Budi mudar — ponašaj se kao neznatan
“Tko se ponaša kao neznatan među svima vama, taj je velik” (Luka 9:48, NS).
1, 2. a) Tko je pripadao najomiljenijim ljudima, koji su ikada živjeli na Zemlji i zašto? b) Koji se problem, međutim, često ponavljao među njima?
TKO SU bili najomiljeniji ljudi, koji su ikada živjeli na Zemlji? Nesumnjivo je tim ljudima pripadalo dvanaest učenika Isusa Krista, koje je izabrao za apostole. Kako su imali divnu prednost pridružiti mu se dok je išao “po gradovima i po selima učeći i propovijedajući evanđelje o carstvu Božijemu”! (Luka 8:1). Kako li su samo uživali dok su slušali Isusova predavanja, poput Propovjedi na gori, i bili svjedoci čuda, koja je jedno za drugim činio! Osim toga, zar im Isus nije stalno davao privatne pouke? Da, zaista.
2 Čudno je, da su ti najomiljeniji često puta raspravljali, tko je glavni ili prvi među njima. Nijedan se nije htio ponašati kao manji. Je li takvo natjecanje unapređivalo mir, harmoniju i sreću? Da li je obradovalo Jehovu Boga? Je li pokazivalo put mudrosti? Skoro nemoguće, jer Isus im je jednom prilikom, nakon što je postavio dijete pored sebe, rekao sljedeće riječi: “Tko primi radi mene ovo malo dijete, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao. Tko se ponaša kao neznatan među svima vama, taj je velik” (Luka 9:48, NS).
3. Koji su neki svjetovni primjeri u vezi nespremnosti ponašati se neznatnim?
3 Tko je danas razborit da je spreman ponašati se kao neznatan? Vrlo su rijetki takvi, zar ne? Zbog toga i postoji toliko nereda, razmirica, razdora i ratova u starom sustavu stvari. Narodi i blokovi nacija takmiče se među sobom; svatko želi biti na vrhu, biti prvi — najmoćniji. Tako države opterećuju narod ogromnim izdacima za naoružanje. A što se želi postići s pokretom za oslobođenje žena? Očito da ne žele biti podređene u odnosu na svijet muškaraca. I zar to nije ono što muči suvremeni mladi svijet? Bune se protiv uloge starijih; ne žele biti manji u odnosu na svoje starije, na svoje roditelje. Konačno, je li donijela sreću sva ta nespremnost ponašati se kao neznatni? Je li to mudro? Daleko od toga!
Učeći iz biblijskih primjera
4. Tko je bila prva osoba sa takvim ponosnim mišljenjem o sebi i što to pokazuje?
4 Ako se uzmu u obzir svi činioci, da su teškoće u svijetu nastale zbog toga, jer se jedan anđeo nije htio ponašati kao manji, onda je ta nespremnost očita ludost. Kako to možemo tvrditi? Zato, jer je taj anđeo naveo praroditelje na put grijeha i smrti, a otkrio je svoje prave poticaje u trećoj kušnji, kad je u pustinji kušao Božjeg Sina. Pri tom je ponudio Isusu sva kraljevstva svijeta, ako bi učinio samo jedan čin obožavanja Sotone. Što to pokazuje? Očito to, da se Sotona želio izjednačiti s Jehovom Bogom i nije želio biti manji u odnosu na svog Stvoritelja. To je razvidno iz Isusovog odgovora Sotoni: “Idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Jehovi Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi.” Zato što nije bio spreman ponašati se kao neznatan, Sotona se pokrio sramotom i besramnim vladanjem i konačno će biti uništen (Mat. 4:8-10; Jevr. 2:14).
5. a) Kako je Eva pokazala, da nije željela biti manja? b) Što pokazuje, da je isto tako osjećao i Kain?
5 Zar nije i Eva, zato jer nije bila spremna ponašati se kao manja, podlegla Sotoninom lukavstvu i postala neposlušnom Jehovi Bogu? Sotona ju je uvjeravao, da će postati kao Bog i bit će u stanju odlučivati što je za nju dobro a što zlo, samo ako jede zabranjeno voće (1. Mojs. 3:5). Evina nespremnost da se pokaže neznatnom, postala je za nju kobna. A Što je bilo s njenim prvorođenim sinom? Zar nije točno, da je Kain ubio svog brata Abela zato, jer jednostavno nije želio biti manji od Abela? Kako li je samo Kainu bilo mrsko, da se Abelu ukaže veća prednost! Njegov oholi stav doveo ga je tako daleko da je bio prognan kao prvi ljudski ubica (1. Mojs. 4:1-16).
