Kakvo je naše gledište prema protivnicima istine?
“Između vas samih dići će se neki, koji će naučavati krivu nauku odvlačeći učenike za sobom” (DJELA APOSTOLSKA 20:30, NS)
1, 2. a) Zašto su za nas danas korisni minuli događaji iz biblijske povijesti? b) Koji nas osobiti događaj iz povijesti Izraela i prve kršćanske skupštine sada zanimaju i zašto?
KAD je pisao skupštini Korinta, apostol Pavao je rekao svojoj braći u vjeri, da im ono što je nekoć napisano treba služiti kao opominjujući primjer. To načelo ima dalekosežne posljedice, sve do naših dana. Mnogi minuli događaji iz biblijske povijesti mogu imati i imaju suvremene sličnosti, koje nam pomažu i pružaju prikladna uputstva za naš život (1. Korinćanima 10:11; Rimljanima 15:4).
2 Zato će biti korisno razmotriti neke događaje iz povijesti Izraela a također i prve kršćanske skupštine. Naročito nas zanimaju događaji ili zbivanja vezana za one, koji su se protivili Božjem djelu i kako je to utjecalo na tadašnje Jehovine sluge. Kao Jehovinom narodu, ti događaji nam pomažu ostati budnima i povlačiti paralelne sličnosti suvremenih događaja i naših odgovornosti na tom području (2. Timoteju 3:16, 17).
3. Kako je Jeremija bio upozoren i utješen?
3 Jehova je opunomoćio svog vjernog slugu Jeremiju oko 40 godina prije pada Jeruzalema, koji je uslijedio 607. pr. n. r. vr., da javno govori o nepravdama koje se čine u Judeji. One će konačno dovesti do Jehovine nemilosti i stanovnici Judeje će biti odvedeni u Babilon kao zarobljenici. Jehova je upozorio Jeremiju, da će mu se neki protiviti. Rekao je: “I borit će se (protivnici) protiv tebe, ali te neće nadvladati, jer ‘Ja sam s tobom da te izbavim’, riječ je Jehovina” (Jeremija 1:19, NS). To je bila velika utjeha Jeremiji koja ga je ojačala da izvrši sve što je bila Božja volja za njega!
4. a) Koja su neka protivljenja koja je Jeremija morao podnijeti? b) Što nam govori izvještaj iz Jevrejima 11:32-38 o protivnicima Božjih slugu?
4 Jedan od Jeremijinih protivnika bio je čovjek imenom Pašhur. On je bio sin svećenika u Judeji i vodeća ovlaštena osoba u domu Jehovinom. Biblijski izvještaj u Jeremiji, 20. poglavlje pokazuje kako je Pašhur udario Jeremiju i stavio ga u klade. Jehova je oslobodio Jeremiju od tih ograničenja, ali je protivljenje nastavljeno. Protiv Jeremije je progovorio i Ananija, prorok iz Gabaona, optuživši ga da je lažni prorok uništenja. Ustvari, Ananija je govorio da će biti slomljen babilonski jaram i da će se Judeja obnoviti (Jeremija, 28. poglavlje). Čak se i jedan judejski kralj, Joakim, usprotivio Jeremijinim riječima i borio se protiv njih otišavši tako daleko da je bacio Jeremijine proročanske svitke u vatru (Jeremija, 36. poglavlje). Drugi su tražili Jeremijinu smrt i bili su odgovorni što je bio bačen u muljevitu jamu da tamo umre (Jeremija, 38. poglavlje). To je iskustvo jednog od mnogih vjernih židovskih proroka koji su govorili u Jehovino ime i koji su bili klevetani i napadani od protivnika Božjih sudskih poruka. (Vidi Jevrejima 11:32-38.)
“Ostavite ih”
5. a) S kakvim protivljenjima se Isus susreo? b) Od kojih su neznatnih stvari Isusovi protivnici pravili sporna pitanja?
5 Snažno protivljenje istini postojalo je i u prvom stoljeću, kada je naš Gospodin Isus Krist bio na Zemlji. Protivnici iz njegovog naroda nastojali su spriječiti dobre stvari koje je Isus činio. Ali, kao što je Jehova dokazao da je bio s Jeremijom, jednako je dokazao da je bio i sa Isusom i izbavljao ga od njegovih neprijatelja (Luka 4:14-30; 11:53, 54; Ivan 7:1). Oni koji su se rugali Isusu često su pravili velika sporna pitanja od sasvim neznatnih stvari. Optužili su Isusa da je izjelica jer je pio i družio se sa carinicima i grešnicima (Matej 11:19). Njegove učenike su prozvali prijestupnicima Sabata, jer su subotom kidali klasje žita i jeli ga (Marko 2:23-28). Rugali su se Isusovim učenicima što nisu ‘oprali ruke prije jela’ (Matej 15:1, 2).
