Uzdiže se obožavanje jedinog istinitog Boga

1, 2. Kako je obožavanje jedinog istinitog Boga spalo na niske grane u toku Prvog svjetskog rata i kako je to bilo opisano u Miheju 3:12?

PRVI SVJETSKI rat bio je vrijeme tame kakvu čovječanstvo još nikada prije nije doživjelo. Izgledalo je kao da su mračne sile potpuno prevladale, činilo se kao da je pobijedio “knez ovoga svijeta” (Iv. 14:30). Pošto je njegovo svjetsko carstvo krive religije, zajedno sa kršćanstvom, iz rodoljubnih osjećaja prešlo na stranu ratobornih naroda i podupiralo ih, bio je vršen snažan pritisak na sve religiozne ljude. Da, čak je i obožavanje jedinog istinitog i živog Boga spalo na niske grane. Branitelji tog obožavanja bili su proganjani, stavljani pod ograničenja, pa čak i zatvarani. Njihovo stanje je postalo žalosno, kao što je to opisano u Miheju 3:12 (ST):

² “Poradi vas i vaše krivnje Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a goru Doma prekrit će šuma”— poput napuštenog polja pokrivenog raslinjem izraslina do grana drveća jer je prošlo tako mnogo vremena.

3. Kakvom su se toku stvari prepustili obožavatelji istinitog Bega, ali što su prema proročanstvu još trebali izvršiti prije dolaska “svršetka”?

³ Izgledalo je kao da je došao kraj cjelokupnom sustavu stvari na Zemlji. Obožavatelji Boga Biblije prepustili su se tom toku stvari pošto su “svi narodi omrznuli na njih” (Mat. 24:9). Međutim, oni su samo zakoračili u “svršetak sustava stvari”. Trebali su još mnogo raditi na životospasavajućem djelu prije nego dođu do posljednjeg časa toga “svršetka sustava stvari”. Baš to je i prorekao veliki vladar iz Betlehema: “Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak” (Mat. 24:3, 14, ST). Proročanstvo Miheja je suglasno s tim, iako ga je Mihej napisao stotine godina prije.

4. Koja promjena na bolje, koja će proslaviti Jehovu, je opisana u Miheju 4:1-4 nakon opisa opustošenja koje je trebalo doći na Jeruzalem i zemlju Judeju?

⁴ Nakon što je Mihej opisao ruševine, koje će ostaviti Babilonci od zemlje Judeje i glavnog grada Jeruzalema (ili Siona), rekao je dalje: “Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma (hrama) Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecat svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: ‘Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučit svojim putovima, i hodit ćemo stazama njegovim. Jer će sa Siona Zakon izaći, riječ Jahvina iz Jeruzalema’. On će upravljati mnogim pučanstvima i bit će sudac moćnim narodima. Svoje će mačeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neće mača dizati niti će se više za rat vježbati. Svaki će mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neće plašiti. To rekoše usta Jahve nad vojskama” (Mih. 4:1-4, ST).

5. Koja građevina se danas nalazi na vrhu gore doma Jehovinog i je li to ispunjenje proročanstva iz Miheja 4:1-4?

⁵ U toku Prvog svjetskog rata britanske trupe pod generalom Allenbyem zauzele su zemaljski Jeruzalem i u znak priznanja za to je Društvo naroda dalo Velikoj Britaniji upravu nad tim područjem, koja je trajala sve do 1948. g. Kad je ovlaštenje isteklo, uslijedio je rat između Židova i Arapa i danas je Izrael zaposjeo obzidani grad Jeruzalem. Ali, da li templ za obožavanje Jehove ukrašava vrh gore, gdje je stajao dom za obožavanje Jehove sve do 70. g. n. r. vr.? Ne, ali zato tamo stoji džamija za obožavanje muhamedanskog božanstva, Alaha, i ljudi iz mnogih zemalja posjećuju to mjesto kao turističku znamenitost. I usprkos svih proturječnosti, to nikako ne može biti ispunjenje proročanstva iz Miheja 4:1-4.

