Žetva u “vrijeme svršetka”

“Žetva je svršetak svijeta (sustava stvari)” (Mat. 13:39, ST).

1. Zašto je “žetva” prorečena po Isusu, dvostruki razlog za radost?

DOBRA žetva je uvijek razlog za radovanje i zahvaljivanje. Vrijeme je da se požanju plodovi dugog, napornog rada. Žetva prorečena u Kristovoj usporedbi o “pšenici” i “kukolju” daje cijelom čovječanstvu dvostruki razlog za radovanje. Zašto? Ne samo zato jer znači sakupljanje traženog broja “sinova Kraljevstva” ili “svetaca”, da bi se pridružili Kristu u njegovoj “neprolaznoj vladavini” — što jamči dobru vladavinu za Zemlju — nego i zato jer je ta “žetva” dokaz, da živimo u “svršetku sustava stvari” i da je blizu pravedno novo uređenje (Dan. 7:14, 27; Mat. 13:38, 39; 2. Petr. 3:13).

“Synte’leia” i “telos”

2. Zašto je bolje grčku riječ synte’leia prevesti s riječju “svršetak”, nego sa “kraj” i kojem razdoblju, spomenutom u Danijelu, prema tome odgovara, synte’leia?

² Isus nije rekao, da je “žetva” “kraj svijeta”, kao što bi nas htjeli uvjeriti neki biblijski prevodioci. (Authorized Version; American Standard Version; The Jerusalem Bible). Ti prevodioci ne prave razliku između dvije grčke riječi, synte’leia i telos. U Expository Dictionary of New Testament Words od W. E. Vinea nalazi se objašnjenje riječi synte’leia, koje glasi: “Riječ ne naglašava kraj, nego nagomilavan je događaja do određenog vrhunca.” Kad je, dakle, Isus rekao “žetva je svršetak (synte’leia) sustava stvari”, govorio je o razdoblju aktivnosti, koje će imati početak i kraj. Isus se, prema Mateju 13:30, osvrnuo na “vrijeme žetve”, očigledno označivši vremensko razdoblje, razdoblje za koje je prorok Danijel rekao da je “vrijeme kraja” (Dan. 12:4). Zanimljivo je, da su prevodioci grčke Septuaginte upotrijebili riječ synte’leia, kad su prevodili taj stavak iz Danijela.

3. S čime je povezano “vrijeme žetve” i što znači grčka riječ telos iz Mateja 24:14 te na što se odnosi?

³ Ista riječ je upotrijebljena u Mateju 24: 3, gdje su učenici pitali Isusa: “Kaži nam kad će to biti, i koji je znak tvoga dolaska (prisutnosti) i svršetka (synte’leia) svijeta (sustava stvari)”? (ST). “Vrijeme žetve” je, dakle, povezano sa Kristovom nevidljivom prisutnošću kao žeteoca. U odgovoru na pitanje svojih učenika Isus je prorekao međunarodne sukobe, nestašicu hrane, epidemije, velike potrese, bezakonje i opću psihozu straha. (Usporedi paralelne izvještaje iz Mateja 24., Marka 13. i Luke 21. poglavlja.) Pokazujući zatim, da će to “vrijeme žetve” biti privedeno kraju, dodao je: “Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svem svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak (telos) ” (Mat. 24:14, ST). Riječ telos znači “kraj”, “u smislu dovršenja, prestanka ... posljednjeg djela, kraja, osobito svršetka posljednjih stvari, konačnog akta u svemirskoj drami.”a

4. Kada je započeo “svršetak” ili “vrijeme kraja” i što se, stoga, može reći za “žetvu”?

⁴ Činjenice suvremene povijesti u ispunjenju biblijskih proročanstava od 1914. g. pokazuju, da je sadašnji sustav stvari duboko zašao u “vrijeme kraja” ili “svršetka” (synte’leia). Svjedoci smo, da citiramo W. E. Vina, “nagomilavanja događaja do određenog vrhunca” ili kraja (telos). Zato “žetva” iz Isusove usporedbe mora biti u punom jeku; u stvari, mora se primicati svom vrhuncu. Da li se od 1914. g. zapažaju događaji prorečeni u ostalom dijelu usporedbe?

“Dozrela je žetva na zemlji”

5. Što će “sin čovječji” zapovjediti svojim anđelima u vrijeme žetve?

⁵ Nastavivši sa objašnjenjem “usporedbe o kukolju na njivi”, Isus je rekao: “žetva je svršetak svijeta (sustava stvari), a žeteoci su anđeli. Kao što se ljulj skuplja i baca u oganj, tako će biti na svršetku svijeta (sustava stvari). Sin će čovječji izaslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce, te da ih bace u ognjenu peć gdje će biti plač i škrgut zubi” (Mat. 13:30-42, ST).