6. Kako su pokazali nespremnost ponašati se kao manji: a) Josipova polubraća? b) Aron i Marija? c) Korej, Datan i Abiron?
6 Zatim, daljnji primjeri su nam Josipova polubraća. Budući da je Jakov više volio Josipa —jer je bio sin njegove voljene žene Rahele — gajila su njegova polubraća veliku mržnju prema njemu i nisu imala mira sve dok ga se nisu oslobodili (1. Mojs. 37:3-35). S vremenom su, također, imali razloga pokajati se zbog svog postupka. Godinama kasnije, pobunili su se čak Marija i Aron i nisu se htjeli ponašati kao manji od svog mlađeg brata Mojsija. Žalili su se: “Zar je samo Mojsiju govorio Jahve? Zar i nama nije govorio?” Ali kako izvještaj pokazuje, Bog Jehova je to slušao. Bio je veoma nezadovoljan njihovim duhovnim stavom i odgovorio im je: “Čujte sada riječi moje: ... moj sluga Mojsije, ... je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, ... Kako se dakle ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija?” Jehova Bog je bio toliko nezadovoljan, da je udario Mariju gubom. No, daljnji primjeri su Korej, Datan i Abiron, koji su se još ozbiljnije pobunili protiv toga, da se ponašaju neznatnima i zato su bili uništeni (4. Mojs. 12:1-15; 16:1-35; 26:9-11).
7, 8. a) Koja su dva kralja nastradala zbog toga, jer nisu željeli biti manji? b) Koje primjere imamo iz apostolskog vremena?
7 Kralj Saul je bio sljedeći sluga Jehove Boga, koji je imao poteškoće u tom pogledu. Jednom prilikom nije mogao slušati izraelske žene kako pjevaju: “Saul zgubi (pobi) svoju tisuću, ali David svojih deset tisuća.” To je Saula toliko razbjesnilo, da je od toga dana gledao “poprijeko Davida”, goneći ga čak kao psa i nastojeći da ga ukloni. Kako li je samo Saulov život postao gorak zbog njegove nespremnosti ponašati se manjim od Davida u tom pogledu! I kako li je tragičan bio njegov kraj! (1. Sam. 18:7-9; 31:3-6). Zatim je tu bio kralj Ozija. Zbog stvarno velikog vojnog uspjeha, uzoholio se u srcu. Nije više bio zadovoljan da je kralj i da upravlja prilikama države te da bi se ponašao kao manji u odnosu na svećenstvo — što bi bilo sasvim — mudro nego je želio izjednačiti se sa svećenicima što se tiče samog obožavanja u templu. Jehova Bog je Oziju zbog njegove drskosti udario gubom. Umro je kao gubavac (2. Dnev. 26:16-21; Pr. Sal. 11:2).
8 U Kršćanskim grčkim spisima spominju se također slični problemi, koji se mogu zamijetiti već kod dvanaest apostola. Dok je Isus bio s njima, nitko od njih nije bio spreman ponašati se kao manji. Međutim, vrijedno je zapaziti, da od tada kada su primili sveti duh o Duhovima, više ništa ne čitamo o tome. Ali su zato drugi kršćani prvog stoljeća imali slične poteškoće. Izgleda da kršćani u Korintu, bar neki od njih, nisu bili zadovoljni da se pokažu malima u odnosu na apostola Pavla. I apostol Ivan je smatrao potrebnim strogo ukoriti Diotrefa, jer je želio zauzeti prvo mjesto i nije poštovao ono, što je apostol Ivan imao reći ondašnjim kršćanima (2. Kor. 10:1-11; 12:5-9; 3. Iv. 9, 10).
Zašto taj problem?
