Redovito se hrani biblijskim istinama!
NAJVEĆI učitelj, koji je ikada živio, izjavio je jednom da čovjek ne živi samo o kruhu, nego mu je potrebna i duhovna hrana — Riječ Božja. Zar iz toga ne možemo jasno zaključiti, da bi se kršćani morali redovito hraniti duhovnom hranom, kao što se hrane i doslovnim kruhom? Sigurno da bi morali! (Matej 4:4). U tu duhovnu hranu ne spada samo Biblija, nego i izdanja, koja nam pomažu razumjeti Bibliju. Zbog toga se izdavački i upravni odbor Jehovinih svjedoka, Udruženje Kule stražare, ne zadovoljava samo tiskanjem Biblija, nego redovito objavljuje publikacije, koje pomažu čitateljima bolje razumjeti Bibliju.
Netko bi mogao pitati: da li se uopće isplati redovito čitati te publikacije, budući da se ponekad ponavljaju iste teme? No, zar mi ne jedemo redovito kruh, krumpir ili rižu? Apostol Petar je također pisao: “Zato ću vas uvijek podsjećati na ovo, premda sve i sami znate i premda ste učvršćeni u sadašnjoj istini” (2. Petrova 1:12, ST). Dozvoljavamo si primijetiti da, ako se neka tema pojavi više puta možemo je razmatrati iz raznih uglova, sa nove točke gledišta i na taj način produbljujemo naše razumijevanje i dobivamo više djelotvornih objašnjenja. Upravo tako, kako piše u Pričama Salamunovim 4:18: “A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana” (ST).
Pridobivanje boljeg razumijevanja
Kao osobit primjer možemo navesti pitanje savjesti. U Kuli stražari od 1. juna 1973. br. 235 objavljeno je nekoliko članaka o pitanju ljudske savjesti u ulozi “svjedoka”. U njima je pisalo, da je savjest urođeni svjedok, koji svjedoči za ili protiv nas i da je djelovala prije nego je Jehova Bog dao čovjeku pisana pravila ili zakone. U tim člancima je također bilo istaknuto, da je potrebno uzimati u obzir savjest drugih i kakvu ulogu igra savjest u pitanjima zaposlenja. Nikada prije nisu te točke bile tako jasno razjašnjene.
Zatim su u novembru 1975. br. 264 izašla još dva članka o savjesti. Između ostalog u tim člancima je bilo navedeno da savjest može i treba djelovati na dva načina. Savjest, koja gleda unatrag i prosuđuje prijašnja djela djeluje u svojstvu suca. Takva savjest reagira nakon što je učinjeno nešto neispravno tj. “nakon čina”, i tada nas osuđuje za učinjeni prijestup (2. Samuelova 24:10). Međutim, kod kršćana bi savjest morala češće igrati zakonodavnu ulogu. To ne znači da bi biblijski školovana savjest kršćaninu donosila nove zakone, nego bi mu služila kao vodič. To znači da bi ga opomenula ili upozorila, ukoliko bi namjeravao učiniti nešto što nije ispravno. U tome nam najbolje može poslužiti jedan biblijski primjer, naime, primjer Josipa, Jakovljevog sina, koji je poslušao svoju savjest, i tako odbio nasrtajima Putifarove žene ( 1. Mojsijeva 39:9).
Zatim je 1. travnja 1977. g. u Kuli stražari objavljen članak o savjesti, pod naslovom: “Školovati svoju savjest da bi bolje reagirala”. Kada razmatramo temu savjest, obično se pojavljuje pitanje, da li je nešto dobro ili loše, ispravno ili neispravno. Međutim, u tom se članku ističe da Biblija povezuje dobro školovanu savjest sa vjerom i ljubavi (1. Timoteju 1:5). Osim toga, dobro djelujuća savjest nas ne bi trebala samo sačuvati od prestupanja zakona Jehove Boga, nego bi nas trebala podsticati da iskoristimo svaku priliku da postanemo nesebični, plemeniti, prijazni, ljubazni (Usporedi Luka 10:29-37).
Zato, ako se pojavi neki članak u Kuli stražari, koji obrađuje temu, koja se već jednom razmatrala, nemoj odmah kritički donijeti zaključak da se tu radi samo o ponavljanju. Doduše ta preciznija objašnjenja ponekad nisu velika, ali doprinose da otkrivene biblijske istine budu još divnije, sadržajnije, da, korisnije.
Sve nas to podsjeća na anegdotu o Mikelanđelu. Njegov prijatelj se divio prekrasnoj statui, koju je ovaj isklesao. Nakon kratkog vremena ponovo ga je posjetio i iznenadio se, jer ga je našao da još uvijek radi na istom kipu. Mikelanđelo je ukazao na usavršavanje, koje je u međuvremenu učinio, a njegov prijatelj je odgovorio sljedeće: ‘Pa to su samo sitnice.’ Mikelanđelo je na te riječi odgovorio: ‘Da, to je točno. Ali sitnice grade savršenstvo, a savršenstvo nije sitnica.’ Dakle, iako mnogo puta potpunija i dublja objašnjenja ne izgledaju tako važna, ipak nam kod razmatranja nekih stvari pomažu da produbimo razumijevanje i spoznaju.