6. Zašto se, ipak, počelo ispunjavati proročanstvo iz Miheja 4:1-4 i zašto zemaljski Jeruzalem ne sudjeluje u ispunjenju?

⁶ Ipak, to se proročanstvo počelo ispunjavati od poslijeratne 1919. godine. Zašto? Zato, jer se tu govori o većem Jeruzalemu. Podsjetimo se kako je Isus Krist, kao vladar iz Betlehema, 9. nizana 33. g. n. r. vr. pobjedonosno ujahao u Jeruzalem, iako nije bio prihvaćen kao kralj. Dva dana kasnije, 11. nizana, osjetio se potaknutim oplakivati zemaljski Jeruzalem govoreći: “Koliko puta htjedoh sakupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo, vaša će kuća (templ) biti prepuštena vama — pusta” (Mat. 23:37, 38, ST). Tri dana kasnije, 14. nizana, Isus je podlegao mučeničkoj smrti na Kalvariji izvan Jeruzalema. Tada je Jehova Bog napustio templ iako je bio njemu posvećen. Nije više služio kao mjesto za priznato obožavanje. Tu činjenicu je potvrdilo njegovo razorenje 70. g. n. r. vr.

7. Kada je nebeski Jeruzalem postao majka Isusovim učenicima i kako to Pavao obrazlaže?

⁷ Četrdeset dana nakon uskrsnuća, Isus je uzašao na nebo, a 10 dana kasnije, na dan Duhova, izlio je sveti duh na svoje učenike, koji su čekali u zemaljskom Jeruzalemu. Tim je događajem novi Jeruzalem, nebeski Jeruzalem, postao njihova majka. S obzirom na to, pisao je kršćanski apostol Pavao u svom pismu skupštinama u Galatiji: “Nebeski je Jeruzalem slobodan — to je majka naša”. (Gal. 4:26, ST). Kada je kasnije pisao opće pismo hebrejskim kršćanima, rekao je taj isti apostol: “Naprotiv, pristupili ste k Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru i sastanku prvorođenaca koji su upisani na nebesima, k Bogu, sucu svega” (Jevr. 12:22, 23, ST). Ono što Mihej proriče u 4. poglavlju od 1. do 4. stavka, odnosi se na taj novi Jeruzalem, duhovni Jeruzalem na duhovnoj gori Sionu. Na tom duhovnom Jeruzalemu ispunjava se danas Mihejevo proročanstvo!

8. Koliko se uzdiglo obožavanje istinitog Boga od 1914. g. n. r. vr. s obzirom na Zemlju?

⁸ Obožavanje Boga, koje se nekada vršilo u “domu” ili templu, koji je stajao na vrhu jednog brda starog Jeruzalema, osobito se uzdiže od ratnih (1914-1918) godina. To obožavanje Jehove ‘uspostavljeno je izvan vrhova brda’ na kojima su stajali ili još uvijek stoje hramovi krivih bogova ovog sustava. Dakle, obožavanje jedinog živog i istinitog Boga bilo je “uzdignuto iznad brda”.

9. Kako se nakon Prvog svjetskog rata pružila prilika za uzdizanje Jehovinog obožavanja i što je s tim u vezi zapisano u Miheju 2:12, 13?

⁹ Obožavanje Jehove, Svevišnjeg Boga, uzdiglo se do samog neba, osobito nakon završetka Prvog svjetskog rata u jesen 1918. g. kako je došlo do toga? Najprije je u poslijeratnom razdoblju bilo omogućeno obožavaocima Jehove, da se oslobode tjeskobnog stanja zabrana i raspršenosti, što se može usporediti sa stanjem u kome su se nalazili židovski izgnanici u Babilonu od 607. do 537. pr. n. r. vr. U Mihejevom proročanstvu je bilo prorečeno ponovno okupljanje duhovnih Izraelaca i otvaranje puta za njihovo oslobođenje od babilonskog ropstva. Ono glasi: “Doista ću te sabrati svega, Jakove! Doista ću skupiti ostatak Izraelov, postavit ću ih zajedno kao ovce Bosorske, kao stado usred tora njihova, bit će vreva od ljudstva. Pred njima će ići koji razbija; oni će razbiti i proći kroz vrata i izaći će; i car će njihov ići pred njima, i Jehova će biti pred njima” (Mih. 2:12, 13).

