Propovijedanje evanđelja — njegovo mjesto u pravom obožavanju
“Vaša vjera ne bi trebala ovisiti od ljudske filozofije, nego od sile Božje” (1. KORINĆANIMA 2:5, THE JERUSALEM BIBLE).
1. a) Po kojoj djelatnosti su poznati Jehovini svjedoci diljem svijeta? b) Koliko je važna ta djelatnost?
JEHOVINI SVJEDOCI su svuda poznati kao propovjednici evanđelja, to jest, objavitelji dobre vijesti. Engleski sociolog, J. A. Beckford (Bekford), naglasio je to u časopisu Social Compass (Soušel Kompas) od januara 1977.: “Svjedoci su među najustrajnijim i najenergičnijim propovjednicima evanđelja i onima koji obraćaju ljude u suvremenom svijetu.” On dodaje: “To je očit, iako često zanemaren razlog za stopu porasta pokreta Kule stražare”. A da li je Jehovi po volji propovijedanje Kraljevstva i pravljenje učenika? Povijest i suvremene činjenice odgovaraju: DA! Propovijedanje evanđelja ili dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu je temelj kršćanstva. Ono je oznaka Božjeg naroda i u prošlosti i u sadašnjosti.
2. Što se postiže propovijedanjem Kraljevstva?
2 Što se postiže propovijedanjem Kraljevstva? Njime se omogućuje osobi, da vidljivo izrazi ljubav i cijenjenje prema Svemogućem Bogu i njegovim ljudskim stvorenjima (Matej 22:37-39). A što je najvažnije, propovijedanjem evanđelja obznanjuje se drugima Jehovina neusporediva mudrost i izvanredna moć (Djela apostolska 1:8; 4:33; Efežanima 3:10).
Jehova je pokrovitelj dobre vijesti
3. a) Zašto se može Jehovu označiti propovjednikom evanđelja? b) Tko je bio u središtu dobre vijesti i što je bio njegov zadatak?
3 Jehova je bio prvi propovjednik evanđelja ili donosilac dobre vijesti. Svojim prvim proročanstvom je objavio dobru vijest o oslobođenju nesavršenog čovječanstva kroz obećano “sjeme” (1. Mojsijeva 3:15). Kasnije je preko Izaije, svog proročkog govornika, Bog prorekao da će Mesija, Isus Krist, glavno “sjeme”, ‘kazati dobru vijest krotkima’ (Izaija 61:1). Dakle, Jehovina je bila namjera da Krist bude propovjednik dobre vijesti — evanđelist.
4, 5. Kako su anđeli djelovali kao objavitelji evanđelja?
4 Jehova je dao i drugima zadatak da govore dobru vijest. Moćna duhovna stvorenja, anđeli, sudjelovali su u tom od Boga priznatom djelu. Zanimljivo je, da i u hebrejskom i grčkom jeziku riječ “anđeo” doslovno znači “vjesnik”, a riječ “evanđelist” potječe od dvije grčke riječi koje znače “dobro” i “anđeo” (ili “vjesnik”). Primjerice, Božji anđeo ‘je objavio dobru vijest Abrahamu’ (Galaćanima 3:8; 1. Mojsijeva 22:15-18). Ta dobra vijest je ukazivala kako će iz Abrahamova potomstva proizići obećano “sjeme” i da će kroz njega biti svi narodi blagoslovljeni (1. Mojsijeva 12:2, 3). Dvadeset stoljeća kasnije poslužio je anđeo Gabriel kao propovjednik evanđelja i najavio Zahariji rođenje Ivana Krstitelja riječima: “Poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.” A Ivan Krstitelj je pripravio put glavnom Abrahamovom ‘sjemenu’, Isusu Kristu (Luka 1:19).
