Svijet koji voli užitke gotovo je na kraju!

POVIJEST je puna primjera, kako su moćna kraljevstva i carstva propala radi svog moralnog raspada, razuzdanog življenja i prekomjerne ljubavi prema užicima. Čak i unutar jedne nacije propale su dinastije (vladalačke obitelji) ili režimi, kada je ljubav prema užicima razorila njihovo moralno ustrojstvo.

U knjizi “Kratak pregled rimske povijesti” (Outlines of Roman History) pisao je William Morey: “Kad bi nas pitali što su bili znaci rimskog moralnog raspada, trebali bi odgovoriti: sebičnost klasa; nagomilavanje bogatstva, (...) ljubav prema zlatu i strast za luksuzom (...) To su bile moralne bolesti, koje bi teško mogla izliječiti bilo koja vladavina”.

Ne vidimo li i danas ljude zaokupljene svjetskim načinom života, koji je sav usmjeren užicima? Ne živimo li u svijetu koji ljubi užitke? Da, doista, jer iako mnogi još žele neku religiju, u njihovom životu su zauzele prvo mjesto društvene i zabavne djelatnosti. Ljudi su postali, poput Noinih suvremenika — prezauzeti stvarima kao što su ‘jelo i piće’. Prezaposleni su ispunjavanjem svojih želja, a da bi još vodili računa o svojim duhovnim potrebama. Posve je nestalo zanimanje za religiju i podupiranje iste (Matej 24:37-39).

Ta ljubav prema užicima i popratno opadanje interesa za religiju dobivaju posebno značenje kada razmotrimo kako je završilo jedno drugo drevno carstvo — Babilon. Neobične pojedinosti o tom padu, kao i drugi povijesni izvještaji, zapisani su u Bibliji s naročitim razlogom: “Napisane su za opomenu nama na koje je došao svršetak sustava stvari” (1. Korinćanima 10:11, NS).

Pouka iz starog vremena

Rijeka Eufrat je imala značajnu ulogu u životu velikog grada Babilona. U svojoj knjizi Povijest Kira Velikog (History of Cyrus the Great, 1878) pisao je Jacob Abbott: “(Babilon) je bio glavni grad velikog i plodnog područja koje se protezalo s obje strane Eufrata do Perzijskog zaljeva. (...) Rijeka Eufrat je bila značajan izvor plodnosti za cijelo područje kroz koje je tekla.” Da, blagostanje Babilona je potjecalo od rijeke Eufrata. I stoga je činjenica, da je i pad grada bio vezan uz tu rijeku još značajnija.

Abbott (Ebot) je dao ovaj zanimljiv izvještaj o pobjedi kralja Kira nad Babilonom:

“Kir je napredovao prema gradu. Ulogorio je jedan veliki odred svojih trupa kod otvora u glavnim zidinama gdje je rijeka utjecala u grad, a drugi odred niže, tamo gdje je rijeka istjecala iz njega. Tim odredima je naređeno da uđu u grad kroz korito rijeke čim budu vidjeli da voda opada. Zatim je zaposlio velike snage radnika da iskopaju nove kanale, prošire i prodube već postojeće u namjeri da skrenu tok rijeke u novo korito. Kad su ti propusti bili pripremljeni, pustili su vodu rijeke da utječe u njih jedne unaprijed određene noći. I rijeka je ubrzo prestala protjecati kroz grad. Odredi vojnika su ušli u grad kroz korito rijeke”.

Od trenutka kad su vode Eufrata počele opadati, Babilon je bio osuđen na propast. Treba zapaziti, da je grad pao one noći, kad su njegovi stanovnici priredili veliko slavlje s mnogim užicima. (Usporedi Danijel 5. poglavlje.)

Povijest se treba ponoviti

Ono što se dogodilo drevnom Babilonu od ruku Kira Velikog nije samo od povijesnog značaja. Koristeći to kao uzor, biblijska knjiga Otkrivenje govori o bludnici imenom “Babilon veliki” koja sjedi na ‘mnogim vodama’. I prorečeno je, da je jedan anđeo na Božju zapovijed “izlio svoju čašu na veliku rijeku Eufrat: Tada “presahnu” njezina “voda” da bude omogućen prolaz kraljevima s Istoka” (Otkrivenje 17:1, 5; 16:12, ST).

Tko ili što je ‘Babilon veliki’? Što predočavaju ‘mnoge vode velike rijeke Eufrata’? I što znači ‘presušivanje njene vode’?

Iako drevni Babilon više ne postoji kao politička sila, njegov religiozni utjecaj se tokom stoljeća proširio na sva četiri dijela Zemlje. Dakle, ‘Babilon veliki’ je svjetsko carstvo krive religije, kome pripadaju sve crkve kršćanstva. U Otkrivenju 17:15 ukazuje se da ‘mnoge vode’, na kojima sjedi ova religiozna bludnica — jesu ‘narodi i mnoštva i narodnosti i jezici’ — od kojih ona zavisi u pogledu izdržavanja više negoli je blagostanje drevnog Babilona zavisilo od voda Eufrata. Tako presušivanje voda znači pomanjkanje — nestajanje podrške religiji od strane ljudi.a

‘Kraj’ je blizu!

U povezanosti s time utvrđujemo da su porast svjetovnosti diljem svijeta i opadanje zanimanja i podrške religiji, od dvostrukog proročanskog značaja. Prvo, takvi razvoji događaja su znak ispunjenja Pavlovog proročanstva, da će u ‘posljednje dane’ ljudi “više ljubiti užitke nego Boga”. To je dio dokaza, da živimo u ‘posljednjim danima’ ili na ‘svršetku sustava stvari’ (Matej 24:3). Drugo, upravo kao što je drevni Babilon pao one noći kada su opale vode Eufrata, tako su porast svjetovnosti i nestajanje podrške religiji jasni pokazatelji da je uništenje ‘Babilona velikog’ vrlo blizu.

Ova proročanstva koja se ispunjavaju, jasno pokazuju da živimo u ‘vremenu kraja’ (Danijel 12:4). Da, približavamo se krajnjem dijelu posljednjih dana, čiji je vrhunac uništenje cijelog zlog Sotoninog sustava stvari. Uistinu ovaj svijet koji ljubi užitke gotovo je na kraju. Upravo nas to treba ohrabriti, jer će to utrti put pravednom Novom uređenju koje je Bog obećao (2. Petrova 3:13). Ti možeš imati udjela u njegovim velikim blagoslovima, ako ne staviš užitke ispred Boga, nego njega staviš na prvo mjesto u svom životu tokom ovih posljednjih dana.

[Bilješka]