10. Tko je bio “Kralj”, o kome govori Mihejevo proročanstvo i kako, kada i za koga je izvršio “prodor”?

¹⁰ Kad su Izraelci 537. g. pr. n. r. vr. po naredbi perzijskog pobjednika, Kira Velikog, napustili Babilon, nisu imali nikakvog ljudskog kralja iz Davidove kraljevske obitelji da ih odatle izvede. Posljednji Davidov nasljednik, kralj Sedecija, koji je vladao starim Jeruzalemom, bio je sahranjen u Babilonu. Zato je Mihejevo proročanstvo, očigledno, moralo imati duhovnu primjenu. Tko je, dakle, “Kralj”? Kralj je onaj, koji je trebao biti ustoličen Bogu zdesna na nebu na kraju “vremena neznabožaca” (ili “određenih vremena naroda”) u jesen 1914. g. (Luka 21:24, Authorized Version; New World Translation; Ps. 110:1, 2). To je bio “Kralj” veći od Kira, osvajača Babilona. Bio je to novoustoličeni “Kralj”, Isus Krist. On je bio taj, koji je pripremio “prodor” za ugnjetavane duhovne Izraelce, “ostatak” duhovnog Izraela, ili Jakova. Dakle, u poslijeratnoj 1919. godini izvršio je proslavljeni Isus Krist “prodor” za svoje predane, krštene učenike, koje su “omrznuli svi narodi” radi njegovog imena u toku Prvog svjetskog rata (Mat. 24:9).

11, 12. Tko je bio na čelu ostatka prilikom njihovog izlaska u slobodu i koju su njegovu zapovijed poslušali?

¹¹ Ti oslobođeni učenici bili su spremni slijediti ga kao ustoličenog kralja Bogu zdesna. Kroz “vrata” oslobođenja, koje je on napravio, prolazi i “ide pred njima”. Uvodi ih u pravu kršćansku slobodu i to sa “Jehovom na čelu”, jer je zapravo Jehova bio odgovoran za njihov izlazak u slobodu. On ja bio taj koji je svoje obožavatelje, zarobljene u religioznom Babilonu, pozvao govoreći:

¹² “‘Iziđite iz nje, moj narode’, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!” (Otkr. 18:4, ST; Jer. 50:8, 9; Iza. 48:20).

Istaknuto osobno ime jedinog istinitog Boga!

13. Što je trebao učiniti istiniti Bog, budući da je za to došlo vrijeme i kako je to istakla Kula stražara u izdanju od 15. novembra 1919. g.?

¹³ Jehova si je tada počeo stvarati ime. S pravom se počelo njegovo ime isticati, jer je bilo više od imena njegovog proslavljenog sina Isusa Krista. Kula stražara i glasnik Kristove prisutnosti u svom izdanju od 15. novembra 1919. g., objavila je u vezi toga prvi od serije članaka pod naslovom “Izaijina rapsodija” i u prvom dijelu je bilo rečeno:

“U prvih jedanaest stavaka četrdesetog poglavlja date su nam tri slike o Jehovi: prvo, opisan je kao utješitelj nakon dugotrajne patnje; drugo, predstavljen je kao istiniti, čija riječ ostaje dok sve ostale promašuju; treće, kao pastir koji roditeljskom pažnjom vodi svoj narod.