9. Iz kojeg dubljeg razloga ljudi nisu spremni ponašati se kao manji?
9 Zašto je taj problem toliko velik u ljudskoj povijesti i utječe ne samo na svjetske ljude, države i pojedince, nego čak i na sluge Jehove Boga? To je zbog naslijeđene sebičnosti, kao što čitamo u 1. Mojsijevoj 8:21, (ST): “Ta čovječje su misli opake od njegova početka.” Zbog toga je ‘srce prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati’ (Jer. 17:9).
10-12. Koji primjeri dobro pokazuju gdje i zašto nastaje taj problem?
10 Općenito Jehovini svjedoci imaju, neznatne poteškoće ponašati se kao manji prema onima, koji očito zauzimaju više položaje. Ali, poteškoće nastaju, kad se trebaju pokazati malima među sebi ravnima, među onima, koji su više ili manje kao i oni. Primjerice, nijedan od 12 apostola nije imao problema biti manji u odnosu na svog Učitelja, Isusa Krista, no kad je uspoređivao sebe sa ostalom jedanaestoricom apostola, tu je nastala poteškoća. Nitko nije želio biti manji (neznatan) među njima!
11 Slično i danas može doći do malog natjecanja u kršćanskoj skupštini, ili se može pojaviti sitna ženska ljubomora, osobito među onima, koje imaju slične talente ili prednosti. Izgleda, da je takvo stanje postojalo između dvije kršćanske žene u Filipima, pa je Pavao bio primoran napisati: “Evodiju molim, i Sintihu molim da jedno misle u Gospodinu. Da, molim i tebe, druže pravi, pomaži njima koje se u evanđelju trudiše sa mnom, ... i s ostalim pomagačima mojima” (Fil. 4:2, 3). Sasvim je vjerojatno, da su obje te sestre bile naročito sposobni i revni propovjednici ‘dobre vijesti’, tako da je duh natjecanja ušao u njihova srca, prouzrokujući međusobne teškoće.
12 Na sličan način mogu ponekad nastati problemi među braćom koja imaju slična zaduženja. Sluge pomoćnici u kršćanskoj skupštini, sve u svemu, nemaju poteškoća ponašati se kao manji u odnosu na starješine, starješine u odnosu na pokrajinske nadglednike, a pokrajinski nadglednici u odnosu na oblasne nadglednike, itd. No, poteškoće usljeđuju kad se radi o jednakim osobama. Hoće li, primjerice, sluga pomoćnik spremno biti manji od drugog sluge pomoćnika, starješina u odnosu na druge starješine u dotičnoj skupštini, i tako dalje.
Zemaljska, životinjska, demonska mudrost
13-15. Zašto se svadljivost i ljubomora mogu označiti? a) zemaljskom? i b) životinjskom mudrošću?
13 Budući da mnogi zbog ljudske nesavršenosti, nisu spremni ponašati se kao neznatni, učenik Jakov je našao za potrebno napisati sljedeće: “Ako li u srcu svom nosite gorku zavist i sebičnost, nemojte se ponositi i (nemojte) lagati protiv istine! Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgo, već je ona zemaljska, ljudska, (životinjska, NS), đavolska, jer gdje je zavist i sebičnost, ondje je javni nered i saka vrsta zla djela.” (Jak. 3:14-16, ST).
14 Učenik Jakov je zaista u pravu kad navodi, da su ljubomora i prepiranje zemaljske, životinjske, demonske naravi. To je zemaljsko, materijalističko, označava sebične, nesavršene ljude i daleko je od onoga što je odozgo, naime što je nebesko. Taj isti duh je također životinjski, jer je karakterističan za životinje. Etolozi, koji izučavaju način života životinja u njihovoj prirodnoj sredini, otkrili su među raznim životinjama, kao što su krave i pilići, ono što je poznato kao “zakon jačega”, po čemu jedan uvijek mora biti iznad ostalih.
15 Primjerice, prije nekoliko godina bilo je objavljeno u štampi o cirkusnoj predstavi 12 tigrova u New Yorku. Nakon završetka te predstave, tigrovi su nagrnuli prema prolazu, koji je vodio do njihovog kaveza, ali je tada odjednom glavni tigar Rajah zgrabio za grlo tigricu Ilu. Dok su ih čuvari cirkusa uspjeli odvojiti, tigrica je već bila smrtno ranjena. Zašto je došlo do toga? Umjesto da se Ila držala svog mjesta iza Rajaha, drsko je istrčala pred njega, naljutila ga i on ju je napao. Svoju nespremnost da bude manja, platila je životom.
