Revni u “djelu Gospodinovu”
“Budite postojani, nepokolebljivi, uvijek bogato zaposleni u djelu Gospodinovu” (1. KORINĆANIMA 15:58, NS).
1. Zašto bi nada u uskrsnuće trebala imati istinito značenje za sve nas?
NADA u uskrsnuće bi uvijek trebala biti veliki podstrek za sve nas, jer svima nam neposredno ili posredno prijeti neprijateljska smrt. Kad nam umre netko dragi, možemo misliti na divnu Jehovinu namjeru i zato nećemo žaliti “kao ostali koji nemaju nade”. Možemo vjerovati, da će pokojnik uskrsnuti, kao što je i Isus ustao iz mrtvih (1. Solunjanima 4:13, 14). Osim toga, sa sigurnošću možemo očekivati, da će nas se, ako bismo umrli, Jehova sjetiti kod uskrsnuća, dakako pod uvjetom, da smo mu vjerno služili (Ivan 5:28, 29; 6:40).
2. Kakvo bi stajalište trebali imati prema životu, obzirom na Propovjednika 9:11?
2 Dok se ovi “posljednji dani” brzo približavaju svome kraju, mnogi se od nas nadaju preživjeti “veliku nevolju” i da neće nikada morati umrijeti (Matej 24:21; 2. Timoteju 3:1). Međutim, čak i brze, snažne, mudre i razumne — sve njih ‘dostiže vrijeme i nepredviđeni događaji’. Mogu nas zadesiti neočekivana bolest, nesretan slučaj ili neka katastrofa. Kako li je samo poželjno u takvom trenutku biti zaposlen u Božjoj službi cijelim svojim srcem, dušom, mislima i snagom! Zašto? Jer ćemo tada sigurno dobiti Božje priznanje i biti uskrsnuti. Osim toga, ako sačuvamo čistoću, mogli bismo biti ohrabrenje i blagoslov drugima, koji su nas promatrali i slušali, tako da bi i oni mogli biti spašeni nadom u uskrsnuće (Propovjednik 9:11; Marko 12:30; 1. Timoteju 4:15, 16).
Ojačani nadom u uskrsnuće
3. a) Na koji bi cilj trebali upraviti pogled i zašto? b) Na koji bi način trebala nada u uskrsnuće ojačati kršćane, bilo pomazanike ili “veliko mnoštvo”?
3 Apostol Pavao kaže: “Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.” Naša bi vjera bila beskorisna, naše propovijedanje uzaludno. Međutim, nama su oči čvrsto uperene na zajamčeni životni cilj u Jehovinom novom uređenju — bez obzira hoćemo li ga postići preživljavanjem Harmagedona, ili ćemo imati udjela u uskrsnuću mrtvih, ukoliko bi umrli prije Harmagedona. Pavao se svojevremeno obratio kršćanima, koji su bili pomazani Božjim duhom i od kojih se zahtijevalo, da se podvrgnu krštenju u smrt, kakvo je i Isus iskusio tokom tri i pol godišnje službe do svog pogubljenja na Kalvariji. Zato Pavao postavlja pitanje: “Kad mrtvi jamačno ne ustaju, što se i kršćavaju mrtvijeh radi?” Da, nada u uskrsnuće je ojačala te kršćane, omogućivši im izdržati mnoge kušnje, a ona može ojačati i današnje kršćane, bilo da se nadaju vječnom životu u nebeskom Kraljevstvu ili životu u zemaljskom području tog kraljevstva, kojeg će dobiti daleko veći broj ljudi (1. Korinćanima 15:13-19, 29).
4. Iz kojih razloga bi trebali izbjegavati zarazu od epikurejske filozofije?
4 Pišući o stanju onog vremena, Pavao nastavlja: “Čemu li se mi svaki čas izlažemo pogiblima? Iz dana u dan mrem, tako mi slave koja ste vi, braćo — što je imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Ako sam se u Efezu po ljudsku borio sa zvjeradi, što mi to koristi? Ako zbilja mrtvi ne uskrsavaju, ‘jedimo i pijmo jer sutra mremo’.” Objavljujući “dobru vijest”, čija je osnovna tema bio uskrsnuli Krist, Pavao je iskusio mnoge opasnosti i progonstva i pri tome uživao Božju zaštitu i blagoslov. Ako bi uskrsnuće bilo samo prazno obećanje, tada bi sve to bilo uzaludno. U tom bi se slučaju mogli Pavao i njegova korintska braća kao i epikurejski filozofi i njihovi sljedbenici, prepustiti tjelesnim uživanjima (1. Korinćanima 15:30-32, ST).