Drugi razlog za utjehu leži u riječima “da mu je (narodu) krivnja oproštena”. Bog je u svojoj mudrosti vidio, da je sedamdeset godina nacionalnog poniženja, koje je pretrpio židovski narod, dovoljno poravnanje za knjige božanske pravde, kao pokajanje za naginjanje, koje je taj narod mnogo godina pokazivao, hodeći u idolopoklonstvu ili obožavajući osim Jehove i druge bogove.

... Ali znamo da Jehova ne bi nikada dosudio nepravednu kaznu. On ne može zanijekati svoju riječ. ...

... Prijedlozi (za naziv novina izdatih od Udruženja) su istakli činjenicu da bi svi Židovi odjednom razumjeli, da jidiškaa odgovarajuća riječ za “glas” označava osobito poruku od Jehove.

Sigurno je, da razred, kojeg upotrebljava Jehova za tako uzvišenu svrhu da sačinjava Kristove sunasljednike, neophodno treba proširiti svoja pripremna iskustva prije nego što “primi nasljedstvo svetaca u svjetlosti”.

... Ali kao dvostruko tvrđenje, da će se ispuniti gore obećane stvari, Jehova ponovo dodaje svoje ime ili ponovo potvrđuje svoju garanciju — “riječi našega Boga ostat će zauvijek”, bez obzira na prepreke, stvarne ili zamišljene” (343. str., 5. odl.; 344. str., odl. 5-7; 345. str., 4. odl.; 346. str., 4. odl.).

14. Kako je bilo istaknuto Božje ime u knjizi Harfa Božja, izdanoj 1921. g?

¹⁴ Osim toga, u prvoj uvezanoj knjizi objavljenoj od Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata nakon Prvog svjetskog rata, u Harfi Božjoj (izdanoj 1921. g.), u drugom odlomku predgovora piše: “Jehova je imao veliki plan prije stvaranja svijeta, ali nitko to nije znao. U toku prve četiri tisuće godina ljudske povijesti Božji plan je ostao u tajnosti.”

15. Za koga su se izjasnili u odluci, koju su sedam godina kasnije usvojili, delegati međunarodnog kongresa u Detroitu (Michigan)?

¹⁵ Na međunarodnom kongresu, održanom u Detroitu (Michigan) od 30. jula do 6. augusta 1928. g., tisuće prisutnih jednoglasno je usvojilo odluku pod naslovom “Izjava protiv Sotone za Jehovu”, koju je iznio tadašnji predsjednik Udruženja Kule stražare (Vidi Kulu stražara od 15. septembra, 1928., 278, 279, str. engl. Izdanje).

16. Kako je došlo do najznačajnijeg događaja tri godine kasnije na međunarodnom kongresu u Columbusu (Ohio)?

¹⁶ Vrhunski događaj je, međutim, uslijedio 1931. g. To je bila nedjelja, 26. jula, kada je tisuće delegata međunarodnog kongresa u Columbusu (Ohio) usvojio odluku pod naslovom “Novo ime”. Tom odlukom su ti predani, kršteni obožavaoci Svevišnjeg Boga prihvatili na Bibliji temeljeno ime, naime, “Jehovini svjedoci” (Iza. 43:10, 12).

17. Što su delegati kongresa učinili usvojivši to novo ime i što su zatim učinile skupštine diljem zemlje i koju su odgovornost stoga preuzeli?

¹⁷ Na taj su način ti kršćani odstranili sva sramotna imena, kojima ih je nazivalo kršćanstvo i prihvatili počasno ime koje je za njih bilo ispravno po Bibliji. Nakon kongresa u Columbusu, tamo usvojena odluka bila je podnesena svim skupštinama predanih, krštenih učenika Gospodina Isusa Krista diljem cijele zemlje i na raznim jezicima. Sve skupštine, koje su usvojile tu odluku izvijestile su o tome glavnu poslovnicu Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata. Svi pojedinci, koji su sudjelovali u tom postupku, preuzeli su tešku odgovornost pred Jehovom Bogom. Ako bi propustili živjeti po tom novom imenu, osjetili bi teške posljedice. Slaveći ga, veličali bi Božje ime (Izdanje Kule stražare od 15. septembra 1931, 278, 279, str.).