5 Gabriel je i dalje djelovao kao propovjednik evanđelja pojavivši se pred Marijom, da joj donese radosnu vijest o rođenju Isusa (Luka 1:26-38). Mjesecima kasnije, pastiri su se uplašili kad im je anđeoski propovjednik evanđelja objavio: “Ne plašite se, jer gle! Objavljujem vam dobru vijest velike radosti koja će pristići svemu narodu.” Zatim se tom anđelu pridružilo mnoštvo duhovnih stvorenja, koja su potvrđivala tu poruku o dobroj vijesti (Luka 2:8-14, NS). Izvanredan dokaz snage, koju Bog upotrebljava za širenje dobre vijesti preko anđela, nije prestao rođenjem njegovog Sina, nego je i dalje postojao tokom prvog stoljeća rane povijesti kršćanske skupštine. Jedan anđeo je oslobodio zatvorene apostole i zapovjedio im: “Govorite narodu” (Djela apostolska 5:20). Anđeosko vodstvo je bilo dano da se pronađu zainteresirane osobe i pomogne Božjim slugama (Djela apostolska 8:26; 10:3; 12:7-11). I apostol Ivan, koji je pod nadahnućem opisao događaje ‘u danu Gospodinovom’ vidio je u viziji “anđela gdje leti posred neba koji imaše vječno evanđelje da objavi onima koji žive na zemlji” — u stvari, da nadgledava sveopće širenje vijesti o Kraljevstvu provođeno po Jehovinim slugama na Zemlji (Otkrivenje 1:10; 14:6).
Kristova zapovijed: propovijedajte evanđelje!
6. a) Kakav temelj je položio Isus za objavljivanje dobre vijesti? b) Kako je Isus osigurao nastavak djela propovijedanja evanđelja i nakon svoje smrti?
6 Zašto je prva kršćanska skupština bila tako odvažna i djelotvorna u svom svjedočenju? Zato, jer je Krist, njeni osnivač, koristio Božju mudrost i moć da na sebi sagradi snažnu organizaciju propovjednika evanđelja. Krist je to učinio na dva načina. Prvo, ispunio je svoj vlastiti zadatak ‘da govori dobru vijest krotkima’ (Izaija 61:1). I drugo, osobno je poučio ili osposobio za propovijedanje svojih dvanaest bliskih suradnika, a zatim je uputio i drugu sedamdesetoricu. Na taj način je Krist učvrstio pouzdano jezgro propovjednika, koji će nakon njegove smrti nastaviti djelo propovijedanja evanđelja (Matej 10:5-42; Luka 10:1-16).
7. Kako se Božja mudrost razlikovala od ljudske u donošenju dobre vijesti ljudima?
7 Isus je bio čovjek od akcije u propovijedanju Kraljevstva. Bio je zaposlen propovijedanjem evanđelja jer je znao da ljudi trebaju čuti dobru vijest o Božjem Kraljevstvu — novoj nebeskoj vladavini, koja će donijeti zemlji trajan mir i odstraniti sve uzroke nevolja. Nakon obilaska gradova propovijedajući evanđelje, Isus je zapazio u kakvom se žalosnom duhovnom stanju nalaze ljudi i rekao je svojim učenicima slijedeće: “Žetva je velika, a radnika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Matej 9:37, 38, NS). Isus je odmah počeo ispunjavati taj zahtjev. Jedna od njegovih prvih zapovijedi apostolima bila je: “A hodeći propovijedajte i govorite: ‘Približi se Kraljevstvo nebesko’”. Propovijedajte ljudima, bio je njegov uzvik. Ljudska mudrost bi možda zahtijevala utemeljenje nekog birokratskog socijalnog programa ili ilegalno revolucionarno vijeće da bi se umirilo čovječanstvo u nevolji; ali Krist je pokazao Božju mudrost. Ona je jednostavno glasila: “Idite, propovijedajte” (Matej 10:7, NS).
