Vrijeme za Ezehijelu sličnog stražara
1. a) Od kada je Bog poslao svoj razred “stražara” da razglasi opomenu i s kojom namjerom? b) Što je kršćanstvo radilo umjesto razglašavanja upozorenja?
PREKO 30 godina prije eksplozija atomskih bombi na Dalekom istoku, Jehova je milosrdno poslao stražara, da razglasi opomenu u vezi onoga što je sada očigledno blizu, što se treba dogoditi u ovom naraštaju. Čak i prije izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. g., poslao je svoj razred “stražara” da razglasi opomenu. S tim se nije upozorilo samo one, koji su željeli saznati kako preživjeti, nego se je opomenulo i Jehovine namjerne neprijatelje. Dakle, ti neprijatelji, znat će odakle dolazi uništenje. Nezadovoljnici neće nikada moći prigovoriti, da ih Bog nije unaprijed upozorio. Takozvano kršćanstvo, koje ima Sveto pismo na više od hiljadu jezika, trebalo je poslužiti kao zastupnik objavljivanja te opomene baš zbog toga što tvrdi da jest. Ali, nije se pokazalo kao takvo. Umjesto toga, sudjelovalo je u dva svjetska rata i u drugim ratovima ovog stoljeća, koji su prilično oštetili Zemlju. Tko je dakle, razred “stražara”?
2, 3. a) Koga je Bog izabrao, da razglasi upozorenje na dolazeći opći potop, i koga on danas upotrebljava da objavi slično upozorenje? b) Zašto ne možemo okriviti Jehovu za gubitke ljudskih života?
2 Noa nije samo propovijedao nego je također gradio i ogromnu arku kao potvrdu svoje usmene poruke. Zato je Noa bio Jehovin izvanredni svjedok i stražar. Pomagala mu je njegova obitelj od sedam članova. U poslanici Jevrejima 11:1-7 piše, da si je Noa pribavio svjedočanstvo, da je Bog bio zadovoljan s njim i da je bio priznati svjedok Jehove Boga. Da, bio je “propovjednik pravde” (2. Petr. 2:5). Danas zauzima “Božje djelo” sveopće razmjere, kao potop za vrijeme Noa. Koga on upotrebljava, prema izvještaju, za objavu tog upozorenja diljem svijeta? Predane kršćane, svuda poznate kao “Jehovini svjedoci”. Prema tome, Jehova je potpuno nedužan sve do sada. On nije propustio razglasiti svoje božansko upozorenje kroz milijune svojih svjedoka!
3 Zbog toga, Jehova neće biti odgovoran za gubitak ljudskih života diljem svijeta u dolazećem kraju ovog sustava stvari. Za to će biti nesumnjivo odgovorni oni, koji su propustili postupati po Božjoj opomeni. Samo kršćanstvo je propustilo slijediti opomenu objavljenu po Jehovinim svjedocima. A što bi bilo da se ono pridružilo Jehovinim svjedocima u razglašavanju Božjeg upozorenja? Koliko li bi to prouzročilo drugačije prilike!
Stražar starog Izraela
4. a) Koga je Jehova postavio za proroka svojem narodu Izraelu i koga je taj prorok predočavao? b) Kakav je zadatak dobio Ezehijel?
4 Svojim božanskim sposobnostima Jehova je znao unaprijed, da bi trebalo njegovo konačno upozorenje objaviti čak i kršćanstvu. Znao je, što je pokazivala ili predočavala povijest njegovog izabranog naroda iz pretkršćanskog vremena. On je postavio 613. godine pr. n. r. vr., za proroka svom narodu Židova, po imenu Ezehijel. Iako je Ezehijel bio tada prognan u Babilon, bio je Jehovin stražar za Izrael. Njegove proročanske riječi bile su prenešene jugozapadno od Jeruzalema, u Judeju. To, što je Jehova tada rekao Ezehijelu, značajno je za nas danas, jer Ezehijel predočava današnje Jehovine pomazane svjedoke. Taj pomazani razred postupao je po onome što je Jehova rekao Ezehijelu: “Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjati ćeš ih u moje ime. Kada bezbožniku reknem: Umrijet ćeš, a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu” (Ezeh. 3:17, 18, ST).
5, 6. a) U kojem vremenskom razdoblju je živio Ezehijel? b) Zašto se nije moglo Bogu prigovoriti da je prisilio Ezehijela na izvršenje tako teškog zadatka?