5. a) Koliko stvarna bi trebala za nas biti nada u uskrsnuće? b) Koje divne suvremene primjere imamo dok si postavljamo za cilj Kraljevstvo?
5 Međutim, nada u uskrsnuće i Mesijansko Kraljevstvo su stvarnost. Isprepliću se s Božjom vječnom namjerom. Baš kao što su kršćani u vrijeme apostola bili ojačani tom nadom, tako ih ta nada i danas podržava. Suvremenu povijest Jehovinih svjedoka ukrašavaju primjeri tisuća kršćana, koji su se neprestano suočavali sa smrću, znajući da im njihova čistoća jamči prvo uskrsnuće u “novo nebo” ili pak u “novu zemlju”. Tu su stotine svjedoka, kojima su bile odrubljene glave, koji su bili streljani, ili su umrli od gladi i batina u katoličkim Hitlerovim koncentracionim logorima. U novije su vrijeme mnogi izdržali opasnosti i progonstva u nekim demokratskim i nedavno osnovanim zemljama. No, uvijek su se uzdali u Božje dolazeće Kraljevstvo. To je bio njihov cilj, bilo da ga postignu preživljavanjem “velike nevolje” ili uskrsnućem. Božje Kraljevstvo bi trebalo i sada biti cilj svakoga od nas! (Otkrivenje 21:1-4).
6. Koji primjer iz Afrike sadrži ohrabrenje za nadglednike da se neustrašivo naprežu u službi?
6 Uzmimo za primjer afričku zemlju Zimbabve, koju je godinama razdirao građanski rat. Jehovini svjedoci su u vremenu nasilja bili izvanredni u svojoj neutralnosti i propovijedanju Kraljevstva (Ivan 17:16). Naročito opasno je bilo za putujuće nadglednike, da i dalje vrše izgrađujuće posjete skupštinama. No, unatoč toga, oni su nastavljali to činiti, ne žaleći pri tome svoj život. Ponekad su, putujući od skupštine do skupštine, ta vjerna braća bila zarobljena. Bili su optuživani da su strani špijuni u tom području i život im je bio u opasnosti. Jedan pokrajinski nadglednik je bio ubijen i njegovo je tijelo ostalo pokraj bicikla kao opomena prolaznicima. Međutim, drugi pokrajinski nadglednici su neustrašivo nastavili sa svojom službom, sve do mirnijih vremena, kad su bili oslobođeni tih opasnosti. Ako bismo ikada došli pod slične okolnosti, nastavimo neustrašivo vršiti “svetu službu” Bogu! (Luka 12:4-7; Rimljanima 12:1, 2).
7. Kako su naša braća u El Salvadoru blagoslovljena, jer se čvrsto drže nade?
7 Slična kriza vlada danas u El Salvadoru, gdje se građanski rat rasplamsao širom zemlje. I u toj zemlji su Jehovini svjedoci, s obzirom na nasilje, potpuno neutralni. Neki su čak bili ubijeni u unakrsnoj vatri. Vjerni starješine su nastavili služiti u skupštinama i odvojenim grupama, jačajući i hrabreći ih. (Usporedi s Izaijom 32:1, 2.) Neki su na neobičan način izbjegli smrti, ali su odlučni, da i dalje vrše djelo poučavanja i pastirske dužnosti, unatoč životnim opasnostima (1. Petrova 5:1-4). Skupštine su održavale svoje sastanke prije nastupanja policijskog sata i Jehova ih je u toku 1981. g. blagoslovio s 22 postotnim porastom objavitelja. 8 242 objavitelja kraljevstva vodilo je krajem te službene godine s 13 948 novozainteresiranih osoba biblijske studije na domu. Kako li naš Bog divno blagoslivlja sve one, koji ostaju neustrašivi usprkos izlaganju neprestanim opasnostima!
8, 9. a) Kako su zavedeni neki u bogatim zemljama? b) Kako bi trebali postupati i zašto?
