Napredujte — vi sluge Kraljevstva!
“Učini djelo evanđelista, službu svoju svrši” (2. TIMOTEJU 4:5).
1. Koja je razlika između duhovnog stanja Babilona Velikog i Jehovinih svjedoka?
U MNOGIM zemljama su danas duhovni pašnjaci krive religije posušeni i vode, na kojima sjedi Babilon Veliki, opadaju. To nas podsjeća na Izaijino proročanstvo, koje se ispunjava u naše vrijeme, a nalazi se u Izaiji 65:13, (ST) i glasi: “Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti.” To je zato, jer Jehovin narod uistinu najprije traži Božje Kraljevstvo, naprežući se, da diljem Zemlje objavljuje dobru vijest o Kraljevstvu Božjeg sina i kralja Isusa Krista (Otkrivenje 14:6-8; 16:12; 17:5, 15).
2. Tko treba napredovati kao sluga Kraljevstva?
2 Veličanstven poziv naših dana je: “Napredujte, vi sluge Kraljevstva!” Da bi ispunili taj poziv kao tijelo sljedbenika našeg Gospodina Isusa Krista, svi su Jehovini svjedoci — bilo da su nadglednici ili ne, muževi, žene, mladići i djevojke — dužni zastupati Božje Kraljevstvo (Psalam 145:10-12; 148:12, 13; 2. Timoteju 4:2, 5). Tako rade, iako neki zbog okolnosti, ne mogu činiti toliko kao drugi. Pa ipak, njihovo nas djelovanje podsjeća na udovicu, koja je dala sve od sebe, iako su to bila samo dva novčića male vrijednosti (Luka 21:1-4).
3. Zašto treba i čovječanstvu dobra vijest o Kraljevstvu u ovo vrijeme, i što uključuje vijest o Kraljevstvu?
3 Treba li čovječanstvo danas Božje Kraljevstvo? Da, i te kako ga ljudi trebaju! Ne samo, da treba odstraniti bolest, žalost i smrt, nego također mora odstraniti sve zlo, kriminal, nasilje i rat, da, okončat će nepravdu i pristranost (Izaija 9:7). Našim napredovanjem, kao sluge Kraljevstva, dajemo ljudima nešto, u što se mogu nadati, nešto što će ih potkrijepiti da dočekaju uništenje sotonskog sustava stvari u Harmagedonu. Zbog sve većeg porasta bezakonja, moramo ljudima objavljivati ne samo vijest ljubavi i nade, nego također i opominjujuću vijest o ‘danu osvete Boga našega’ (Izaija 61:2).
4. Koji bi osnovni poticaj trebao pokrenuti nekoga da bude aktivan sluga Božjeg Kraljevstva?
4 Kako možemo u svijetu, punom neispravnih pobuda i gdje prevladava duh sebičnosti, ipak požrtvovno obavljati službu Božjih slugu (ministara)? Prije svega tako, da imamo pred očima ljubaznu dobrotu, koju nam je ukazao Jehova. Jednostavno moramo željeti napredovati iz ljubavi prema njemu i iz cijenjenja svega onoga što je on već učinio za nas, što čini i što će još učiniti. Ljubiti Boga, kao što nas apostol Ivan podsjeća, znači, poslušati njegove zapovijedi, a jedna od tih je propovijedati dobru vijest o njegovom Kraljevstvu (Matej 24:14; 1. Ivanova 5:3). Boga Jehovu se također okrivljuje za ljudske nevolje i kleveće ga se, kao Boga, koji vječno muči ljude. Sigurno će nas ljubav do Jehove, našeg ljubaznog nebeskog Oca, pokrenuti, da napredujemo kao njegovi službenici, pomažući odstraniti s njegovog imena takve zle optužbe.
5. Iz kojeg daljnjeg razloga trebamo ići naprijed kao Božji sluge?
5 Ljubav prema našim bližnjima navest će nas, također, da idemo naprijed kao sluge Božjeg Kraljevstva. Ljubav do bližnjega će nas navesti, da stavimo njegove duhovne interese, njegovo vječno dobro, ispred svojih udobnosti. Ljubav će nas pobuditi, da uvijek iznova i temeljito obradimo svoje područje. Ljubav će nas podsticati da ponovno posjetimo ljude i obavežemo se da tjedno proučavamo Bibliju s onima koji ljube istinu. To znači, da želimo biti ljubazni, strpljivi, blagi i taktični, izražavajući suosjećanje prema bližnjima.