5 Zašto je Jehova tom Židovu, Ezehijelu, tako ozbiljno govorio? Zato, jer je 613. g. n. r. vr. Ezehijel živio u posljednjima danima osuđenog kraljevstva Jude, s glavnim gradom Jeruzalemom. Njegov narod je sklopio nacionalni zavjet s Jehovom po svom posredniku, proroku Mojsiju i zato je Ezehijel, kao Židov, bio doživotno obavezan slušati Jehovu. Bio je također svećenik, koji je trebao služiti Jehovi u njegovom templu u Jeruzalemu. Dakle, on je sasvim prirodno nešto dugovao Bogu. I zato se Boga nije moglo optužiti, da nije imao pravo postaviti tako težak zadatak Ezehijelu, koji je bio rođen pod nacionalnim zavjetom i pod dužnostima aronskog svećenstva, čiji je poglavar tada bio prvosvećenik Saraja (2. Car. 25:18).
6 Ezehijelovom narodu još je prije rekao Jehova po proroku Izaiji: “Jer vi ste mi svjedoci riječ je Jahvina i moje sluge koje sam izabrao” (Iza. 43:10-12, ST). Stoga je Ezehijel predočavao organizirano tijelo Jehovinih duhovnih Izraelaca današnjih dana. Ti pomazani svjedoci žive u vremenu, koje je daleko značajnije od vremena Ezehijela.
7. a) Koja vladavina je bila u opasnosti u Ezehijelovo vrijeme i kakovo je stanje danas? b) Kako dugo je Ezehijel razglašavao opomenu, prije nego što je došlo prorečeno uništenje?
7 Tada je bila u opasnosti samo jedna vladavina, malo kraljevstvo Jude. Danas je u opasnosti kršćanstvo, koje je predočeno po tom starom kraljevstvu i svi njegovi suradnici. U stvari, cijeli svjetski sustav stvari nalazi se pod osudom, jednako kao što je bio osuđen na uništenje svijet Noinog vremena. Tada je bila još hitnija potreba za Božjom opomenom po Ezehijelu, jer je Ezehijel počeo razglašavati opomenu samo četiri godine prije zauzimanja njegove domovine po babilonskoj vojsci, ili šest godina prije razaranja opkoljenog grada Jeruzalema sa njegovim templom. Mnogi žitelji opkoljenog grada Jeruzalema umrli su od gladi, zaraznih bolesti i mača. Mnogi preživjeli bili su odvedeni u ropstvo, i umrli su u dalekom Babilonu. Zato je upravo Ezehijelovom naraštaju prijetila opasnost takve nesreće.
8. a) Koje neizbježno uništenje u prvom stoljeću nam pomaže utvrditi približno vrijeme, kad će Bog uništiti zao svijet? b) Tko je tada razglašavao Božju opomenu i koliko je bilo važno to djelo upozoravanja?
8 Koliko nam je vremena još danas preostalo, možemo lako zaključiti iz onoga, što se događa na Zemlji prema biblijskim proročanstvima. Isus je u svom proročanstvu, koje je zapisano u Matejevom evanđelju, 24. i 25. poglavlje, upozorio svoje učenike, koji su sačinjavali prvi dio razreda “vjernog i mudrog sluge”, na uništenje koje je trebalo zadesiti Jeruzalem za vrijeme njihovog naraštaja. Tako su njegovi učenici postali svjesni svoje odgovornosti prema židovskim stanovnicima provincije Judeje. Prijetila im je opasnost zbog dolazeće nacionalne nesreće. Ako ne bi u to kritično vrijeme kršćanski razred “sluge” upozorio i poticao Židove, da napuste to opasno područje što je brže moguće, tada bi bio odgovoran za gubitak slobode i života neupozorenih Židova.
9. Kako je bio Ezehijel izvanredan primjer za današnjeg pomazanog “slugu”?
9 Što bi bilo da Ezehijel nije izvršio dodijeljene mu zadatke, i da nije i iz daleka upozorio svoje ugrožene sugrađane? Niti on ne bi preživio uništenje Jeruzalema 607. g. n. r. vr., jer bi bio pred Jehovom odgovoran za njihovu krv. Sigurno je Ezehijel vjerno izvršio od Boga mu povjereni zadatak i bio je u kontaktu sa osuđenim Jeruzalemom, koliko mu je bilo moguće, jer je Jehovi bio po volji i ostavio ga je na životu. Po Jehovinoj volji je također bilo, da je po njemu izrekao proročanstvo 27. godine njegovog izgnanstva u Babilon. To je bilo 16 godina nakon strašnog krvoprolića u Jeruzalemu 607. g. pr. n. r. vr. (Ezeh. 29:17; 40:1). U tom pogledu bio je on izvanredan primjer za razred pomazanog “sluge” u ovim opasnim vremenima. Zaista, ako se neki pojedinci iz razreda “sluge” ustežu dalje razglašavati upozorenje i opominjati zle ljude, takvi će pojedinci morati položiti račun Jehovi. Ali najveći dio razreda “sluge” dokazat će se poput Ezehijela. Neće ih se moći okriviti za prolivenu krv.