8. Kako je Krist postupio, kad su se njegovi učenici vratili iz propovijedanja i zašto?
8 Nakon davanja tih uputstava, Isus je razgovarao i s drugim učenicima uputivši ih da i oni propovijedaju evanđelje. Kad su se propovjednici vratili izvijestili su Isusa o radosnim uspjesima. Isus je bio oduševljen i rekao je: “Javno te hvalim Oče; Gospodine neba i zemlje, što si brižljivo sakrio ove stvari od mudrih i učenih ljudi, a otkrio si malenima” (Luka 10:21, NS). Ti “maleni” bili su Kristovi odrasli učenici, a propovijedanje je bilo njihovo oruđe da drugima otkriju istine o Bogu. Prema tome, pravo kršćanstvo nije bilo čvrsto utemeljeno zahvaljujući ljudskoj filozofiji ili moći, nego zahvaljujući božanskoj mudrosti i snazi koje su se očitovale kroz propovijedanje Kraljevstva.
Svi učenici su propovijedali evanđelje
9. Kako povjesničari pokazuju da je temelj ranog kršćanstva bilo propovijedanje Kraljevstva?
9 Ako je propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu glavni sastavni dio pravog kršćanstva, tada su svi prvi kršćani morali biti propovjednici evanđelja. Jesu li bili? Povijest nam odgovara: DA! Zapazi što se izjavljuje o kršćanima prvog stoljeća u niže navedenim djelima:
“Svaki i svi kršćani onih dana bili su ‘misionari’” (Povijest zapadne civilizacije).
“Ta prva misionarska djelatnost pokazuje, da snaga te rane djelatnosti nije nikako bila ograničena samo na apostole. Sigurno je cijela kršćanska zajednica bila složno u to uključena” (Nova katolička enciklopedija).
“Želja za sudjelovanjem u svjedočenju o svojoj vjeri i načinu života je obilježje koje se očekuje od svakog kršćanina” (Američka enciklopedija).
10. a) Kako je kršćanska skupština postala propovjednička organizacija? b) Kakav čudotvoran dar je Bog dao prvim kršćanima i s kojim ciljem?
10 Od samog početka kršćanske skupštine tj. od 33. g. n. r. vr., bila je ona propovjednička organizacija. Njeni prvi članovi, oko 120 učenika, nisu oklijevali postati propovjednici Kraljevstva. Od Boga nadahnuti povijesni izvještaji pokazuju da su “svi bili puni duha svetoga i počeli govoriti”. Zapazi, molimo te, da su svi, a ne samo neki, počeli govoriti ‘o veličinama Božjim’ (Djela apostolska 2:4, 11, NS). Ovdje je bio dokaz Božje snage i mudrosti, koja je ulila tim prihvatljivim obožavateljima začuđujuću sposobnost da svjedoče na jezicima koje nikada nisu učili. To je bila čudotvorna uspostava kršćanske skupštine na temelju objavljivanja dobre vijesti.
11. Kako je Petar naglasio da svi kršćani moraju biti propovjednici?
11 Istog dana kasnije, Petar je primijenio Joelovo proročanstvo na novouspostavljenu kršćansku skupštinu: “‘U posljednjim danima’, govori Bog, ‘izlit ću od svog duha na svako tijelo, te će proricati vaši sinovi i vaše kćeri, a vaši će mladići imati vizije, a vaši starci će snivati sne; čak i na svoje robove i ropkinje izlit ću od duha svojega u tim danima i oni će proricati’” (Djela apostolska 2:17, 18; NS; Joel 2:28, 29). Svaki i svi kršćani su trebali biti propovjednici evanđelja. Muškarci, žene pa čak i mladi trebali su aktivno sudjelovati u prorokovanju ili objavljivanju te oduševljeno govoriti Božju poruku o dobroj vijesti.
Propovijedanje evanđelja uključuje i upozoravanje
12. Zašto poruka o Božjem Kraljevstvu nije dobra vijest za svakoga?
12 Poruka o Božjem Kraljevstvu nije dobra vijest za svakoga, jer ona uključuje i upozorenje na uništenje. Da bi dobra vijest bila trajne koristi, mora nestati sadašnji pokvareni sustav stvari kao i svi njegovi podupirači (Priče Salamunove 21:18). Iskreni obožavatelji Jehove ne mogu pretvoriti Zemlju u raj, ako ostanu tragovi zlobe koji prljaju njenu ljepotu. Pokrovitelj dobre vijesti nije zapovjedio da se objavi samo ‘godina naklonosti’, nego da se objavi i ‘dan osvete Boga našega’ (Izaija 61:2, NS). Isto tako i poruka anđela spomenutog u Otkrivenju uključuje te riječi: “Bojte se Boga i odajte mu slavu, jer dođe čas njegovog suda” (Otkrivenje 14:7, NS).