8 Međutim, neki su u bogatijim i naizgled ‘sigurnim’zemljama zavedeni duhovno opasnim načinom življenja. Oni misle, da se mogu družiti sa svijetom i dozvoliti si tjelesna uživanja u epikurejskom stilu, a istodobno zadržati korak sa Božjom organizacijom. Možda su na njih utjecali otpadnici, sa kojima nije mudro družiti se, te se tako smanjilo njihovo cijenjenje za prednost redovitog i revnog vršenja službe Kraljevstva. Kako li je to nerazumno! Pavao jasno kaže takovima: “Nemojte se varati! Zli razgovori kvare zdravo ćudoređe.” Korisne teokratske navike posjećivanja sastanaka i služenja Bogu, lako mogu biti potisnute popuštanjem zadovoljstvima tvrdoglavog svijeta. Predodžba o Božjem novom uređenju blijedi, a s njom zajedno i nada u uskrsnuće. To se dogodilo Himeneju, Aleksandru i Filetu u vrijeme Pavla. Na žalost, i danas kod nekih primjećujemo takve pojave (1. Korinćanima 15:33, ST; 1. Timoteju 1:18-20; 2. Timoteju 2:15-19).
9 Sramota je svakome, koji u ovaj posljednji sat odustane cijelim srcem podupirati Jehovinu organizaciju i njenu službu. Sadašnji svjetski sustav nalazi se na rubu propasti. Jedino ako se čvrsto držimo “dobre vijesti”, možemo ‘biti spašeni’. Vrlo je važno da stalno napredujemo u spoznaji Boga. Pavao se prikladno obraća onima, koji su u tom pogledu zakazali: “Otrijeznite se kao što je pravo, i ne griješite! Uistinu, neki ne poznaju Boga. Neka vas je stid što sam prisiljen ovo reći”! (1. Korinćanima 15:1, 2, 34, ST).
“Budite postojani”
10. a) Kakvo gledište prema svojoj ljubljenoj braći imaju i Pavao i suvremeni razred “sluge”? b) U kakvoj je vezi s time naš godišnji stavak za 1982. godinu?
10 Pavao zaključuje dokaz u divnu nadu uskrsnuća toplim, usrdnim tonom, govoreći: “Prema tome, braćo moja ljubljena”. On želi, da njegova duhovna braća postignu cilj. Jednako je i danas “vjerni i razboriti sluga” duboko zabrinut za duhovnu dobrobit milijuna ljudi diljem svijeta, koji su zainteresirani za Jehovino dolazeće Kraljevstvo. Taj “sluga” želi, da svi iz ‘velikog mnoštva’ budu sposobni i prikladni za život u zemaljskom području tog Kraljevstva. ‘Pranjem svojih haljina’ i služeći Bogu, mogu nepovrijeđeni izaći ‘iz velike nevolje’ (Matej 24:45- 47; Otkrivenje 7:9, 14). Kako se može postići taj cilj? Revnim sudjelovanjem u djelu našega Gospodina Isusa Krista. Pavao to daje naslutiti slijedećim riječima, koje su postale godišnji stavak Jehovinih svjedoka za 1982. godinu:
“Budite postojani, nepokolebljivi, uvijek bogato zaposleni u djelu Gospodinovu” (1. Korinćanima 15:58, NS).
11. Što znači ‘biti postojan’?
11 Postojanost je važna osobina za one, koji žele “uspjeti” ući u Jehovino novo uređenje. Biti postojan znači biti nepromjenjiv, čvrst, ustrajan. Vjera koju moramo imati je sigurno očekivanje onoga što ne vidimo, a što je pred nama i što nam je kroz proučavanje Svetog pisma postalo kao stvarnost, kao nešto što zapravo već postoji (Jevrejima 11:1, NS).
12. Koje razloge imamo za postojanost u našoj službi?
12 Znamo da je Mesijansko Kraljevstvo vrlo blizu, da je već 1914. g. bilo uspostaviljeno na nebu. U uzburkanim događajima na Zemlji u ovim ‘posljednjim danima’ mogli smo raspoznati ‘znak’ Kristove ‘prisutnosti’ u kraljevskoj slavi. Uvjerili smo se kako Božji narod pod vodstvom anđela misionarskom revnošću provodi propovijedanje ‘po cijeloj nastanjenoj zemlji’ i zato doslovno, milijuni obraćaju pažnju “dobroj vijesti”. Pritisak Sotoninog svijeta će nesumnjivo biti još veći, ali zar je to razlog da posustanemo u našoj ‘svetoj službi’, svojoj dragocjenoj službi vlasniku naših života, Jehovi Bogu? Zaista nije! (Matej 24:3-14; 25:31-34; Otkrivenje 7:15; 14:6, 7).