6. Zašto nećemo imati radosti, ako zanemarimo našu službu?
6 Vjerujemo li zaista u Božju Riječ? Ona nam govori, da ‘više usrećuje davati negoli primati’ (Djela apostolska 20:35, NS). Ako zanemarujemo službu propovijedanja, svojim postupanjem pokazujemo, da uistinu ne vjerujemo u te Isusove riječi. Također nam je zajamčeno, da ćemo ‘obilno požnjeti ako obilno sijemo’ i da će ‘podašna duša napredovati’, kao i da će onaj ‘koji napaja biti i sam napojen’. To nisu samo ljubazne fraze, to su nepobitne istine i načela, kojima se kuša naša ljubav prema Bogu Jehovi i našim bližnjima, kao i naša vjernost prema Božjem Kraljevstvu (2. Korinćanima 9:6; Priče Salamunove 11:25).
7. Kako može netko dokazati da je čist od krvi sviju?
7 Međutim, tu nisu uključeni samo životi drugih. Kao sluge Božjeg Kraljevstva, moramo se truditi da ne bi bili krivi za prolivenu krv. Sjetimo se riječi iz Ezehijela 33:2-4 (ST): “Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega! Reci: Ako ja na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga između sebe i postavi ga za stražara, a on videći da mač dolazi na zemlju zatrubi u rog, i opomene sav narod, ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti te mač dođe i pogubi ga — krv njegova past će na glavu njegovu”! Naša je želja da možemo reći poput apostola Pavla: “Ja (sam) čist od krvi sviju” ( Djela apostolska 20:26, 27).
Kako se služba izvršava
8. Koja se pitanja s pravom postavljaju u vezi toga, kako treba tu službu provoditi?
8 Kako možemo napredovati? Zar svojom snagom? Ponosnim, samopouzdanim držanjem? Zar pouzdanjem u doslovno oružje? Ili ćemo ići u drugu krajnost i biti plašljivi, malodušni i imati strah od ljudi? Hoćemo li ići neovisno naprijed i prezirati vodstvo onih, koji predvode među nama? Sigurno ne! Naročito trebamo upamtiti slijedeće tri točke:
9. a) Kako netko napreduje u službi pomoću Jehovine snage? b) Kakvo uputstvo nalazimo u 1. Petrovoj 3:15 u vezi svog ponašanja u službi?
9 Prvo, kao sluge Božjeg Kraljevstva napredujemo pomoću snage Boga Jehove, moleći ga za njegov duh, da nas podstiče, prosvijetli i ojača. Ako napredujemo s Jehovinom snagom, možemo pokazati slobodu govora, otvorenost i smjelost, kakvu su pokazali Petar i Ivan u razgovoru sa religioznim vođama tadanjeg vremena (Djela apostola 4:13). Istodobno mi želimo biti pažljivi prenoseći našu poruku blago i s dubokim poštovanjem (1. Petrova 3:15).
10. a) Što znači biti ‘čisti nosilac’ Jehovine vijesti? b) Kakav se savjet u vezi s tim nalazi u Filipljanima 1:10, 11?
10 Drugo, želimo napredovati kao čisti nosioci Jehovine poruke, pridržavajući se onoga što čitamo u Izaiji 52:11 (ST): “Očistite se vi koji nosite posude Jahvine”. Jehovini sudovi (posude) — dragocjene istine njegove Riječi, su danas čiste, neokaljane, divne i pravedne. Zato bi morali oni, koji donose te istine ljudima, biti moralno čisti i duhovno lijepi. Zar ne pozivamo ljude da se moralno očiste i da se oslobode tjelesnih djela, kao što je i Isus ‘pozivao grešnike na pokajanje’? (Luka 5:32). Zar im tada ne bi morali dati dobar primjer u tom pogledu? Sjetimo se, što je Pavao savjetovao kršćanima u Filipima: “Da mognete prosuditi ono što je bolje: da budete čisti i besprijekorni za Kristov dan, i na slavu i hvalu Božju puni roda — pravednosti — koja dolazi po Isusu Kristu” (Filipljanima 1:10, 11, ST).
11. a) Koliko je važno oblačenje za Božjeg slugu? b) Čiji bi dobar primjer mogli slijediti u tom pogledu?
11 Treće, dok se tako trudimo, morali bi željeti biti uvijek primjerno obučeni. Teško je razumjeti zašto bi neki Jehovin sluga želio oponašati stil, koji je karakterističan za nemoralne i buntovničke elemente sotonskog svijeta. Zašto bi pokušavali biti slični svijetu, za koji govoriš ljudima, da će završiti, jer će ga Bog pravedno odstraniti? Zašto bi pokušao biti kao svijet i tako se razlikovati od Jehovinog naroda? Zar ne bi bilo bolje da izgledamo kao Jehovin narod i tako se odvajamo od svjetskih ljudi? Kome se želimo dopasti? Čija milost nam je potrebna? Zašto se ne bi s obzirom na njegu i lijepo odijevanje ravnali po zreloj braći i sestrama u našim skupštinama? Zar ne bi mogli prihvatiti njihove prijedloge i slijediti njihov dobar primjer? (1. Timoteju 2:9; 1. Petrova 3:3, 4, 16, 17).