13. a) Kakav su stav prema propovijedanju evanđelja imali prvi kršćani? b) Pokaži na temelju Pisma kako su prvi kršćani imali osjećaj hitnosti?
13 Kršćani prvog stoljeća osjećali su svu hitnost vremena i širili su tu dobru vijest na najbrži mogući način. Prvi kršćani su se raspoznavali i po toj oznaci dobre vijesti. “Očekivanje vremena svršetka kod kršćana nije se nikada sastojalo u pasivnoj čežnji za dolaskom Božjeg Kraljevstva”, nego “je bilo izraženo nevjerojatnom aktivnošću i užurbanim naporima u pripremanju svijeta na Kristov povratak i dolazeće Kraljevstvo”, objašnjava se u Britanskoj enciklopediji. Postojeće skupštine su bile opominjane na blizinu kraja i potrebu da budu spremne. Apostoli su shvatili da je propovijedanje evanđelja bilo hitni i nužni sastavni dio kršćanstva, jer je trebalo doprijeti do svih ljudi prije dolaska Božjeg dana osvete. A kao posljedica toga bilo je naglo širenje kršćanstva (Rimljanima 10:13, 14; 1. Solunjanima 5:2, 6; 2. Petrova 3:11-14).
14, 15. Kako je prodor evanđelja utjecao na povijest?
14 Premda je jasan zvuk poruke o Kraljevstvu bio prigušen i iskrivljen nakon prvog stoljeća, ipak je očekivanje kraja zadržalo jaku snagu. Po nekim povjesničarima je i Kolumbova ekspedicija u zapadnu hemisferu (Zemljinu polutku) u 15. stoljeću bila donekle izvršena sa uvjerenjem, da do Indije treba brzo doprijeti dobra vijest, prije nego bi Krist došao. Slična su gledišta prouzročila kasnije seobe stanovništva, kao primjerice, u 17. stoljeću seoba puritanaca, u 18. stoljeću seoba baptista, kvekera i metodista za Ameriku, i u 18. i 19. stoljeću seoba Nijemaca u Rusiju i Palestinu.
15 Može li se dakle reći, da je djelo propovijedanja započeto po Isusu Kristu imalo dalekosežne i dugotrajne posljedice? Povijest odgovara: DA! Iako se prodor evanđelja nije uvijek odvijao onako kako je Krist dao uputstva, ipak je njegov utjecaj na svijet bio velik. U Britanskoj enciklopediji daje se u zaključku kratkog pregleda ‘kršćanstva’ slijedeća izjava: “Kršćanstvo je duhovna snaga, koja je utjecala na ljudsku povijest jače i promijenila je mnogo dublje od bilo kojeg drugog činioca.”
Suvremeno propovijedanje evanđelja
16. a) Do kojeg zaključka se može doći u vezi kršćana prvog stoljeća? b) Koje bi se pitanje moglo postaviti u vezi suvremenog svjedočenja?
16 Ispitivanje tih božanskih i svjetovnih povijesnih izvještaja dovodi do važnog zaključka: svi kršćani prvog stoljeća bili su propovjednici evanđelja. Da bi netko bio i ostao kršćaninom, mora redovito propovijedati. Ali, zar to nije postao priprost, nezahvalan način obožavanja, koji nije privlačan u današnjem svijetu? Možda po ljudskom mišljenju, ali ne i po Božjem (Priče Salamunove 16:25; Jeremija 8:9).