6. Koliko je ozbiljno bilo protivljenje Isusu?
6 No takvi protivnici su išli i dalje od neznatnih stvari poričući moć Božjeg svetog duha, koja se očitovala u čudima koja je Isus činio. Nakon što je Isus izliječio slijepog i nijemog, demonima opsjednutog čovjeka, njegovi su protivnici rekli: “Ovaj izgoni demone samo pomoću Belzebuba, vladara demona” (Matej 12:22-28, NS). Također su optužili Isusa za rušenje Cezarove vlasti (Luka 23:1, 2). Na kraju su tražili njegovu smrt (Luka 23:13-25).
7. Kako je Isus postupio prema protivnicima istine?
7 Kako je Isus postupio prema onima, koji su mu se protivili? Govoreći sa svojim apostolima, rekao je: “Ostavite ih. Oni su slijepe vođe. A kad slijepac slijepca vodi, obojica će pasti u jamu” (Matej 15:14, NS). Isusov mudar savjet je bio: “Ostavite ih.” U određeno vrijeme trebalo se otkriti što su oni bili.
Protivljenje iznutra
8, 9. a) Kakvo je protivljenje, slično onome koje su doživjeli Jeremija i Isus, bilo prorečeno za kršćansku skupštinu? b) Opiši kako je do njega uistinu došlo u vezi pitanja obrezanja.
8 Nakon Isusove smrti, suočili su se njegovi vjerni sljedbenici s velikim protivljenjem. Ali molimo, obratiti pažnju: kao što su se Jeremijini i Isusovi protivnici podigli između židovskog naroda, tako je i sa uspostavom kršćanske skupštine protivljenje trebalo doći iznutra (Djela apostolska 20:29, 30). Iako je to bilo prorečeno, to će ipak predstavljati veliku kušnju onima koji hode u vjernosti. Pa ipak, Jehova će dokazati, da je sa svojim narodom i oslobodit će ih, kao što je to učinio s Jeremijom i s Isusom. (Vidi 1. Petrova 5:8-11.)
9 To unutarnje protivljenje počelo je postupno u prvom stoljeću. Neki protivnici su možda mislili da imaju opravdane razloge za prigovore, ali njihova želja za prvim mjestom i isticanjem svojeg mišljenja, dovela ih je u položaj da se protive istini i onima koji su povezani sa njom, a koji njihova gledišta nisu prihvaćali kao ispravna (1. Timoteju 1:19, 20). Kad je pitanje obrezanja postalo sporno i kad se sastao posebni sabor u Jeruzalemu da ga razmotri, zanimljivo je da je u poruci poslanoj skupštini jedna od spomenutih točaka bila i ova: “Čuli smo da su vas neki između nas uznemirili svojim izjavama, pokušavajući zavesti duše vaše, premda im nismo dali nikakve upute” (Djela apostolska 15:24, NS). Takve osobe su prouzročile uznemirenost unutar kršćanske skupštine, pruživši otpor naukama i učenjima starješinstva, na kome je ležala teška odgovornost proširenja svjetla istine.
10. a) Koje rušilačke nauke su naučavali protivnici istine u prvom stoljeću? b) Koje upozorenje je dao Pavao Timoteju obzirom na protivnike istine?
10 Neki su u skupštini očito govorili, da je Jehovin dan već nastupio (2. Solunjanima 2:1, 2). Drugi su tvrdili da nema uskrsnuća (1. Korinćanima 15:12-14). A neki su opet govorili da je uskrsnuće već bilo (2. Timoteju 2:16-18). Pavao je upozorio Timoteja na potrebu stalne budnosti prema onima, među kojima bi takvi prouzročili razdijeljenost i odstupanje od sadržaja kršćanske istine koja je na raspolaganju skupštinama. Obrati pažnju apostolovim riječima: “Da naložiš nekim ljudima, da ne naučavaju krivih nauka i da se ne bave bajkama i beskrajnim rodoslovljima, koja više promiču prepiranja nego Božji naum spasenja osnovan na vjeri. Svrha je spomenutog naloga: ljubav iz čistog srca, dobre savjesti i iskrene vjere. Od toga su neki zastranili i skrenuli u prazno brbljanje. Hoće da budu učitelji Zakona, iako ne razumiju ni ono što govore ni ono što uporno tvrde.” (1. Timoteju 1:3-7, ST).
11. Možemo li nešto naučiti iz razjedinjavajućeg mišljenja, koje je vladalo u skupštini prvog stoljeća, i zašto je to sada, još važnije?