10. a) Koliko je važan položaj stražara? b) Kako pokazuje Bog zanimanje za one, koje treba opomenuti i za stražara?
10 Sasvim je jasno da je položaj stražara vrlo odgovoran zadatak. U ratu bi bio kažnjen smrću vojnik, koji bi zaspao na stražarskom mjestu, jer bi na taj način doveo u opasnost tuđe živote, a nastala bi i opasnost da se pretrpi poraz (Sud. 7:19). Dakle, Bog se zanima kako za živote onih, koje treba upozoriti, tako i za život svog stražara. To je razvidno iz daljnjih riječi upućenih Ezehijelu: “A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. Ako li ti pravednika opomeneš, da ne griješi i on zaista prestane griješiti, živjet će, jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj” (Ezeh. 3:19-21; 33:2-9, ST).
11. Kako je djelo “vjernog i mudrog sluge” slično djelu stražara?
11 U Psalmu 127:1 piše: “Ako neće Jehova čuvati grada, uzalud ne spava stražar.” Pa ipak je stražaru na gradskim zidinama povjerena sigurnost života ljudi, koji žive u tom gradu. Dužan je upozoriti građane na sve što bi ugrožavalo njihov život i slobodu. Ispravno je da si ne želi biti optužen za njihovu krv. Zbog toga, jer je budan i što stražari, treba ga smatrati zaslužnim za sigurnost ljudskih duša. To je slučaj i sa razredom “vjernog i mudrog sluge” u ovo vrijeme, kada se treba završiti ovaj stari sustav stvari. Jehova je imenovao razred “sluge” svojim “stražarom”, da čuva vječne interese onih, koji tvrde da su njegov narod, kao i u Ezehijelovom slučaju.
Upozorenje suvremenog stražara
12, 13. a) Kakvu reakciju želi Bog vidjeti prilikom razglašavanja tog upozorenja? b) Što se omogućuje razglašavanjem upozorenja; i kako stoje stvari s onima koji ga ne poslušaju?
12 Međutim, da li prijeti opasnost uništenja, na kraju ovog sustava stvari, samo onima koji tvrde da su kršćani? Ne, nego i svim drugim vjernicima kao i onima, koji se neće priključiti organiziranoj religiji. Stvoritelj Zemlje, Bog Jehova to zna. On ne bi želio uništiti ljude. Njegova najveća želja je, da što više ljudi izbjegne vječno uništenje i da se dokažu dostojnima živjeti u njegovom pravednom novom uređenju. Radi toga se njegovo upozorenje objavljuje po cijelom svijetu.
13 Najprije je milostivo obavijestio razred “sluge”, predočen po Ezehijelu. Zato je taj razred njegov “stražar” i on je zadužen za razglašavanje Božjeg upozorenja. Jer upozorava u pravo vrijeme, sve je više ljudi obaviještenih i postupaju po onome što čuju, u nadi, da će biti sačuvani u životu prilikom svršetka starog svijeta. Krv onih, koji odbijaju slijediti Božje upozorenje, pasti će na njihove glave.
14, 15. a) Tko je bezuspješno pokušavao utišati objavljivanje opomene i tko ju je saslušao i odazvao se na nju? b) Što će značiti kraj razdoblja “godine milosti Jehovine”?
14 Jehovin razred “stražara” postao je poznat diljem svijeta i njegovi neprijatelji bi rado ušutkali njegov glas upozorenja. Na upozorenje gledaju kao na nešto što potkopava njihovo uređenje. Ali sve je uzalud! Upozorenje odjekuje u njihovim ušima, naročito od 1919. godine, kad se svijet počeo oporavljati od rana zadobivenih u toku Prvog svjetskog rata. Vremensko razdoblje od tada na ovamo, je u Izaiji 61:2 nazvano “godinom milosti Jehovine”. To znači, da se njegov gnjev još nije izlio na sustav stvari, koji mu prkosi. Zašto je to tako? Zato, jer dopušta, da se sprovodi Isusovo proročanstvo sve do sada: “Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovijeda će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo” (Mat. 24:14, ST) Radi toga su se mnogi, koji danas sačinjavaju dio ostatka nasljednika tog Kraljevstva, odazvali vijesti o Kraljevstvu. Tako su se okoristili “godinom milosti Jehovine”. Oni sačinjavaju dio razreda “stražara”, i pridružili su se objavljivanju Božjeg upozorenja.
15 Simbolična “godina”, određena za “milost Jehovinu”, je ograničeno vrijeme. Svi današnji događaji ukazuju na njen skori kraj. Na njenom završetku se neće čestitati novu godinu, to će biti vrijeme kad će Jehova pretvoriti svoju “milost” u gnjev. To znači dolazak “dana osvete Boga našega” (Iza. 61:1, 2). To će biti najmračniji dan u cijeloj ljudskoj povijesti.