12. Kakve koristi imaju sudionici službe po kućama iako je to možda teško?
12 Priznajemo, da nekome nije lako ići po kućama i govoriti dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Ali, uvijek se iznova pokazalo koliko je korisno i djelotvorno to činiti (Matej 10:7, 11-13; Djela apostolska 20:20, 21). To propovijedanje po kućama, postalo je zaštitnim znakom Jehovinih slugu. Ta aktivnost po kućama nije djelotvorna samo zato, jer donosimo vijest drugima, nego koristi također i svima nama. Sama činjenica, da se naše tijelo odupire takvoj službi pokazuje, da kršćanski sluga, kad god ide u tu službu, pobjeđuje svoje tijelo (1. Korinćanima 9:16, 27).
Briga za obitelj i skrb za pravilno vodstvo
13. Koju još odgovornost imaju mnogi pored svojih službenih dužnosti i koja se ravnoteža od njih zahtijeva?
13 Iako svi imamo obaveze kao sluge Kraljevstva, imaju oni s obiteljima još i dodatne obaveze. Napredujuće sluge Kraljevstva, koji imaju obitelj, moraju poučavati svoju djecu, jer im je to zadatak, kojeg im je dao Bog. Svake godine je među onima koji se krste dosta mladih, koje su roditelji odgajali ‘u stezi i opomeni Jehovinoj’ (Efežanima 6:4). Žalosno je reći, da su tu obavezu i priliku neki zanemarili, radi čega su vrlo nesretni. Da bi bili napredujući sluge, sigurno je potrebna uravnoteženost. Ne želimo zanemariti djelo po kućama s izgovorom da svjedočimo u svakoj prilici; niti želimo propustiti priliku za prigodno svjedočenje zato, jer radimo po kućama. Slično tome, ni roditelji ne bi smjeli dozvoliti, da im propovijedanje ili skupštinske odgovornosti i druge obaveze oduzmu toliko vremena da zanemare svoju obitelj. Konačno, prva njihova dužnost je, da se brinu za duhovne i materijalne potrebe obitelji (1. Timoteju 5:8).
14. a) Kako mogu roditelji izgubiti vrijeme, skrb i novac, koji su uložili u odgoj svoje djece? b) Što je potrebno djeci, od djetinjstva pa dok ne odrastu?
14 Da, djeca zahtijevaju vrijeme, pažnju i novac. Procijenjeno je, da roditelji potroše stotine tisuća dinara za djecu dok ne odrastu. Međutim, najbolji način da izgubimo taj uloženi novac kao i vrijeme jest, ako propustimo ispravno duhovno brinuti za svoje potomstvo. Veliki broj mladih prijestupnika potvrđuje činjenicu, da je većina djeca prepuštena sama sebi, jer se roditelji ne brinu o njima (Priče Salamunove 29:15). Roditelji, rođaci i drugi se često pretjerano brinu oko male djece i od milja govore: ‘Kako su samo slatka! Kako su samo dražesna! Mamina mala djevojčica, tatin mali sin!’ Sve to može biti istina, ali roditelji bi trebali imati na umu, da ta djeca, dok ulaze u pubertet a zatim postaju odrasli ljudi, trebaju neprestano pažnju, ljubav i stegu te duhovno poučavanje i školovanje (5. Mojsijeva 11:18-21). To su kršćanske dužnosti roditelja. Božji sluge neće zaboraviti te odgovornosti.
Božji sluge su jedinstveni po cijelom svijetu
15, 16. a) Kako možemo biti sigurni, da je poput glasa trube razgovjetna vijest o Kraljevstvu, koju propovijedamo? b) Što nam pomaže da govorimo jedinstveno po cijeloj Zemlji?
15 Međutim, razmotrimo sada još jednu obavezu kršćanskih slugu. “Ako truba daje nejasan glas, tko će se spremiti za borbu?” (1. Korinćanima 14:8, ST). Tim je riječima apostol Pavao pozvao Kristove sljedbenike, da svoje jezike upotrijebe tako, da drugi mogu razumjeti što govore. Ako treba u naše vrijeme biti vijest o Kraljevstvu, koju propovijedamo, razgovjetna poput poziva trube, tada je prijeko potrebno da govorimo složno. U Izaiji 52:8 piše: “Čuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi (u jedinstvu) kliču od radosti” (ST). Da bi sudjelovali u takvom ujedinjenom radu, trebamo imati poniznost i bratsku ljubav. Mi znamo, da moramo, ako želimo da je naše propovijedanje djelotvorno, svi propovijedati istu vijest: predstavljati Jehovino ime, mudrost i ljubav i njegovo Kraljevstvo kao jedinu nadu za čovječanstvo. U 1. Korinćanima 1:10 Pavao savjetuje da svi trebamo složno govoriti.
