo jesti’ jer mi ne možemo živjeti na tuđi račun. Dužni smo osigurati svojoj obitelji potrebne stvari. Moramo poštovati zakone svoje zemlje, kao što su saobraćajni propisi, a moramo plaćati i porez (Rimljanima 12:17; 13:1-7; 2. Solunjanima 3:10; 1. Timoteju 5:8).

Mi imamo dužnosti prema Bogu, prema obitelji, susjedima i svakako prema sebi. Dužnosti, dužnosti, dužnosti! Znači li to da nemamo vremena ili prilike za osobna zadovoljstva? Ne, to samo znači da moramo zadovoljstva zadržati na njihovom mjestu. Ne smijemo biti poput mnogih osoba u ovim ‘posljednjim danima’, koje ‘više ljube užitke nego Boga’ (2. Timoteju 3:1, 4).

Zabranjena “zadovoljstva”

Ako zadržimo zadovoljstva na njihovom mjestu, moramo shvatiti da se određene vrste ne mogu uskladiti s našim dužnostima, jer nemaju mjesta u našem kršćanskom životu. Danas ima ljudi koji preziru saobraćajne propise, kradu u trgovinama ili na neki drugi način krše zakon iz “čistog zadovoljstva” ili, kako kažu, iz “užitka”. Očito sva takva djela pripadaju zabranjenim “zadovoljstvima”.

Drugi pojedinci nalaze zadovoljstvo u opojnim drogama i tako postaju robovi narkoticima. Neke zadovoljava upotreba duhana na ovaj ili onaj način. Takve se navike sukobljavaju s našim dužnostima prema Bogu i bližnjemu. Kršćani trebaju biti slobodan narod, imati ljubav prema bližnjima i zato im se savjetuje ‘da se očiste od svake tjelesne i duševne ljage’ (2. Korinćanima 7:1, (ST); Matej 22:39; Rimljanima 6:6, 16; 13:10).

Najuobičajeniji oblik zabranjenog zadovoljstva nesumnjivo je danas nedopušten seks. Sve takve ‘žudnje za čulnim zadovoljstvom’ dolaze u sukob s našim dužnostima prema Bogu i bližnjima (Jakov 4:3; Priče Salamunove 6:20-35). Mi moramo izbjegavati ne samo upuštanje u spolni nemoral nego i poigravanje njime. Sama činjenica da su takva nemoralna zadovoljstva zabranjena, čini ih još poželjnijima i privlačnijima, kako je vidljivo iz prizivanja prostitutke: “Kradena je voda slatka, i ugodno je potajno jesti kruh” (Priče Salamunove 9:17, ST).

Zašto su takva zadovoljstva primamljiva za palo tijelo? Zato što ‘je naginjanje srca čovječjega zlo od mladosti njegove’.

Zato kršćanin mora, poput apostola Pavla, ‘biti svoje tijelo i praviti ga robom’ (1. Mojsijeva 8:21; NS; 1. Korinćanima 9:27, NS). Ne smijemo podleći tim nedopuštenim zadovoljstvima ako se nadamo steći Božje priznanje (1. Korinćanima 6:9-11).

Načela koja vode uživanju u zadovoljstvima

Postoje mnoga zadovoljstva u kojima kršćani mogu uživati. Ipak da bi ih zadržali na njihovom pravom mjestu, naše uživanje u njima mora se podložiti vodećim načelima: kakvoći, količini, vremenu i izdacima. Primjerice: nesumnjivo je jelo najrasprostranjenije zadovoljstvo među ljudima i u njemu ljudi najčešće uživaju. Time što je hranu učinio zadovoljstvom, pokazao je Bog svoju ljubaznu dobrotu. Može se reći da je to uživanje ograničeno jedino načelom: “Jedimo da bi živjeli, a ne živimo da bi jeli”.

Budući da su načela važna i kod prehrane, razmišljat ćemo da ne izabiramo hranu koja je samo ukusna, nego koja je našem tijelu i korisna. Pazit ćemo da se ne prejedemo, da ne jedemo više negoli nam je potrebno. Osim toga, pazit ćemo i na vrijeme. Poznato je da obilni obroci otežavaju koncentraciju i bolju spretnost u poslu. Kao što jedan profesionalni pjevač neće htjeti jesti obilan odrezak ili puretinu za večeru prije koncerta, i mi to ne bi trebali učiniti prije obavljanja nekog teškog zadatka ili držanja biblijskog predavanja. U stvari, obilan obrok nas može čak ometati da sa uživanjem pratimo tuđe biblijsko predavanje. Naravno, ljudi koji pate od alergija ili šećerne bolesti ili pretjerane gojaznosti, imaju još više razloga paziti na ta načela — kakvoću; količinu i vrijeme — dok uživaju u jelu. Zatim ne želimo biti rasipni što se tiče cijene, da bi nepromišljeno trošili za to zadovoljstvo.

Drugo zadovoljstvo u kome mnogi uživaju je gledanje televizijskog programa. Kao kršćani mi želimo biti sigurni da je program koji gledamo ugodan i koristan, ako ne i poučan. Također ćemo paziti i na količinu, da ne bi utrošili mnogo vremena gledajući televizijski program, te nam ostalo malo vremena za spavanje ili dobro obavljanje svojih dužnosti. Trebamo paziti i na raspodjelu vremena, jer ne želimo da nas gledanje TV programa liši potrebnog odmora ili obavljanja kršćanskih dužnosti poput posjećivanja skupštinskih sastanaka.