6. Između čega je “pšenica” bila puštena rasti?

⁶ “Žeteoce” ili anđele će “sin čovječji” na “svršetku sustava stvari”, poslati da iščupaju između pravih “sinova Kraljevstva” “sve zavodnike i one koji čine bezakonje”. Đavolska sjetva “kukolja” tijekom noći dovela je, kako je prethodni članak pokazao, do organiziranog otpada, lažnog kršćanstva pod vladavinom ugnjetavalačkih religioznih vođa, koji su stvorili kolektivnog “čovjeka bezakonja”, čiji je dolazak prorekao apostol Pavao (2. Sol. 2:3-12). Prava “pšenica” bila je puštena da raste među tim “kukoljem” sve do “vremena kraja”. Tada će “sin čovječji”, zapovjediti svojim “žeteocima” da odvoje “sinove Kraljevstva” od “sinova zla”.

7. Koje usporedno proročanstvo nam pomaže raspoznati vrijeme žetve?

⁷ Kada je započelo to djelo odvajanja? O tome nas ne ostavlja u nedoumici jedno zanimljivo suvremeno proročanstvo, koje govori o vremenu njegovog početka. Ono glasi: “Potom sam imao ovo viđenje: Bijel oblak i ‘na oblaku’ opazih nekoga ‘slična Sinu čovječjemu’ kako sjedi sa zlatnom krunom na glavi i oštrim srpom u ruci. Uto neki drugi anđeo iziđe iz hrama i povika jakim, glasom onomu što je sjedio na Oblaku: ‘Pošalji svoj srp i žanji, jer je došlo vrijeme da se žanje; dozrela je žetva na zemlji!’ Tada onaj koji je sjedio na oblaku baci na zemlju svoj srp, i bi požnjevena zemlja” (Otkr. 14:14-16, ST).

8. Kako je prikazan “sin čovječji” u Otkrivenju 14:14 i nakon kojeg događaja je žetva morala početi?

⁸ Ovdje ne vidimo “sina čovječjega”, Isusa Krista, kao sijača, koji sije “dobro sjeme na svojoj njivi”, nego kao okrunjenog kralja, koji započinje “žetvu na zemlji”. Time što sjedi na oblaku predočena je njegova nevidljiva prisutnost (Dj. ap. 1:9-11; Otkr. 1:7). “Žetva” stoga mora uslijediti u vrijeme Kristove prisutnosti, nakon njegovog okrunjenja i primitka “vlasti, časti i kraljevstva” od Jehove, “Starca” (Dan. 7:13, 14). Tako je žetva započela nekako nakon 1914. godine, koja je označila početak “vremena kraja” ili “svršetka sustava stvari”.

9. Kada je započelo djelo odvajanja?

⁹ Kada je nakon 1914. g. sin čovječji “poslao svoje anđele” da odvoje “sinove Kraljevstva” od “sinova zla”, lažne “pšenice”, dakle od ljudi “koji čine bezakonje” uključujući i “čovjeka bezakonja”, religiozne vođe lažnog kršćanstva? Odgovor mora biti suglasan sa činjenicama, a one pokazuju, da su se 1919. g. duhovno rođeni pomazani “sinovi Kraljevstva”, predočeni po “pšenici”, počeli oslobađati od “kukolja” ali lažnog kršćanstva, koje je preplavilo religiozno polje čovječanstva. “Žetva na zemlji” je bila zrela i došlo je vrijeme da “sin čovječji” zamahne srpom i žanje. U usporedbi se pokazuje, da je to učinio pomoću svojih “žetelaca”, anđela.

Kukolj sakupljen da se spali

10. Zašto je bilo stoljećima teško raspoznati pravu “pšenicu” i od kada je postalo moguće jasno razlikovati “pšenicu” od “kukolja”?

¹⁰ U svojoj “usporedbi o kukolju na njivi” rekao je Isus: “U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije ljulj te ga svežite u snopove, da se spali” (Mat. 13:30, ST). Stoljećima je jasno raspoznavanje “pšenice” ili pravih “sinova Kraljevstva” zamračivao “kukolj”, koji se brzo razmnožavao, ili otpalo kršćanstvo, koje je tvrdilo da njeni članovi imaju nebesku nadu kao nasljednici Kraljevstva. Tek nakon 1919. g. kad su bili pravi duhovno rođeni kršćani oslobođeni iz Babilona Velikog, đavolskog svjetskog carstva krive religije, postala je jasno vidljiva razlika između “pšenice” i “kukolja”.