11 Što nam sve to govori? To — da je u kršćanskoj skupštini prvog stoljeća bilo problema zbog razjedinjavajućeg mišljenja. Otpor je dolazio iznutra, od nekih, koji su tvrdili da pripadaju Božjoj skupštini. A što je bio uzrok tome? Pavao kaže u Filipljanima 1:15: “Jedni propovijedaju Krista iz zavisti i natjecanja, a drugi iz dobre volje” (NS). U prijevodu Biblije Today‘s English Version spominje se takve osobe s neispravnim poticajima da su ‘ljubomorne i svadljive’. Da, ono što je nekoć zapisano služi nam kao opominjajući primjer, a još više sada od kad živimo na samom kraju zlog sustava stvari, kojim upravlja đavo (2. Timoteju 3:1-7).
Namjera protivnika
12, 13. a) Vidimo li neku sličnosti protivljenja prema istini u prvom stoljeću i danas? b) Koji je osnovni cilj sadašnjih protivnika?
12 Nalazimo li sličnost između razmatranih događaja i događaja našeg vremena? Da, i među nama je bilo nekih, koji su nastojali razoriti dobro djelo koje vrši Jehovin narod diljem svijeta. Neki su postali ljubomorni, svadljivi, puni sebičnih težnji i često željeli načiniti sebi ime. Možda su postali “nezadovoljni mrmljači, koji postupaju prema svojim požudama, ... a ljudima laskaju radi vlastitog dobitka” (Juda 16, NS). Sve to može prouzročiti sumnje, nesloge i razdor među Božjim narodom. U svom cjepidlačenju takvi gube iz vida najvažnije djelo koje je Bog dao kršćanima, naime, da ‘ne budu samo slušači’, nego ‘izvršitelji riječi’, izvršavajući ono što je Jehova dao u zadatak vjernim sljedbenicima svog Sina, Isusa Krista (Jakov 1:22-25; Matej 28:18-20).
13 Kad ti protivnici napadaju kršćansku skupštinu, nastoje potkopati vjeru Jehovinog naroda i odvući neke učenike za sobom. Pavao je upozorio starješine Efeza na tu zlu namjeru, kada je rekao: “Između vas samih dići će se neki, koji će naučavati krivu nauku, odvlačeći učenike za sobom” (Djela apostolska 20:30, NS). Juda je dao slično upozorenje rekavši: “Jer su se neki bezbožni ljudi ušuljali među vas već odavno po Pismu određeni za ovaj sud, koji preokreću nezasluženu dobrotu Boga našega u opravdanje za razuzdanost i pokazuju se lažnima prema našem vladaru i Gospodinu, Isusu Kristu” (Juda 4, NS). Slične prilike su se pojavile i u dvadesetom stoljeću unutar skupštine Jehovinog naroda!
14, 15. a) Na koji podmukao način danas prilaze neki protivnici? b) Što ti protivnici zaboravljaju?
14 Takvi protivnici ne nalaze radosti u sudjelovanju na tom velikom djelu pravljenja učenika. Umjesto toga, oni prepredeno prilaze onima koji su već svjedoci, govoreći tako da bi oslabili odluku tih vjernih svjedoka, da u potpunosti provedu svoje predanje Jehovi. Oni šire mišljenje da Jehova, budući da je tako ljubazan Bog, sigurno ne traži od svih onih koji mu se žele dopasti, da sudjeluju u tako teškom djelu kao što je propovijedanje po kućama i da podnose progonstva od protivnika istine. Ne, Bog to sigurno ne traži (kažu oni), sve što Bog želi da činimo je da budemo dobri ljudi, da se brinemo za druge u materijalnom pogledu i ljubimo svoje bližnje.
15 Neki se možda teško odupiru takvom podmuklom razmišljanju. Točno je da je Jehova ljubazan i da želi da budemo dobri ljudi. Svakako želi i da kršćani iskazuju ljubav prema svojim bližnjima, time što s drugima postupaju ljubazno i brinu za njihove materijalne potrebe kada to treba (Luka 6:35, 36). No, to nije sve! Ti protivnici često zaboravljaju, da je naš Otac Jehova također rekao — prije svega preko svog sina, Isusa Krista — da trebamo praviti učenike, poučavati ljude i propovijedati ‘dobru vijest o Kraljevstvu’ po cijelom svijetu za svjedočanstvo (Matej 24:14; Ivan 15:17-27).
16. Kojim još ‘naopakim stvarima’ pokušavaju današnji protivnici zavesti Jehovin narod?
16 Razmotri i neke druge ‘naopake stvari’ koje se danas koriste za zavođenje Božjeg naroda. Ponekad protivnici dovode u pitanje razne nauke koje zastupa Jehovin narod. Često tu nastaju rasprave oko nekih riječi, kao što je bio slučaj i u prvom stoljeću (1. Timoteju 6:3, 4). Možda dovode u pitanje i potrebu za organizacijom koja usmjeruje misli Božjeg naroda. Njihovo je mišljenje, da Božji duh može voditi pojedince bez nekog centralnog, organiziranog tijela ljudi koje daje smjernice. Oni uvjeravaju da je potrebno samo čitati Bibliju. Ali i u kršćanstvu se čita Biblija već stoljećima. A kakvog li nerazgovjetnog glasa trube, koji dolazi danas od kršćanstva! Pogledaj smetenost i nesporazume, koji vladaju obzirom na pravu poruku, koju sadrži Božja riječ! Kako se to samo razlikuje od prorečenog mira i jedinstva među pravim kršćanima, koji ne samo da čitaju Bibliju, nego je istražuju i revno primjenjuju njene nauke (Efežanima 4:3-6).