17. Kako su Jehovini svjedoci obnovili pravo propovijedanje evanđelja?
17 Suvremena povijest Jehovinih svjedoka pokazuje, da su potpuno obnovili pravi, čisti zvuk poruke dobre vijesti o Kraljevstvu. Slušajući Kristovu zapovijed, zaposleni su na najrasprostranjenijem djelu propovijedanja do sada. Prije nego dođe kraj ovog sustava, mora se dati sveopće svjedočanstvo (Matej 24:14). U minulih 100 godina, to je bio glavni cilj Jehovinih svjedoka. U prvom izdanju Kule stražare, tada zvanog časopisa Sionska kula stražara i objavitelj Kristove prisutnosti, bila je iznesena svrha tog časopisa kako slijedi:
“Ovo je prvi broj prvog izdanja Sionske kule stražare i potrebno je da objasnimo razlog njenog objavljivanja. Razlog je spoznaja da živimo u ‘posljednjim danima’, a želja nam je, da i “ukućani vjere” budu potpuno svjesni te činjenice.” (Juli 1879.).
Jehovini svjedoci su kao društvo propovjednika evanđelja kasnije, 1884. osnovali udruženje. Njegova svrha je bila naglašena u drugom članu njihove uredbe ovim riječima:
“Udruženje je osnovano u cilju širenja biblijskih istina na raznim jezicima pomoću izdavanja traktata, letaka, novina i druge Religiozne dokumentacije, kao i pomoću drugih zakonom odobrenih sredstava.”
Ispunjavaju li ta sredstva svoju najavljenu svrhu? Povijest odgovara: DA!
18. Kako je propovjedničko djelo Jehovinog naroda skrenulo na sebe pažnju svijeta?
18 Propovjedničko djelo Jehovinih svjedoka skrenulo je na sebe pažnju svijeta. Ono je bio zapaženo i o njemu se izvještavalo preko sredstava javnog informiranja, na vrhovnim sudovima i u povijesnim knjigama. Od prvog izdanja Kule stražare na jednom jeziku, kad je bilo štampano mjesečno 6 000 primjeraka, do sadašnjeg izdanja sa 10 050 000 primjeraka tiskanih na 102 jezika, njegova naklada je postala veća od bilo kojeg drugog religioznog časopisa. Broj godišnje provedenih sati u službi propovijedanja povećao se od nekoliko tisuća u 19. stoljeću na više od 384 milijuna sati 1982. U istoj godini bilo je raspačano 286 milijuna primjeraka raznih publikacija i više od jedan i pol milijun kućanstava primilo je besplatnu biblijsku pouku u 205 zemalja i područja. Sve je to učinio relativno mali broj ljudi — 2 477 608 svjedoka (1982.).
19. a) Kome Jehovini svjedoci pripisuju uspjeh, koji su postigli propovijedanjem evanđelja diljem svijeta? b) Što bi trebao raditi prema Mateju 10:7, ako si propovjednik evanđelja?
19 Pripisuju li Jehovini svjedoci taj izvanredan izvještaj svojim vlastitim intelektualnim sposobnostima i svojoj snazi? Ne. Sva zasluga pripada našem mudrom i moćnom Bogu, Jehovi, prvom propovjedniku evanđelja. Dakle, što ćeš ti učinit? Ako si ustanovio koje mjesto zauzima propovijedanje evanđelja u pravom obožavanju i iskreno se želiš dopasti Jehovi, tada propovijedaj evanđelje redovito, iz tjedna u tjedan, ili kako je Isus rekao: “IDITE, PROPOVIJEDAJTE”! (Matej 10:7, NS).
Možeš li odgovoriti na ova pitanja?
□Kako je Jehova podupirao objavljivanje dobre vijesti?
□ Koju su ulogu imali anđeli u objavljivanju dobre vijesti?
□ Zašto se može reći, da netko mora biti propovjednik evanđelja želi li biti pravim kršćaninom?
□ Koje je očekivanje ostalo snažno kod takozvanih Kristovih sljedbenika?
□ Kako danas dokazuju Jehovini svjedoci da su pravi propovjednici evanđelja?
[Slika na stranici 9]
Nebeski i zemaljski propovjednici evanđelja zajedno surađuju na propovijedanju dobre vijesti