11. Tko sve spada u “kukolj” i u kom smislu su svezani u snopove?

¹¹ Simbolični “kukolj” obuhvaća cjelokupno lažno kršćanstvo, nikako ne isključujući suvremene otpadnike, koji uče “sablažnjavajuće stvari”, kao ni “osobe koje čine bezakonje”. U to spadaju “zao sluga”, ‘lude djevojke’ i “zao i lijeni sluga” (Mat. 24:48-51; 25:1-12, 14-30). To što su ‘svezani u snopove’ da se spale, ne znači njihovo sakupljanje u različite crkve i sekte kršćanstva, jer se teško može reći da su anđeli odgovorni za otpadnike crkvene organizacije. Osim toga, vezanje u snopove usljeđuje u vrijeme “žetve”, u “vrijeme kraja”, a mnoge religije lažnog kršćanstva postoje već stoljeća. Vezanje “kukolja” u snopove znači, da je od 1919. g. odvajanje pravih kršćana od onih koji se samo izdaju za kršćane postalo sve uočljivije i to kako u mislima ljudi tako i doslovnim odvajanjem. “Kukolj” ili “sinovi zla” svezani su u tom smislu, što se anđeli brinu, da se oni ne vrate među “pšenicu” ili među prave “sinove Kraljevstva”.

12. Što predstavlja “peć ognjena” i kada će “kukolj” biti u nju bačen?

¹² Kad je Isus govorio što će anđeli učiniti s “kukoljem” nakon što su ga svezali, dodao je: “I bacit će ih u peć ognjenu, ondje će biti plač i škrgut zuba” (Mat. 13:42). Imaj na umu da proučavamo usporedbu ili parabolu. Ako su “pšenica” i “kukolj” simbolični, onda su simbolični i “peć ognjena”, “plač” i ‘škrgut zuba’. Iz Mateja 25:41, 46 vidljivo je da “vječni oganj” predstavlja “vječno uništenje”, a u Otkrivenju (20:14; 21:8) se govori, da je “jezero ognjeno” “druga smrt”, uništenje bez nade u uskrsnuće. Dakle, “kukolj” se približava uništenju.

13. Kada i kako su predočeni kukoljom plakali i škrgutali zubima i kada će još više jadikovati?

¹³ Pošto “peć ognjena” predstavlja potpuno uništenje, mora “plač i škrgut zuba” od strane “kukolja” uslijediti prije njegovog uništenja. Već se desetljećima žale lažni kršćani, a osobito “čovjek bezakonja”kršćansko svećenstvo — da ih “sinovi Kraljevstva”, pomazani Jehovini svjedoci, obasipaju teškim biblijskim istinama, otkrivajući pri tome što zapravo jesu, naime “sinovi Zla” (Mat. 13:38; Otkrivenje 8. i 9. poglavljeb). Otpalo svećenstvo škrguće zubima protiv Jehovinih svjedoka zato, jer ovi neustrašivo objavljuju ne samo Jehovinu “godinu milosti”, nego i “dan osvete” (Iza. 61:1, 2). Međutim, svi ti “kukolji” će još više plakati i škrgutati zubima, kad će uskoro “sin čovječji” doći i uništiti njih i ostali dio sotoninog svijeta (Mat. 24:30).

‘Pravednici sjaju kao sunce’

14. Gdje se sakuplja “pšenica” i što čine ti “pravednici”?

¹⁴ Nakon zapovijedi “žeteocima” da svežu “kukolj” za uništenje, “sin čovječji” daje daljnju zapovijed svojim anđelima: “A pšenicu svežite u žitnicu moju” (Mat. 13:30). Isus je zaključio objašnjenje usporedbe slijedećim riječima: “Tada će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši neka čuje!” (Mat. 13:43, ST).

15, 16. a) Zašto “pravednici” ne sjaje na nebu? b) Gdje i kako sjaje “pravednici” i gdje se okupljaju?

¹⁵ Otkrivenje 21:23 (ST) govori o nebeskoj kraljevskoj vladavini, novom Jeruzalemu: “Gradu ne treba “sunce” ni “mjesec” da “svijetle” u njemu, jer ga je rasvijetlio sjaj Božji, a Janje mu je svjetiljka.”Nebesko Kraljevstvo dakle ne ovisi od svjetla uskrsnulih “sinova Kraljevstva”. Ono se kupa u slavnoj božanskoj svjetlosti. Koje li razlike od naroda ovdje na Zemlji! (Ef. 4:17, 18; 5:8). Objašnjavajući što Jehova čini za “sinove Kraljevstva” dok su još na Zemlji, Pavao piše: “On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina” (Kol 1:13, ST).

