Razglašujući Božje upozorenje
“Jer će tada biti tolika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada niti će je biti. I kad se ne bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio. Ali radi izabranika ti će se dani skratiti” (Mat. 24:21, 22, ST).
1, 2. a) Kako je svijet postao veliko susjedstvo? b) Koje opasne posljedice nastaju zato, jer su svi ljudi kao susjedi?
DANAS je cijeli svijet veliko susjedstvo. Najbržim prijevoznim sredstvima moguće je za manje od jednog dana obletjeti cijelu kuglu zemaljsku — bilo preko ekvatora, ili preko sjevernog ili južnog pola. Putem međunarodnih telefonskih mreža ili bežičnog telefona, mogli bi za nekoliko minuta razgovarati sa susjedom u skoro svakom drugom dijelu Zemlje. Možemo jesti toliko različitih inozemnih jela i zato smo ovisni od ljudi iz dalekih krajeva Zemlje.
2 No, radi tijesne povezanosti cijelo čovječanstvo stoji pred zajedničkim opasnostima. Tek pred 66 godina, dakle, u okviru ovog stoljeća, ljudi su po cijelom svijetu, bili svjesni stvarnosti katastrofe, kao što je svjetski rat. Dvadeset i jednu godinu nakon što se završio najgori opći sukob, ušao je svijet u daleko gore ratno vrijeme. Sada, 36 godina po završetku tog svjetskog požara, prijeti nam nešto još strašnije. Nitko zaista ne može reći: “Ah, ono što se događa tamo daleko, s druge strane Zemlje, ne može utjecati na mene ovdje!” Tako misliti i govoriti, bilo bi samozavaravanje. Danas smo skoro svi bliski susjedi, no, naše nedobrosusjedsko ponašanje stvara problem, da, svjetsku opasnost. Stoga se čuju glasovi, koji ozbiljno upozoravaju.
3. a) Zašto ljudi, koji pažljivo promatraju događaje, vjeruju, da je svijet u smrtnoj opasnosti? b) Kakav stav prema Bogu imaju svjetovno mudri ljudi?
3 Zbog veličine svega toga mogli bi se neki skeptici pitati: da li se cijeli svijet stvarno nalazi u smrtnoj opasnosti? Na to pitanje, pažljivi promatrači događaja, koji nikako nisu glasnici nesreće, odgovaraju sa da! Njihov sumorni odgovor ne temelji se samo na onome, što bi čovječanstvo moglo učiniti. Postoji još nešto mnogo ozbiljnije što se mora uzeti u obzir. Je li to zaista moguće? Jest. I zašto? To je radi Osobe, kojoj pripada Zemlja i sav ljudski i životinjski svijet na njoj. Zaista, danas je vrlo malo onih, koji uzimaju u obzir tu Osobu. Svjetovno mudri ljudi ovog znanstveno naprednog stoljeća, smatraju se previše neovisnima, da bi vjerovali u Stvoritelja, ili se pitali što on namjerava? Unatoč tome, Stvoritelj nije tako bezosjećajan, da ne bi vidio teško stanje čovječanstva. Međutim, oni ga ignoriraju, kao da ne postoji ili misle da je toliko daleko, da se ne želi miješati u ljudske prilike, odnosno da nije čak ni zainteresiran za njih.
4. a) Kako gleda Jehova, kao vlasnik Zemlje, na svoj posjed? b) Što se mora učiniti, da bi Zemlja postala ugodno mjesto za življenje?
4 Zar ne treba onaj kome nešto pripada biti zainteresiran za svoje vlasništvo? Trebao bi nastojati sačuvati ga u najboljem stanju, osobito tada, ako je vlasništvo zaista vrijedno. A tako misli i naš Stvoritelj. Što se tiče stanja, ne može se poreći činjenica, da Zemlja danas propada i da postoji mogućnost njenog upropaštavanja u još većim razmjerima. Izgleda, kao da je za Stvoritelja već isteklo vrijeme, da se riješi svih onih, koji su odgovorni za uništavanje njegovog prvobitnog savršenog posjeda. Sada je blizu vrijeme, kad će sprovesti to djelo čišćenja. O tome je dao napisati knjigu. I što namjerava učiniti prema toj knjizi?