Podržavati spremnost za borbu
Ali to nije sve. Naime, Bibliju kao i druge publikacije koje nam pomažu bolje razumjeti Bibliju ne smijemo razmatrati samo radi stjecanja znanja. Božja Riječ je ‘žižak nozi našoj i vidjelo stazi našoj’ (Psalam 119:105). Božja Riječ je također korisna “za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen — opremljen za svako djelo ljubavi” (2. Timoteju 3:16, 17, ST). Međutim, samo toliko koliko je primjenjujemo u našem životu, ona može služiti toj svrsi. A kako je možemo primjenjivati ako smo zaboravili što smo pročitali?
Morali bi se uvijek podsjećati na savjete, koje sadrži Božja Riječ obzirom na tri neprijatelja protiv kojih se moramo boriti. To je svijet; prijateljstvo sa svijetom znači neprijateljstvo s Jehovom Bogom (Jakov 4: 4). Što se tiče naše borbe protiv svijeta, apostol Ivan je pisao: “A ovo je sredstvo pobjede, koje pobjeđuje svijet — naša vjera” (1. Ivanova 5:4, ST). Vjera ovisi o spoznaji — spoznaji koju možemo lako dovesti u sjećanje a ne obavijesti koje smo već odavno zaboravili. Budući da svijet svakodnevno vrši snažan pritisak na nas, trebamo se uvijek podsjetiti da ne trebamo ljubiti svijeta niti ono što je u njemu; jer će svijet i sve što je u njemu proći, ali onaj koji vrši Božju volju ostati će dovijeka (1. Ivanova 2:15-17).
Zatim, naši su neprijatelji također Đavo i njegovi demoni. “Vaš protivnik, Đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere!” (1. Petrova 5:8, ST). On i njegovi demoni vode rat protiv nas i zato je potrebno obući duhovnu bojnu opremu Božju, koju apostol Pavao opisuje u Efežanima 6:11-17. Hoćemo li nositi to oružje i upotrebljavati ga, ovisi od toga, da li se i dalje hranimo Božjom Riječju. Da bi mogli rukovati s “duhovnim mačem, Božjom Riječju”, potrebno je, sasvim sigurno, da nam je ta riječ svježa u mislima i srcu.
Naš treći neprijatelj su naše urođene, naslijeđene sklonosti, protiv kojih se moramo ozbiljno i neprekidno boriti. Budući da smo ‘začeti u grijehu i rođeni u bezakonju’, naša su naginjanja od rođenja opaka (1. Mojsijeva 8:21; Psalam 51:5). Zbog toga se svi možemo tužiti kao apostol Pavao: “Budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću” (Rimljanima 7:19, ST). Radi tog nasljedstva, osjećamo da je ljudsko srce zastranjeno, prijevarno, lažno. Ali uz pomoć Božje Riječi kao i ostalih publikacija, koje nam pomažu razumjeti i primijeniti biblijska načela, lakše se možemo boriti s tim unutarnjim neprijateljem. Međutim, moramo kao i apostol Pavao, biti svoje tijelo i vući ga kao roba (Priče Salamunove 3:32; Jeremija 17:9; 1. Korinćanima 9:27, ST).
Nalaziš li vremena za to?
Življenje kršćanina je veoma ispunjeno. Trebalo bi svaki tjedan čitati Bibliju zajedno sa novim časopisom, pripremiti se za sastanke, posjećivati ih i sudjelovati u velikom djelu pravljenja učenika kod onih koji rado slušaju. Zatim, tu su svakodnevne obaveze svjetovnog karaktera, tj. briga kako za sebe tako i za svoju obitelj. Zbog toga bi se svatko trebao pitati: koliko vremena utrošim, čitajući svjetske tjednike, novine i časopise? Koliko vremena odvojim za gledanje televizijskog programa ili slušanje popularne muzike? Istina, to su oblici opuštanja i zabave, ali mnogi možda ipak misle, da imaju “toliko posla” kada se trebaju pripremiti za kršćanske sastanke i čitati kršćansku literaturu. Je li ispravno imati takvo gledište u vezi pripremanja i čitanja? Psalmista je rekao: “Radujem se riječi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen” (Psalam 119:162). Zato trebamo pažljivo analizirati, dokazujem li svojim načinom življenja da sam duhovna ili tjelesna osoba (1. Korinćanima 2:14-16).
Sve nas to podsjeća na Isusove riječi o sreći onih, koji su svjesni svojih duhovnih potreba (Matej 5:3, NS). Niža zemaljska stvorenja — ptice, insekti, sisavci, ribe i tako dalje — nemaju nikakvih duhovnih potreba, no, čovjek ih ima. Zanemarivanje takvih potreba doprinijelo je žalosnoj zbunjenosti, koja danas vlada u svijetu. Filozofi i ideolozi materijalizma još više su udaljili ljude od Boga. U njihovom životu se nalaze na prvom mjestu fizičke potrebe — hrana, odjeća, stanovanje — i seks, kao i težnja za vlašću. Ali, ako smo zaista svjesni svojih duhovnih potreba, redovito ćemo se hraniti biblijskim istinama, odvojit ćemo vrijeme za proučavanje i uvelike ćemo cijeniti te istine. Koju ćemo nagradu za to dobiti? To će nam pomoći, da slijedimo put pobožnosti, koja “je korisna za sve stvari, imajući obećanje sadašnjeg i budućeg života” (1. Timoteju 4:8, NS).