¹⁶ Dakle, sjaj “pravednika” “poput sunca u kraljevstvu svoga oca” odnosi se na prosvijetljeno stanje i slavnu službu tih pomazanih kršćana na Zemlji, gdje “svijetle kao vidjela u svijetu” (Fil. 2:15; Mat. 5:14). Može se reći, da je “žitnica” u koju se okupljaju od 1919. g. “kraljevstvo njihovog oca”, budući da je kršćanska skupština teokratska organizacija, koja priznaje Jehovinu univerzalnu suverenost. To je čista organizacija, jer iz nje vade anđeli “sve sablazni i one koji čine bezakonje” (Mat. 13:30, 41, 43, BA).

Nastavlja se “žetva na zemlji”

17. Koliko je požnjeto “sinova Kraljevstva” i zašto se, ipak, sakupljanje nastavlja?

¹⁷ Kako sve to utječe na tebe? Podsjeti se da je Isus završio usporedbu riječima: “Tko ima uši da čuje neka čuje!” (Mat. 13:43). Da, ta usporedba prikazuje sakupljanje potpunog broja “sinova Kraljevstva” za formiranje Kristove nebeske vladavine. U istom poglavlju Otkrivenja (14), gdje se govori o “žetvi na zemlji”, otkriva nam se i broj od 144 000 požnjetih da vladaju sa “Janjetom” na nebeskoj “gori Sionu”. U tom se poglavlju, međutim, još dodaje: “Oni su otkupljeni od ljudi kao prvenci (prvi plodovi) Bogu i janjetu” (Otkr. 14:1-4). Sakupljanje “prvih plodova” ukazuje na činjenicu da postoje i drugi plodovi koji trebaju biti sakupljeni, kao što je to predstavljeno sakupljanjem drugih plodova na njivi, na kraju poljoprivredne godine. Dakle, sakupljanje se nastavlja — ono utječe i na tebe.

18. Koje još djelo razlučivanja uslijeđuje, osim žetve “sinova Kraljevstva”?

¹⁸ Žetva “sinova Kraljevstva” bila je ubrzana od 1919. g. do ranih 1930-tih godina. Budući da su ti vjerni pomazani kršćani ‘sjajili svojim svjetlom’, mnogi drugi, koji su imali uho da čuju sami su se odvojili od “kukolja” ili lažnog kršćanstva, koje sačinjavaju crkve i sekte kršćanstva (Mat 5:16). Isus je to djelo odvajanja također prorekao u svom proročanstvu o “svršetku sustava stvari” (Mat. 24. i 25. poglavlje). Rekao je: “Kad sin čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje slave. Tada će se pred njim skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih kao što pastir luči ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve. Ovi (jarci) će otići u muku (uništenje) vječnu, a pravednici u život vječni” (Mat 25:31-33, 46, ST).

19. Što će se dogoditi u od Boga određeno vrijeme sa preostalim članovima klase “pšenice” i sa “velikim mnoštvom”?

¹⁹ Dakle, dok se žetva “pšenice”, klase pomazanih kršćana, primiče kraju, nastavlja se sakupljanje “ovaca”. U od Boga određeno vrijeme preostali članovi klase “pšenice” završit će svoj zemaljski put i pridružiti se “sinu čovječjem” kao dio njegovog nebeskog Kraljevstva ili vladavine. “Primit će Kraljevstvo” sa ostalima od 144 000 “svetaca” (Dan. 7:18, 22, 27). Dok će “veliko mnoštvo” “ovaca”, koje se sada sakuplja, preživjeti “veliku nevolju”, koja će označiti kraj (telos) ovog zlog sustava stvari i postati dio “naroda, plemena i jezika”, koji će služiti “sinu čovječjemu” na Zemlji, pod “vječnom vladavinom” ili nebeskim Kraljevstvom (Otkr. 7:4, 9, 10, 14; Dan. 7:13, 14).

20. Što dokazuje činjenica da je žetva ubrzana; što bi, dakle, trebao raditi i zašto?

²⁰ Gdje si ti s obzirom na ispunjenje usporedbe o “pšenici” i “kukolju”? Činjenica, da je “žetva” “sinova Kraljevstva” ubrzana pokazuje, da se “svršetak (synte’leia) ovog sustava stvari” približava svome kraju (telos). Tvoje stajalište i postupanje prema Kristovoj pomazanoj, pšenici sličnoj “braći”, bit će odlučujući činilac da li ćeš otići u “vječno uništenje” ili dobiti “vječni život” (Mat. 25:34-46). Dokaži se kao vjerni suradnik pomazane klase “pšenice”, “vjernog i mudrog sluge”, koga je Krist postavio da daje duhovnu “hranu u pravo vrijeme” (Mat. 24:45). Upamti, “Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo i tada će doći svršetak (telos).” “Ali tko ustraje do konca (telos), bit će spašen.” Zato budi aktivan u djelu sakupljanja (Mat 24:13, 14, ST).

[Bilješka]