Stanje je bilo slično današnjem
5. Kada su u prošlosti ljudi bili u sličnoj situaciji u kojoj se mi danas nalazimo?
5 Možda su mnogi iznenađeni saznanjem, da se već jednom prije čovječanstvo nalazilo u sličnoj situaciji u kojoj se danas nalazi čitavo zemaljsko stanovništvo. Dogodilo se nešto što je obuhvatilo cijelu Zemlju. To se dogodilo u vrijeme čovjeka od koga potječemo svi, koji danas živimo. Taj zajednički predak bio je Noa, Lamehov sin. O njegovim danima piše u knjizi, koju je nadahnuo Stvoritelj: “I rodi Noje tri sina: Sema, Hama i Jafeta. A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja. I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji” (1. Mojs. 6:10-12).
6, 7. a) Kakvu opomenu je Noa objavio ondašnjem svijetu? b) Kako je Zemlja ponovo postala mirno mjesto na kome se moglo živjeti?
6 Što se zatim dogodilo, da bi Zemlja postala miroljubivo mjesto, na kome se može živjeti? Jesu li ti nasilni razaratelji Zemlje poveli sveopći rat i tako se međusobno istrijebili? Da li je Nou bilo zapovjeđeno, da upozori na nesreću koju će prouzročiti ljudi, tako, da ni sami neće moći preživjeti? Ne! Umjesto toga objavljivao je ljudima božansko upozorenje, opomenu koju mu je dao Bog. Upozoravao je sve ljude na to, što će Bog, Stvoritelj, učiniti u korist mirne, sigurne Zemlje, na kojoj će moći živjeti potomstvo. Bog je ukazao Nou, da ga ljudi neće slušati i zato je Noa trebao izgraditi arku, ili ploveći kovčeg, za sebe i svoju obitelj — ukupno osam duša. Prorečenog dana, godine 2370. pr. n. r. vr. započeo je opći potop. To je bilo ‘djelo Božje’. Potopljeno čovječanstvo je platilo kaznu.
7 Taj pradavni Božji zahvat, prouzročio je dobro cijelom čovječanstvu. Ljudima je dao novi početak, čiji je temelj bila pravedna, bogobojazna obitelj, koja je u to vrijeme živjela na mirnoj i sigurnoj Zemlji.
Blizu je slično sveopće uništenje
8. a) Kako je Isus Krist usporedio Nojevo vrijeme sa današnjim danima? b) Koji događaj je blizu i što treba stoga učiniti?
8 To je bio jedini slučaj do sada, kada je cijelom čovječanstvu prijetila opasnost uništenja. Predočavao je naše vrijeme, kad je u opasnosti više milijardi ljudi. To nije naše pesimističko rasuđivanje ili neko ekstremno gledište. To nije ništa drugo nego ono, što je rekla diljem svijeta poznata ličnost, prorok, veći od Noa. To je bio Isus Krist. Ukazujući na naše dane rekao je: “Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina čovječjega. Kao što su ljudi jeli i pili, ženili se i udavali u vrijeme što je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese, tako će biti i za dolaska Sina Čovječjega” (Mat. 24:37-39, ST). Prema Kristovom proročanstvu o svjetskim prilikama za vrijeme njegove nevidljive prisutnosti na Zemlji, naša svjetska situacija, od 1914. slična je onoj iz Noinih dana. Odgovarajuće tome, slično ‘Božje djelo’ mora biti na domaku. Vrijeme je, da se cijelom ugroženom čovječanstvu razglasi od Boga dana opomena. Svatko bi si osobno morao postaviti pitanje: Tko će odgovarati onima, koji su sa Noom ušli u arku?
9. a) Zašto imamo razloga vjerovati, da je blizu prorečena “velika nevolja”? b) Zašto mora doći u budućnosti do većeg ispunjenja Isusovog proročanstva o “velikoj nevolji” iako se “velika nevolja” sručila 70. g. n. r. vr. na Jeruzalem?