16 Ne smijemo dozvoliti, da našu vijest prigušimo bilo kojom nerazgovjetnošću. To je zapovijed za sve Božje sluge. U Izaiji 61:1, 2 jasno piše kakva je naša vijest. Jehovin vjerni i razboriti upravitelj se jako trudi da nam pomaže da govorimo jedinstveno, jer tiska Biblije i biblijska pomoćna sredstva u mnogim jezicima, tako da može doći do svih ljudi razumljiva vijest. Naš udio pri tome je, da se trudimo proširiti ‘dobru vijest’ kao ujedinjeno tijelo Jehovinih obožavatelja (Psalam 66:1, 2; 68:11).
Hoćemo li korisno utrošiti vrijeme?
17. Kakvo bi pošteno samoispitivanje trebali izvršiti s obzirom na naš udio u službi?
17 Zar se ne bi mogli još više truditi u svom osobnom napredovanju i više vremena provesti u toj službi? Svaki skupštinski objavitelj, koji je zdrav i nema obaveze s obzirom na odgoj djece ili uzdržavanje svojih dragih ostarjelih (roditelja ili nekog drugog rođaka), trebao bi se pitati: što me zadržava od punovremenske službe? Je li razlog možda moje necijenjenje važnosti službe za Kraljevstvo? Ili sam premalo požrtvovan? Ako ne možeš služiti kao redovni (opći) pionir, možeš li urediti stvari tako, da si pomoćni pionir? Ako to možeš učiniti, sigurno ćeš kao kršćanski sluga napredovati. Poštenim samoispitivanjem otkrit ćeš što možeš osobno učiniti, da bi mjesečno utrošio više vremena za interese kraljevske vladavine našeg nebeskog Oca i njegovog Sina (Psalam 26:1, 2, 11, 12; Marko 12:28-34).
18. Što će nam pomoći sačuvati dobar odnos sa Jehovom i Isusom Kristom?
18 Bog Jehova i Isus Krist su nam dobar primjer u pogledu napredovanja i pobuđivanja. Da bi mi kao pojedinci tako činili, trebamo prije svega imati dobar odnos s Jehovom Bogom. Nastojimo li ozbiljno sačuvati dobru savjest ne pokazujući nikada bezbrižnost prema onome što bi moglo uprljati našu savjest? Koristimo li u dovoljnoj mjeri dragocjenu prednost molitve, pokazujući ustrajnost u njoj? (Rimljanima 12:12). Uzimamo li si vremena za osobno proučavanje i razmišljanje? Možda moramo učiniti neke promjene u svom življenju, tako da bi važnijim stvarima obratili potrebnu pažnju, te da bi službu Bogu stavili na prvo mjesto u svom životu, kako u riječima tako i u djelima (Efežanima 4:22-24).
19, 20. a) Kakva je ‘Božja Riječ’ o kojoj se govori u Jevrejima 4. poglavlju? b) Kako se ta ‘riječ’ dokazala živom i oštrijom od svakog dvosjeklog mača i kakvo je bilo djelo Jehovinih svjedoka u službenoj 1981. godini?
19 Raduje nas da možemo izvijestiti, da su lani Jehovine sluge diljem svijeta marljivo objavljivali dobru vijest o Kraljevstvu. Poruka je ostavila dubok i trajan utisak na življenje desetina tisuća osoba. Takvi su ljudi učinili divne promjene u svom življenju pomoću preobražavajuće sile Božje Riječi. Nema sumnje, da je poruka “dobre vijesti” živa, da daje snagu i da je oštrija od svakog dvosjeklog mača (Jrevrejima 4:2, 12, 13, ST). Dakle, kad Božja Riječ vrši svoje dobro djelo u rukama sposobnih slugu, tada se slavi Jehovino ime i uzdiže njegovo Kraljevstvo kao jedina nada za čovječanstvo (Efežanima 6:17).
20 Da bi dobio djelomičan uvid u to, kako su Jehovini svjedoci završili dvanaestomjesečno razdoblje službene 1981. godine, iz podataka, koje smo dobili iz Godišnjaka Jehovinih svjedoka, razvidno je, što su učinili u tom vremenu, zahvaljujući ujedinjenim naporima te male zajednice kršćana, koja djeluje u 206 zemalja i otoka (Priče Salamunove 25:25). Uvjereni smo da se veseliš djelu Božjih slugu dvadesetog stoljeća!
[Slika na stranici 8]
U molitvi se obraćamo Jehovi, da nas ojača za njegovu službu
[Slika na stranici 9]
Ukusna odjeća i primjeran izgled dolikuju kršćanskim slugama