“Budite ... nepokolebljivi”
13. Kako možemo, kao Job, pokazati svoju “nepokolebljivost”?
13 Osim toga, Pavao nas opominje, da budemo “nepokolebljivi”. To je blisko s postojanošću. To znači, da se nikada ne smijemo dati pokolebati u našoj čistoći prema Božjim zapovijedima. Job, koji je bio primjer u pogledu čistoće, imao je takovo gledište i rekao za svog Boga i suca: “Kad me okuša, izaći ću kao zlato.” Možemo li i mi izraziti takvo pouzdanje? Možemo, ako smo kao Job u stanju reći Jehovi: “Puta njegova držao sam se, i ne zađoh. Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam odstupao; čuvao sam riječi usta njegovijeh više nego svoj užitak.” (Job 23:10-12). Ako smo kao Job, tada se nećemo zadovoljiti samo programom redovitih sastanaka, nego ćemo duboko ili temeljito kopati po izdanjima Udruženja Kule stražare, da bismo stekli daljnje razumijevanje suvremene primjene Božje Riječi. To će nam uistinu pomoći, da ostanemo postojani i nepokolebljivi u istini.
14. a) Kako je Kula stražara napredujuće prosvjećivala iskrene ljude i s kojim rezultatom? b) Koju je opomenu objavio taj časopis i koliko ih se odazvalo?
14 Sada već preko sto godina Kula stražara koja objavljuje Jehovino Kraljevstvo, napredujuće objašnjava istinu o Isusovoj otkupnini, nadi u uskrsnuće i dolazećem Kraljevstvu našeg Boga. Taj časopis je preko svojih stranica oživio Bibliju u mislima i srcima milijuna iskrenih ljudi. Pomogao im je raspoznati zabludne nauke kršćanskih i ostalih religija svjetskog carstva krive religije — ‘Babilona Velikog’. Skrenuo je pažnju na veliki duhovni pad ‘Babilona Velikog’ i ponavljao proročanske riječi anđela: “Iziđite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala.” (Otkrivenje 17:1,5,15, 18; 18:2, 4, ST). Mnogima se pomoglo da učine upravo to i postali su vjerni pobornici Jehovinog Mesijanskog Kraljevstva.
15, 16. a) Što su neki propustili cijeniti? b) Tko je taj “sluga” iz Mateja 24:46? c) Kada i kako je postalo u vezi sa ‘slugom’ jasno, da Bog upotrebljava samo jedno posredničko sredstvo za pružanje istine?
15 Međutim, uvijek je bilo onih, koji ne ostaju nepokolebljivi, vjerno podupirući Kraljevstvo, nego se žele vratiti vjerovanjima i putevima krive religije. Takvi ne cijene pripremu gospodara, Isusa Krista, koji na Zemlji upotrebljava pomazano tijelo svojih sljedbenika, kao ‘vjernog i razboritog slugu’ za dijeljenje duhovne hrane (Matej 24:45-47).
16 Neki prijatelji istine su 1895. g. prvi puta predložili, da se časopis Sionska kula stražara treba poistovjetiti sa tim ‘slugom’ (Matej 24:46). Neprijatelji istine su se jako suprotstavili takvom gledištu i zato se u Kuli stražari od 1. oktobra 1909. moralo objaviti:
“Naši prijatelji nastoje s ovim biblijskim stihom dokazati, da Gospodin u ovo vrijeme evanđelja neće upotrebljavati mnoga posrednička sredstva za širenje istine, nego samo jedno. ... Mišljenja su, da su svi oni stekli poznanje sadašnje istine, neposredno iz publikacija Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata ili posredno, preko onih, koji su dobili razumijevanje preko tog sredstva. Prema tome, oni su radosni što mogu surađivati na tom djelu kao ‘sluge-suradnici’ Udruženja, vjerujući pri tome, da slijede vodstvo božanske providnosti, kao i uputstva Božje Riječi.”
17. a) Kako su ranije i sada pokušavali neki obezvrijediti istinu? b) Zašto bi trebali biti sretni što se ‘nepokolebljivo’ družimo sa ‘slugom’?
17 Zatim je, osvrnuvši se na te neprijatelje istine, Kula stražara objavila:
“Oni nastoje misli prosvijećenih okrenuti u drugi smjer, govoreći im da svatko treba za sebe ‘kopati’ po draguljima božanske istine. Navode, da su im izdanja Udruženja dala samo početak, a sada bi trebali sami napredovati, tako da bi učenja Udruženja konačno bila sasvim sporedna ili nevažna. Ti nevjerni ‘sluge-suradnici’ upozoravaju dalje na opasnost obožavanja Udruženja, i zato je neophodno potrebno okrenuti mu leđa. Oni kažu: studirajmo i dalje Bibliju, ali isključimo kod toga izdanja Udruženja!”