16. Što razred “stražara” postiže objavljujući upozorenje?
16 Stoga mora razred “stražara” hitno objavljivati upozorenje, na skori kraj “godine” milosti Jehovine i na početak “dana osvete”. Njihovo poslušno objavljivanje Božje opomene, neće spasiti ovaj zakrpani stari svijet i njegove predane pobornike, pred uništenjem u dolazećoj “velikoj nevolji”. Ali ta činjenica ne obeshrabruje razred “stražara”! Uvjereni su da neće biti uništeni skupa s tim starim svijetom, ako budu pomagali drugima da se obrate sa zlog puta. Razred “stražara” će biti oslobođen krivice za prolivenu krv onih, koji su bili upozoreni na svoja smrtonosna djela. Klasa “stražara” je također uvjerena da će neprestanim upozoravanjem odvratiti mnoge pravedne ljude od lošeg puta ili druženja sa zlim svijetom, što bi ih osudilo na uništenje u “velikoj nevolji” zajedno sa ovim svijetom. To je nešto što najviše raduje razred “stražara”, jer njihova služba nije uzaludna.
17. a) Koju nagradu je ostvario razred “stražara”? b) Tko s njim sudjeluje u objavljivanju upozorenja?
17 Glas klase “stražara” kod objavljivanja upozorenja o “danu osvete Boga našega”, nije oslabio, niti ga namjerava stišati. Kao nagradu za to gledaju kako se slavi Jehova. Nebrojeno “veliko mnoštvo” onih, koji se odazivaju na upozorenje, pojavljuje se pred razredom “stražara” (Otkr. 7:9). “Velikom mnoštvu” otvorile su se oči, da vide “mač” Jehovinog sudskog izvršioca, koji će usmrtiti sve zle protivnike njegovog mesijanskog kraljevstva. Četiri godine prije izbijanja Drugog svjetskog rata počelo je “veliko mnoštvo” dobivati konačne oblike i postavilo se na stranu razreda “stražara”. Zbog Božje milosti, Drugi svjetski rat nije završio “danom osvete Boga našega”. Niti su Drugi svjetski rat i njegove posljedice zaustavile ili usporile prelaženje “velikog mnoštva” na stranu razreda “stražara”, iako su ih proganjali diljem svijeta. Tako su postali obavezni pridružiti se razredu “stražara” i smjelo objavljivati Božje upozorenje. Nisu izbjegavali preuzeti tu odgovornost, jer ne žele samo izraziti ljubaznu poslušnost Jehovi Bogu nego i ukazati ljubav svojim bližnjima.
18, 19. a) Koje djelo je sada najhitnije, u suglasnosti s riječima iz Izaije 52:8? b) Što bi nas trebalo poticati da sudjelujemo u objavljivanju božanske opomene?
18 u ovo kasno vrijeme, u završnim danima kršćanstva i ostalog dijela na propast osuđenog sustava stvari, je najpotrebnije ujedinjeno djelovanje. Davno prije su prorok Ezehijel i njegov suvremenik prorok Jeremija, iako razdvojeni stotine kilometara, ujedinili svoje glasove opominjući svoj svojeglavi narod na “dan osvete” koji je morao doći. Sada, u našem stoljeću, od kraja Prvog svjetskog rata, riječi iz Izaije 52:8 primjenjuju se na Jehovin predani narod: “Čuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi kliču od radosti, jer na svoje oči vide gdje se na Sion vraća Jahve” (ST). Svi, koji su se ponovno okupili pod “nebeski Sion”, vidjeli su istu viziju u svjetlu tadašnjeg ispunjenja biblijskog proročanstva; zajedno su vidjeli Jehovino djelovanje u njihovu korist. Objavljivali su jedinstvenu poruku cijelom svijetu. Danas, nakon više od 60 godina, moraju podržavati jedinstveno svjedočenje, samo što sada ono uključuje još i hitno upozorenje na Jehovin “dan osvete”. “Veliko mnoštvo” iz mnogih naroda i jezika mora svoj glas spojiti s glasom razreda “stražara”.
19 Pospješujmo to jedinstveno upozorenje pred “dan osvete Boga našega”! Ostanimo čisti od krivice za prolivenu krv! Postupajmo tako, jer želimo biti pošteđeni u tom “danu osvete”. Mnogi naši bližnji bi se također željeli spasiti. Zato neka nas uzvišena ljubav do Jehove i Krista i do naših bližnjih pokrene, da neodoljivo objavljujemo životospasavajuće opomene. To će nas jako radovati, a što je najvažnije, Jehova će nas opravdati i ljubazno se brinuti za nas!
[Slika na stranici 13]
Ezehijel je upozoravao, da će babilonske vojske razoriti Jeruzalem i mnoge preživjele odvesti u progonstvo