Protivnici ne mogu uspjeti
17. Kakvo je dakle naše gledište prema protivnicima istine?
17 Kakvo je dakle naše gledište prema onima, koji se protive i nastoje potkopati vjeru, koju smo dobili preko Jehovinih svjedoka i kršćanske organizacije koju Jehova upotrebljava? Isusov savjet obzirom na protivnike glasi: “Ostavite ih. Oni su slijepe vođe” (Matej 15:14, NS). Raspravljati, objašnjavati i prepirati se s takvima uzaludno je i nije kršćanski. Nitko nije prisiljen biti jednim od Jehovinih svjedoka. To je prednost i odgovornost, koju smo prihvatili svojom slobodnom voljom (Psalam 110:3). Ako netko ne želi biti dio Uređenja koje Jehova priznaje i blagoslivlja, to mora sam odlučiti.
18. Kako je danas za nas primjenjiv Pavlov savjet iz Rimljanima 16:17, 18?
18 Mi trebamo nastojati na kršćanski način postupati s protivnicima istine. Međutim, neke stvari moramo zadržati na umu. Pavao je pisao članovima skupštine u Rimu i savjetovao ih: “Sada vas savjetujem braćo: Pripazite na one koji prouzrokuju razdore i spotiču druge suprotno nauci koju ste primili, i izbjegavajte ih. Jer oni ne služe našem Gospodinu Kristu, nego svom trbuhu; a slatkim i laskavim riječima zavode srca bezazlenih” (Rimljanima 16:17, 18, NS). Javno raspravljanje s onima, koji pokušavaju izazvati razdor značilo bi pomanjkanje zdravog rasuđivanja. Nemoj dozvoliti da te takvi protivnici uznemiruju. Njihovo ponašanje neće štetiti istini, niti će zaustaviti Jehovu od izvršenja namjera zapisanih u njegovoj Riječi.
19. Kako opisuje Pavao u Jevrejima 6:4-8 one, koji su otpali od istine?
19 Kako su stoga utješne riječi proroka Izaije: “Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ćeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu” (Izaija 54:17, ST). Apostol Pavao je govorio Timoteju o Janesu i Membresu, koji su se usprotivili Mojsiju, i rekao je da je njihova ludost postala vidljiva svima (2. Timoteju 3:8, 9). Oni, koji stvaraju razdor i nastoje unijeti nemir među Božji narod, nalaze se u vrlo opasnom položaju pred Jehovom. Neka nitko od njih ne zanemari Pavlove opominjajuće riječi u Jevrejima 6:4-8, koje pokazuju, da se oni, koji namjerno griješe protiv Božjeg svetog duha, nikada ne mogu ‘obnoviti na pokajanje’.
20. a) Zašto nas nikada ne treba uznemiriti ono što pokušavaju učiniti protivnici? b) Što bi trebali činiti da bi bili sigurni da ‘nikada nećemo biti rastavljeni od ljubavi Božje’?
20 Naše stanovište prema protivnicima je jasno i razgovijetno označeno u Božjoj Riječi. Uvijek mislimo na to da nismo sami; na našoj strani su Jehova, Isus Krist i svi sveti anđeli (Matej 13:41, 42). Također imamo sigurno jamstvo od samog Isusa da će biti sa svojim sljedbenicima ‘u sve dane do svršetka sustava stvari’ (Matej 28:20). Stoga, kad se pojave protivnici koji se suprotstavljaju istini, ne trebamo biti prekomjerno uznemireni. To je jedan od Sotoninih pokušaja da zaustavi širenje dobre vijesti o Kraljevstvu. Time što ostajemo vjerni i ostavljamo dobar primjer pobožnosti u riječima i djelima, bit će nam zajamčena, ‘slavna pobjeda u svim stvarima pomoću onoga koji nas je ljubio’. I dalje budimo čvrsto uvjereni “da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje, moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu” (Rimljanima 8:37-39, ST).
Što nam govore slijedeći biblijski stavci o protivnicima istine?
□ Djela apostolska 20:30; Juda 4
□ Matej 15:14; Rimljanima 16:17, 18
[Slika na stranici 11]
“Ostavite ih. Oni su slijepe vođe.”
[Slika na stranici 13]
Ne popuštaj u svojoj odlučnosti svjedočiti istinu