To je bilo pisano prije 72 godine i sve do danas postoji mali broj takvih, koji pokušavaju obezvrijediti tijelo, koje je Jehova napredno izgrađivao za širenje istine, upotrebljavajući ga kao svoje jedino posredničko sredstvo. Dok svjetlost istine postaje sve sjajnija, mi bi zaista trebali biti sretni što se i dalje ‘nepokolebljivo’ družimo sa gospodarevim ‘vjernim slugom’! (Kološanima 1:21- 23).
“Uvijek bogato zaposleni u djelu Gospodinovu”
18. a) Koji je lijek za održavanje duhovnog zdravlja i kako se na njega ukazuje u Pričama Salamunovim? b) Koje su neke od mogućnosti da budemo “bogato zaposleni u djelu Gospodinovom”?
18 Da, “bogato zaposleni”, ne u “činjenju svog vlastitog djela”, nego u djelu Gospodina Isusa Krista. U tome se sastoji lijek za održavanje duhovnog zdravlja. Duhovna lijenost može dovesti do sumnji, a to može biti kobno, kao što pokazuju Priče Salamunove 19:15. “Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaće.” U slučaju stalne lijenosti, sigurno nastupa duhovna glad i smrt. Zato, budimo zaposleni — redovito propovijedajući po kućama (i na područjima gdje ljudi ne prihvaćaju istinu), svjedočimo neformalno (prigodno) u svakoj prilici, vršimo naknadne posjete kod ovcama sličnih osoba i vodimo redovite biblijske studije na domu, pomoću jednog od izdanja Udruženja. Neki od nas možda mogu služiti kao ‘pioniri’ ili punovremeni objavitelji Kraljevstva u djelu Gospodina Isusa, koji je, uistinu, “pionir” naše vjere (Jevrejima 12:2, Moffatt; Izaija 6:8-10).
19. Kakav duh možemo svi mi pokazivati i kako još više mogu neki sudjelovati u djelu?
19 Bez obzira, služili kao pioniri ili ne, svi možemo radosno, u pravom pionirskom duhu, izvršavati svoju ‘svetu službu’. Taj duh može navesti mnoge od nas, da češće vršimo ‘pomoćnu pionirsku službu’, i ako u njoj doživimo mnogo radosti, može to neke od nas ohrabriti na opću pionirsku službu, a tada će naše sudjelovanje u “djelu Gospodinovu” biti još veće! (Rimljanima 12:1, 2).
20. a) S kim imamo prednost surađivati? b) Sa kojom sigurnošću bi trebali stremiti prema cilju? c) Koje bi Pavlove riječi trebale konačno postati naše i zašto?
20 Djelo Gospodina Isusa, kojim slijedimo njegovim stopama, je i “djelo Jehovino” (1. Korinćanima 16:10; Ivan 5:17). Kakvu jedinstvenu prednost imamo, da možemo biti suradnici suverenog Gospodina Jehove, gospodina Isusa Krista i nebeskih anđela u “svršetku ovog sustava stvari”! (1. Korinćanima 3:9; Matej 25:31-33; 28:19, 20). Da, mi znamo da naš “trud u Gospodinu nije uzaludan”. Bez obzira, dobili život u Novom uređenju uskrsnućem ili preživljavanjem ‘velike nevolje’, trebali bi reći poput vjernog apostola Pavla u 1. Korinćanima 15:57, ST: “Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu!” Da, pobjedu nad smrću, koja nas vodi do divnih blagoslova vječnog života!
Jesi li razumio ove misli?
◻ Zašto je potrebno uvijek biti potpuno svjestan nade u uskrsnuće?
◻ Kakvo ohrabrenje pruža nada u uskrsnuće našoj braći, koja se dnevno suočavaju sa smrću?
◻ Zašto bi se trebali “posramiti” oni, koji se druže sa otpadnicima ili onima koji sumnjaju?
◻ Zašto je potrebno biti postojan, želimo li “uspjeti” ući u Jehovino novo uređenje?
◻ Koliko je značajno objašnjenje o jednom posredničkom sredstvu, koje je bilo dato prije 70 godina u Kuli stražari?
◻ Kako nam pionirska služba ili drugi oblik ‘potpune zaposlenosti u djelu Gospodinovom’, može poslužiti kao zaštita?
[Slika na stranici 26]
Neki neustrašivi nadglednici služe izlažući se opasnosti svakog trenutka