Je li dobro zadirkivati druge?
NEKA obitelj Nijemaca brojila je sedam članova. Od petero djece, najstarija i najmlađa bile su djevojčice, a između njih tri dječaka. Najstariji dječak volio se rugati svojoj starijoj sestri. Kad god bi se ona žalila majci da je brat uznemiruje, majka, koja je inače strogo pazila na njihovo ponašanje, tješila bi je podsjećajući je na njemačku poslovicu “koga se voli toga se i zadirkuje”. Drugim riječima, zadirkivanjem se izražava sklonost, privrženost nekome. To može biti točno.
Međutim, postoji i druga vrsta zadirkivanja. Neki stariji kršćanski sluga daje parovima prilikom govora za vjenčanje sljedeći savjet: ’Ne ismijavajte jedan drugoga, pogotovo ne pred drugima. Iako to može izgledati kao mala bezazlena šala, ali onaj koga se ismijava uvijek se osjeća povrijeđen, zbunjen ili ponižen’.
Razumljivo je da postoje dobre i loše šale. To je vidljivo iz prethodnih primjera i značenja tog izraza, koji među ostalim glase: ’dodijavati; izreći ljubaznu, ili dobru šalu; šaliti se a da to nikome ne smeta; uznemirivati ili umarati šalama; gnjaviti zapitkujući; dosađivati’. Dakle, da li je to dobro činiti ili ne i hoćeš li ti to činiti, ovisi od okolnosti i načinu zadirkivanja.
Kada djeca zadirkuju
Uslijed nepromišljenosti, mnoga su djeca sklona zadirkivanju ili upućivati šalu na račun onih, koji imaju smetnje, oštećenja ili neke nedostatke, možda od rođenja ili radi nesretnog slučaja. Ili mladi zadirkuju pripadnike druge rase ili nacionalnosti. Često su to dječaci, kao u uvodu spomenuti, koji zadirkuju jer su možda u općenitom agresivniji od djevojčica. Greška, roditelja bi, međutim bila, ako ne bi zapazili način zadirkivanja i zabranili ga ako je lošeg karaktera ili otkriva nedostatak ljubaznosti.
Zadirkivanje često otkriva nedostatak suosjećanja, jer skoro uvijek dovodi u neugodan položaj, nanosi bol i prouzrokuje smijeh. Napokon zar ne žele i mladi i stari da se s njima postupa s dužnim poštovanjem? Biblija nam kaže, da se Bogu ne dopadaju mladi podrugljivci. Jednom su neki dječaci zadirkivali Jehovinog vjernog proroka Elizeja, rugajući mu se što je ćelav. Radi toga nisu dobro prošli, jer su iz šume izišle dvije medvjedice i rastrgale četrdeset i dvoje djece (2. Carevima 2:23, 24, ST).
Djeca su sklona zadirkivati i na drugi način, ako im to dopuste roditelji. Ona u stvari, gnjeve oca ili majku tako dugo, dok im se ne udovolji njihov zahtjev. Međutim, tu su stvarno više krivi roditelji nego djeca. Zašto? Pa, ako roditelji pažljivo razmišljaju o svojim odlukama i čvrsto se drže biblijskog načela: “Neka vaša riječ “da” bude “da”, a “ne” “ne”, tada će djeca brzo naučiti da ne mogu ništa postići dosađivanjem (Matej 5:37, NS).
Zadirkivanje među odraslima
Neki muškarci vole zadirkivati svoje žene, rođakinje ili poznanice. Na takav način zadirkivanja je mislio prije spomenuti starješina. To može izgledati zabavno onome tko zadirkuje i možda nekim promatračima. Ali, zadirkivanje obično ostavlja za sobom trag uvrede ili neugodnosti. Razumljivo je da pobožne osobe, koje su vođene Jehovinim svetim duhom, koje pokazuju njegove plodove — ljubav, radost, mir, strpljenje, dobrotu, prijaznost, vjeru, blagost i samosvladavanje, ne mogu istodobno biti bez ljubavi, zle i tako dalje (Galaćanima 5:22, 23, NS). Kako mogu zadirkivati druge ili se šaliti na njihov račun, samo da bi se zabavili? (Usporedi Priče Salamunove 26:18, 19.)
Ponekad zadirkivanje ipak može biti pozitivno, ako odražava iskrenu privrženost. Pri takvom zadirkivanju smo pažljivi prema tuđim osjećajima, suosjećajni smo. Muž može nježno zadirkivati svoju ženu kada pretjera u slatkišima, podsjećajući je na njen problem održavanja linije. S izoštrenim smislom za humor može mnogo više postići nego žaljenjem, grdnjom ili kritiziranjem.
Nemoralna zadirkivanja
Međutim, postoji još jedan oblik zadirkivanja, koji se ne može označiti dobrim. Kakvo je to zadirkivanje? Radi se o igranju sa tuđim osjećajima ili sklonostima i to koketiranjem, stilom oblačenja ili postupanjem, koji potiču erotična osjećanja. To je zaista krajnji oblik sebičnosti, čemu su ljudi često skloni a da i nisu potpuno svjesni svih posljedica.
Sasvim je sigurno, da mnogi muškarci, koji ne prihvaćaju biblijska načela, vole seksualno ‘zadirkivanje’, jer to potiče njihovu želju za slobodnim spolnim odnosima. Međutim, kršćanski muškarci, koji su odlučili živjeti po načelima Božje Riječi, ne žele na taj način biti izloženi iskušenju. Prije svega, ne žele doći pod kritiku ili osudu sadržanu u Isusovim riječima: “A ja vam kažem da je svaki koji sa strašću pogleda ženu već učinio preljub s njom u svom srcu” (Matej 5:28, NS). Osim toga, pobožni ljudi i žene ne žele doći u iskušenje da počine blud ili brakolomstvo, jer znaju kako Jehova gleda na takvo neispravno postupanje. “Brak neka bude častan među svima i bračna postelja neokaljana”, kaže Jehovina riječ, “jer će Bog suditi bludnicima i brakolomcima” (Jevrejima 13:4, NS).
Dakle, zadirkivanje može biti bezazleno i čak izgrađujuće, ako izražava naklonost. Ali ono može nekoga uvrijediti ili čak dovesti u iskušenje da podlegne nekršćanskim osjećajima i postupcima. Stoga, ako rado zadirkivaš druge, tada nemoj zaboraviti, da iako zadirkivanje može biti dobro, ipak je prečesto i loše.