9 Čak neovisno o onome, što čitamo u Stvoriteljevoj knjizi, Bibliji, imamo razloga vjerovati, da se taj sustav nalazi u ‘vremenu kraja’. Uskoro će isteći njegovi posljednji dani. Njegov potpuni kraj može se očekivati dolaskom poteškoća, “velikom nevoljom”, čije će silno uništavajuće djelovanje zasjeniti potop Noinih dana. Taj Isusov osvrt na Noine dane bio je dio zadnjeg proročanstva koje je izrekao 33. g. n. r. vr. Time je proširio svoja proročanstva izvan uništenja Jeruzalema po Rimljanima 70. godine n. r. vr., da, ona sežu sve do naših dana. Uništenje tog svetog grada bio je vrhunac “velike nevolje” za Židove u rimskoj provinciji Judeji na Bliskom istoku. Zato je očito, da je Isus mislio na još nešto veće od tadašnjeg uništenja Jeruzalema, kada je rekao: “Jer će tada biti tolika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, (do 33. g. n. r. vr.) niti će je biti. I kad se ne bi skratili ti dani nitko se ne bi spasio. Ali radi izabranika ti će se dani skratiti” (Mat. 24:21, 22, ST; Mar. 13:19, 20).
10, 11. a) Kako je apostol Petar opisao dolazeće sveopće uništenje? b) Kakvo je danas općenito stanovište, s obzirom na takvo sveopće uništenje?
10 Isusov učenik, apostol Petar, proročanski je povezao svršetak svijeta Noinih dana sa svršetkom današnjeg sustava stvari na vrhuncu ovog “vremena svršetka” (Dan. 12:4). Umjesto sručenja vode kao u vrijeme Noa, Petar je prorekao da će “vatra” zahvatiti ne samo simboličnu zemlju nego i simbolična nebesa (2. Petr. 3:5-12). Petar nije u svojoj usporedbi govorio o razaranju Jeruzalema po Rimljanima, što je uslijedilo nedugo nakon njegove mučeničke smrti.
11 U Petrovo vrijeme kršćani su vjerovali u ono što je općenito bilo označeno “svršetkom svijeta” (Mat. 24:3). No, kako je danas, 19 stoljeća kasnije, osobito među onima, koji tvrde da su kršćani ili pripadaju crkvama kršćanstva? Vjeruju li oni u nešto kao “kraj svijeta”? Jedva! Dovoljno je pogledati kako jure za materijalnim stvarima ovog, na propast osuđenog svijeta.
12. a) Kakve svjetske katastrofe se pribojavaju odgovorne osobe? b) Kako ljudi namjeravaju spriječiti opće svjetsko uništenje?
12 Ipak danas postoje odgovorni ljudi, koji doduše ne temelje svoja proricanja na Bibliji, ali jednako proriču “kraj svijeta”. Oni opominju upozoravajući nas na njegovu mogućnost. To je slučaj od eksplozije dviju atomskih bombi 1945. g. na kraju Drugog svjetskog rata. Države poznate kao “atomske sile” raspolažu danas s toliko atomskih bombi, da bi nekoliko puta mogle izbrisati sav život na Zemlji, ako bi im se to omogućilo. Prigušenim glasom se spominju čak i radiološke bombe. One bi uništile sve ljude, a da se ne oštete njihovi posjedi. Ali, u koju svrhu bi tada poslužile postojeće zgrade, ako ne bi bilo ljudi koji bi živjeli u njima? Bile bi samo “grad duhova” ili “svijet duhova”. A koga oduševljavaju takve misli? Opasnost je sasvim stvarna. Od osmog biblijskog kralja sa svojim mnoštvom naroda se očekuje, da spriječi opće uništenje. No, uzaludno je uzdati se u nj. Iako su sve nuklearne sile njegove, on ipak neće spriječiti uništenje ljudske vrste svojim sredstvima.