Izvrsni primjeri Mojsija, Isusa i Pavla
16. Kakav izvanredan primjer je ostavio Mojsije što se tiče spremnosti ponašati se kao manji?
16 Mojsije je bio jedan od Jehovinih slugu, koji se na izvanredan način ponašao kao neznatan. Za koje velike stvari ga je upotrijebio Jehova Bog? Za svjedočenje pred faraonom, izazivanje 10 nevolja, razdvajanje Crvenog mora i opskrbljivanje naroda s vodom na natprirodan način! I uz sve te prednosti i istaknutosti koje je pri tome stekao, čitamo da je “Mojsije bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji”. Jer je Mojsije bio spreman ponašati se kao manji, Jehova Bog ga je učinio velikim u očima svijeta, kao i u očima njegovog naroda (4. Mojs. 12:3, ST).
17-19. Što pokazuje da se Isus ponašao kao manji: a) prije dolaska na Zemlju? b) dok je bio na Zemlji? c) od uskrsnuća i povratka u nebo?
17 A kakav li je tek divan primjer ostavio Isus Krist, Sin Božji, jer se uvijek ponašao kao manji! Suprotno od anđela, koji je postao Sotonom, Đavlom, Riječ ili Logos se, “ako je i bio u obličju Božjemu, nije se otimao da se usporedi s Bogom”. Radosno je služio kao ‘graditelj’ na svim djelima stvaranja u bliskoj suradnji sa Ocem (Pr. Sal. 8:30, ST; Iv. 1:1-3, 14; 1. Kor. 11:3; Fil. 2:6-8).
18 Dok je bio na Zemlji, Isus je nastavio ponašati se kao neznatan u odnosu na svog Oca, govoreći da je ‘otac njegov veći od njega’ i da nitko nije dobar osim samog Boga (Luka 18:19; Iv. 14:28). Dok je bio na Zemlji, Isus se zaista ponašao kao manji od ostalih ljudi, preuzevši ulogu sluge, kako je i sam rekao: “Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge”. Bio je čak spreman obaviti najniži posao; oprao je noge apostolima. Nije li bio radi toga visoko uzvišen, jer je ponizno mislio o sebi! (Mat. 20:28; Iv. 13:2-16; Fil. 2:9-11).
19 Od vremena uskrsnuća i uzašašća u nebo, Krist se i dalje ponašao kao manji od Jehove, svog oca i bio je spreman strpljivo čekati dok Jehova ne položi neprijatelje njegove pod noge njegove. Također i nakon Isusove tisućugodišnje vladavine, kad će Jehova položiti sve njegove neprijatelje pod noge Kristove, “onda će se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu” (Ps. 110:1; 1. Kor. 15:25-28).
20, 21. a) Kako je apostol Pavao pokazao, da je u tom pogledu dobro oponašao Isusu Krista? b) Što će istaći sljedeći članak?
20 U tom pogledu je apostol Pavao među Kristovim sljedbenicima vrlo dobro oponašao Isusa Krista. Radi ‘dobre vijesti’ postao je robom svima. Sigurno se ponašao kao neznatan (1. Kor. 9:19). Ponašao se kao manji od vodećeg tijela u Jeruzalemu s obzirom na svoju propovjedničku djelatnost naime, gdje će propovijedati i koje nauke će zastupati (Dj. ap. 15:2; Gal. 2:7-10). Tako je jednom prilikom bio primoran pitati kršćansku skupštinu u Korintu: “Ili grijeh učinih ponizujući sebe da se vi povisite?” Nije čudo da je Jehova Bog tako bogato blagoslovio Pavlovu službu! (2. Kor. 11:7).
21 Iz do sada navedenih primjera smo vidjeli, kako je ludo biti nespreman ponašati se kao neznatan. No, ako smo spremni pokazati se neznatnim pred drugima, tada ćemo poželjeti da i nastavimo tim mudrim putem. Da bismo u tome uspjeli, bit će nam potrebna pomoć zbog naše naslijeđene nesavršenosti. Sljedeći članak će nam ukazati na neke smjernice pri postizanju ispravnog načina mišljenja.
[Slika na stranici 10]
“I Aron pogleda Mariju, a ona gubava.”