Ono što važi za gledanje TV programa primjenjivo je i na gledanje filmova i posjet sportskim priredbama. U vrijeme kad bi trebali slušati biblijsko predavanje sa ostalim kršćanima, zaista ne bi bilo umjesno naći se na nekom stadionu i gledati nogometnu utakmicu, zar ne? Niti bi trebali dozvoliti da učinimo istu grešku iz ljubavi prema muzici.

Bavljenje nekim hobijema može nam činiti veliki užitak. Ipak, i tu trebamo pokazati savladavanje i staviti na prvo mjesto ono što je najvažnije. A što ako se radi našeg hobija krećemo u lošem društvu ljudi koji puše ili upotrebljavaju prostački jezik? Ili što ako je taj hobi preskup, štetan po zdravlje ili izaziva poteškoće u obitelji? Ne bi li bilo uputno promijeniti hobi u takvom slučaju?

I kada naš hobi ili razonoda ne izaziva nikakve opravdane prigovore, mi ćemo paziti da ih zadržimo na njihovom mjestu. Neki oženjeni muškarac možda voli kuglanje. No, ako njegova obitelj ne može kuglati s njim, bilo bi mudro i ljubazno da ograniči tu aktivnost. On neće željeti ići na kuglaške turnire ako bi ga to spriječilo da prisustvuje kršćanskom kongresu. Sve što vrijedi za kuglanje može se naravno jednako primijeniti na druge slobodne aktivnosti poput pješačenja, plivanja ili veslanja.

Na godišnje odmore gleda se kao na vrijeme razonode. Ipak kao kršćani mi nećemo postati nemarni u svom ponašanju samo zato što se nalazimo među nepoznatim ljudima ili imamo dosta slobodnog vremena. Niti ćemo željeti razgledati znamenitosti ili posjetiti neke sportsko zabavne centre na štetu posjete kongresima Jehovinih svjedoka.

Zadovoljstvo u vršenju dužnosti

Da, izvršavanje dužnosti može biti veliko zadovoljstvo. Iako mnogi ljudi misle da su dužnosti i zadovoljstva u međusobnoj suprotnosti, to ne mora biti slučaj. Činjenica je da možemo naći veliko zadovoljstvo u obavljanju svojih dužnosti — ako imamo zdrav duševni stav. Prvi čovjek Adam je veoma uživao brinuti se o svom domu, divnom, parku sličnom, Edenskom vrtu. Sigurno je osjetio i veliko zadovoljstvo dok je upoznavao sve životinje i davao im imena. A kada je Jehova Bog predstavio Adamu ženu Evu, njegovo zadovoljstvo i sreća bili su obilni kako o tome čitamo u 1. Mojsijevoj 2:15, 18-23.

Mužu može biti zadovoljstvo obavljati koristan posao, bez obzira na vrst posla, ako na njega gleda kao na sredstvo za postizanje cilja — pošteno zaraditi za sebe i svoju obitelj. Tako je i sa ženom koja ima uredan duševni stav. Ona može osjetiti veliko zadovoljstvo održavajući svoj dom u redu, pripremajući ukusne, hranjive obroke svojoj obitelji i tako dalje.

Jedan osobiti primjer kako uživati dok se obavlja dužnost jesu Jehovini Svjedoci. Njima pričinjava veliku radost proučavati Bibliju i nove istine. U tome osjećaju kao psalmist koji je rekao: “Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena” (Psalam 119:162, ST).

Jehovini svjedoci uživaju u sakupljanju na skupštinskim sastancima i redovito održavanim kongresima. Osim toga, ti kršćani nalaze istinitima Isusove riječi: “Više usrećuje davanje nego primanje” (Djela apostolska 20:35, NS). Time što idu od kuće do kuće i propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, oni u prvom redu izvršavaju dužnost koju imaju pred Bogom i pred ljudima. Kada nađu nekoga tko ih želi slušati i razgovarati s njima o Bibliji, a posebno kada osoba pokaže da je ‘svjesna svojih duhovnih potreba’, njihovo djelo im pruža radost i zadovoljstvo (Matej 5:3, NS).

Izoštriti svoj osjećaj dužnosti

Što će nam pomoći izoštriti osjećaj dužnosti i zadržati zadovoljstva na njihovom pravom mjestu? Pravednost i razum će pomoći. Naprimjer, mi se moramo pokazati pravednima da bi doista bili darežljivi. Naravno, ne bi bilo pravedno da pomažući drugima oduzmemo svojoj obitelji osnovne potrebe. A razum nam pomaže shvatiti da u kolikoj mjeri ne izvršavamo svoje dužnosti, u tolikoj mjeri griješimo i štetimo sebi i drugima. Budući da ne želimo da drugi oštete nas, i mi trebamo izbjegavati oštetiti njih (Luka 6:31).

Ljubav će nam naročito pomoći da stavimo dužnost ispred zadovoljstva. Ljubiti Boga znači držati njegove zapovijedi i ispunjavati svoje dužnosti prema Bogu (1. Ivanova 5:3). Ljubav prema našem bližnjemu učinit će nas zainteresiranima za njegovu dobrobit, a ne samo za svoju vlastitu (1. Korinćanima 10:24).

Sasvim sigurno u našem životu ima mjesta i užitku. Mnogo zadovoljstva možemo izvući vršeći svoje dužnosti. Mi možemo uživati i u drugim zadovoljstvima ako ih stalno nadziremo i izbjegavamo da zadovoljstva budu u suprotnosti s našim dužnostima. Zato pazimo na kvalitet; kvantitet i troškove zadovoljstva, kao i na vrijeme koje im posvećujemo. To svakako znači stavljati dužnosti ispred zadovoljstva.

[Bilješka]