13. a) Na koje pitanje o životu ili smrti treba odgovoriti? b) Zašto nereligiozni ljudi nemaju zadovoljavajućeg odgovora? Da li postoji kakav odgovor?
13 Dakle, tko zaista može spasiti čovječanstvo od samouništenja, samoubojstva? To pitanje bi morali preispitati osobito ljudi, koji nisu religiozni. Budući da ne vjeruju u Bibliju, ne nalaze zadovoljavajući odgovor. Ne mogu nam ukazati na spasitelja. Znači li to, da on ne postoji? Na sreću, ne!
Jedini izvor prave nade
14. Zašto je razumno vjerovati da Stvoritelj ima određenu namjeru sa Zemljom?
14 Znanstvenici ne mogu dokazati, da su Zemlja i ljudi na njoj nastali sami od sebe. Mora postojati Stvoritelj. Kako je dakle s njim? Još u 16. stoljeću pr. n. r. vr., nadahnuo je čestitog čovjeka, Joba, da izrazi znanstvenu činjenicu, to jest, da je Stvoritelj objesio Zemlju ni na čemu u svemiru. Da li ju je bez razloga tu postavio? (Job 26:7) Da li slučajno na njoj živi milijarde ljudi? Možemo li to pripisati greški Stvoritelja, ili se to dogodilo bez njegova nadgledavanja? Do sada je dopustio, da se Zemlja prilično napunila živim stvorenjima. Da li je bila njegova namjera, da se danas tih nekoliko milijardi ljudi istrijebi i ostavi Zemlju lebdjeti u svemiru kao mrtvu planetu? Na temelju onoga što nam je on rekao, ne možemo mu pripisati takvu ludost.
15. a) Kakav je Božji naum s obzirom na Zemlju? b) U koji skorašnji Božji postupak možemo biti sigurni?
15 Nadahnuo je mudrog Salamuna, sina kralja Davida, da zapiše u Bibliji: “Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja u vijek ostaje” (Prop. 1:4, ST). Također je nadahnuo Izaiju da napiše: “Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj ... koji je oblikovao i sazdao zemlju ... i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje: Ja sam Jahve i nema drugoga” (Iza. 45:18, ST). Dakle, on obećava, da Zemlja neće nikada biti nenastanjena. Ono što će potpuno biti odstranjeno sa zemljane površine, je sadašnji sustav stvari, kojeg su nad Božjom svojinom, uspostavili nasilni ljudi. Stoga se možemo suglasiti s riječima hvale, koje čitamo u posljednjoj knjizi Biblije: “Zahvaljujemo ti, Jehova, Bože, Svemogući, ... što si uzeo u ruke svoju veliku vlast i ‘počeo kraljevati’. Narodi su provodili svoju srdžbu, ali dođe tvoja ‘srdžba’ i vrijeme kad treba ... uništiti one koji kvare zemlju!” (Otkr. 11:17, 18, ST).
16. a) Kakve dobre pripremljene planove imaju danas narodi i kakve opomene se čuju tim povodom? b) Koju ćemo opomenu, međutim, mi svi mudro slijediti?
16 U vojnom pogledu, imaju napredni narodi dobro pripremljene nacrte, da bi “uništili Zemlju”, do najvećih razmjera i na najgori zamislivi način. Mikrobi, kemikalije, kao i zastrašujući eksplozivi spremni su za upotrebu na najbolji strateški način protiv neprijatelja. To nije nikakva tajna. Tu i tamo se čuju slaba upozorenja na ugroženost ljudskog opstanka. Iako su takve opomene pravovremene i opravdane, njih ipak ne podupire Stvoritelj Zemlje, Jehova Bog. Njegova opomena ili upozorenje napisano u Bibliji glasi, da će on zahvatiti, kako bi “uništio one koji kvare Zemlju”, njegova vlastito stvaralaštvo. Njegovo zahvaćanje usljeđuje kontrolirano. Preživjet će oni, koji su priznati od Boga. Oni, koji ljube život, osobito vječni život u raju, mogu pripadati tim preživjelima.