18. Da li je kršćanstvo i židovstvo slično postupilo i koga je Bog upotrijebio da bi ispunio riječi iz Miheja 4:1-4?

¹⁸ Da li svjetska povijest izvještava, da je neka kršćanska ili židovska denominacija nakon Prvog svjetskog rata do danas postupila poput Jehovinih svjedoka? Ne! Dakle, pomoću tih svjedoka je Jehova Bog ispunio proročanstvo iz Miheja 4:1-4. Tako je obožavanje jedinog živog i istinitog Boga bilo zaista uspostavljeno kao da je “iznad vrhova brda”, jer se pokazalo uzvišenijim od bilo kojeg drugog, oblika obožavanja. Ono je tako “utvrđeno”, da nikada neće biti oboreno sa tog uzvišenog položaja. Jehovini svjedoci ga veličaju i zato je, slikovito govoreći, “uzvišeno iznad brda”.

19. Za koga postaje vidljivo obožavanje pravoga Boga time što je uzdignuto “iznad brda” i koje je uzbuđujuće predavanje, suglasno s tim, bilo održano 1918. g. u Los Angeles-u (California)?

¹⁹ To uzdizanje obožavanja jedinog živog i istinitog Boga — što ga čini vidljivim izdaleka— značilo je blagoslov za ljude svih naroda i narodnosti. Tako je pod božanskim vodstvom u nedjelju, 24. februara 1918., usred Prvog svjetskog rata, održao ondašnji predsjednik Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata dobro objavljeno predavanje u Los Angeles-u (California, SAD). Njegova tema je bila uzbudljiva, ali je dobro odgovarala značenju važnog vremena s biblijskog gledišta. Naslov predavanja je glasio: “Milijuni koji sada žive neće nikada umrijeti”. Ta tema se temeljila na biblijskom učenju, da će biti ljudi koji će preživjeti “veliku nevolju” u kojoj će završiti ovaj na propast osuđeni sustav stvari (Otkr. 7:9, 14). Ti preživjeli bit će povlašteni ući u tisućugodišnje razdoblje pod Kristovim Kraljevstvom. Pomoću te vladavine oni će moći steći vječni život na Zemlji, pretvorenoj u raj.

20. Koja se Isusova usporedba razmatrala 1923. g. na kongresu u Los Angeles-u i kako je bila primijenjena?

²⁰ U istom, gradu, Los Angelesu, pet godina kasnije, održan je još jedan kongres i to od 18. do 26. augusta 1923. g. i u subotu, 25. augusta razmatrao je predsjednik Udruženja Isusovu usporedbu o simboličnim ovcama i jarcima. Pošto je usporedba dio Isusovog proročanstva o “znaku” koji će obilježiti “svršetak ovog sustava stvari”, govornik je primijenio tu usporedbu na “posljednji dio tih dana”; dao joj je premilenijsku primjenu. Tko je, dakle, predočen sa “ovcama” koje čine dobro kraljevoj duhovnoj “braći” prema njihovim potrebama? To su takozvani “ljudi dobre volje” čija bi nagrada bila preživljavanje uništenja sadašnjeg sustava stvari i ulazak u tisućugodišnji sustav pod Kristovim Kraljevstvom! (Vidi izdanje Kule. stražare od 1. novembra 1923, 326, str.; također i od 15. oktobra 1923., 307. str. engl. izdanja.) Takve simbolične “ovce” su danas “ljudi”, koji se stječu k duhovnom templu Jehovinog obožavanja, koji je predstavljen po ostatku Kristove “braće”, duhovnim Izraelcima (Mih. 4:1; Mat 24:3; 25:31-46).

[Bilješka]